Slivno

Slivno je općina u južnoj Hrvatskoj, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Slivno | |||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() | |||||||||||||||||||||||||||||
Slivno na zemljovidu Hrvatske | |||||||||||||||||||||||||||||
Država | ![]() | ||||||||||||||||||||||||||||
Županija | ![]() | ||||||||||||||||||||||||||||
Načelnik općine | Smiljan Mustapić (HDZ) | ||||||||||||||||||||||||||||
Naselja u sastavu općine | 18 naselja (vidi općinska naselja) | ||||||||||||||||||||||||||||
Stanovništvo (2011.) | 1999 | ||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||
Župna crkva sv. Stjepana Prvomučenika u Slivnu
| |||||||||||||||||||||||||||||
Slivno na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije |
Podrijetlo naziva mjesta uredi
Postoje dvije varijante podrijetla imena Slivno. Po prvoj Slivno je dobilo ime po smještaju s lijeve odnosno "s live" strane Neretve. Po drugoj varijanti, središnje i najstarije selo na području župe Slivno Ravno i Slivanjskog poluotoka dobilo je ime po zemljopisnom položaju i okolnom reljefu. Selo se nalazi dolini u okruženju brda Kosa (sa sjevera), Pozvizda (s juga) i Jastrebove glavice (sa zapada). Vode obilnih kiša slijevale su se niz navedena brda i prema Jadranskom moru i Neretvanskom blatu, pa je po slijevanju tih voda selo je dobilo ime Slivno.[1]
Općinska naselja uredi
Općini pripada 18 naselja:[2]
Zemljopis uredi
Slivno je primorska općina u Neretvanskoj dolini. Graniči s gradom Opuzenom, općinom Zažablje te s općinom Neum u BiH.
Sjedište općine je naselje Vlaka.
Stanovništvo uredi
Godine 2001. općina Slivno imala je 2078 stanovnika.,[3] a po popisu iz 2011. općina je imala 1999 stanovnika.[4]
broj stanovnika | 1107 | 1272 | 1427 | 1641 | 1887 | 2247 | 2194 | 2437 | 2659 | 2656 | 2580 | 2110 | 1838 | 1665 | 2078 | 1999 | 2046 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Uprava uredi
Načelnik općine je Smiljan Mustapić (HDZ). Predsjednik 11-članog općinskog vijeća je Mato Dragobratović iz iste stranke.
Poznate osobe uredi
- Zoran Curić, geograf
- Mirko Popović, slikar
Znamenitosti uredi
- Smrdan grad je utvrda iznad mjesta Klek uz stari put koji je spajao dolinu Neretve s Dubrovačkim primorjem. Današnji ostatci utvrde sagrađeni su krajem 17. stoljeća na mjestu nekadašnje utvrde iz srednjeg vijeka, nakon što su je Mlečani 1689. osvojili od Osmanlija. Trokutastog je tlocrta s bedemima od oko 50 metara po svakoj strani. Na popisu je kulturnih dobara Republike Hrvatske.[5][6]
- Nonkovića kula, četverokatna obrambena kula četvrtastog oblika iz 17. stoljeća koja se nalazi u Kleku. Građena je od pravilno tesanih kamenih kvadara a pokrivena krovom na četiri vode. Na svakom su katu po dva prozora s konzolama i kamenim prstenovima. Ulazna vrata s nadvratnikom i dovratnicima su na zapadnom pročelju, a iznad njih je grb obitelji Nonković, vjerojatnim graditeljima kule. Iza kule nalazi se kapelica sa zvonikom na preslicu na pročelju, a uz nju bunar s krunom i ukrašenim uglovima.Na popisu je kulturnih dobara Republike Hrvatske.[7]
- Nekropola stećaka Greblje, kasnosrednjovjekovna nekropola, sjeverno od sela Provići. Brojčano je jedna od najvećih nekropola neretvanskog područja: evidentirano je 67 stećaka od kojih su 33 ukrašena primjerka.[8]
- Galerija "Stećak" u Kleku, mjesto okupljanja književnika, likovnih, dramskih i drugih umjetnika. Osim u Kleku, djeluje u Opuzenu, Pločama, Metkoviću i Zagrebu, a ovisno o potrebama i u drugim mjestima.[9]
- Otok Osinj, nenaseljeni otočić pored Blaca. Vrlo je vjerojatno bio naseljen već u rimsko doba, a za vrijeme vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikoga bila je podignuta utvrda čija je svrha bila zaštita i nadzor bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana. Mijenjao je mnoge vlasnike, a nakon oslobođenja Neretvanske krajine od Osmanlija 1688. i došao je u sastav Mletačke Republike koja ga je 1744. dala u posjed plemićkoj obitelji Nonković, a njezini su ga članovi prodali seljacima iz Blaca.[10] Osim bizantske utvrde, na otoku su pronađeni ostatci crkve i franjevačkoga samostana. Na utvrde je prvi ukazao don Radovan Jerković, svećenik i povjesničar. Obišao je lokalitet te napravio skicu tlocrta utvrde i crkve unutar nje. Crkvu je smatrao starijom od utvrde i pripisao je ranokršćanskom dobu. Rezultate toga rada objavio je 1942. u sarajevskom Napretku.[11] U crkvi se danas bogoslužje povremeno služi, a cijeli se kompleks nalazi na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[12][13]
Župna crkva uredi
Na području Slivna je župa sv. Stjepana Prvomučenika. U sastavu je Neretvanskog dekanata i Splitsko-makarske nadbiskupije. Župa Slivno Ravno utemeljena je 1705. godine.
Izvori uredi
- ↑ Općina Slivno, podrijetlo imena
- ↑ Općina Slivno, naselja
- ↑ Popis 2001., Dubrovačko-neretvanska županija
- ↑ Popis 2011., Dubrovačko-neretvanska županija
- ↑ Slivno Ravno, Utvrda Smrdan Grad s crkvom Gospe Velike Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
- ↑ Klek Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 27. ožujka 2017.)
- ↑ Klek, Kula Nonković Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 23. veljače 2020.)
- ↑ Slivno Ravno, Nekropola stećaka „Greblje“ Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 22. veljače 2020.)
- ↑ Galerija Stećak Klek Hrvatska kulturna zaklada (pristupljeno 22. veljače 2020.)
- ↑ Osinj Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 20. ožujka 2017.)
- ↑ Jasna Jeličić-Radonić: Skulptura ranokršćanske crkve iz castelluma na otočiću Osinju na ušću Neretve Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 35 No.1, prosinac 1997. (pristupljeno 20. ožujka 2017.)
- ↑ Plina - Stablina (povijest župe) Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja Split (pristupljeno 20. ožujka 2017.)
- ↑ Slivno Ravno, Crkva sv. Ivana na otoku Osinju Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 20. ožujka 2017.)