Srpskohrvatski jezik

južnoslavenski jezik
(Preusmjereno s Srpsko-hrvatski jezik)


Srpskohrvatski jezik (ćirilica: српскохрватски), poznat i kao hrvatskosrpski, hrvatsko-bosansko-srpski ili bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpski (eng. Bosnian-Croatian-Montenegrin-Serbian, skr. BCMS), naziv je koji se ponegdje upotrebljava za sve govore Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca, za službeni jezik Kraljevine Jugoslavije te za dogovoreni zajednički jezik 4 države SFRJ od 1954. do 1991. godine.[1] Pojam je kao takav skovao Jacob Grimm u svojem prijevodu gramatike srpskoga jezika Vuka Karadžića 1824. godine.[2][3]

Srpskohrvatski
српскохрватски језик
Razredba indoeuropski
 slavenski
  južnoslavenski
   zapadnojužnoslavenski
    srpskohrvatski
Pismo latinica, ćirilica
Jezični kôd
ISO 639-1 sh
ISO 639-3 hbs
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Vode se dalekosežne rasprave oko toga je li srpskohrvatski stvaran jezik koji obuhvaća sve oblike govora zapadnojužnoslavenske grane slavenskih jezika (tzv. naški),[4] ili se radi o isključivo političkoj jezičnoj kategoriji,[2] za koju neki tvrde da činjenično ne postoji.[5]

Ideja zajedničkog južnoslavenskog jezika seže barem od doba Ilirizma,[6] kada su predstavnici Ilirskog pokreta potpisali Bečki književni dogovor za osnutak jedinstvenog štokavsko-ijekavskog književnog jezika za govornike hrvatskoga i srpskoga.[7]

Povijest

uredi

21. stoljeće

uredi

U slavistici se u inozemstvu i dalje upotrebljavaju sjedinjavajući nazivi poput »srpskohrvatskoga« i »bosansko-hrvatsko-srpskoga«,[8] kojima su označeni studiji jugoslavistike na Cambridgeu, Oxfordu, Sorbonni, Sveučilištu Arizone u Phoenixu i drugdje.[9][10] Jedan od razloga tomu je malena zainteresiranost za individualne južnoslavenske jezike.[11]

Godine 2017. preko 200 intelektualaca iz država bivše SFRJ potpisalo je Deklaraciju o zajedničkom jeziku, koja nalaže da hrvatski, crnogorski, srpski i bošnjački jezik imaju zajednički, pluricentrični standardni jezik,[12] oslanjajući se pritom poglavito na međusobnu razumljivost četiriju jezika kod materinskih govornika.[13][14] Deklaracija također tvrdi da »nasilno razdvajanje« standarda na četiri inačice za posljedicu ima »niz negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava«.[15] Ipak, podržava zasebno kodificiranje standardnih nacionalnih inačica »srpskohrvatskoga«,[16] pozivajući istovremeno na prekidanje »diskriminacije« na osnovi jezika u sklopu obrazovnih i javnih institucija.[17]

Stajališta

uredi

Suvremeno jezikoslovlje

uredi

Među državama nasljednicama Jugoslavije, srpskohrvatski se jezik danas smatra »povijesno-političkim fenomenom«. Hrvatska jezikoslovka Anita Peti-Stantić smatra da je srpskohrvatski kao standardizirani službeni jezik imao »izrazit vanjski identitet«, zbog čega je u inozemstvu odavao snažan dojam jedinstvenosti, ali da izuzev službene uporabe nije imao funkciju u društvu svoga navodnog govornog područja. Stantić tvrdi da su stanovnici toga područja ustvari koristili zasebni hrvatski i srpski jezik.[11] Novinarka Smiljana Rendić srpskohrvatski je jezik 1971. godine opisala kao »torturu rastapanja hrvatskoga identiteta«.[18]

Srpski jezikoslovac Miloš Kovačević smatra da je srpskohrvatski ustvari bio srpski jezik pod drugim nazivom, slažući se da je stvoren u političke svrhe.[5] Ranko Bugarski, lingvist sa Sveučilišta u Beogradu, ipak smatra da se »u znanstvenom smislu« radi o jedinstvenom jeziku, ali da administrativno postoji jasna razlika između njih četiri.[19]

Usprkos stajalištima mnogih hrvatskih i srpskih, velik broj drugih jezikoslovaca smatra da je zapravo riječ o makrojeziku i dijalekatskom kontinuumu s četiri službene standardne inačice: hrvatskom, bošnjačkom, crnogorskom i srpskom.[20][21] Snježana Kordić, hrvatska lingvistkinja, argumentira kako bi se sva četiri jezika trebala identificirati kao jedan takav makrojezik na temelju međusobne razumljivosti te sličnosti u sustavu jezika i štokavskoj dijalekatskoj osnovici.[22][23] Paul Louis-Thomas, slavist sa Sveučilišta u Sorbonni, iznio je da je međusobna razumljivost govornika »srpskohrvatskoga« veća od one standardnih inačica engleskoga, francuskoga, njemačkoga ili španjolskoga jezika.[24] Profesor lingvistike John Frederick Bailyn smatra da je međusobna razumljivost četiriju jezika »gotovo stopostotna«.[25]

Javnost

uredi

U anketama provedenim u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori 2023. godine, tek 12,2 % ispitanika iz Hrvatske odgovorilo je da govore istim jezikom kao stanovnici druge 3 države, dok je u Srbiji omjer skoro obratan (samo 25,7 % je tvrdilo da su jezici odvojeni).[26][27]

Najveći postotak ljudi koji smatraju da se radi o istom jeziku nalazio se među Srbima u Crnoj Gori (89,6 %), Srbima u BiH (80,5 %), Bošnjacima u BiH (68,3 %), te Crnogorcima u Crnoj Gori (52,3 %).[27]

ISO klasifikacija

uredi

Od 2000. godine, standard ISO 639 srpskohrvatski priznaje kao makrojezik. Istodobno su iz uporabe uklonjeni jezični kodovi koji su ga predstavljali u standardima ISO 639-1 te ISO 639-2.[28]

U Hrvatskoj

uredi

Međusobna razumljivost

uredi

Godine 2014. Dario Lečić objavio je istraživanje u kojem je promatrao praktično korištenje jezika 40 govornika hrvatskog, iz različitih krajeva Republike Hrvatske, koji su u obrazovni sustav ušli nakon 1991. godine. Većina tih govornika razumije, a ponekad i koristi lekseme koji su učestali u srpskom jeziku (točak, stepen, bure, učestvovati, duvati, pertla i slično). Pri tome govornici hrvatskog neke od standardnih srpskih leksema koriste rijetko ili nikad. Tako primjerice ne koriste izraze prijatno i „pomjeri se” (već „dobar tek” i „pomakni se”), ali često koriste izraze spisak i pertla (umjesto standardnohrvatskih riječi popis i vezica). Mnoge riječi iz srpskoga, osobito one koje su manje učestale (poput aždaja, cicija, drum, hartija i talas) veliki ili čak pretežni dio tih mlađih govornika hrvatskoga ne razumije.[29]

Izvori

uredi
  1. Jezik | Hrvati. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
  2. a b Browne, Wayles. 12. lipnja 2024. Bosnian-Croatian-Montenegrin-Serbian language (BCMS) | Definition, History, Alphabet, & Phonology | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 30. lipnja 2024.
  3. Denecke, Ludwig. 29. svibnja 2024. Brothers Grimm | Biography, Stories, & Works | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 30. lipnja 2024.
  4. Štiks, Igor. 2015. Brothers United: The Making of Yugoslavs (engleski). Bloomsbury Publishing. str. 27. ISBN 9781474221542. Pristupljeno 1. svibnja 2018.
  5. a b Radisavljević, Z. 2014. Kako je srpski preimenovan u srpskohrvatski. Politika Online. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
  6. južnoslavenska ideja. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
  7. Busch, Birgitta; Kelly-Holmes, Helen. 1. siječnja 2004. Language, Discourse and Borders in the Yugoslav Successor States (engleski). Multilingual Matters. str. 25
  8. Bosnian/Croatian/Serbian. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2013. Pristupljeno 18. studenoga 2009.
  9. Pricaj srpskohrvatski da te ceo svet razume
  10. Ćalić, Jelena. 18. studenoga 2021. Pluricentricity in the classroom: the Serbo-Croatian language issue for foreign language teaching at higher education institutions worldwide [Pluricentričnost u učionici: pitanje srpskohrvatskog jezika u nastavi stranih jezika na visokoškolskim ustanovama u svijetu]. Sociolinguistica (engleski). De Gruyter. 35 (1). doi:10.1515/soci-2021-0007. ISSN 0933-1883. Pristupljeno 12. siječnja 2023.
  11. a b Pavičić, Jurica. 29. studenoga 2008. Anita Peti-Stantić: Hrvatsko-srpski nije se učio u školi. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2010. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
  12. Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku. TV news Vesti. B92. 30. ožujka 2017. Pristupljeno 18. lipnja 2019. min 0.13
  13. Slavenka, Drakulić. 30. ožujka 2018. U tranziciji pisci su gubitnici (intervju vodio Vladimir Matković). Danas. Belgrade. ISSN 1450-538X. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. travnja 2021. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  14. Bahrer, Manuel. 1. listopada 2018. Zajednički jezik nema veze s Jugoslavijom. Kosmo. Wienna. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  15. Vučić, Nikola. 14. prosinca 2018. Bosanski, srpski, hrvatski i "logika sirovog nacionalizma". TV news Dnevnik u 19. N1. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2018. Pristupljeno 18. lipnja 2019. 2:13 min
  16. Avram, Jakov. 30. ožujka 2017. Jezik, Deklaracija i politika. TV show Kontekst. Al Jazeera. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 18. lipnja 2019. Alt URL min 21.42
  17. Duhaček, Goran; Pavliša, Mija. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici. T-portal. Zagreb. ISSN 1334-3130. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2017. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  18. Bagdasarov, Artur. 2012. Jezik kojim nitko nikad nije govorio. Vijenac. 470. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  19. Bugarski, Ranko. 17. listopada 2021. O južnoslovenskim jezicima. Danas. Pristupljeno 30. listopada 2021.
  20. Šipka 2019, str. 206, 166.
  21. Mørk, Henning. 2002. Serbokroatisk grammatik: substantivets morfologi [Serbo-Croatian Grammar: Noun Morphology]. Arbejdspapirer (danski). 1. Slavisk Institut, Århus Universitet. Århus. str. unpaginated (Preface). OCLC 471591123
  22. Kordić, Snježana. 2003. Demagogija umjesto znanosti (odgovor Daliboru Brozoviću) (PDF). Književna Republika. 1 (7–8): 176–202. ISSN 1334-1057. S2CID 171739712. SSRN 3433060. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 1. lipnja 2012. Pristupljeno 8. travnja 2022. (CROLIB).
  23. Kordić, Snježana. 2004. Autizam hrvatske filologije (odgovor Ivi Pranjkoviću) (PDF). Književna Republika. 2 (7–8): 254–280. ISSN 1334-1057. SSRN 3433015. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. svibnja 2012. Pristupljeno 1. ožujka 2015. (NSK).
  24. Thomas 2003, str. 325.
  25. Bailyn, John Frederick. 2010. To what degree are Croatian and Serbian the same language? Evidence from a Translation Study (PDF). Journal of Slavic Linguistics. 18 (2): 181–219. ISSN 1068-2090. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. listopada 2019. Pristupljeno 9. listopada 2019.
  26. Jutarnji list - Dok u Hrvatskoj 12 % ispitanika vjeruje da Hrvati i Srbi govore isti jezik, u Srbiji je takvih 74 posto. www.jutarnji.hr. 16. prosinca 2023. Pristupljeno 6. siječnja 2024.
  27. a b Stojanov, Tomislav. 1. prosinca 2023. Understanding spelling conflicts in Bosnian, Croatian, Montenegrin, and Serbian: Insights from speakers’ attitudes and beliefs. Lingua. 296: 103622. doi:10.1016/j.lingua.2023.103622. ISSN 0024-3841
  28. Codes for the representation of names of languages. Library of Congress
  29. "Remnants of Serbo-Croatian Lexis in Present-day Croatian", Dario Lečić, "Slavia Centralis" 2/2014

Literatura

uredi
  • Thomas, Paul-Louis. 2003. Le serbo-croate (bosniaque, croate, monténégrin, serbe): de l'étude d'une langue à l'identité des langues. Revue des études slaves (francuski). 74 (2–3): 311–325. doi:10.3406/slave.2002.6801
  • Šipka, Danko. 2019. Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. Cambridge University Press. New York. doi:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6

Vanjske poveznice

uredi