Riječka nadbiskupija

Riječka nadbiskupija dijeceza je Rimokatoličke Crkve sa sjedištem u Rijeci, a obuhvaća grad Rijeku, Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Ujedno je i sjedište Riječke metropolije kojoj, osim Riječke nadbiskupije, pripadaju još i Porečko-pulska, Krčka i Gospićko-senjska biskupija.

Riječka nadbiskupija
Archidioecesis Fluminensis
Biskupija
Biskupija
Biskupija
Područje
Država Hrvatska
Statistika
Površina 2.580 km2
Katolici 213.650 (2004.)
Podatci
Obred Latinski
Osnovana 30. travnja 1920. (kao Riječka apostolska administracija
Uzdignuće 27. srpnja 1969.
Promjena statusa 25. svibnja 2000. razdvajanje Riječko-senjske biskupije
Katedrala Katedrala sv. Vida
Vodstvo
Papa Franjo
Nadbiskup Mate Uzinić
Ostalo
Službene stranice Riječka nadbiskupija
Stanje od 13. srpnja 2015.

Povijest uredi

 
Zgrada Riječke nadbiskupije
 
Zgrada Riječke nadbiskupije sa stražnje strane

Tragovi kršćanstva u ovim krajevima vidljivi su još iz 3. i 4. stoljeća, a po nekim zapisima već u 5. stoljeću postoji biskupija u Senju, na južnom području bivše Riječko-senjske nadbiskupije.
U srednjem vijeku ovo područje pripada vlasti akvilejskoga patrijarha. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od 1185. koji će se od 1460. nazivati modruškim biskupom. Nakon poraza u Krbavskoj bitci 1493. biskup se smješta u Novom Vinodolskom, a uskoro će se za Modrušku biskupiju početi brinuti senjski biskupi.
Konačno su 1630. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom Senjsko-modruška biskupija.

Ovo će područje, osobito u 16. stoljeću, postati jednim od središta glagoljskoga tiskarstva. Nakon Tridentinskog sabora pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je 1593. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. 1739. glagoljsku službu potvrdio je i car Karlo VI., a tek je 1848. djelomično ukinuta.

Pod talijanskom okupacijom, 1925., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan Istre. Nakon Drugog svjetskog rata talijanski biskup i svećenici napuštaju Rijeku, a 1950. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.

Dana 27. srpnja 1969. ujedinjene su Senjsko-modruška i hrvatski dio Riječke biskupije, te je tako nastala Riječko-senjska nadbiskupija. Sjedište nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka s katedralom sv. Vida.

Bulom od 25. svibnja 2000. godine Sveta Stolica odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena Gospićko-senjska biskupija, a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.

Današnje stanje uredi

Danas Riječka nadbiskupija obuhvaća površinu od 2.580 km2, na kojem živi 266.818 stanovnika, od čega 213.854 katolika.

Zaštitnik je nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke sveti Vid, a slavi se 15. lipnja, dok se posveta katedrale slavi 6. svibnja.

Na čelu nadbiskupije nalazi se nadbiskup i metropolit msgr. dr. Mate Uzinić.

Vidi još uredi

Vanjske poveznice uredi