Groningen (pokrajina)
Groningen (nizozemski: Provincie Groningen) je jedna od 12 nizozemskih provincija. Nalazi se na krajnjem sjeveru zemlje.[1]
| Groningen | |
|---|---|
| Provincie Groningen | |
 Tipični pejzaž provincije | |
| Država |  Nizozemska |
| Vlast | |
| • Kraljevski komesar | René Paas |
| Površina | |
| • Kopno | 2968 km²[1] |
| Koordinate | 53°15′N 6°45′E / 53.250°N 6.750°E |
| Stanovništvo (2023.) | |
| • Metropolitansko područje | 596 075[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Stranica | www.groningen.nl/ |
 | |
 Položaj provincije na zemljovidu Nizozemske | |
Geografija
urediProvincija Groningen ima površinu od 2968 km² i 596 075 stanovnika (procjena 2023.)[1] Osma je po površini provincija u Nizozemskoj, a prostire se od Waddenskog mora na zapadu do estuarija rijeke Ems i njemačke granice na istoku. Unutar nje leži i zapadnofrizijski otok Rottumeroog, a glavni grad provincije je Groningen.[1] Groningen na zapadu graniči s Frieslandom, a na jugu s Drentheom.[1] Provincijom teku brojne rijeke kratkog toka i kanali Ems, Hoen, Reit i Winschoten.
Pješčani greben Hondsrug proteže se od visoravni Drenthe do grada Groningena. Sjeverni dio provincije je ravan, a tlo se sastoji od morske pjeskovite ilovače, osobito kod estuarija koji su obrađivani još u srednjem vijeku i poldera koji su kasnije građeni uz sjevernu obalu.[1] Zbog toga je Groningen bogata poljoprivredna regija u kojoj se proizvodi pšenica, ječam, zob, krumpir, šećerna repa, uljana repica i hrana za stoku (naročito kod Ommelandena oko Groningena). Osim pješčanih otoka u regiji Westerwolde, jugoistočni dio provincije bio je sve do kraja 16. stoljeća jedna velika vriština. Isušivanje i transformacija pješčanog podzemlja gnojenjem pretvorilo je i taj kraj u poljoprivrednu regiju znanu kao Groninger Veenkolonien.[1] Baruštine duž njemačke granice dugo su se tretirale kao prirodna granica i tako je kraj ostao u svom prvobitnom stanju sve do druge polovice 19. stoljeća,[1] kada je i on obrađivan. Poljoprivreda u ovoj regiji je specijalizirana za raž, zob i krumpir, te za industriju škroba, a taj tip poljoprivrede usvojile su i susjedne regije Westerwolde i Woldstreek. Intenzivni uzgoj proizvodi velike količine slame koje se koriste u lokalnim tvornicama za izradu iverica. Jugozapadni dio provincije (južni Westerkwartier) ima uglavnom pjeskovito tlo koje omogućava mješovitu ratarsku proizvodnju i stočarstvo. Provincija Groningen poznata je po uzgoju konja i konjičkom sportu koji je omiljena aktivnost bogatijih stanovnika.[1]
Povijest
urediRana povijest ove provincije je prije svega niz neprekidnih sukoba između grada Groningena i okolnih komuna poznatih kao Ommelanden.[1] Iako je Groningen vrlo rano stekao dominantnu poziciju u regiji, sukobi su se i nadalje nastavili.[1] Ommelanden se pridružio Utrechtskoj uniji 1579. i pobuni protiv španjolske vlasti, dok je grad Groningen ostao vjeran španjolskoj kruni. Tek nakon 1594. ta su dva rivala ujedinjena u jedan entitet, ali je sve do francuske okupacije Ommelanden zadržao svoju vladu, ponekad i vlastitu vojsku, tako da su praktički tek 1795. ujedinjene u jednu provinciju.[1]
Gospodarstvo i gradska središta
urediGroningen je jedino veće gradsko središte koje ima brojne industrijske pogone. Kako se najveće polje zemnog plina u Nizozemskoj nalazi u sjevernom i središnjem dijelu provincije Veenkolonienu, on je i industrijski najrazvijeniji.[1] Tu se nalaze brojni mlinovi brodogradilišta, kemijska industrija, industrija elektronike, papira i kartonske ambalaže, metalnih konstrukcija i tekstila.[1] Na sjeveru provincije smješteno je nekoliko šećerana i tvornica za preradu mlijeka. Tu je i velika morska luka Delfzijl koja je kanalom Ems povezana s Groningenom. Delfzijl ima razvijenu kemijsku industriju[1] i Aluminium Delfzijl, veliki pogon za preradu aluminija. Jedino veće gradsko središte provincije kojeg još vrijedi spomenuti je Winschoten koji je značajan trgovački centar za taj dio provincije.[1]
