Alen Vitasović
Alen Vitasović (Pula, 5. srpnja 1968.) hrvatski glazbenik koji se glazbom bavi već više od 25 godina.
| Alen Vitasović | ||
|---|---|---|
| Rođen/a | 5. srpnja 1968. | |
| Žanr/ovi | Pop | |
| Zanimanje | glazbenik | |
| Instrument | vokal, harmonika | |
| Nagrade | ||
| Dobitnik diskografske nagrade Porin | ||
| Portal o glazbi | ||
| Portal o životopisima | ||
ŽivotopisUredi
Već je s 5 godina počeo pokazivati zanimanje za harmoniku, a s 12 godina (1980.) osniva svoj prvi glazbeni sastav. Kasnije postaje članom najboljih sastava istarske regije s kojima svira većinom po turističkim mjestima. U svim sastavima bio je glavni, vokalni solist, klavijaturist i saksofonist. Završio je i srednju muzičku školu u Puli , specijalizirano, odjel saksofon i klavir. Nakon toga, nastupa u raznim sastavima u Hrvatskoj, Sloveniji i po Europi, gdje je skupio ogromno iskustvo i naučio se služiti sa još par instrumenata (gitara, flauta, bubnjevi).
Po povratku, dvije godine radio je honorarno na radio postaji HR-a Pula kao glazbeni urednik. Tamo je i upoznao Livia Morosina s kojim počinje uspješnu suradnju sa kojom je i započela njegova profesionalna karijera.
Solo karijera 1993. - danasUredi
Početak njegove solo karijere, 1993. obilježila je pjesma "Ne moren bež nje", koja ga dovodi do uspješne suradnje ponajviše s autorom Liviom Morosinom a i ostalim hrvatskim skladateljima. Ubrzo postaje jedan od najpopularnijih i najuspješnijih hrvatskih izvođača u tadašnje vrijeme. Uskoro osniva i vlastiti sastav "Superfree", s kojim uživo promovira svoje pjesme. Sastav svira širom Hrvatske, Slovenije, BiH, SAD, Njemačke, Švicarske itd. Od toga se izdvajaju samostalni nastupi u dvorani Vatroslav Lisinski, Dom sportova, dvorani na Gripama-Split, dvorani Mladosti u Rijeci, stadion u Vinkovcima, Pulskoj Areni i slični.
Alen je i pobjedio na većini hrvatskih festivala, od kojih se najviše izdvajaju:
- pobjeda na Melodijama hrvatskog Jadrana-Split 1995.
- pobjede 1994., 1995., 1996. na Arenafestu u Puli
- pobjeda 1995. u Zadru
- pobjeda 1997. na Radijskom festivalu.-Vodice
- pobjeda 1999., 2004. na Korčula festivalu
- te još puno drugih i trećih mjesta, uspješnih nastupa i nagrada.
1995. biva nominiran u čak 5 kategorija za prestižnu hrvatsku nagradu Porin, no osvojio je nagradu samo za najboljeg debitanta. Odlukom predsjednika republike Hrvatske 1997. godine dobio je Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobit doprinos kulturi Hrvatske. Osim svega toga, on je i aranžer i producent većine svojih pjesama, te je pomoću svojih pjesama približio i popularizirao istarsku čakavicu širem hrvatskom slušateljstvu (vidi Ča val).
Suradnja s ostalim autorimaUredi
Alen je otpjevao više dueta sa poznatim izvođačima iz Hrvatske i inozemstva: Lisom, Crvenom jabukom, Šajetom, Harijem Rončevićem, Majom Blagdan[nedostaje izvor], Brunom Krajcarom, Adamom Končićem, Eleonorom Turčinović. Surađivao je i s najboljim hrvatskim autorima, aranžerima, tekstopiscima, producentima kao Nikša Bratoš, Duško Mandić, Stipica Kalogjera, Livio Morosin, Bratislav Zlatanović, Robert Pilepić, Zrinko Tutić, Boris Krainer, Bruno Zahtila, Bruno Krajcar, Ivica Krajač, Robert Grubišić, Olja Dešić, Robert Funčić, D. Načinović i drugi.
S velikom ljubavlju pokušava sačuvati i originalni glazbeni izričaj svoga istarskog kraja pa je tako više puta nastupao na smotrama istarskog folklora pjevajući i svirajući narodne pjesme. Prilog tome je šest sudjelovanja na Etnofestu u Neumu, zajedno sa svojim ocem, bratom, stricom i kumom.
Televizijska karijeraUredi
U 2006. godini, Alen se bacio i u glumačke vode, glumeći lik Karla Petkovića u hrvatskoj sapunici "Zabranjena ljubav". Alen je glumio lik beskrupuloznog menadžera koji je namjeravao voditi karijeru mladih novih, pjevačkih nada, Matije Lončara i Tine Bauer, koje su tumačili Filip Riđički i Antonija Šola.
DiskografijaUredi
- "Gušti su gušti" (1994.)
- "Svi festivali" (1995.)
- "Come va?" (1997.)
- "Ja ne gren" (2000.)
- "Grih" (2003.)
- "Tone i pretelji" (2003.)
U nepunih 8 godina prodao je oko 130 000 nosača zvuka.