Hrvati u Kanadi

Hrvati u Kanadi naseljeni su u većim kanadskim gradovima, uključujući Toronto (i širi prostor), Hamilton, Ottawa, Vancouver, Calgaryja, Windsora, i Montreala.

Hrvati u Kanadi
Corey Sarich.PNG Pete Mahovlich.jpg Steve Bacic gatecon.jpg
Joe sakic.jpg Dancevic 2009 Davis Cup 2.jpg Marc Edouard Vlasic retouched.jpg
Ukupno pripadnika
133 970 (2016.)
Značajna područja naseljavanja
Ontario 82 220
Britanska Kolumbija 23 845
Jezik
američki engleski, hrvatski, francuski
Vjera
katoličanstvo

Neki od većih događaja kanadskih Hrvata su Hrvatsko-sjevernoamerički nogometni turnir i Kanadsko-hrvatski folklorni festival.

Od 1993. u Kanadi djeluje Kanadsko-hrvatski kongres, udruga kojoj je cilj okupljati i povezivati hrvatske udruge u Kanadi radi uspješnijeg djelovanja za hrvatske interese.[1]

Od 1995. u Kanadi djeluje i Kanadsko-hrvatska gospodarska komora (eng. Canadian-Croatian Chamber of Commerce).[2]

DemografijaUredi

U Kanadi živi oko 97 050 Hrvata prema podatcima iz 2001. Kanadski Hrvati uglavnom žive u većim kanadskim gradovima. Najveći broj Hrvata nalazi se u sljedećim gradovima:

Statistike u Kanadi provedene su i u kanadskim metropolskim područjima (upravna podjela), pa po toj statistici Hrvata u njima ima:

VjeroispovijestUredi

Većina Hrvata u Kanadi su katolici latinskoga obreda, sljedbenici vjere svojih predaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Postoji i maleni broj kandaskih Hrvata grčkoga ili bizantskoga obreda koji su katolici, dakle grkokatolika i pravoslavaca. Osim navedenih, postoji i zajednica muslimanskih Hrvata u kojoj se nalaze potomci onih Hrvata što su prešli na islam još u 16. stoljeću nakon osmanskoga osvajanja Hrvatske. Postoji i znatan broj Hrvata protestanata.

U Kanadi je prva hrvatska župa osnovana u Windsoru 1950. Uskoro su osnovane i župe u Torontu (1951.), Hamiltonu (1958.) i Vancouveru (1967.). Danas postoje čiste hrvatske župe u sedamnaest kanadskih gradova. Organizirali su se i Hrvati muslimani, koji su osnovali Hrvatski islamski centar 1974. u Etobicokeu. Danas, s obzirom na politički razvoj događaja, dotok muslimana iz BiH koji su bili protiv hrvatske opcije, Hrvatski islamski centar je na inicijativu Mustafe Cerića,[3] poglavara islamske zajednice u BiH, preimenovan je u Bosanski islamski centar. Iako je velika većina Hrvata u Kanadi rimokatolici, tu su i značajan broj nekatoličkih Hrvata, uključujući i protestante (većina njih su u Kanadi dulje od jedne generacije) i pravoslavaca (većina ih je iz miješanih brakova).

Hrvatske katoličke misijeUredi

U doseljavanjima nakon II. svjetskoga rata dolazi do većega priljeva Hrvata i nagla povećanja hrvatske zajednice u Kanadi. Uz sam priljev doseljenika, osnivanje župa i gradnju crkava potaknula je i apostolska konstitucija Exsul Familia pape Pia XII., u kojoj je podupro osnivanje nacionalnih župa među katoličkim iseljenicima.[4] Njihova važnost u zajednici je što je „… duhovna korist od župe je od neopisive važnosti za djecu. Naša djeca imaju priliku, da na svom materinjem jeziku slušaju i nauče svoju vjeru. … Gdje se nalazi nacionalna župa tamo je i nacionalni život razvijeniji. Tu naša djeca govore hrvatski. Znaju odakle su njihovi roditelji – znaju za staru domovinu svojih pređa”[5] O. Dragutin Kamber organizira u Torontu hrvatsku zajednicu i potiče gradnju crkve Naše Gospe Kraljice Hrvata, parka i župnoga groblja.[5] Završetkom II. svjetskoga rata počinje i zauzetija pastoralna briga koja se očituje u slanju svećenika i časnih sestara iz Hrvatske.[6] Svećenici u župama daju i poduke hrvatskoga jezika i pokreću folklorne skupine.[7] Uz župe, osnivaju se i župne škole: prvu osniva 1961. vlč. Pandžić u Sudburyju.[8] Crkva sv. Marka u Sudburyju zalaganjem fra Ljube Krasića postaje sjedištem HIŠAK-a (Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike-Australije-Kanade)[9], utemeljena radi koordinacije rada škola hrvatskoga jezika i folklora, izdavanja udžbenika, vođenja seminara za učitelje i povezivanja hrvatskih škola u svijetu.[10] Glavni ured HIŠAK-a od 1988. je u Norvalu.[11]

U Kanadi djeluje 19 (hrvatskih) katoličkih župa.[12]

  • župa sv. Marka u Sudburyju,
  • župa sv. Križa u Hamiltonu,
  • župa Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu,
  • župa Blažene Marije Djevice zaštitnice putnika u Sault St. Marie,
  • župa sv. Antuna Padovanskog u Wellandu,
  • župa sv. Leopolda Mandića u Londonu,
  • župa sv. Nikole Tavelića u Montrealu,
  • župa sv. Franje Asiškog u Windsoru,
  • župa sv. Leopolda Mandića u Ottawi,
  • župa Hrvatskih mučenika u Mississaugi,
  • župa Presvetog Trojstva u Oakvilleu,
  • župa sv. Obitelji u Kitcheneru,
  • župa Srca Marijina u Vancouveru,
  • župa sv. Leopolda Mandića u Victoriji,
  • župa Majke BožjeBistričke u Calgaryju,
  • župa Uznesenja Marijina u Thunder Bayju,
  • župa sv. Nikole Tavelića u Winnipegu,
    • u sklopu župe od veljače 1972. djeluje Hrvatski folklorni ansambl »Hrvatska zora«[13]
  • župa Male Gospe u Edmontonu te
  • Hrvatsko franjevačko središte Kraljice Mira u Norvalu.

Poznatiji kanadski HrvatiUredi

PolitičariUredi

  • Bob Bratina - gradski vijećnik u Hamiltonu od 2004.
  • Jan Brown - Bivši član u Reform/Independent MP Calgary Southeast 1993. – 1997.
  • Bill Gvozdanovic, gradski vijećnik u Timminsu od 1997.
  • Allan Kerpan - članica Saskatchewan Party MLA Carrot River Valley od 2003., bivša članica u Reform MP Moose Jaw-Lake Centre 1993. – 2000.
  • Frank Krznaric, gradski vijećnik u Timminsu 1981. – 1989.; 1991. – 1993.
  • Frank Mahovlich, senator od 1998.
  • Joe Mavrinac - bivši gradonačelnik Kirkland Lakea u državi Ontario 1980. – 1997.
  • Janko Peric - bivši član u Liberal MP Cambridge 1993. – 2004.
  • Peter Sekulic bivši član u Alta Liberal MLA Edmonton Manning 1993. – 1997.
  • Roseanne Skoke - bivši član u Liberal MP Central Nova 1993. – 1997.
  • John Sola - bivši član u Liberal MPP
  • Dave Stupich - bivši član u NDP MP Nanaimo-Cowichan 1988. – 1993.; B.C. NDP MLA 1963. – 1969.; 1972. – 1988.
  • Berry Vrbanovic - gradski vijećnik u Kitcheneru od 1994.
  • Lynne Yelich - član u Canadian Alliance/Conservative MP Blackstrap od 2000.
  • Mladen Giunio-Zorkin - vođa Hrvatskog seljačkog društva (Croatian peasent society)
  • Ruža Tomašić

MedijiUredi

ŠportUredi

AkademiciUredi

PolitičariUredi

PovezniceUredi

IzvoriUredi

  1. Kanadsko hrvatski kongres. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012. Pristupljeno 23. prosinca 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Our Mission (engl.) croat.ca. Canadian-Croatian Chamber of Commerce
  3. Laži i progoni kroz povijest, nastavljaju se i danas protiv Hrvata islamske vjere
  4. Sopta, 2012., str. 58
  5. a b Čičak-Chand, 1993., str. 125
  6. Sopta, 2012., str. 56
  7. Sopta, 2012., str. 57
  8. Čičak-Chand, 1993, str. 131
  9. Čičak-Chand, 1993, str. 133
  10. Jenjić, 2014., str. 94
  11. Sopta, 2012., str. 87
  12. Marković, 2020., str. 4
  13. The story of “Croatian Dawn” in Canada – 50 years keeping folklore traditions alive (engl.) crostiaweek.com. Croatia Week. Objavljeno 16. veljače 2023.

LiteraturaUredi

  • Čičak-Chand, Ružica: „Hrvatske etničke župe u Kanadi: značaj i djelovanje”, Migracijske teme, sv. 9, br. 2 (1993.), str. str. 117-139.
  • Grubišić, V.: „Izučavanje hrvatskog jezika na višim učilištima, s posebnim osvrtom na Sveučilište Waterloo”, Croatian Studies Review, sv. 5 (2008.), str. 185-190.
  • Jenjić, Petra: Pitanje višestrukog identiteta druge generacije hrvatske dijaspore u Kanadi, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb, 2014.
  • Marković, Ivana: „Uloga hrvatskih katoličkih misija u očuvanju hrvatskoga identiteta u Kanadi”, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu: Zagreb, 2020.
  • Petrović, I.: „Očuvanje hrvatskog jezika u Kanadi”, Migracijske i etničke teme, sv. 33, br. 1 (2017.), str. 7-36.
  • Sopta, M.: „Oblikovanje vjerskih, kulturnih i športskih udruga i klubova Hrvata u Kanadi”, u: Hrvati u Kanadi: oblikovanje hrvatske zajednice od 1945. Do 1995., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Zagreb, 2012., str. 54-88.

Vanjske povezniceUredi