Amanita

Amanita (grč. ἀμανίτης: gljiva) ili pupavke je rod gljiva iz porodice listićarki (Agaricaceae). Na stručku imaju prstenak, dno stručka omotano je povojem, otrusina im je bijela. Rodu pripadaju najotrovnije poznate gljive: zelena pupavka (lat. Amanita phalloides, smrtno opasna), bijela pupavka (lat. Amanita verna, smrtno opasna), crvena muhara (lat. Amanita muscaria, otrovna), a od jestivih: blagva (lat. Amanita caesarea), biserka (lat. Amanita rubescens, uvjetno jestiva). [1] Gljive roda Amanita su prilično mesnate s klobukom i stručkom; listići su slobodni, a unutarnji splet listića je bilateralan; na stručku se često nalazi opnasti vjenčić; pri dnu je stručak često zadebljan i obavijen u ovoj, ostaci ovoja mogu se pronaći i na klobuku; otrusina može biti zelenkasta, ali je najčešće bijela. [2]

Amanita
Muhara, Amanita muscaria
Muhara, Amanita muscaria
Sistematika
Carstvo: Fungi
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Amanitaceae
Rod: Amanita
Raznolikost
Oko 600 vrsta
Tipična vrsta
Amanita muscaria
Sinonimi
Aspidella

U rod Amanita spada preko 600 vrsta gljiva (615) uključujući i neke koje su najotrovnije na svijetu. Vrste iz ovog roda su odgovorne za oko 95% smrti izazvanih trovanjem gljivama, a 50% toga izazove zelena pupavka. Najčešći toksin u ovim gljivama je α-amanitin. U ovaj rod također spadaju mnoge jestive gljive, ali miciolozi uglavnom ne podržavaju gljivare amatere da biraju ove za ljudsku upotrebu. Međutim, u nekim kulturama, lokalne jestive vrste iz ovog roda su česte na tržnicama tokom sezone rasta. Dobri primjeri za to su Amanita zambiana i druge mesnate vrste iz Srednje Afrike, Amanita basii i slične vrste u Meksiku, blagva u Europi, i Amanita chepangiana iz Jugoistočne Azije. Druge vrste se koriste za obojene umake, poput crvene Amanita jacksonii, čiji je areal od istočne Kanade do istoka Meksika. Za mnoge vrste se ne zna jesu li jestive, posebno u zemljama poput Australije gdje su mnoge gljive slabo poznate.

OtrovnostUredi

 Podrobniji članak o temi: Popis otrovnih gljiva

Neke gljive iz ovog roda u sebi sadrže amatoksine, koji mogu izazvati prestanak rada jetre i smrt. Tu spadaju: zelena pupavka, Amanita virosa, Amanita bisporigera i Amanita ocreata, kao i Amanita verna.

Popis otrovnih gljiva roda AmanitaUredi

Otrovne gljive roda Amanita
Smrtno otrovne gljive roda Amanita
Znanstveni naziv Narodni naziv Aktivni tvar Otrovnost Stanište Sličnosti Slika
Amanita pantherina
(DC. ex Fr.) Krombh.
Panterova muhara Muskimol i
ibotenična kiselina
Jetra Raste ljeti i u jesen
po šumama
i šumskim čistinama
Amanita spissa, Amanita rubescens  
Amanita phalloides
Vaill. ex Fr.
Zelena pupavka Amatoksin Jetra Najčešće raste u svijetlim bjelogoričnim šumama, a ima je i u crnogoričnim šumama od ranog ljeta do jeseni Agaricus arvensis, Agaricus arvensis, Agaricus silvicola, Agaricus abruptibulbus, Russula virescens, Russula cyanoxantha [3]  
Amanita verna
(Bull.: Fr.) Lam.
Bijela pupavka Amatoksin Jetra Najčešće raste u bjelogoričnim šumama na vapnenastu tlu od svibnja do jeseni. Agaricus silvicola, Agaricus abruptibulbus, Leucoagaricus pudicus  
Amanita virosa
(Fr.) Bertillon
Smrdljiva pupavka Amatoksin Jetra Raste od proljeća do jeseni u vlažnim crnogoričnim, rjeđe u bjelogoričnim šumama na kiselom silikatnom tlu Agaricus silvicola, Agaricus abruptibulbus, Leucoagaricus pudicus  
Amanita citrina
(Schaeff.) Pers., 1797.
Žućkasta pupavka Trovanje krvi i smetnje u probavi U mnogim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama Amanita aureola  
Amanita muscaria
(L.) Lam. (1783.)
Muhara Muskarin, ibotenična kiselina, muscimol i muskazon Središnji živčani sustav U hrastovim i bukovim te crnogoričnim šumama Amanita aureola, Amanita caesarea  

Jestive gljive roda AmanitaUredi

 Podrobniji članak o temi: Jestive gljive

Jestive vrste roda Amanita uključuju Amanita fulva (smeđa preslica), Amanita vaginata (siva preslica), Amanita crocea (šafranasta preslica), Amanita rubescens (biserka), Amanita caesarea (blagva), Amanita strobiliformis (usamljena muhara), Amanita ovoidea (jajasta muhara), Amanita inaurata (tigrasta preslica), Amanita lividopallescens (blijeda ovojnača), Amanita mairei (srebrnasta preslica) i Amanita spissa (prava tigrica).

Jestive gljive roda Amanita
Znanstveni naziv Narodni naziv Upotrebljivost Kakvoća Stanište Sličnosti Slika
Amanita caesarea Blagva Jestiva Izvanrednog okusa Raste u ljeto i u jesen po svijetlim šumama i šumskim čistinama, u toplijim predjelima
Amanita muscaria  
Amanita crocea Šafranasta preslica Jestiva - prije upotrebe treba prokuhati Izvrsne kakvoće Raste ljeti i u jesen u manjim skupinama ili pojedinačno u crnogoričnim i listopadnim šumama Amanita muscaria  
Amanita fulva Smeđa preslica Jestiva - sirova je otrovna, pa je zbog toga moramo prokuhati i vodu odliti Izvrsne kakvoće Raste ljeti i u jesen na šumskim čistinama i na livadama pored šuma. Amanita pantherina, Amanita phalloides, Amanita verna  
Amanita inaurata Tigrasta preslica Jestiva Raste od ljeta do jeseni u listopadnim šumama i šumskim čistinama. Amanita pantherina  
Amanita lividopallescens Blijeda ovojnača Jestiva Izvrsne kakvoće Raste u šumama na travnatim mjestima ljeti i početkom jeseni Amanita phalloides  
Amanita mairei Srebrnasta preslica Jestiva - prije upotrebe treba ih iskuhati i odliti vodu Izvanredno ukusa Raste u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i po šumskim čistinama u manjim skupinama od ljeta do kraja jeseni Amanita pantherina, Amanita phalloides, Amanita verna  
Amanita ovoidea Jajasta muhara Jestiva Raste ljeti i u jesen na vapnenastu tlu ispod listopadnoga i crnogoričnoga drveća pojedinačno ili u skupinama Amanita phalloides  
Amanita rubescens Biserka Jestiva - prije pripremanja poželjno je oguliti kožicu s klobuka Raste već od kraja svibnja pa do jeseni u vlažnim šumama. Amanita pantherina  
Amanita spissa Prava tigrica Jestiva - samo nakon što se termički obradi, sirova je otrovna Raste već od kraja svibnja pa do jeseni u vlažnim šumama. Amanita pantherina  
Amanita strobiliformis Usamljena muhara Jestiva - prije upotrebe ogulite kožicu s klobuka Ljeti raste u šumama, uz putove i po parkovima na vapnenastu tlu. Amanita pantherina  
Amanita vaginata Siva preslica Jestiva - prije upotrebe potrebno dobro termički obraditi jer je otrovna u sirovom stanju Vrlo je ukusna Raste u bjelogoričnim i miješanim šumama u ljeto i ranu jesen Amanita phalloides, Amanita verna  

Nejestive gljive roda AmanitaUredi

U nejestive roda Amanita spada Amanita gemmata (svijetložuta muhara).

Nejestive gljive roda Amanita
Znanstveni naziv Narodni naziv Upotrebljivost Kakvoća Stanište Sličnosti Slika
Amanita gemmata Svijetložuta muhara Nije jestiva U literaturi ima podataka da je sumnjiva ili da je čak otrovna Raste u proljeće, ljeti i u jesen pojedinačno ili u nekoliko blizu razbacanih primjeraka u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama na pjeskovitu ili vapnenastu tlu Amanita pantherina, Amanita citrina  

IzvoriUredi

  1. amanita, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 22. 11. 2020.
  2. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
  3. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vidi popis vrstaUredi

Drugi projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Amanita
 Wikivrste imaju podatke o: Amanita