Riđica
Riđica (srp. Риђица, mađ. Regőce, nje. Riedau, Legin i Rigitza) je naselje u Bačkoj u Vojvodini. Nalazi se u okolici grada Sombora.
| Riđica | |
|---|---|
 Katolička crkva u Riđici "Uzašašće Gospodina našega Isusa Krista, 1718. | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Zapadnobački okrug |
| Općina | Sombor |
| Površina | |
| • Ukupna | 64,6 km² |
| Visina | 104 m |
| Koordinate | 45°59′N 19°06′E / 45.983°N 19.100°E |
| Stanovništvo (2002.) | |
| • Entitet | 2.590 (40 stan./km²) |
| Poštanski broj | 25280 |
| Pozivni broj | 025 |
| Registarska oznaka | SO |
 | |
  Riđica | |
Zemljopisni položaj
urediNajsjevernije je selo u općini Sombor. Susjedna sela su Stanišić, Kruševlje i Rastina.
Povijest
urediU selu se nalaze tragovi keltskog naseljavanja - utvrda. Najstariji pisani tragovi o ovom selu sežu do 1535., kada Riđicu bilježe kao posjed Katarine Orlović. Za vrijeme Turskog Carstva, Riđica bilježi srpske stanovnike. Nakon oslobađanja od Turaka, za vrijeme habsburške vlasti, u selo se doseljavaju Nijemci, Slovaci i Mađari. Budući da su bili nevladajući narod u ugarskom dijelu monarhije, a bili su izloženi intenzivnim asimilacijskim utjecajima, Slovaci su se mađarizirali. Nijemci su se iselili ili su iseljeni nakon Drugog svjetskog rata. Nakon 1945., kad se organizirala savezna kolonizacija Vojvodine 1945.-1948., u selo su doseljeni i Hrvati, njih oko 500. Odlukom Agrarnog savjeta, prvotno je trebalo u Riđicu doseliti 650 osoba (kasnije 670), i to iz Dalmacije,[1] a na kraju je naseljeno oko 500 osoba.[2] Uz Stanišić, Riđica je jedino mjesto u Vojvodini gdje su organizirano u većem broju doseljeni dalmatinski Hrvati (iz Sinja, Šibenika, Makarske, Imotskog, Korčule, Splita, Metkovića, Drniša i Zadra).[3] Osim tih Hrvata, u Riđici su već prije živjeli i bunjevački Hrvati koji su bili podrijetlom iz Mađarske, iz sela Gare i Kaćmara.[4]
Kroz 50 godina Jugoslavije se broj Hrvata smanjivao zbog ekonomskih migracija - seoba u gradove, inozemstvo, povratak u stari kraj, izjašnjavanjem kao Jugoslaveni, a onda je došlo vrijeme Miloševićeva režima.[3]
Selo je pretrpilo etničko čišćenje za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku.
Domaći Hrvati su bili izloženi nasilju i pritiscima velikosrpskih ekstremista. Za razliku od susjednih sela, u Riđici su istjerani skoro svi Hrvati.[5]
Gospodarstvo
urediStanovništvo
urediNacionalni sastav po popisu 2002. je bio:
- Srbi = 2165 (83,59%)
- Mađari = 217 (8,38%)
- Jugoslaveni = 83 (3,21%)
- Hrvati = 63 (2,43%)
- ostali.
Naseljenost kroz povijest:
- 1961.: 4291
- 1971.: 3663
- 1981.: 3186
- 1991.: 2806
- 2002.: 2590
Poznate osobe
uredi- Ivan Gundić Ćiso - Dalmata, akademski slikar i nastavnik likovnog[6]
Šport
urediŠportska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:[7]
- nogomet: Graničar
- rukomet: Dalmatinac
Izvori
uredi- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996. (za br. stanovnika)
- ↑ Zbornik OPZ Marijan Maticka: Sudjelovanje Hrvatske u saveznoj kolonizaciji 1945.-1948.
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2012. (Wayback Machine) Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini 8 : U sklopu autonomne Vojvodine
- ↑ a b HKD Vladimir Nazor[neaktivna poveznica] Vlakom bez voznog reda, preuzeto 9. ožujka 2011.
- ↑ ZKVH Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2012. (Wayback Machine) Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.
- ↑ Dnevnik, Novi Sad Teror glasan, država nema - Helsinški Odbor za ljudska prava u Srbiji o etničkom čišćenju u Vojvodini, 19. veljače 2003.
- ↑ HKD Vladimir Nazor[neaktivna poveznica] Likovna kolonija, preuzeto 9. ožujka 2011.
- ↑ SOinfo
Vanjske poveznice
uredi- (srp.) Teror glasan, država nema Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji o etničkom čišćenju u Vojvodini
- (srp.) Info o Riđici
- Riđica Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2007. (Wayback Machine)