Tipografsko pismo

Tipografsko pismo jest dizajn slova, brojeva i drugih simbola koji se koriste u tiskarstvu ili na elektronskim prikazima teksta.^[1] Većina tipografskih pisama uključuju varijacije veličine (npr. 24 točke), stila (masno, kurziv, VERZAL, kurent itd.), spacioniranja (npr. condensed) i sličnog. Svaka od ovih varijacija u tipografskom pismu čini font.

Svako je tipografsko pismo skup glifova, od kojih svaki predstavlja pojedino slovo, broj, razgodak ili drugi simbol. Isti glif može biti rabljen za znakove iz različitih jezičnih pisama; primjerice, rimsko veliko slovo A izgleda identično ćiriličnomu velikom slovu A i grčkomu velikomu alfa (A). Postoje i tipografska pisma za specifičnu uporabu, poput kartografije, astrologije i matematike.

Anatomija

Tipografi su razvili opsežan rječnik za opisivanje raznih aspekata tipografskog pisma i tipografije. Neke od riječi primjenjive su isključivo na određen dio jezičnih pisama. Serifi su danas, primjerice, isključivo dekorativni elementi europskih pisama, dok glifovi rabljeni u arapskim i istočnoazijskim pismima imaju slična obilježja koja, međutim, nisu ukrasna i nemaju konkretnih poveznica sa serifima.

Serifi

	pismo sans-serif
	pismo sa serifima
	pismo s označenim serifima

Tipografska pisma se mogu podijeliti na dvije glavne skupine: serif i sans-serif. Serifi su maleni dodatci na krajevima crta koje sačinjavaju slova. U tiskarstvu se pisma bez serifa nazivaju sans-serif (od franc. sans, »bez«) ili grotesque.

Oba pisma, serif i sans-serif, u svojoj raznolikosti uključuju ne samo pisma osmišljena za veliko tijelo teksta, već i dekorativna pisma. Prisutnost ili nedostatak serifa samo je jedan faktor u odabiru tipografskog pisma.

Proporcije

Proporcionalno pismo sadrži glifove različitih širina (usp. širinu slova »m« i »i«), dok monospace (odn. neproporcionalno ili fixed-width) pismo koristi jednu standardnu širinu za sve glifove fonta. Postoje i duospace fontovi, koji su slični monospace fontovima, no dozvoljavaju dvostruku širinu za glifove.

Monospace pisma koristila su se za pisaće strojeve, tekstualne operativne sustave i starije igraće konzole koje su ekran tretirale kao jednoliku mrežu ćelija. Danas se nerijetko rabe za prikaz programskog koda kako bi određene znakove bilo lakše prepoznati.^[2]

Pomoću monospace fontova obično se prikazuje i ASCII-art, a na mrežnim stranicama poput Wikipedije, HTML oznake <tt> </tt>, <code> </code> obično omogućuju monospace fontove.

Metrike

Riječ Sphinx (»sfinga«), u programu Adobe Garamond koja ilustrira koncepte osnovne linije, x-visine, veličine tijela slova, spusta i uspona.

Većina stilova pisanja dijeli koncept osnovne linije, zamišljene vodoravne crte na kojoj leže svi znakovi. U latinici, grčkom pismu i ćirilici može se razabrati razdaljina između osnovne linije i medijana (gornje linije slova poput „x”, „a” i „c”) koja se zove x-visina.

U nekim stilovima, dijelovi glifova prodiru ispod osnovne linije te se nazivaju descenderima. Descent (»spust«) predstavlja razdaljinu između krajnjeg dijela descendera i osnovne linije. Slično tomu, glifovi koji prodiru gore kroz medijan nazivaju se ascenderima te se razlika njihove krajnje gornje vrijednosti i medijana zove ascent (»uspon«). Omjer x-visine i uspona često se koristi za karakterizaciju pojedinih tipografskih pisama.

Pisma koja se u dokumentu mogu izmjenjivati bez promjene toka teksta nazivaju se »metrički identičnima« ili »metrički kompatibilnima«.^[3]^[4] Nekoliko je pisama stvoreno kako bi bilo metrički kompatibilno sa širokim spektrom neslobodnih pisama i omogućilo uređivanje dokumenata u tim neslobodnim pismima čak i ako ona nisu dostupna. Primjerice, slobodni fontovi Liberation i Croscore dizajnirani su kao metrički kompatibilni s učestalim fontovima koje je dizajnirao Microsoft.^[5]^[6]

Obitelj pisama

Obitelj tipografskih pisama predstavlja skup pisama koja dijele aspekte dizajna.^[7] Najjednostavnija obitelj pisama ima samo »običan« (regular) i »ukošeni« (oblique) oblik, na engleskom poznati i pod nazivima Roman i Italic. Malo kompleksnije obitelji uključuju i masne (tzv. bold) inačice. Suvremena profesionalna obitelj ima do 54 različita stila:^[8] condensed, obični i expanded oblici svakog od thin, extralight, light, regular, medium, demibold, bold, extrabold i bold rezova u običnom i ukošenom obliku.

Demonstrativni tekstovi

Rečenice koje sadrže sva slova abecede (pangrami), poput engleske »The quick brown fox jumps over the lazy dog« ili hrvatske »Gojazni đačić s biciklom drži hmelj i finu vatu u džepu nošnje«, često se koriste za demonstraciju naličja pisma i njegovih glifova zbog toga što prikazuju sve znakove na jednom mjestu i u praktičnom kontekstu. Za dulje tekstualne primjere (poput jedne stranice ili paragrafa), dizajneri često rabe tekstove bez značenja (na engleskom popularno zvano greeking), kao što su lorem ipsum ili latinske tekstove poput početka Ciceronovog djela In Catilinam. Greeking se u tipografiji koristi za prikaz masnoće i stila glifova, kao i za demonstraciju opće tipografske estetike pisma prije uporabe.

Izvori

↑ typeface. Cambridge Academic Content Dictionary. Pristupljeno 22. prosinca 2019.
↑ Why use monospace fonts in your IDE?. Pristupljeno 22. veljače 2009.
↑ Henderson, L.R.; Mumford, A.M. 20. svibnja 2014. The Computer Graphics Metafile. Butterworth-Heinemann. str. 375. ISBN 9781483144849
↑ Mumford, Anne M.; Skall, Mark. 7. ožujka 2013. CGM in the Real World. Springer Science & Business Media. str. 102. ISBN 9783642736292
↑ Esfahbod, Behdad; TAGOH, Akira; Steffens, Jan; Crozat, Frederic. 30-metric-aliases.conf. GitHub. fontconfig. Pristupljeno 1. svibnja 2016.
↑ Willis, Nathan. 19. lipnja 2012. Liberation fonts and the tricky task of internationalization. LWN.net. Pristupljeno 26. lipnja 2017.
↑ Haley, Allan. 10. kolovoza 2012. About Typeface Families (PDF). fonts.com. Monotype Imaging Inc
↑ DS 737: Shortlist / Type Design & Lettering / Typeface Family / 2023. D&AD

Literatura

Bringhurst, Robert. 2018. Herman-Baletić, Mirna (ur.). Elementi tipografskog stila. Hrvatsko dizajnersko društvo. Zagreb.
Butterick, Matthew. 2014. Butterick's Practical Typography
Garfield, Simon. 2010. Just My Type: A Book About Fonts. Profile
Jaspert, W. P.; Berry, W. Turner; Johnson, A. F. 2008. The Encyclopedia of Typefaces. Blandford Press. London.
Pohlen, Joep. 2011. Letter Fountain. Taschen

Vanjske poveznice

pismo, tipografsko, Hrvatska enciklopedija
Tipografski rječnik, osobna stranica Vilka Žiljaka

[1] typeface. Cambridge Academic Content Dictionary. Pristupljeno 22. prosinca 2019.

[2] Why use monospace fonts in your IDE?. Pristupljeno 22. veljače 2009.

[3] Henderson, L.R.; Mumford, A.M. 20. svibnja 2014. The Computer Graphics Metafile. Butterworth-Heinemann. str. 375. ISBN 9781483144849

[4] Mumford, Anne M.; Skall, Mark. 7. ožujka 2013. CGM in the Real World. Springer Science & Business Media. str. 102. ISBN 9783642736292

[fc-30-metric-aliases-5] Esfahbod, Behdad; TAGOH, Akira; Steffens, Jan; Crozat, Frederic. 30-metric-aliases.conf. GitHub. fontconfig. Pristupljeno 1. svibnja 2016.

[6] Willis, Nathan. 19. lipnja 2012. Liberation fonts and the tricky task of internationalization. LWN.net. Pristupljeno 26. lipnja 2017.

[Haley-7] Haley, Allan. 10. kolovoza 2012. About Typeface Families (PDF). fonts.com. Monotype Imaging Inc

[8] DS 737: Shortlist / Type Design & Lettering / Typeface Family / 2023. D&AD

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]