Afrička umjetnost

Afrička umjetnost podrazumijeva likovno izražavanje stanovnika Afričkog kontinenta, i to uglavnom podsaharskog dijela i crnačkog stanovništva, zbog zajedničkih odlika koje se razlikuju od staroegipatske umjetnosti (i s njom povezanog kraljevstva Kuš u Sudanu), te Magreba koji je bio dio starorimske umjetnosti, te naposljetku islamske umjetnosti.

Zbirka tradicionalnih afričkih umjetničkih predmeta, uglavnom iz Istočne Afrike (Nordisk familjebok, 1930-ih)

Danas razlikujemo:

  • tradicionalnu (izvornu) afričku umjetnost nastalu nakon dolaska misionara na crni kontinent (miješanje afričkih i kršćanskih utjecaja, sinkretizam), proizvode oblikovane na tradicionalni način namijenjene tržištu – suveniri,
  • novu afričku umjetnost koja se pojavila prije nekoliko desetljeća i koja je po estetskim kriterijima postala dio svjetske moderne umjetnosti.
Slike životinja na stijenama Tsodiloa (Bocvana), stare do 24.000 godina, su najstarija umjetnička djela u Subsaharskoj Africi

Tradicionalnu afričku umjetnost odlikuje simbolička povezanost pojedinca s plemenom i plemena s univerzumom. Ta umjetnost izražava složeni unutarnji život naroda. Svaki važan čin u plemenskom društvu, od rođenja do smrti, od suše do kiše, prati odgovarajući obred, kojemu je potrebna figura ili predmet (fetiš, totem, maske, namjenski ritualni predmeti, figure pokojnika i dr.). Ostvarenja su uglavnom skulpture od drva i druga djela plastičnog umijeća izrađene jednostavno, gotovo apstraktno. Proporcije su sasvim zanemarene, glava je uvećana jer je, po vjerovanju primitivnih plemena, ona središte mudrosti, moći i dobrote. Figure su koncipirane frontalno i uvijek statično.

Slikarstvo uredi

 
Koutammakou naselje u Togou

Oslikavanje zidnih površina datira iz 7. tisućljeća pr. Kr. (oslikani i urezani crteži životinja i ljudi u špiljama južne Afrike i Sahare). Likovni izraz je vrlo raznolik, uvjetovan plemenskim mjerilima i prirodnim okolišem; pretežito je narativan, plošno shematiziranih likova, a u koloritu ograničen na nekoliko boja (bijela, crna, oker, crvena).

Arhitektura uredi

 
Kulturni krajolik Sukura (Nigerija)
 
Kasubi grobnice u Kampali (Uganda)

U graditeljstvu glavni materijali su drvo, trska, kora, lišće, lijane i sl. Vrlo rijetko se gradi kamenom (ostaci zidina i utvrda u tzv. kulturi Zimbabvea u istočnoj Africi ili zidine Loropenija u Burkini Faso).

Nastambe su pretežito kružna tlocrta (krov je čunjast ili kupolast), npr. Koutammakou (Togo); stijene nastamba (izvedene od pletena šiblja premazana ilovačom) oslikavaju se crtežima ili ornamentima magijskog značenja. Svi drveni dijelovi (stupovi, grede, dovratnici i dr.) nastambe za poglavicu i kuća za muškarce bogato se rezbare, a često i boje, npr. tradicionalne građevine naroda Ašanti (Gana).

Prva autohtona naselja naroda zapadne Afrike, kao što je stari dio svahili grada Lamua (Kenija), odlikuju se jednostavnošću i čistoćom oblika, ali i sklonošću dekoracijama i rezbarijama u drvetu.

Česta su i animistička svetišta koja su uklopljena u šumski krajolik kao što su Kaya svetišta naroda Mijikedna na kenijskoj obali, ili Svetište boginje Osun-Osogbo (Nigerija).

Skulptura uredi

 
Brončana glava (kralja?) naroda Yorube iz 12. st. (Nigerija)

U Africi postoji nekoliko nalazišta nepovezanih megalitskih kultura iz neolitika i metalnog doba, kao što su Stele nekropole Tija u Etiopiji ili Megalitski kameni krugovi Senegambije (Zapadna Afrika).

Datiranje predmeta od drva otežano je zbog ograničenja trajanja (između 150-200 g.). Skulpture su prilagođene valjkastom obliku debla; često su polikromirane (višebojne žarkih boja) i inkrustirane – žarkim staklenim zrncima, dijelovima školjaka, zubima životinja i dr. U nekim dijelovima afričkog kontinenta rezbare se kljove slona i životinjske kosti; kamena plastika je rijetka.

Keramika (najčešće uporabna, kućna) izrađuje se u različitim tehnikama i oblicima. Bogata kiparska tradicija u zapadnoj Africi započinje glinenim figurama koje su izrađivali pripadnici naroda Nok oko 500. pr. Kr.

Primjena metala je rijetka i javlja se relativno kasno i bez jasnih utjecaja izvana. Umijeće lijevanja bronce u zapadnoj Africi se javlja oko 13. stoljeća u kulturi Ife u Nigeriji. Oni su počeli izrađivati izvanredne brončane odljeve glava i figura, izuzetno realističkim stilom. To je vjerojatno utjecalo na skulpture izrađivane u Beninu i Nigeriji od 16. do 19. stoljeća, što je doseglo visok stupanj u plastici izvedenom tehnikom cire perdue (lijevanje s pomoću modela od voska).

Afričke maske uredi

 
Tradicionalne maske naroda Mwenge na prodaji u Dar-es-Salaamu

Posebnu kategoriju afričkih likovnih proizvoda, ujedno i dio religijsko-magijskog inventara, čine maske ratničkoga ili kultnoga značenja (totemizam, animalizam, mistične inicijacije i dr.), od obične imitacije životinjskih glava do grotesknih i zastrašujućih oblika. Afričke maske mogu predstavljati neki duh ili pretka ili mogu biti posve dekorativne naravi. Oblikuju se od najraznovrsnijih materijala, rezbare se, inkrustriraju, polikromiraju s obilatim dodacima perja, lika, krzna i sl. Važni materijali su drvo, biserje, slonovača i školjke.

Antinaturalizam i sažetost, te likovna raskoš boja i oblika utjecala je na neke slikare i kipare ekspresioniste, foviste, poglavito kubiste (Karl Schmidt-Routtluff, Henri Matisse, Pablo Picasso).

Afrička glazba uredi

Afrička književnost uredi

Izvori uredi

  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
  • Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god.
  • Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 2., Mladost, Zagreb, 1975. god.
  • Monica Blackmun Visonà i dr., A History of Art in Africa, 2001., Prentice Hall, New York ISBN 0-13-442187-6

Poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi African art