Ovo je glavno značenje pojma Slivno. Za druga značenja pogledajte Slivno (razdvojba).

Slivno je općina u južnoj Hrvatskoj, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Slivno

grb
Župna crkva sv. Stjepana Prvomučenika u Slivnu
Država Hrvatska
Županija Dubrovačko-neretvanska

NačelnikSmiljan Mustapić (HDZ)
Naselja18 općinskih naselja

Površina52,8 km2[1]
Koordinate43°00′N 17°31′E / 43.00°N 17.51°E / 43.00; 17.51

Stanovništvo (2021.)
Ukupno2046 [2]
– gustoća39 st./km2

Stranicaopcina-slivno.hr

Zemljovid

Slivno na zemljovidu Hrvatske
Slivno
Slivno

Slivno na zemljovidu Hrvatske

Podrijetlo naziva mjesta uredi

Postoje dvije varijante podrijetla imena Slivno. Po prvoj Slivno je dobilo ime po smještaju s lijeve odnosno "s live" strane Neretve. Po drugoj varijanti, središnje i najstarije selo na području župe Slivno Ravno i Slivanjskog poluotoka dobilo je ime po zemljopisnom položaju i okolnom reljefu. Selo se nalazi dolini u okruženju brda Kosa (sa sjevera), Pozvizda (s juga) i Jastrebove glavice (sa zapada). Vode obilnih kiša slijevale su se niz navedena brda i prema Jadranskom moru i Neretvanskom blatu, pa je po slijevanju tih voda selo je dobilo ime Slivno.[3]

Općinska naselja uredi

Općini pripada 18 naselja:[4]

Zemljopis uredi

Slivno je primorska općina u Neretvanskoj dolini. Graniči s gradom Opuzenom, općinom Zažablje te s općinom Neum u BiH. Proteže se na tri područja: nizinsko (dio područja delte Neretve lijevo od obale Male Neretve), obalno (22 km obale između ušća Male Neretve i uvale Moračna), te područje zaleđa (krša).[5] Sjedište općine je naselje Vlaka.

Klima uredi

Područje općine nalazi se u polju djelovanja sredozemne klime, s vrućim i sušnim ljetima te obilnijim oborinama i umjerenim temperaturama ostalih godišnjih doba. Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 16˚C, u srpnju i kolovozu do 34˚C, a zimi rijetko pada ispod 0˚C. Najviše oborina pada krajem jeseni i početkom zime (prosinački prosjek je oko 200 mm/m²), a ljeta su uglavnom sušna. Godišnji prosjek sunčanih dana je od 106 do 111, a oblačnih od 87 do 101. Najučestaliji vjetrovi su jugo (do 30%), bura (do 29%), maestral (do 24%) i levant (do 15%).[6]

Stanovništvo uredi

Godine 2001. općina Slivno imala je 2078 stanovnika.,[7] a po popisu iz 2011. općina je imala 1999 stanovnika.[8]

Općina Slivno: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
1107
1272
1427
1641
1887
2247
2194
2437
2659
2656
2580
2110
1838
1665
2078
1999
2046
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Metković. U 1981. sadrži dio podataka grada Opuzena. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava uredi

Načelnik općine je Smiljan Mustapić (HDZ), a predsjednik Općinskog vijeća je Draženko Čović iz iste stranke.

Povijest uredi

Na prostoru Slivnog Ravnog postoje mnoge ilirske gomile i gradine što svjedoči nastanjavanju od davnine. Na području Lovorja pronađeni su ostatci naselja i grobovi iz rimskog doba. Nakon dolaska Hrvata područje je pripadalo Zahumskoj kneževini čije je sjedište bilo u Stonu, a prvi spomen Slivna u Neretvi u povijesnim dokumentima datira 1358. godine. Mnogobrojni nalazi stećaka svjedoče o životu u srednjem vijeku, a posebno se ističe nekropola Greblje u zaseoku Provići. U 14. stoljeću spominju se trgovište solju u Kleku, te utvrda na otočiću Osinju, a područje pada pod tursku vlast poslije 1490. godine, da bi bilo oslobođeno 1689. zauzećem utvrde Kuline iznad Kleka.[9]

Župa sv. Stjepana prvomučenika - Slivno Ravno uredi

Područje Slivna Ravna do 14. stoljeća pripadalo je Stonskoj biskupiji, nakon čega ulazi u sastav Trebinjske biskupije, sve do oslobođenja od Turaka, kada ulazi u sastav Makarske biskupije. Stanovništvo susjedne Hercegovine (od kojega potječu današnji stanovnici) doseljavalo je na područje Slivna Ravna u dva navrata. Prvi val zbio se 1686. kada se stanovništvo naselilo na području Opuzena, a nakon oslobođenja od Turaka, doseljenici su se nastanili po slivanjskim selima. Drugi val doseljavanja zbio se za vrijeme Malog rata (1714.-1718.). Župa u Slivnu Ravnom osnovana je nakon oslobođenja od Turaka 1689., a s doseljenicima su se doselili i njihovi svećenici. Prvi župnik u Slivnu bio je don Petar Dragobratović. Župnici su sve do sredine 19. stoljeća stanovali u tvrđavi Smrdan ili u Gradu. Župna kuća kod župne crkve sv. Stjepana sagrađena je 1857. i useljena 1860. godine. Napuštena je 1966. od kada je župnik stanovao na Vlaci u kupljenoj kući u čijem je prizemlju bila kapela, a na katu podignut župni stan. Ta je građevina srušena 1989., a tadašnji župnik don Ljubo Pavić uselio se u nove prostore u prizemlju nove župne crkve. Za vrijeme don Senka Antunovića, stara župna kuća u Slivnu počela se obnavljati i uređivati za mrtvačnicu.[9]

Sakralni objekti župe Slivno Ravno uredi

 
Crkva Velike Gospe na Smrdan gradu
  • župna crkva Svetog Stjepana Prvomučenika na Slivnu
  • filijalna crkva Svetog Ante Padovanskog na Rabi
  • filijalna crkva Svetog Ivana Krstitelja između Blaca i Vala
  • filijalna crkva Svetog Petra i Pavla u Kleku
  • filijalna crkva Gospe od Zdravlja u Vlaci
  • crkva Svetog Ivana Krstitelja na otočiću Osinju
  • crkva Velike Gospe na Gradu
  • crkva Svetog Liberana na Jastrebovoj glavici
  • kapela Svetog Vlaha (Blaža) na Kremeni
  • kapela Svetog Alojzija na Zavali
  • bivša kapelica Svetog Nikole u Kleku

Znamenitosti uredi

 
Smrdan grad
   
Nekropola Greblje
Nonkovića kula
  • Smrdan grad je utvrda iznad mjesta Klek uz stari put koji je spajao dolinu Neretve s Dubrovačkim primorjem. Današnji ostatci utvrde sagrađeni su krajem 17. stoljeća na mjestu nekadašnje utvrde iz srednjeg vijeka, nakon što su je Mlečani 1689. osvojili od Osmanlija. Trokutastog je tlocrta s bedemima od oko 50 metara po svakoj strani. Na popisu je kulturnih dobara Republike Hrvatske.[10][11]
  • Nonkovića kula, četverokatna obrambena kula četvrtastog oblika iz 17. stoljeća koja se nalazi u Kleku. Građena je od pravilno tesanih kamenih kvadara a pokrivena krovom na četiri vode. Na svakom su katu po dva prozora s konzolama i kamenim prstenovima. Ulazna vrata s nadvratnikom i dovratnicima su na zapadnom pročelju, a iznad njih je grb obitelji Nonković, vjerojatnim graditeljima kule. Iza kule nalazi se kapelica sa zvonikom na preslicu na pročelju, a uz nju bunar s krunom i ukrašenim uglovima.Na popisu je kulturnih dobara Republike Hrvatske.[12]
  • Nekropola stećaka Greblje, kasnosrednjovjekovna nekropola, sjeverno od sela Provići. Brojčano je jedna od najvećih nekropola neretvanskog područja: evidentirano je 67 stećaka od kojih su 33 ukrašena primjerka.[13]
  • Galerija "Stećak" u Kleku, mjesto okupljanja književnika, likovnih, dramskih i drugih umjetnika. Osim u Kleku, djeluje u Opuzenu, Pločama, Metkoviću i Zagrebu, a ovisno o potrebama i u drugim mjestima.[14]
  • Otok Osinj, nenaseljeni otočić pored Blaca. Vrlo je vjerojatno bio naseljen već u rimsko doba, a za vrijeme vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikoga bila je podignuta utvrda čija je svrha bila zaštita i nadzor bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana. Mijenjao je mnoge vlasnike, a nakon oslobođenja Neretvanske krajine od Osmanlija 1688. i došao je u sastav Mletačke Republike koja ga je 1744. dala u posjed plemićkoj obitelji Nonković, a njezini su ga članovi prodali seljacima iz Blaca.[15] Osim bizantske utvrde, na otoku su pronađeni ostatci crkve i franjevačkoga samostana. Na utvrde je prvi ukazao don Radovan Jerković, svećenik i povjesničar. Obišao je lokalitet te napravio skicu tlocrta utvrde i crkve unutar nje. Crkvu je smatrao starijom od utvrde i pripisao je ranokršćanskom dobu. Rezultate toga rada objavio je 1942. u sarajevskom Napretku.[16] U crkvi se danas bogoslužje povremeno služi, a cijeli se kompleks nalazi na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[17][18]
  • Pelješki most, most dug 2404 metra, najviše visine 55 metara koji premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu čime cestovno ostvaruje kontinuitet teritorija Republike Hrvatske

Poznate osobe

Izvori uredi

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Općina Slivno, podrijetlo imena
  4. Općina Slivno, naselja
  5. Geografski položaj – Općina Slivno. Pristupljeno 29. travnja 2024.
  6. Klimatska obilježja – Općina Slivno. Pristupljeno 29. travnja 2024.
  7. Popis 2001., Dubrovačko-neretvanska županija
  8. Popis 2011., Dubrovačko-neretvanska županija
  9. a b Slivno Ravno. Splitsko-makarska nadbiskupija. Pristupljeno 29. travnja 2024.
  10. Slivno Ravno, Utvrda Smrdan Grad s crkvom Gospe Velike Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
  11. Klek Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
  12. Klek, Kula Nonković Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 23. veljače 2020.)
  13. Slivno Ravno, Nekropola stećaka „Greblje“ Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 22. veljače 2020.)
  14. Galerija Stećak Klek Hrvatska kulturna zaklada (pristupljeno 22. veljače 2020.)
  15. Osinj Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 20. ožujka 2017.)
  16. Jasna Jeličić-Radonić: Skulptura ranokršćanske crkve iz castelluma na otočiću Osinju na ušću Neretve Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 35 No.1, prosinac 1997. (pristupljeno 20. ožujka 2017.)
  17. Plina - Stablina (povijest župe) Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja Split (pristupljeno 20. ožujka 2017.)
  18. Slivno Ravno, Crkva sv. Ivana na otoku Osinju Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 20. ožujka 2017.)

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Slivno
Nedovršeni članak Slivno koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.