Warrongo

Warrongo (drugim nazivom warungu) australski je aboridžinski jezik, jedan od desetak jezika marijske grane pamanjunganske porodice jezika. Govorio ga je narod Warrongo, primarno na području Townsvillea, Queensland u Australiji, a regija u kojoj se govorio uključuje područje od rijeke Upper Herbert do planine Garnet. Drugi su nazivi za jezik, među ostalima: Warrangu, Warrango, Warruŋu, War-oong-oo, Gudjala i Gudjal, a karakterističan je po sintaktičkoj ergativnosti.

Warrongo
warungu
Države	Australija
Regije	Queensland, zapadno od Inghama i Abergowrie
Etnicitet	Warrongo, Gugu badhun, Gudjal
Govornici	Nema izvornih govornika
Razredba	pamanjunganski  marijski   warrongo
Jezični kôd
ISO 639-3	wrg, gdc
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Posljednji izvorni govornik jezika warrongo bio je Alf Palmer, koji je umro 1981. godine. Prije Palmerove smrti, lingvisti Tasaku Tsunoda i Peter Sutton surađivali su s njim kako bi očuvali jezik. Zahvaljujući njihovom radu, jezik se danas počinje oživljavati.

Prema Ethnologueu, jezik je danas u stanju mirovanja, što znači da warrongo više nema izvornih govornika niti govornika s dobrim poznavanjem jezika.

Sociolingvistički položaj

Osobe koje se danas smatraju dijelom naroda Warrongo žive unutar nekadašnjeg govornog područja jezika (planina Garnet), ali i izvan njega (Palm Island, Townsville, Ingham, Cardwell i Cairns). Iako je warrongo izumro 1981. godine Palmerovom smrću, u kasnim 1990-ima i ranim 2000-ima manja je skupina ljudi osnovala pokret za oživljavanje jezika, sastavljena većinom od potomaka posljednjih izvornih govornika, a predvođena unukom Alfa Palmera. Skupina je odlučila kontaktirati Tsunodu, jednog od lingvista koji su surađivali s posljednjim govornicima tijekom 1970-ih, te je on između 2002. i 2006. godine održao ukupno 5 nizova predavanja, od kojih je svaki trajao 4 – 5 dana. Jezik je posljedicom toga stekao ograničenu razinu simboličkih funkcija u društvu; počeo se koristiti u zadirkivanju među djecom te za odabiranje osobnih imena.

Klasifikacija

Smatra se da su postojala barem dva međusobno razumljiva narječja.

Warrongo pripada (makro)obitelji pamanjunganskih jezika. Najsrodniji su mu jezici gugu badhun (90 % leksičke podudarnosti prema Haleovom leksikonu sačinjenom od 99 stavki) i gujal (94 % leksičke podudarnosti). Sličnosti u fonologiji, zamjenicama i glagolskim korjenima nalažu pripadnost marijskim jezicima (uz bidjara, gungabula, marganj, gunja, biri i nyaygungu), dok je fleksijska morfologija glagola u jeziku slična onoj skupine rijeke Hebert (koja uključuje djirbalski, warrgamay, njavajgijski i manbarra). Pretpostavlja se da bi fleksijski sufiksi glagola mogli biti rezultat masovnog posuđivanja u jezik.

Fonologija

Suglasnici

Suglasnici jezika warrongo (ortografski prikaz u uglatim zagradama)

	bilabijalni	lamino-dentalni1	apiko-alveolarni	retrofleksni	lamino-palatalni	dorso-velarni
prekidnik	b ⟨b⟩	(d̪ ⟨dh⟩)	d ⟨d⟩		ɟ ⟨j⟩	ɡ ⟨g⟩
nosnik	m ⟨m⟩	(n̪ ⟨nh⟩)	n ⟨n⟩		ɲ ⟨ny⟩	ŋ ⟨ng⟩
rotik			ɾ ⟨rr⟩	ɻ ⟨r⟩
lateral			l ⟨l⟩
poluvokal					j ⟨y⟩	w ⟨w⟩

1. Samo u narječju gugu badhun.

Zvuk [h] pojavljuje se samo u uskliku [hai], 'Bok!' i uskliku iznenađenja [haha] (ili [ha:ha:]).

Dentalizirani suglasnici obično se pojavljuju samo u narječju gugu badhun.

Alveolarni aproksimant [ɹ] se navodno također pojavljuje u narječju gugu badhun.

Retrofleksni aproksimant /ɻ/ u odstupu sloga nerijetko se može realizirati kao retrofleksni dotačnik [ɽ].

Lamino-palatalni prekidnik je fonetski u većini slučajeva afrikat [tʃ] ili [dʒ].

Ozvučivanje nije razlikovno između prekidnika. Pravila za ozvučivanje su relativno složena, ali ih je nemoguće predvidjeti u apsolutno svim slučajevima. Čimbenici u ozvučivanju su mjesto artikulacije (što je više naprijed prekidnik artikuliran, veća je vjerojatnost da će biti ozvučen), fonetsko okruženje, položaj u odnosu na granice riječi, a moguće i duljina riječi, broj slogova koji slijede prekidniku te mjesto naglaska.

Samoglasnici

Warrongo razlikuje tri samoglasnika: /a/, /i/ i /u/ (u ortografiji ⟨o⟩). Dužina je razlikovna samo za /a/, čiji je dugi pandan ortografski prikazan kao ⟨aa⟩. Fonem /u/ ima dva alofona: [u] i [o] (od kojih niti jedan ne zahtjeva zaokruživanje usana), čija realizacija ovisi o prethodnom suglasniku. Oba se mogu pojaviti samo nakon /b/, /m/ i /j/, a iza ostalih se suglasnika pojavljuje isključivo [o]. Alofonska realizacija /i/ upravljana je složenijim pravilima, ali [i] je generalno jedini alofon iza /ɟ/ˌ /ɲ/ˌ /ŋ/ i /w/, dok su iza gotovo svih ostalih suglasnika jednako mogući alofoni [i] i [e].

Vrste riječi

Warrongo razlikuje pet vrsta riječi: imenice, (osobne) zamjenice, prilozi, glagoli i usklici. Većina njih sadrži upitne i pokazne varijante. Primjer upitne imenice je wrg. ngani, „što”, a wrg. ngoni, „tamo” je pokazni prilog. Upitni glagol je, primjerice, wrg. ngani-nga-L, „raditi što”, a pokazni wrg. yama-nga-L, „činiti tako”. Gotovo sve riječi pripadaju isključivo jednoj vrsti, dok se promjena vrste riječi ostvaruje derivacijskim sufiksima. Pridjevi ne sačinjavaju zasebnu vrstu riječi jer dijele morfološke karakteristike i sintaktičke uloge s imenicama. Postoji i desetak enklitika s raznim funkcijama: naglasak, fokus, intenziviranje, ili riječi značenja poput „samo”, „dovoljno”, „također”, „ne znam”, „protučinjenično”.

Morfologija imenica

Imenice se uglavnom ne sklanjaju po rodu i broju, a zamjenice imaju različite oblike ovisno o broju (jednina, dvojina i množina) i licu (prvo, drugo i treće). I imenice i zamjenice se, doduše, sklanjaju po padežu. Padežni nastavci imaju alomorfe ovisno o završnom fonemu osnove uz neke osobitosti zamjenica te vlastitih i rodbinskih imenica koje završavaju samoglasnikom. U jeziku se pronalazi i nekoliko nepravilnih imenica.

Padeži

Imenice imaju samo jedan oblik bez nastavaka u nominativu (koji se upotrebljava kao subjekt neprijelaznog glagola) i akuzativu (koji se upotrebljava kao objekt prijelaznog glagola), dok ergativ (koji se upotrebljava kao subjekt prijelaznog glagola) ima nastavak. Zamjenice se pak u nominativu i ergativu podudaraju u osnovi, dok u akuzativu imaju nastavak. U iznimnim slučajevima, zamjenice u trećem licu dvojine i množine, kao i vlastite te rodbinske imenice koje završavaju samoglasnikom, dobivaju zaseban nastavak za svaki od ta tri padeža. Ergativom se, ako se koristi s neživim imenicama, može označavati i instrument.

Lokativom se opisuje put ili odredište kretanja, lokaciju, vremensko trajanje, instrument (i sredstvo), društvo (tj. značenje „zajedno s”) te uzrok ili razlog. Dativom se označava svrhu, uzrok i razlog, vlasništvo (doduše rijetko), cilj i smjer kretanja, primatelja, vremensko trajanje ili krajnju točku u vremenu, u nekim sintaktičkim konstrukcijama i temeljni argument te komplement neprijelaznim glagolima ili imenicama značenja „voljeti”, „biti dobar (prema nekome)”, „znati” ili „zaboraviti”. Genitiv se koristi samo uz žive imenice i njime se označava, osim tipičnog posjednika i srodnih funkcija, i beneficijar, primatelj ili dopuna nekim glagolima i imenicama. Ablativom se najčešće označava razlog ili vremensko ili prostorno polazište. Komitativ naizgled ima širok raspon značenja, od kojih su neka i idiomatska, ali vjerojatno najčešće odgovara vezniku „s(a)”.

Genitivni, ablativni i komitativni nastavci mogu biti popraćeni drugim padežnim nastavcima. Neki prilozi mogu zaprimiti padežne nastavke: lokativ (po izboru za priloge mjesta), dativ (značenja „do”, po izboru za priloge mjesta, ali obavezno za priloge vremena) ili ablativ (obavezno ako je značenje „od” u vremenskom ili prostornom smislu). Prilozi načina ne mogu zaprimiti padežne nastavke – to ih razlikuje od imenica koje izražuju slična značenja; te se imenice moraju slagati u padežu s imenicama koje modificiraju.

Morfologija glagola

Glagoli u warrongu dijele se na tri klase koje karakterizira prisutnost „konjugacijske oznake”, -l-, -y- ili -∅-, koja se pojavljuje u određenim glagolskim oblicima. Glagoli dobivaju nastavke za promjenu valencije ili za vrijeme/način (buduće vrijeme, dva ili tri nebuduća vremena, imperativ, aprehenzijski način). Postoje i namjenski oblici glagola koji naznačuju namjeru u ulozi predikata nezavisne surečenice ili kod glagola zavisnih surečenica naznačuju svrhu, rezultat ili uzastopne radnje.

Sintaksa

Red riječi u rečenici

Red riječi je slobodan i smatra se da struktura informacija na njega nema utjecaj. Sastavnice pojedine fraze ne moraju graničiti. Brojevne imenice obično slijede glavnu imenicu, a atributi slični pridjevima obično joj prethode. Argumenti najčešće prethode glagolima, a argument agensa prijelaznog glagola najčešće prethodi argumentu trpitelja iako je većinom izražen samo jedan od njih.

Složene rečenice i koreferencijalnost

Tri najčešća načina spajanja surečenica su rečenični niz (spojene surečenice koje imaju različite intonacijske konture), koordinacija (spojene surečenice sa zajedničkom intonacijskom konturom i zajedničkom konjugacijskom kategorijom poput vremena) i subordinacija. Najčešći tip subordinacije je namjenski.

Ukoliko postoje zajednički argumenti, veća je vjerojatnost da će biti eliptirani iz druge surečenice ako je ona podređena nego ako je riječ o rečeničnom nizu. Ograničenja sintaktičke funkcije zajedničkog argumenta tipična su za sintaktički ergativne jezike. Zajednički argument mora imati istu funkciju u obje surečenice ili biti neprijelazni subjekt (S) u jednoj te prijelazni objekt (O) u drugoj:

Bama-nggo warrngo mayga-n yani-yal.

muškarac-ERG žena.ABS reći-nesvrš. ići-namj.

„Muškarac je ženi rekao da ode.”

(Objekt glavne surečenice je koreferencijalan s eliptiranim subjektom zavisne surečenice.)

Ako je zajednički argument tranzitivni agens (A) u jednoj od surečenica, bit će primijenjena antipasivizacija. Označava se glagolskim nastavkom i utječe na padeže argumenata glagola. U usporedbi s osnovnim glagolom koji A označava ergativom/nominativom, a O nominativom/akuzativom, antipasivizirani glagol označava A nominativom, a O ergativom ili dativom. Subjektni argument tada može biti koreferentan s trpiteljem prijelaznog glagola ili subjektom neprijelaznog:

Gorngga-do birgo mayga-n wajo-gali-yal.

muž-ERG žena.ABS reći-nesvrš. kuhati-ANTIP-namj.

„Muž je (svojoj) ženi rekao neka kuha.”

(Objekt glavne surečenice koreferencijalan je s tranzitivnim agensom zavisne surečenice zbog čega je potreban antipasiv.)

Literatura

• Dixon, RMW. 2002. Australian Languages: Their Nature and Development
• Sutton, Peter John. 1973. Gugu-Badhun and its neighbours. Str. 73–74
• Tsunoda, Tasaku. 2002. Language Revitalization: Revival of Warrungu (Australia) and Maintenance of Maori (New Zealand)
• Tsunoda, Tasaku. 2011. A Grammar of Warrongo. Mouton Grammar Library 53. De Gruyter Mouton. Berlin ; Boston.
• Tsunoda, Tasaku; Tsunoda, Mie. 2010. The Revival Movement of the Warrongo Language of Northeast Australia. Linguapax Asia: A Retrospective Edition of Language and Human Rights Issues: Collected Proceedings of Linguapax Asia Symposia 2004–2009. Linguapax Asia. Tokyo.

Vanjske poveznice

• Bibliografija naroda Gugu Badhun i jezični izvori, na Australskom institutu za studije Aboridžina i otočana Torresovog tjesnaca
• Warrungu (na japanskom)
• Warrungu priče i konkordanca (snimke s transkripcijom, interlinearnim prijevodom i punim prijevodom)
• Karta Australije koja pokazuje gdje se govore različiti jezici, uključujući Warrungu
• World: Dying Words – Lingvisti izražavaju zabrinutost nad sudbinom ugroženih jezika (prvi dio)