Mrkonjić Grad

Mrkonjić Grad (ranije Varcar Vakuf) je općina u zapadnome dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno u jugozapadnome dijelu Republike Srpske. Leži na oko 600 metara nadmorske visine.

Mrkonjić Grad
Mrkonjić Grad
Mrkonjić Grad
Grb
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Republika Srpska.svg Republika Srpska
Vlast
 - Načelnica Divna Aničić
Površina
 - Općina 677,43 km2[1]
Stanovništvo (2013.)
 - Općina 16.671
 - Naseljeno mjesto 7.371
Službena stranica mrkonjic-grad.rs
Zemljovid
Položaj općine Mrkonjić Grad u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Mrkonjić Grad u Bosni i Hercegovini

ZemljopisUredi

Osnovna je odlika općinskoga reljefa naglašena reljefnost, jer najveći dio pripada brdsko-planinskom prostoru. Naime, Mrkonjić Grad je sa svih strana okružen planinama: Lisina, Dimitor, Manjača i Čemernica. Zastupljena je umjereno kontinentalna klima, a prosječna godišnja temperatura iznosi 9° C.[nedostaje izvor]

PovijestUredi

Naseljeno u najstarijim ilirskim vremenima. Ovdje na širem području Crne Rijeke obitavalo je pleme Mezeja. Prethodnik današnjeg naselja razvio se u podnožju planina Lisine i Okrugle na cestovnoj vezi između Bihaća i središnje Bosne, između dvaju gradova Jajca i Ključa. [2]

Na mjestu današnjeg Mrkonjić-Grada bilo je selo Gornje Kloke i u njemu čifluk Hadži-Mustafa-age, koji se ranije zvao čifluk Kopjevici. Poslije 1590. na ovom je čifluku udaren temelj novoj kasabi kad je zatraženo od jajačkog kadije da u tu svrhu utvrdi granice ovog čifluka.[3]

Grad je na današnjem mjestu osnovan 1593. kad je sultanov kizlar-aga (tur. kyzlaragasy starješina nad eunusima; upravitelj harema kyz- djevojka), poznat kao Krzlaraga, iz ljubavi prema kraju, osnovao kasabu (arap. qasaba gradić orijentalne fizionomije). Krzlaraga je bio rodom iz srpske porodice Đukanovića i podigao je na Kolobari zadužbinu vakuf (tur. vakif ← arap.: zaustaviti, zadržati: zaklada ili neko dobro što ga tko daje islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi). Krzlaraga je izgradio džamiju (Krzlaragina-đžamija), koju su 1992. pripadnici srpske vojske do temelja srušili. Osim džamije, izgradio je 24 prodavaonice, musafirhanu (tur. misafirhane; musafir + perz. hane: kuća u kojoj se putnici besplatno hrane i noće) s 20 dimnjaka, javno kupalište, pekaru, osnovnu vjersku školu i vodovod. [4] Stanovništvo se u grad doselilo iz Majdana, Hoćuna i drevnog naselja Varcarevo. Tako je novi gradić dobio ime Varcar Vakuf.[5]

Kroz svoju je povijest grad promijenio nekoliko imena: Leusaba, Gornje Kloke, Novo Jajce (Jenidži Jajce), Varcar, Varcarev Vakuf pa Varcar Vakuf i Mrkonjić Grad.[2] Za vrijeme zadnjeg rata je bio znan i kao Matjaševo, po mjestu pogibije hrv. generala. Ime Mrkonjić Grad dobio je 1924. ili 1925. za vrijeme kraljevine Jugoslavije, kao spomen na kralja Petra Karađorđevića i njegovo četovanje pod hajdučkim pseudonimom Petar Mrkonjić u ustanku 1875.-1878. godine, u Crnim Potocima (na granici Bosne i Like).[2]

 
Katolička crkva

U (bosanskoj) je Krajini, prije turske invazije stanovništvo bilo hrvatsko, odnosno katoličko. Prije turske invazije nije bilo u njoj pravoslavnog elementa. Da ga je bilo, spominjala bi se koja crkva ili manastir. ... Dio katoličkog stanovništva prešao je na islam, kako bi sačuvao živote i imovinu. Prijelaz na islam bio je najizraženiji koncem XVI. i u XVII. stoljeću, posebno u Pounju oko Bihaća i Cazina. Bilo je i prijelaza na pravoslavlje, osobito u vezi uvođenja reformiranoga kalendara Grgura XIII., godine 1582. Na području Bosanske krajine takva je pojava zabilježena posebno na području između Banje Luke i Mrkonjić Grada.[6]

Za ovu općinu se veže Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, koje je održano 25. studenog 1943. I danas postoji kuća-muzej u kojoj je održano zasjedanje. U znak sjećanja na ovaj događaj, 25. studenog se u jednom dijelu BiH obilježava kao Dan državnosti.[7][8] U Drugom svjetskom ratu počinjeni su mnogobrojni zločini nad stanovništvom svih vjera, a mnogo ljudi je i aktivno učestvovalo u borbama. Neki su proglašeni narodnim herojima: Milja Đukanović, Pavle Džever, Akif Bešlić i dr. Tokom rata partizanske jedinice su grad oslobađale 39 puta, što je jedinstveno u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Rat u BiHUredi

Pripadnici srpske vojske su u gradu 1992. godine porušili Krzlar-aginu džamiju (prvi objekt koji je podignut u Vakufu Mustafe-age 1593. godine) i Hamidija džamiju i također zapalili katoličku crkvu.[5][9]

U mjestu Oborci kod Donjeg Vakufa je 13. rujna 1995. strijeljano 24 Bošnjaka i 4 Hrvata koji su bili zarobljenici srpskih snaga na radnim obavezama.[10] Iako nije dokazano tko je neposredni izvšitelj, poznato je da se zločin dogodio u zoni djelovanja 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.[10]

U operaciji Južni potez, nakon višednevnih teških sukoba, Mrkonjić Grad 10. listopada 1995. dolazi pod kontrolu združenih snaga HV i HVO-a. Vojska Republike Srpske se nakon kratkog otpora povukla prema Banjoj Luci, a civilno stanovništvo je izbjeglo ranije (uglavnom u rujnu iste godine). U borbama je poginuo slavni zapovjednik 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk, pa je grad neko vrijeme nosio ime Matijaševo.

Nakon mirovnih pregovora u Daytonu, grad je pripao Republici Srpskoj. Naselje Vlasinje izdvojeno je iz bivše općine Mrkonjić grad i pripojeno Jajcu 1996. godine. Poslije rata u BiH, vratio se dio izbjeglog stanovništva (pretežno Srbi).

StanovništvoUredi

 Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Mrkonjić Grad

Popisi 1971. - 1991.Uredi

Stanovništvo općine Mrkonjić Grad
godina popisa 1991.[11] 1981. 1971.
Srbi 21.057 (76,86%) 23.364 (78,70%) 24.990 (82,86%)
Muslimani 3.272 (11,94%) 3.009 (10,13%) 2.734 (9,06%)
Hrvati 2.139 (7,80%) 2.290 (7,71%) 2.204 (7,30%)
Jugoslaveni 593 (2,16%) 855 (2,88%) 98 (0,32%)
ostali i nepoznato 334 (1,21%) 166 (0,55%) 133 (0,44%)
ukupno 27.395 29.684 30.159

Mrkonjić Grad (naseljeno mjesto), nacionalni sastavUredi

Mrkonjić Grad
godina popisa 1991.[11] 1981. 1971.
Srbi 5.945 (70,58%) 4.077 (61,75%) 2.156 (52,72%)
Muslimani 1.450 (17,21%) 1.414 (21,41%) 1.419 (34,70%)
Hrvati 354 (4,20%) 427 (6,46%) 406 (9,92%)
Jugoslaveni 470 (5,58%) 618 (9,36%) 62 (1,51%)
ostali i nepoznato 203 (2,41%) 66 (0,99%) 46 (1,12%)
ukupno 8.422 6.602 4.089

Popis 2013.Uredi

Stanovništvo općine Mrkonjić Grad
godina popisa 2013.[12]
Srbi 16.050 (96,27%)
Bošnjaci 375 (2,25%)
Hrvati 159 (0,95%)
ostali i nepoznato 87 (0,52%)
ukupno 16.671
Mrkonjić Grad - naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[12]
Srbi 7.130 (96,73%)
Bošnjaci 115 (1,56%)
Hrvati 52 (0,71%)
ostali i nepoznato 74 (1,00%)
ukupno 7.371

Naseljena mjestaUredi

Općinu Mrkonjić Grad sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta[12] :

Baljvine, Bjelajce, Brdo, Dabrac, Donja Pecka, Donja Podgorja, Donji Baraći, Donji Graci, Dubica, Gerzovo, Gornja Pecka, Gornja Podgorja, Gornji Baraći, Gornji Graci, Gustovara, Jasenovi Potoci, Kopljevići, Kotor, Liskovica, Magaljdol, Majdan, Medna, Mlinište, Mrkonjić Grad, Oćune, Okandžije, Orahovljani, Podbrdo, Podorugla, Podrašnica, Stupari, Surjan, Šehovci, Šibovi, Trijebovo, Trnovo, Ubovića Brdo i Vlasinje.

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, veći dio općine Mrkonjić Grad ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH ušlo je naseljeno mjesto Vlasinje koje je pripalo općini Jajce.

Poznate osobeUredi

ŠportUredi

IzvoriUredi

  1. Položaj Grada, mrkonjic-grad.rs, preuzeto 24. ožujka 2020.
  2. 2,0 2,1 2,2 Vecernji.ba Valentina Abramušić: U Mrkonjić Gradu je 56% ekonomski neaktivnih 11. studenoga 2016. (pristupljeno 30. prosinca 2019.)
  3. Evlija Čelebija: Putopisi. Kasaba Varcar Vakuf. Napisano u 17. stoljeću. Preveo s turskog Hazim Šabanović.
  4. Mrkonjić Grad Portal
  5. 5,0 5,1 Župa Mrkonjić Grad
  6. Banjalučka biskupija
  7. Podjele o danu Državnosti BiH, Deutsche Welle
  8. Dan državnosti, Deutsche Welle
  9. Council of Europe
  10. 10,0 10,1 Godišnjica zločina u selu Oborci, Deutsche Welle
  11. 11,0 11,1 Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  12. 12,0 12,1 12,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 24. ožujka 2020.

Vanjske povezniceUredi