Crveni križ cara Konstatina

kršćanski bratski red u slobodnom zidarstvu

Crveni križ cara Konstatina (engl. Red Cross of Constantine), službeno Slobodnozidarski i vojni red crvenog križa cara Konstatina i pridruženih mu redova svetog Groba i svetog Ivana Evanđelista (engl. Masonic and Military Order of the Red Cross of Constantine and the Appendant Orders of the Holy Sepulchre and of St John the Evangelist) je kršćanski bratski red u slobodnom zidarstvu. Kandidati za red moraju već biti članovi zanatske lože i kapitela Kraljevskog luka. Također, moraju biti i pripadnici kršćanske religije te istaknuti svoje vjerovanje u kršćansku doktrinu Presvetog Trojstva.[1]

Ljiljanski križ s upisanim IHSV simbol je Reda Crvenog križa cara Konstatina.

Red Crvenog križa cara Konstatina je trostupanjski red u slobodnom zidarstvu, dok sa svojim pridruženim redovima u ovom se sustavu dodjeljuje ukupno pet stupnjeva. Podizanjem u viteza Red Crvenog križa cara Konstatina pristupa se u prvi stupanj ovog reda. Slijede još dva stupnja, kao i dva druga različita slobodnozidarski reda (oba kršćanskog karaktera) koja su pod nadzorom svake nacionalne (ili regionalne) Velike imperijalne Konklave Reda.

Povijest uredi

Velika imperijalna konklava Reda crvenog križa cara Konstatina za Englesku i Wales
Pozicija Reda crvenog križa cara Konstatina među pridruženim masonskim redovima u Engleskoj i Walesu

Slobodno zidarstvo je od 18. stoljeća ugradilo simbole i rituale nekoliko srednjovjekovnih vojnih redova u mnoge masonske redove, ponajviše u Red Crvenog križa cara Konstatina koji je izveden iz Sakralnog vojnog konstantinskog Reda Svetoga Jurja (engl. Sacred Military Constantinian Order of Saint George), kao i u neke istaknute u Yorčkom obredu.

Utvrđivanje preciznog podrijetla ovog red povjesničarima se pokazalo problematičnim posebice zbog velikog broja bratstava čiji naslovi uključuju ili su povijesno uključivali izraz "crveni križ". Čini se vjerojatnim kako je Red Crvenog križa cara Konstatina nastao u Engleskoj prije 1780. godine, dok je (poslije nekoliko reorganizacija) najranije dokumentirani datum Reda ovog sadašnjeg ustroja iz 1865. godine kada je njegovu konstituciju formalno uspostavio Robert Wentworth Little.[2] Vremenom je postao jedan od deset 'pridruženih' masonskih redova kojim se upravlja iz zajedničkog sjedišta u Mark Masons' Hall-u u Londonu. Nakon uspostave konklava u prekomorskim zemljama osnovano je nekoliko suverenih stranih Velike imperijalne konklave (vladajućih tijela) Reda.

Struktura stupnjeva uredi

Red Crvenog križa cara Konstantina ima tri stupnja:[3]

  • 1° – vitez (engl. Knight Mason)
  • 2° – svećenik, odnosno Zaređeni Euzebije (Priest Mason ili Installed Eusebius):
  • 3° – princ (Prince Mason), negdje i suveren

Prvi stupanj viteza uredi

Nakon primanja u Red, član postaje vitez zidar ili vitez Red Crvenog križa cara Konstatina. Ova ceremonija poznata je kao podizanje i odvija se u konklavi. Konklava je regularna jedinica ovog Reda a i naziv je za bilo koji skup članova prvog stupnja ovoga reda. Ceremonija je kratka i jednostavna i uči vrijedne moralne lekcije utemeljene na priči o rimskom caru Konstantinu Velikom[4] i bitci kod Milvijskog mosta.

Drugi stupanj svećenika uredi

Pri izboru za potkralja (engl. Viceroy), drugog zapovjednika konklave, član mora biti primljen u drugi stupanj kroz ceremoniju kojoj on postaje ugledni svećenik-zidar, odnosno zaređeni Euzebije. Ova ceremonija se odvija u koledžu svećenika-zidara. Koledž je naziv za bilo koji skup članova drugog stupnja ovoga reda. Ceremonija je izrazito duhovne naravi i otvoreno uključuje religioznu simboliku i ritual. Nakon što je stekao ovaj stupanj, svećenik ima pravo vršiti dužnost potkralja u svojoj ili bilo kojoj drugoj konklavi ili koledžu. Općenito, ovaj se stupanj može dodijeliti samo onima koji su podignuti u potkralja konklave, iako su izuzeci mogući izuzećem.

Treći stupanj princa uredi

Kad je izabran za suverena, voditelja konklave, član mora biti primljen u treći stupanj u ceremoniji u kojoj postaje savršeni princ-zidar. Ova ceremonija se odvija u senatu prinčeva-zidara. Senat je naziv za bilo koji skup članova drugog stupnja ovoga reda. Stekavši ovaj stupanj, princ-zidar ima pravo biti suveren u svojoj ili bilo kojoj drugoj konklavi ili senatu. Osim izuzećem, ovaj se stupanj dodjeljuje samo onima koji su izabrani za suverena. Kao i kod svih masonskih stupnjeva i ovaj se članu može dodijeliti samo jednom, drugim riječima član koji postaje suveren po drugi put, ili u drugoj konklavi, bit će imenovan i postavljen na dužnost ali neće prolaziti drugi put kroz istu ceremoniju.

Pridruženi redovi uredi

Jeruzalemski križ unutar kruga i križa je simbol Reda Svetoga Groba.
Okrunjeni orao je simbol Reda Svetoga Ivana Evanđelista.

Dva dodatna kršćanska masonska reda nalaze se pod nadzorom Velike imperijalne Konklave (nacionalnio-upravljajućeg tijela) Crvenog križa cara Konstatina. Prvi je Red Svetoga Groba (engl. Order of the Holy Sepulchre), dok drugi Red Svetoga Ivana Evanđelista (engl. Order of St John the Evangelist). Svaki se od tih redova sastoji od pf jednog stupnja ili ceremonije. Iako se u ova dva reda prima odvojeno obično se to odvija istoga dana, jedno iza drugog. U većini jurisdikcija pravilo je da član prvog stupnja Red Crvenog križa cara Konstatina mora pravodobno pristupiti u ova dva pridružena reda prije nego što bi se mogao smatrati kvalificiranim za prijelaz na drugi i treći stupanj Red Crvenog križa cara Konstatina.

Red Svetoga Groba uredi

Ovaj slobodnozidarski red ne treba miješati s identično nazvanim Redom Svetoga Groba unutar Rimokatoličke Crkve. Iako se oba reda pozivaju na iste povijesne događaje među njima nema realne poveznice. Slobodnozidarski Red Svetoga Groba ima dugačak i složen ritual simboličkog značenja utemeljen na legendi o vitezovima koji čuvaju navodno mjesto ukopa Isusa Krista. I slobodnozidarski i crkveni redovi uzimaju jeruzalemski križ kao svoj simbol, ali crkveni red ovaj križ prikazuje crvenom bojom na bijelom štitu[5] dok slobodnozidarski red prikazuje križ unutar kruga postavljenog na sredini štakastog križa a na medalji Reda ova se značka dodatno nalazi u crnoj i zlatnoj pastirici.[6] Sastanak Reda se održava u svetištu, a predsjedavajući se zove prelat.

Red Svetoga Ivana Evanđelista uredi

U ovaj se red pristupa u kratkoj ceremoniji očito kršćanskog karaktera. Uobičajeno je da se u Red Svetoga Ivana Evanđelista prima istog dana kada i u Red Svetoga Groba, pri čemu se jedna ceremonija odvija odmah iza druge. Susreti članova Reda održavaju se u preceptoratima,[7] a predsjedavajući se zove preceptor. Na medalji Reda nalazi se srebrni orao s ispruženim krilima kojem se dodaje vijenac u odnosu na ulogu preceptor ili bilo kojeg člana Reda koji je sadašnji ili bivši preceptor. Orao je tradicionalni simbol Svetoga Ivana Evanđelista.[8]

Međunarodni opseg Reda uredi

 
Velika imperijalna konklava Reda crvenog križa cara Konstatina za Hrvatsku

Crveni križ cara Konstatina djeluje u više od 40 različitih država diljem svijeta. Sve regularne jurisdikcije prate svoje povijesno podrijetlo od Velike imperijalne konklave Reda za Englesku i Wales. Crveni križ cara Konstatina ima potpisane konkordate sa sljedećim regularnim velikim ložama:

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. Jackson, Keith (1980). Beyond the Craft (I. izdanje). Shepperton, Middlesex: Lewis Masonic. ISBN 0-85318-248-5.
  2. History of the OrderArhivirana inačica izvorne stranice od 27. veljače 2018. (Wayback Machine), redcrossofconstantine.net pristupljeno 7. ožujka 2020.
  3. Razina članstva u Redu Crvenog križa cara KonstatinaArhivirana inačica izvorne stranice od 17. kolovoza 2021. (Wayback Machine), freemasonry-croatia.org pristupljeno 7. ožujka 2020.
  4. A history of the Order, redcrossofconstantine.co.uk pristupljeno 7. ožujka 2020.
  5. Ilustracija na ovoj stranici, khs.org.uk pristupljeno 7. ožujka 2020.
  6. Ilustracija na ovoj stranici, mm-masonic-regalia.co.uk pristupljeno 7. ožujka 2020.
  7. Knights of the Holy Sepulchre and St John the Evangelist, freemasonrytoday.com
  8. Pogledajte odjeljak "umjetnost" njegovog unosa u Katoličkoj enciklopediji, pristupljeno 7. ožujka 2020.

Vanjske poveznice uredi