Benediktinci

(Preusmjereno s Benediktinski red)

Benediktinski red je najstariji crkveni (monaški) red na Zapadu. Utemeljio ga je Sveti Benedikt iz Nursije (480. – 543.) oko 529. godine u Montecassinu pod geslom Moli i radi (lat. Ora et labora). Sveci, blaženici i sluge božje iz njihovih redova: sv. Benedikt, sv. Skolastika, Sveti Ivan Trogirski.

Red Svetog Benedikta
Ordo Sancti Benedicti
Kratica naziva: OSB
Krilatica: Ora et labora (Moli i radi)
Godina osnivanja: 529.
Utemeljitelj: Sveti Benedikt iz Nursije
Sjedište: Sant'Anselmo all'Aventino, Rim
Redovi nastali iz ovog reda: Ordo Cisterciensis (Cisterciti)

Order of Cistercians of the Strict Observance (Trapisti)

Broj pripadnika: 6802 (podatak iz 2020.)
Poznati pripadnici: sv. Benedikt
sv. Skolastika
sv. Ivan Trogirski
Benediktinski grb

Benediktinci nisu pridonijeli samo vjeri, nego i ekonomiji i obrazovanju. Otvorili su puno učilišta. Ponekad se razdoblje od 6. – 16. stoljeća zove i "benediktinska stoljeća".

Godine 2020. red je u svijetu brojio 6802 redovnika, od kojih su 3419 bili svećenici.[1]

Benediktinci u Hrvatskoj

uredi

Već po doseljenju Hrvata u novu domovinu oni dolaze u dodir s benediktincima. Benediktinac opat Martin dolazi u naše krajeve da tu skuplja moći kršćanskih mučenika. Ubrzo nakon njega dolaze i drugi benediktinci i na ovim prostorima počinju osnivati svoje samostane, kako u primorskom tako i u kontinentalnom dijelu današnje Hrvatske. Kao ljudi pismenosti i kulture uživali su ovi monasi i njihovi samostani velik ugled kod hrvatskih knezova i kraljeva. I tijekom cijele naše povijesti oni su odigrali vrlo važnu ulogu u odgajanju naroda na vjerskom i kulturnom polju (poznata "Bašćanska ploča" iz samostana sv. Lucije kod Baške na Krku). No zbog raznih razloga mnogi su njihovi samostani s vremenom bili napušteni, a konačni udarac zadala im je Napoleonova okupacija hrvatskih krajeva kada su svi samostani zatvoreni, a benediktinci protjerani.[1][2]

Benediktinke u Hrvatskoj

uredi

Samostani sestara benediktinki nalaze se u sljedećim otocima i gradovima: Krk, Cres, Rab, Pag,[2] Zadar, Trogir, Šibenik, Hvar.

U Hrvata se benediktinci javljaju i u Bačkoj na području Subotičke biskupije. Postojale su opatije kod Monoštora, Gornjeg i Donjeg Adorjana, Martonoša, Derži (vjeruje se da je to kod Bača) i Senti.[1]

Samostani

uredi

Danas u Hrvatskoj postoji samo jedan samostan benediktinaca - Samostan sv. Kuzme i Damjana ili Ćokovac na otoku Pašmanu, blizu mjesta Tkona. Dubrovačka biskupija u novije vrijeme želi obnoviti benediktinski monaški život u drevnom samostanu Sv. Marije na otočiću Velikog jezera na Mljetu.

U Mađarskoj je poznat samostan u Pannonhalmi, kojeg se na latinskom zvalo "Sveta gora Mađarske".[1]

Nekada su u Hrvatskoj bili i samostani u Osoru (sv. Petra), Splitu (sv. Marije) i na otočiću Košljunu (Navještenja Marijina) u Puntarskoj dragi. Jedan od prvih samostana bio je benediktinski samostan sv. Grgura u Vrani, kojeg je vjerojatno osnovao kralj Zvonimir u 11. stoljeću. Prilikom svoje krunidbe, Zvonimir ga daruje papi Grguru VII. Prema narodnoj predaji, vranske benediktince pomorila je kuga te je papa samostan u 12. stoljeću darovao templarima.

Benediktinci su u Hrvatskoj bili nazočni i na najizoliranijim mjestima. Tako se benediktinski samostan nalazio na južnom vrhu otoka Svetca.[3]

Vidi još

uredi

Poznati benediktinci

uredi

Sveci i blaženici

uredi
  • Bonifacije (680. – 755.)
  • Willibrord (658. – 739.)
  • Rupert of Salzburg (660. – 710.)
  • Suitbert of Kaiserwerdt (umro 713.)
  • Sturm (705. – 779.)
  • Ansgar (801. – 865.)
  • Wolfgang of Regensburg (934. – 994.)
  • Adalbert of Prague (956. – 997.)
  • Gerard of Csanád (980. – 1046.)
  • Ambrose Barlow (1585. – 1641.)
  • Papa Gregur VII. (1020. – 1085., vladao: 1073. – 1085.)
  • Papa Viktor III. (1026. – 1087., vladao: 1086. – 1087.)
  • Papa Celestin V. (1215. – 1296., vladao: 1294.)
  • Papa Urban V. (1310. – 1370., vladao: 1362. – 1370.)
  • Papa Pio VII. (1742. – 1823, vladao: 1800. – 1823.); Sluga Božji
  • Papa Silvestar II. (946. – 1003, vladao: 999. – 1003.)
  • Papa Paškal II. (umro 1118., vladao: 1099. – 1118.)
  • Papa Gelazije II. (umro 1119., vladao: 1118. – 1119.)
  • Papa Klement VI. (1291 – 1352., vladao: 1342. – 1352.)
  • Papa Grgur XVI. (1765 – 1846., vladao: 1831. – 1846.)

Izvori

uredi
  1. a b c d Stjepan Beretić, Zvonik br. 134/2005. Povijesni kutak - Opatije i samostani na području Bačke, pristupljeno 29. siječnja 2016.
  2. a b Samostan Benediktinki Sv. Margarite Pag. Samostan Benediktinki Sv. Margarite Pag. Pristupljeno 13. veljače 2023.
  3. Neven Šerić: Biserna ogrlica - pučinski otoci srednjeg Jadrana

Vanjske poveznice

uredi