Posvojne zamjenice
Posvojne zamjenice čine jednu vrstu zamjenica u gramatici mnogih jezika. U nekim jezicima se ove riječi ne svrstavaju pod zamjenice, nego pod pridjeve. Gramatički se posvojne zamjenice ponašaju kao posvojni pridjevi, tj. imaju promjenu po padežima i broju. Posvojne zamjenice doprinose određenosti imenice ispred koje stoje.[1]
U hrvatskom jeziku
urediU hrvatskom jeziku posvojne zamjenice zamjenjuju posvojne pridjeve i označuju kojem glagolskom licu što pripada.[2]
Odgovaraju na pitanja čiji? čija? čije?
- Pismo je Ivanovo.
- Pismo je njegovo.
Odnos je prema ličnim zamjenicama kao odnos posvojnih pridjeva prema imenicama:
- Vlasnik je Ivan. To je Ivanovo.
- Vlasnik sam ja. To je moje.
Sklonidba u standardnom hrvatskom
urediZa sve posvojne zamjenice je:
- vokativ skoro svugdje jednak nominativu (u jedinini i množini),
- dativ jednak lokativu u jednini,
- dativ jednak lokativu i instrumentalu u množini,
- u množini su oblici za dativ i genitiv jednaki za sve rodove,
- analogno imenicama, za muški rod neživog je u jednini akuzativ jednak nominativu, a za živo je jednak genitivu.
Ovako se mijenja posvojna zamjenica moj; analogno se mijenja i tvoj:
broj | padež | muški rod | srednji rod | ženski rod | |
---|---|---|---|---|---|
živo | neživo | ||||
jd. | N, V | môj | mòje | mòja | |
G | mòjeg(a), mog(a) | mòjē | |||
D, L | mòjem(u), môm | mòjōj | |||
A | mòjeg(a), môg(a) | môj | mòje | mòju | |
I | mòjim | mòjom | |||
mn. | N | mòji | mòja | mòje | |
G | mòjīh | ||||
D, L, I | mòjim(a) | ||||
A | mòje | mòja | mòje | ||
V | môji | mòja | mòje |
Ovako se mijenja naš; analogno se mijenja i vaš:
broj | padež | muški rod | srednji rod | ženski rod | |
---|---|---|---|---|---|
živo | neživo | ||||
jd. | N, V | naš | naše | naša | |
G | našeg(a) | naše | |||
D, L | našem(u) | našoj | |||
A | našeg(a) | naš | naše | našu | |
I | našim | našom | |||
mn. | N, V | naši | naša | naše | |
G | naših | ||||
D, L, I | našim(a) | ||||
A | naše | naša | naše |
Posvojne zamjenice njegov, njezin i njihov mijenjaju se kao posvojni pridjevi s nastavcima -ov i -in.
Izvori
uredi- ↑ Kordić, Snježana. 1995. Posvojni determinatori. Relativna rečenica (PDF). Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva 25. Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo. Zagreb. str. 97–98. doi:10.2139/ssrn.3460911. ISBN 953-6050-04-8. OCLC 37606491. OL 2863536W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 11. kolovoza 2022.
- ↑ Mićanović, Krešimir. 2001. O upotrebi posvojnih zamjenica. Dometi. Rijeka. 11 (1–4): 23. ISSN 0419-6252. (CROSBI)