Trećesiječanjska vlast

Trećesiječanjska vlast je izraz za vladu lijevog centra kojoj je na čelu bio premijer Ivica Račan, a koja je na vlast došla temeljem izbora održanih 3. siječnja 2000 u Hrvatskoj po kojima je dobila naziv.

Vladu su sačinjavali predstavnici dvije koalicije koje su zajedno pobijedile Hrvatsku demokratsku zajednicu - blok SDP-a i HSLS-a, te tzv. Četvorka, koju su činile Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska narodna stranka, Liberalna stranka i Istarski demokratski sabor. Ta dva bloka su ispočetka mislila nastupiti zajedno, ali su SDP i HSLS bili uvjereni kako će pobijediti sami, pa su na izbore izašli odvojeno.

Odnosi među pobjedničkim strankama su vrlo brzo bili poremećeni zbog predsjedničkih izbora održanih 24. siječnja i 7. veljače na kojima je kandidat četvorke Stjepan Mesić porazio kandidata SDP-HSLS Dražena Budišu.

Usprkos toga, nova vlada je sastavljena, a njene pristaše su je počele nazivati Trećesiječanjskom, nastojeći time naglasiti da je 3. siječnja 2000. došlo do velikog preokreta u hrvatskoj politici. Uskoro je uslijedila politika detuđmanizacije odnosno desuverenizacije.

Odnosi unutar vlasti su od samog početka bili opterećeni suparništvom predsjednika Mesića i premijera Račana, a kasnije i SDP-a i HSLS-a. To se s vremenom počelo odražavati na efikasnost vlade, kao i na njenu popularnost.

Godine 2000. je iz nje izašao IDS, a 2002. HSLS.

Trećesiječanjska vlast formalno je prestala s parlamentarnim izborima 2003. na kojima je najveći broj glasova dobio HDZ, a njen vođa Ivo Sanader dobio mandat za sastaviti novu vladu.

Ipak, temeljite promjene u političkom sustavu koje je provela trećesiječanjska vlast prihvatile su bez iznimke sve političke stranke. Zbog toga ona predstavlja temelj današnje društvene paradigme.