Savezna Republika Jugoslavija

(Preusmjereno s SR Jugoslavija)
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Savezna Republika Jugoslavija. Za druga značenja pogledajte Jugoslavija (razdvojba).
Savezna Republika Jugoslavija
Савезна Република Југославија
Flag of SFR Yugoslavia.svg
27. travnja 1992.
– 4. veljače 2003.
Flag of Serbia and Montenegro; Flag of Yugoslavia (1992–2003).svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Hej, Slaveni
Lokacija Savezne Republike Jugoslavije
Glavni grad Beograd
Jezik/ci srpskohrvatski(do 1997.), srpski
Vlada Republika
Predsjednik
 - 1992. - 1993. Dobrica Ćosić
 - 1993. - 1997. Zoran Lilić
 - 1997. - 2000. Slobodan Milošević
 - 2000. - 2003. Vojislav Koštunica
Premijer
 - 1992. - 1993. Milan Panić
 - 1993. - 1998. Radoje Kontić
 - 1998. - 2000. Momir Bulatović
 - 2000. - 2001. Zoran Žižić
 - 2001. - 2003. Dragiša Pešić
Povijest nakon Hladnog rata
 - Ustav 27. travnja 1992.
 - uspostavljena 28. travnja 1992.
 - Članstvo u UN-u 1. studenog 2000.
 - Rekonstituirana 4. veljače 2003.
Površina
 - 2002. 102.350 km²
Stanovništvo
 - 2002. 10,832,545 
     Gustoća 0 st/km² 
Valuta jugoslavenski dinar, euro
Pozivni broj +381
Vremenska zona UTC+1

Savezna Republika Jugoslavija (skraćeno SRJ) stvorena je 27. travnja 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ, kao zajednička država Srbije i Crne Gore.

Duže vremena se među međunarodnopravnim autorima smatralo upitnim, može li se SRJ smatrati univerzalnim sljednikom SFRJ, ili je zapravo riječ o novoj državi.[1] Sjedinjene Američke Države su još 1992. godine zauzele službeno stajalište da SRJ nije univerzalni pravni sljednik SFRJ, nego je SFRJ prestala postojati.[2] Ugovorom o pitanjima sukcesije sklopljenim 10. travnja 2001. god. između Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Republike Slovenije i Savezne Republike Jugoslavije ustanovljuje se da svih tih pet država predstavljaju jednakopravne sljednice bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.[3]

Dana 14. ožujka 2002., predstavnici SR Jugoslavije, Republike Srbije i Republike Crne Gore su uz nazočnost visokog predstavnika Europske unije potpisali Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore, kojima je predviđeno da SRJ ubuduće nosi naziv Srbija i Crna Gora. Dana 4. veljače 2003. formirana je Državna zajednica Srbija i Crna Gora utemeljena na ravnopravnosti dviju država članica, tj. Srbije i Crne Gore;[4] ta je zajednica prestala postojati proglašenjem neovisnosti Crne Gore 3. lipnja 2006. godine.[5]

Čitavo postojanje Savezne Republike Jugoslavije obilježeno je posljedicama neuspješnog ratovanja protiv Hrvatske, protiv Bosne i Hercegovine, te potom protiv kosovskih Albanaca: ekonomske sankcije koja je nametala međunarodna zajednica teško su pogodile gospodarstvo, a veliki dio stanovništva dovele do siromaštva.

Stanje u državiUredi

Srbija i Crna Gora proglasile su 27. travnja 1992. Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), s predsjednikom (1992. – 93.) Dobricom Ćosićem. SRJ je obuhvaćala 102 173 km², a prema popisu iz 1991. imala je 10,4 milijuna stanovnika: Srba 62%, Albanaca 17% (procjena), Crnogoraca 5%, Madžara 3%, Muslimana 3%, i dr. Već od 30. svibnja 1992. godine našla se SR Jugoslavija pod međunarodnim sankcijama proglašenim od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Naroda, zbog sudjelovanja u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Rezolucijom 757 je zabranjena sva međunarodna trgovina sa SRJ i blokirana su sva jugoslavenska novčana sredstva u inozemstvu, izuzev u svrhu dobave medicinske i humanitarne pomoći te hrane.[6]

Teške ekonomske sankcije potrajale su do kraja Rata u BiH i u rata s Republikom Hrvatskom, koji je nastupio sklapanjem Daytonskog sporazuma skopljenog 21. studenog 1995. godine: sankcije su suspendirane 22. studenog 1995., a posve ukinute 1. listopada 1996. god.[7] Od 1998. godine na snazi su opet značajne međunarodne sankcije Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država protiv SR Jugoslavije, zbog Rata na Kosovu.[8] Potpora Republici Srpskoj koja se nastojala odcijepiti od Bosne i Hercegovine i Republici Srpske Krajine koja je pokušala odcjepljenje od Republike Hrvatske pokazala se izrazito skupom i naposljetku neuspješnom. Zbog međunarodnih sankcija i ratovanja, barem pola stanovništva SRJ zapalo je u siromaštvo i bijedu, te je preživljavalo u velikoj mjeri od međunarodne humanitarne pomoći. Tijekom rata je gospodarstvo SRJ pribjeglo krijumčarenju, koje je samo donekle pomoglo održavanju trgovine, i to uz često čudnovate rezultate - npr. je postojala oskudica inzulina i osnovnih antibiotika, ali su neki luksuzne medicinske potrepštine poput preparata za mušku potenciju Viagra bili lako dostupi. Tijekom 1990.-ih je u SRJ "cvalo" jedino tzv. crno tržište, a državne mjere radi racioniranja opskrbe su pogađale dio stanovništva koji je prihode ostvarivao iz legalnih izvora, poput umirovljenika i državnih službenika; osobito one koji nisu imali dobre socijalne veze.[9]

Unutar SRJ politički je dominirala Srbija. Njezin predsjednik (1989. – 97.) Slobodan Milošević bio je 1997. izabran za predsjednika SRJ. Zbog represije nad kosovskim Albancima, snage NATO-a su od 24. ožujka 1999. napadale strateške ciljeve u SRJ. Nakon sporazumnoga povlačenja jugoslavenske vojske, na Kosovu je uspostavljena privremena uprava UN-a i nadzor snaga NATO-a (od 12. lipnja 1999.). Zbog podređenoga položaja unutar SRJ, Crna Gora je od 1997. težila samostalnijoj politici. Izmijenila je financijski sustav, uspostavila vlastitu policiju i graničnu kontrolu i najavljivala neovisnost. Od kraja 1990-ih SRJ kao zajednička srbijansko–crnogorska država praktički nije funkcionirala. U rujnu 2000. za predsjednika SRJ izabran je Vojislav Koštunica, čelnik Demokratske stranke Srbije i kandidat udružene opozicije (Demokratska opozicija Srbije – DOS). Slobodan Milošević je svrgnut u prosvjedima 5. listopada 2000. Promjena vlasti olakšala je prijam SRJ u UN (1. studenog 2000.) i u druge međunarodne organizacije. Odnose unutar SRJ promijenila je i pobjeda DOS-a na parlamentarnim izborima u Srbiji, u prosincu 2000. Uz sudjelovanje Europske unije, savezni i republički vođe dogovorili su (14. ožujka 2002.) preuređenje SRJ u novu državnu zajednicu nazvanu Srbija i Crna Gora, što je provedeno donošenjem Ustavne povelje od 4. veljače 2003. Ta se zajednica raspala 2006. osamostaljenjem Crne Gore.

Republike i autonomne pokrajineUredi

SRJ je bila podijeljena na dvije republike i na dvije autonomne pokrajine koje su bile dio Republike Srbije.

Ime
Glavni grad
Zastava
Grb
Lokacija
Srbija
AP Kosovo i Metohija
AP Vojvodina
Beograd
Priština
Novi Sad
 
 
 
Crna Gora Podgorica
 
 
 

PovezniceUredi

IzvoriUredi

  1. „The Evolution of the Succession Process in Former Yugoslavia“Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016., Enver Hasani, „Miskolc Journal of International Law“, Vol. 4. (2007) No. 2, str. 12-37
  2. "A GUIDE TO THE UNITED STATES' HISTORY OF RECOGNITION, DIPLOMATIC, AND CONSULAR RELATIONS, BY COUNTRY, SINCE 1776: KINGDOM OF SERBIA/YUGOSLAVIA", službene stranice U.S Department of State (Office of the Historian), posjećeno 15. listopada 2015.
  3. Ugovor o pitanjima sukcesije od 10. travnja 2001.Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2022. Pristupljeno 10. veljače 2022.
  4. "LJUDSKA PRAVA U SRBIJI I CRNOJ GORI 2003", Beogradski centar za ljudska prava Beograd, 2004., str. 28. Pristupljeno 10. veljače 2022.
  5. Odluka o proglasenju nezavisnosti i Deklaracija Nezavisne RCG, 3. lipnja 2006., kod PCNEN, Pristupljeno 10. veljače 2022.
  6. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih Naroda, Resolution 757, Bosnia and Herzegovina, of 30 May 1992. Pristupljeno 10. veljače 2022.
  7. UN Security Council resolution 1074 (1996) on termination of measures imposed by resolutions related to the former Yugoslavia, following the elections held in BiH in accordance with the Peace Agreement, 1. October 1996. Pristupljeno 10. veljače 2022.
  8. SANCTIONS AGAINST THE FEDERAL REPUBLIC OF YUGOSLAVIA (AS OF 10 OCTOBER 2000), International Crisis Group, "Balkans Briefing", Washington/Brussels, 10 October 2000 . Pristupljeno 10. veljače 2022.
  9. "Sanctions and the Federal Republic of Yugoslavia: assessing impacts and drawing lessons", Richard Garfield, "Humanitarian Excange" 18, str. 48-50, HPN, ožujak 2003. Pristupljeno 10. veljače 2022.