Ruben Radica

Ruben Radica (Split, 19. svibnja 1931.Zagreb, 28. srpnja 2021.),[1] hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i akademik. Unuk je poznatog hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea. Bio je istaknuti avangardist koji je radikalnim eksperimentiranjem stvorio vlastiti stil usredotočen na strukturalizam s posebnom sklonošću sintetiziranju vodoravnog i okomitog načina glazbenoga mišljenja. Skladao je scensku, simfonijsku i komornu glazbu.[2]

Ruben Radica
Ruben Radica
Životopisni podatci
Datum rođenja 19. svibnja 1931.
Datum smrti 28. srpnja 2021.
Nagrade
Nagrade vidi Nagrade i priznanja
Portal o glazbi
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Ruben Radica je temeljna glazbena znanja dobio od svoga djeda, skladatelja Josipa Hatzea. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je studij dirigiranja u razredu prof. Slavka Zlatića (1957.) i kompozicije u razredu prof. Milka Kelemena (1958.).[3] U kompoziciji se usavršavao kod Vita Frazzija na Glazbenoj akademiji Chigiana (tal. Accademia Musicale Chigiana) u Sieni, Renéa Leibowitza i Oliviera Messiaena u Parizu te kod Györgyja Ligetija, Pierrea Bouleza i Henrija Pousseura na Međunarodnim ljetnim tečajevima za Novu glazbu (njem. Internationale Ferienkurse für neue Musik) u Darmstadtu.[4] Bio je član Hrvatskoga društva skladatelja i redoviti ćlan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Djela (izbor)Uredi

  • Izdaleka, tri stavka za gudački orkestar (1953.)
  • Varijacije za flautu i jedanaest gudača (1955.)
  • Koncert za komorni orkestar, (1956.)
  • Concerto grosso za gudački komorni ansambl i orkestar (1957.)
  • Četiri dramatska epigrama za klavirski kvintet (1959.)
  • Concerto abbreviato za orkestar i obligatni violončelo (1960.)
  • Formacije, medijski balet (1963.)
  • 19 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar (1965.)
  • Per se I za komorni orkestar i Martenotove valove (1968.)
  • Extensio za orkestar i klavir (1973.)
  • K a za dvije instrumentalne skupine i sintetizator (1977.)
  • Alla madrigalesca za mješoviti zbor i orgulje (1978.)
  • Pasija za bariton i tri instrumentalne skupine (1981.)
  • Barocchiana za malu trubu i gudače (1984.)
  • Prazor, misterij u deset prizora za glazbenu pozornicu prema istoimenoj poemi Jure Kaštelana (1990.)
  • Božanski otvori srca, tri koncertantna ronda za orkestar i obligatne instrumente (1999.)
  • Poème crépusculaire za gudački kvartet (2004.)
  • Litaniae Sanctorum pro Papa Ioanne Paulo za komorni orkestar (2005.)

Nagrade i priznanjaUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Umro akademik Ruben Radica (objavljeno 28. srpnja 2021.), pristupljeno 29. srpnja 2021.
  2. LZMK / Proleksis enciklopedija: Radica, Ruben, pristupljeno 31. srpnja 2021.
  3. Zdenka Weber: Prve skladbe Rubena Radice i Milka Kelemena, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 19.
  4. Hrvatsko društvo skladatelja: Radica, Ruben, pristupljeno 31. srpnja 2021.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Jagoda Martinčević: "Trebalo je istrčati do ruba ponora", HDS Cantus, br. 169 (srpanj 2011.), str. 1, ISSN 1330-4747

Vanjske povezniceUredi