Divlja grlica

»Grlica« preusmjerava ovamo. Za naselje u općini ilidža, pogledajte Grlica (Ilidža, BiH).

Divlja grlica (lat. Streptopelia turtur) je vrsta ptica iz reda golupčarki, porodice golubova.

Divlja grlica
Divlja grlica
Status zaštite
Status zaštite: Osjetljivi
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Columbiformes
Porodica:	Columbidae
Rod:	Streptopelia
Vrsta:	S. turtur
Dvojno ime
Streptopelia turtur Linné, 1758.
Raspon

Rasprostranjenost

Divlja grlica je selica rasporostranjena na području južnog Palearktika, uključujući Tursku i sjevernu Afriku, no rijetka je na područjima sjeverne Skandinavije i Rusije. Prezimljava na području južne Afrike.

Karakteristična je za Afriku, Aziju i Europu. Zemlje rasprostranjenosti su Afganistan; Albanija; Alžir; Andora; Armenija; Austrija; Azerbajdžan; Bahrein; Bjelorusija; Belgija; Bosna i Hercegovina; Bugarska; Burkina Faso; Kamerun; Cape Verde; Chad; Kina; Hrvatska; Cipar; Češka; Danska; Egipat; Eritreja; Estonija; Etiopija; Farski Otoci; Finska; Francuska; Gabon; Gambija; Gruzija; Njemačka; Gana; Gibraltar; Grčka; Gvineja; Gvineja Bisau; Mađarska; Iran; Irak; Irska; Izrael; Italija; Jordan; Kazahstan; Kuvajt; Kirgistan; Latvija; Libanon; Libija; Lihtenštajn; Litva; Luksemburg; Makedonija, Republika; Mali; Malta; Mauritanija; Moldova; Mongolija; Crna Gora; Maroko; Nizozemska; Niger; Nigerija; Oman; Palestina; Poljska; Portugal; Katar; Rumunjska; Ruska Federacija; Saudijska Arabija; Senegal; Srbija; Sijera Leone; Slovačka; Slovenija; Somalija; Južni Sudan; Španjolska; Sudan; Švedska; Švicarska; Sirijska Arapska Republika; Tadžikistan; Togo; Tunis; Turska; Turkmenistan; Ukrajina; Ujedinjeni Arapski Emirati; Velika Britanija; Uzbekistan; Zapadna Sahara; Jemen.[1]

Prema izvješću o stanju europskih vrsta ptica iz 2007. godine, populacija divlje grlice se u Europi smanjila za 62 % u razdoblju od 1980. do 2005. godine.[2]  Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2015. Djelomičan razlog za takva kretanja je promjena poljoprivrednih praksi kojima je došlo do smanjenja broja vrsta biljaka kojima se hrani (posebno biljaka roda Fumaria) te odstrijel ptica tijekom svojeg preleta preko mediteranskog područja.

Opis

Divlju grlicu se može lako prepoznati po naglašenijoj smeđoj boji tijela, vidljivom crno-bijelom prugastom uzorku na bočnoj strani vrata te repu klinastog oblika tamne boje s bijelim vrhovima i obrubom. Također je po veličini manja od ostalih golupčarki s tijelom dužine od 24-29 cm, raspona krila od 47-55 cm i težine između 85-170 g. [3]

 Kod odraslih jedinki, na području glave, vrata, bokova i stražnjeg dijela tijela dominira sivoplava boja dok su im krila svijetlosmeđe boje išarane crnom. Prsa su crvenkaste bolje, a trbušni dio i donji dio pokrilnog perja su bijele boje, kljun je crn, a noge i obrub očiju crvene boje.

Uočljivi uzorak na strani vrata kod odraslih jedinki izostaje kod mladih ptica u korist smeđe, neuglednije boje koja je također prisutna i na nogama.

Divlja grlica je jedna od najkasnijih ptica selica koja se rijetko pojavljuje na prostoru sjeverne Europe prije kraja travnja, a svoj put natrag na jug počinje već u rujnu.

Za stanište bira radije otvorene naspram zatvorenih šumskih prostora i često je se može naći kako se prehranjuje na tlu. Povremeno savija svoja gnijezda u velikim vrtovima no u pravilu je iznimno plaha što je vjerojatno posljedica intenzivnom lovu kojem je izložena za vrijeme svoje migracije.

Let je u pravilu pravocrtan no ne pretjerano brz dok prilikom zavodničkog leta, slično golubu grivnjašu, visoko kruži no s mnogo manje izraženim valovitim kretanjima uz čujan "pucanj" krilima.

U proljeće ju je lako zamijetiti zbog svog ugodnog gugutanja.

Izvori

[4]

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Divlja grlica
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Divlja grlica
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Divlja grlica

Mrežna sjedišta

• Zanimljivosti.com – Divlja grlica  Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2014.
• Ervin Doves.com – Divlja grlica  Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2014.