Roman Leljak

Roman Leljak (Đurmanec, 21. kolovoza 1964.), slovenski je publicist i istražitelj arhiva UDBA-e iz Slovenije, te autor niza knjiga kojima opisuje djelatnost bivših jugoslavenskih službi državne sigurnosti.[1] Vodeći je slovenski istražitelj jugokomunističkih zločina nakon završetka drugoga svjetskog rata, te je pridonio istraživačkom radu na brojnim iskopima gdje su skončale na tisuće ljudi. Otkrio je, primjerice, i mračnu tajnu Hude jame.[2][3]

Na lokalnim izborima u prosincu 2018. godine izabran je za općinskog načelnika u Radencima, općini s nešto više od 5 tisuća stanovnika (gradić Radenci, u kojem je sjedište općine, ima oko 2.000 stanovnika) na slovensko-austrijskoj granici uz rijeku Muru.[4]

Leljaka kritiziraju neki mediji i povjesničari navodeći nedostatak iskustva u arhivistici i iznošenje, po njima, lažnih tvrdnji,[5][6] u kojima spominje samo svoje pretpostavke o broju poginulih, koje nisu ničime potkrijepljene, a variraju od nekoliko desetaka pa do 700 000 ili 800 000[7].

ŽivotopisUredi

Mladost i školovanjeUredi

Roman Leljak se rodio u mjestu Đurmancu kod Krapine, od oca Rudolfa Leljaka i majke Milice Belošević. Osnovnu školu je završio u Sloveniji, u mjestu Šentjur kod Celja. Nakon osnovne škole 1978. nastavio je školovanje u Sarajevu i Beogradu, u srednjoj vojnoj školi. Završio je specijalizaciju za šifranta u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a zatim se školovao u središtu za obuku kontraobavještajne službe JNA u Pančevu.

Istraživački radUredi

Krajem 1980.-ih je Roman Leljak htio izaći iz vojne službe, što mu, kako on kasnije navodi, njegovi nadređeni u KOS-u nisu dopuštali: on opisuje kako je svađe sa svojim pretpostavljenima snimio na službeni kasetofon: kada je kasetofon pronađen kod njega, pokrenut je kazneni progon zbog zlouporabe službenih sredstava i neovlaštenog snimanja, te mu je vojni sud izrekao kaznu od 14 mjeseci zatvora; koju je ukinuo Vrhovni sud Slovenije.[8]

Nakon otpusta iz vojne službe je o svojim iskustvima u KOS-u napisao knjigu "Sam protiv njih", te je u knjizi opisao metode rada jugoslavenske vojne obavještajne službe. Knjiga je objavljena u vrijeme raspada Jugoslavije 1990. godine.[9] O povijesti službe čiji je djelatnik bio, Leljak će kasnije napisati knjige "Teharske žive rane - Huda Jama" iz 2009. i "KNOJ 1944-1945: Slovenska partizanska likvidacijska postrojba" iz 2010. godine.[10] O pitanju komunističkih likvidacija u Sloveniji objavio je potom i knjigu "Zločini slovenskog Kaina" (u dva dijela) iz 2012. godine.[11][12]

2014. godine je Leljak objavio knjigu "Spavajuća Udba"[13], a 2014. godine njen nastavak pod naslovom 'Špiclji Udbe' (Suradnici Udbe) i u njoj je objavljen popis, fotografije i adrese svih slovenskih Udbaša i njihovih suradnika – na vodećim su funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima. U knjizi navodi da je za zloglasnu Udbu u Sloveniji radilo ili s njom surađivalo ukupno oko 65 tisuća osoba: suradnika je bilo i među učiteljima, novinarima i kulturnim djelatnicima.[14]

Prema Leljakovom istraživanju oko 35% Slovenaca je i u 2015. godini na neki način vezano uz Udbu. Naglašava da taj dio slovenskog pučanstva redovito daje svoj glas lijevim strankama i podržava komunizam. Autor naglašava da sve što su dobili i što danas ima tih 35% Slovenaca su dobili zato što je netko njihov radio za Udbu. Leljak također iznosi da je u arhivu našao opis raznih metoda kojima je Udba vrbovala svećenike.[15]

Leljak iznosi da su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, imali su najbolje kuće, a djeca i rođaci su bez problema dobivali dobra radna mjesta. Prema njegovoj procjeni, 60% doušnika su bili uvjereni jugoslavenski patrioti, pa su to radili iz uvjerenja, dok je je 30% doušnika radilo za novac, a ostalih 10% su bili ucijenjeni i morali su surađivati s Udbom. Leljak navodi da se svi ti ljudi izgovaraju da jesu potpisali, ali da nisu ništa radili.[15]

2014. godine objavio je Leljak knjigu "UDBA"[16], a 2016. knjigu "Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944.-1990."[17]

Kao predsjednik Udruge "Huda Jama" podnio je kaznenu prijavu protiv osoba koje su sudjelovale u masovnom ubijanju na tom stratištu nakon II. svjetskog rata,[18] a 2015. godine je objavio i knjigu "Huda jama – strogo čuvana tajna".[19]

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama iz Domovinskog rata, na čelu s Mladenom Pavkovićem, dodijelila mu je "Veliku zlatnu plaketu" (7. lipnja 2016.).

2017. godine Leljak je objavio knjigu "Maribor-najveće stratište Hrvata", o masovnim pogubljenjima zarobljenih vojnika NDH i civila nakon predaje na Bleiburgu.[20]

2018. godine Roman Leljak je objavio knjigu i film "Mit o Jasenovcu", u kojoj pomoću dokumenata dostupnih u arhivima dokazuje propagandne manipulacije o ustaškom Koncentracijskom logoru Jasenovac iz razdoblja SFRJ; Leljak iznosi svoju ocjenu da je u tom logoru život izgubilo oko 1.500 ljudi - mnogostruko manje od broja žrtava logora koje navode profesionalni povjesničari, koji govore o brojkama od nekoliko desetaka pa do nekoliko stotina tisuća.[21][22]

Odgovor Vladimira GeigeraUredi

Hrvatski povjesničar, Vladimir Geiger, navodi da Leljak pripada skupini povjesničara i povjesničara-amatera, koji sustavno poriču i znatno umanjuju ustaške zločine počinjene u logoru Jasenovac, te da uspješno „prodaje maglu” ponajprije Hrvatskom tjedniku i Glasu Koncila: "Posebno mjesto imaju njegovi precizno izmišljeni brojevi jasenovačkih logoraša i žrtava logora Jasenovac...Leljak u knjizi donosi tek dva dokumenta, jedan Zemaljske komisije…u kojem je navedeno 576 osoba, i dokument čiji je tvorac nepoznat, a u kojem je navedeno 1078 osoba, i to samo žena (što zbrojeno iznosi 1654) i koje proglašava „Popisom žrtava logora Jasenovac”. – Imalo upućenima jasno je da se ne radi o nekim posebnim dokumentima iz Beograda koji bi donosili ukupan broj jasenovačkih žrtava, kako je to Leljak senzacionalistički mjesecima najavljivao Hrvatima željnima „istine”[23]

Kazneni progoni i kontroverzeUredi

Leljak je zbog kaznenih djela koje je počinio od 1993. do 1996. godine kao direktor poduzeća "Avto Ideal", osuđen 2008. godine; proglašen je krivim za ostvarenje protupravne koristi od 1.117.497 eura na štetu jednog poduzeća i 448 privatnih slovenskih klijenata, te 54.000 eura na štetu jedne austrijske banke. Leljak je uzimao kredite na ime klijenata, a novac prisvajao svojem poduzeću. Za oba kaznena djela, koja je počinio 1993. i 1994. godine, izrečena mu je jedinstvena kazna od tri i pol godine zatvora.[24] Makar su njegovi mještani u Radencima, znali da se u mlađim danima upustio u ozbiljni gospodarski kriminal zbog kojega se i nadalje ovršuje većina njegovih prihoda, na izborima krajem 2018. godine izabrali su ga za općinskog načelnika, većinom od 53 posto glasova.[25]

Godine 2015., nakon što je pred članovima slovenskog parlamenta iznio podadak da je slovenska Udba nekoliko godina prije osamostaljenja Slovenije kupila ubojita sredstva u obliku olovke s kojom potajno može ubiti ljude, te primjerak olovke pokazao javno u Skupštini, kazneno ga je zbog odavanja državne tajne prijavio tadašnji predsjednik skupštine Milan Brglez.[26]

2017. godine je Roman Leljak oslobođen optužbe da je oklevetao bivšeg visokog komunističkog dužnosnika Janeza Zemljariča, o kojem je 2014. godine objavio članak u kojemu se tvrdi da je bio umiješan u ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Nikice Martinovića, tajnika udruge "Počasni bleiburški vod".[27]

Krajem studenog 2020. godine, prema pisanju slovenske Mladine, Roman Ljeljak je uništio spomen ploču palim borcima NOB-a postavljenu 1954. godine nedaleko od njegove kuće u Kapeli, općina Radenci u Sloveniji.[28]

Knjige (izbor)Uredi

  • Radiorelejne zveze (udžbenik za veziste JNA)
  • Sam proti njim 1. in 2. del (metodologija djelovanja tajnih službi, 1990.)
  • Teharske žive rane, Huda Jama (2009.)
  • Teharje
  • Trilogija Vetrinje-Teharje-Rog
  • Cerkev umira v petek 13.
  • KNOJ 1944-1945 (partizanska likvidacijska divizija)
  • Dirigent s pištolo
  • Črne bukve Gornje Radgone 1945-1950
  • Odgovorni za poboje na Celjskem 1945 (2010.)
  • Mit o OF in KPS
  • Zločini slovenskega Kajna 1 in 2 del (2012.)
  • Huda jama – strogo čuvana tajna
  • UDBA
  • Maribor: Najveće stratište Hrvata i istoimeni dokumentarni film Maribor: Najveće stratište Hrvata (2017.)
  • Lebendig Eingemauerte Deutschen, Kroaten Und Slowenen: Grauenhaften Taten Der Tito-partisanen (2017.)
  • Mit o Jasenovcu (2018.), knjiga i dokumentarni film [29][30]

IzvoriUredi

  1. [1] Narod.hr, pristupljeno 5. svibnja 2015.
  2. Ante B.: (VIDEO) Dokumentarni film Romana Leljaka “HUDA JAMA – STROGO ČUVANA TAJNA”, Kamenjar.com. 20. studenoga 2016. Pristupljeno 1. ožujka 2019.
  3. iz Predgovora: Huda jama - strogo čuvana tajna, Verbum. Pristupljeno 1. ožujka 2019.
  4. Leljak je župan Radencev, Črnkovič Kostela, Balažic pa Moravč. Reporter. (2. prosinca 2018.) (slovenski) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  5. Bajruši, Robert (8. veljače 2017.). Kriminalna biografija nije nikakva prepreka za Most! Otkrivamo tko je čovjek kojeg su u Mostu predstavili kao vodećeg istražitelja Udbinih arhiva. Jutarnji list, preuzeto 21. veljače 2019.
  6. Razbijanje mitova: Tvornica laži Romana Leljaka. Lupiga (9. veljače 2017.), preuzeto 21. veljače 2019.
  7. Dr. Marko Jukić: Komunističko-četnička manipulacija o broju žrtava Drugog svjetskog rata
  8. Roman Leljak: ‘UDBA nam je ostavila ljudsku pokvarenost i birokraciju koja raste s nepotizmom, to je tumor hrvatskog naroda’. Priznajem.hr. (6. travnja 2018.) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  9. SAM PROTIV NJIH, podatci o knjizi iz 1990. god.. Pristupljeno 20. veljače 2019. god.
  10. podatci o knjizi iz 2010. god.. Knoj 1944-1945 : Slovenska partizanska likvidacijska enota. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  11. podatci o knjizi iz lipnja 2012.. Zločini slovenskega Kajna: odgovorni za poboje na celjskem 1945. (slovenski) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  12. podatci o knjizi iz prosinca 2012.. Zločini slovenskega Kajna, 2. del. (slovenski) Pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.
  13. podatci o knjizi SPEČA UDBA iz 2014.. (slovenski) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  14. http://direktno.hr/en/2014/direkt/47126/Ako-Hasanbegovi%C4%87-otvori-arhive-dan-i-no%C4%87-%C4%87u-raditi-na-popisu-udba%C5%A1a-iz-RH.htm/, pristupljeno 5. svibnja 2015.
  15. 15,0 15,1 http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/babic-antun/22750-roman-leljak-u-sloveniji-je-za-udbu-radilo-sezdeset-i-pet-tisuca-osoba.html/, pristupljeno 6. svibnja 2015.
  16. podatci o knjizi iz 2016., kod Dominović Bookshop. UDBA. Pristupljeno 20. VELJAČE 2019.
  17. podatci o knjizi iz 2016., kod Dominović Bookshop. PREDPISI O METODAH IN SREDSTVIH DELA UDBE IN KOSA = PROPISI O METODAMA I SREDSTVIMA RADA UDBE I KOSA 1944. - 1990.. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  18. Ivana Pezo Moskaljov (27. listopada 2016.). Probleme Drugog svjetskog rata možemo riješiti samo istinom i pokapanjem žrtava. Dnevnik.hr. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  19. Ivan Jakin. ‘Huda jama – strogo čuvana tajna’: pletenice svjedoče – komunisti su žive zazidali i žene i djecu…. 16. listopada 2015.. Narod.hr. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  20. Promocija filma 'Maribor, najveće stratište Hrvata'. RepublikaInfro. (23. studenog 2017.) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  21. POVJESNIČARKA O MANIPULACIJI BROJEM ŽRTAVA JASENOVCA: ‘Srbi kažu da je ubijeno 700.000 osoba, a bivši dužnosnik NDH da je to bio samo radni logor’
  22. Roman Leljak: ‘Djeca s Kozare pokopana na Mirogoju, a vode se na popisu jasenovačkih žrtava’. Narod.hr. (27. rujna 2018.) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  23. Vladimir Geiger (20. srpnja 2020.). "Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije". Časopis za suvremenu povijest 52 (2): 517–585. Identifikator: 10.22586/csp.v52i2.11253 Pristupljeno 20. siječnja 2021.
  24. Tomaž Klipšteter (12. veljače 2008.). Po 15 letih od storitve: Mariborski poslovnež Roman Leljak je moral za zapahe. Dnevnik. (slovenski) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  25. https://www.24ur.com/novice/slovenija/leljak-dolzan-osem-milijonov-evrov-trgali-mu-bodo-od-zupanske-place.html. 24UR.com. (10. prosinca 2018.) (slovenski) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  26. Direktno.hr http://direktno.hr/en/2014/medijski_partneri/22011/Roman-Leljak-odbio-dati-iskaz-pod-fotografijom-Josipa-Broza-Tita.htm/, pristupljeno 5. svibnja 2015.
  27. Igor Kršinar (25. listopada 2017.). Roman Leljak na sodišču oproščen, Janez Zemljarič potrdil pristnost udbovskih dokumentov. Reporter.si. (slovenski) Pristupljeno 20. veljače 2019.
  28. Roman Leljak je porušil spomenik aktivistom NOB in talcem. Mladina.si. Pristupljeno 23. prosinca 2020.
  29. Roman Leljak, Mit o Jasenovcu : dokumentarni film : dokumenti, Društvo za raziskovanje zgodovine, Radenci, 2018., ISBN 9789619415122
  30. Vladimir Geiger, U povodu 10. travnja ili kako je Roman Leljak došao do „otkrića” o ukupnom broju jasenovačkih logoraša - 18.600 i ukupnom broju žrtava logora Jasenovac - 1654?, historiografija.hr, objavljeno 8. travnja 2020. (Internet Archive), pristupljeno 18. siječnja 2021.

Vanjske povezniceUredi

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Roman Leljak


  Nedovršeni članak Roman Leljak koji govori o osobi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.