Goriška

Goriška (slov. Goriška grofovija; tal. Contea di Gorizia; furlanski: Contee di Gurize; njem. Grafschaft Görz) naziv je povijesne grofovije koja se prostirala oko Gorice (tal. Gorizia) u Furlaniji-Julijskoj krajini u današnjoj Italiji, te u dijelu Primorske u današnjoj Sloveniji.

Prvi grof Gorice, Meinhard I., spominje se već 1127., no grofovija je kroz sljedeća stoljeća vrlo često mijenjala granice, na što su utjecale borbe Akvilejskim patrijarhatom i okolnim zemljama, kao i podjela teritorija oko dva središta, onog oko gornjeg toka Drave, te onog oko same Gorice. Na vrhuncu svoje moći grofovija je bila sredinom 13. stoljeća, kad joj je pripojen Tirol. Po ubojstvu grofa Henrika III. (1323.) njezina je snaga počela slabiti te je sve više potpadala pod utjecaj snažnih susjeda, Mletaka i Habsburške Monarhije.

1500. umire posljednji grof Gorice, Leonhard, a zemlju nasljeđuje austrijski nadvojvoda. Do 1747. Gorica je bila grofovija Svetog Rimskog Carstva kojom je vladao austrijski nadvojvoda kao jednom od svojih nasljednih zemalja. Grofovijom je upravljao kapetan, a njezino područje obuhvaćalo je dolinu gornjeg toka Soče sve do Akvileje, područje Krmina i Devina, kao i bivšu mlećansku utvrdu Gradišče (tal. Gradisca]]. Od 1508. do 1509. zauzeli su je Mlećani, a 1511. Habsburzi su iz nje izdvojili grofoviju Gradišče. 1747. ove dvije grofovije stopljene su ponovno u jednu pod nazivom Grofovija Gorica i Gradišče.

U vrijeme napoleonskih ratova, grofovija je pripala Ilirskim pokrajinama, a po obnovi Austrijskog Carstva bila je dijelom Ilirskoga Kraljevstva do 1849. kad je pripala Austrijskom primorju, zajedno s Trstom i Istrom. Od 1891. ovaj se kraj naziva Kneževska grofovija Gorica i Gradišče, te je jedna od austrijskih krunskih zemalja.

Raspadom Austro-Ugarske nakon Prvog svjetskog rata, grofovija je ukinuta, a njezino je područje postalo dijelom provincije Furlanije, s glavnim gradom u Udinama. 1927. ustanovljena je provincija Gorizia, a u isto vrijeme počinje i snažna talijanizacija pod fašističkom vlašću. Prisilno su mijenjana prezimena, imena naselja, zabranjena je uporaba svih jezika osim talijanskoga.

Nakon Drugog svjetskog rata istočni dijelovi nekadašnje grofovije pripali su Sloveniji unutar SFRJ, te i danas čine dio Primorske.