Obična bukva (europska bukva, fafarikula; lat. Fagus sylvatica) bjelogorično je drvo iz porodice Fagaceae, najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj.

Nellino stablo ili stablo ljubvi, najpoznatiji je primjerak ove vrste. Nalazi se u blizini Aberforda u Engleskoj
Obična bukva
Bukova šuma
Bukova šuma
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Fagaceae
Rod: Fagus
Vrsta: F. sylvatica
Dvojno ime
Fagus sylvatica
L.
Raspon
Baze podataka

Flora Croatica

Presjek debla
Čahure plodova

Rasprostranjenost uredi

 
Rasprostranjenost Obične bukve u Europi.

Bukva raste na brdskim i planinskim položajima srednje, zapadne te jugoistočne Europe.

U Hrvatskoj je autohtona vrsta drveća. Raste na Macelju, Ivanščici, Medvednici, Papuku, Psunju, Žumberku, u Gorskom kotaru, na Dinari, Velebitu, Bilogori i Kalniku. U Jugoistočnoj se Europi nalazi oko 13 milijuna hektara bukovih šuma.

Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas listopadnog drveća u kojem najvažniju ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad pojasa četinarskih šuma na visinama 1800 – 2000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se pretplaninskom bukvom.

Od kraja posljednjeg ledenog doba, europska bukva se proširila iz nekoliko izoliranih utočišta u Alpama, Karpatima, Dinaridima, Mediteranu i Pirenejima u kratkom razdoblju od nekoliko tisuća godina u procesu koji još uvijek traje. Uspješna ekspanzija na cijelom kontinentu povezana je s prilagodljivošću stabla i tolerancijom na različite klimatske, geografske i fizičke uvjete. Bukove prašume je zajednički naziv za 94 lokaliteta zaštićenih drevnih bukovih šuma u 18 europskih zemalja koje je UNESCO upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]

Izgled uredi

Naraste do 40 m visine. Debljina debla može biti i preko 1 m prsnog promjera. Krošnja je široko zaobljena.

Kora debla je siva, glatka i tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutom od 45°. Srčika izbojka je trobrida. Lišće je eliptično, dugo 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. List bukve u mladosti je bogat vitaminom C. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glavičastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ženski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla končastim ljuskama.

Kupula ili zajednički ovoj, nastaje bujanjem cvjetne osi. Za cvjetanja kupula je sočna, poslije otvrdne i postane drvenasta, a njeni se listići pretvore u duge bodljike ili ljuske.

Bukva cvjeta iza listanja, u travnju ili svibnju. Muški i ženski cvjetovi su na ovogodišnjim izbojcima.

Po dva su ploda u kupuli, nazvana bukvice. Smeđi su, trokutasti, jestivi u nuždi. Dozrijevaju u rujnu ili početkom listopada, a otpadaju nakon prvih mrazeva u listopadu ili početkom studenoga. U 1 kg plodova ima 3600 do 6800 bukvica. Klijavost je kratkotrajna, oko 6 mjeseci, a iznosi prosječno oko 35 %.

Zrela kupula puca na 4 dijela. Bukvica ima dvije mesnate, bubrežaste supke. Prvi listovi su nasuprotni.

Bukva se oprašuje vjetrom. Punim urodom rađa svake 7. do 12. godine. Počinje imati plodove u starosti od 40 do 50 godina.

Ekološka svojstva uredi

Bukove šume dolaze na svim matičnim supstratima (bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drveća. Ponik je osjetljiviji na mraz i jako sunce.

Kora je tanka, pa je osjetljiva na naglo osvjetljenje.

Dobro se zakorijenjuje, korijen se odlično prilagođuje uvjetima na terenu, otporna je na vjetrove. Traži svježa tla.

Ljekovitost i jestivost uredi

Bukva spada i u ljekovito bilje. Koristi se kora mladih grana te katran dobiven suhom destilacijom grančica. Sasvim mladi listovi mogu se jesti u sirovom ili prokuhanom stanju. Jestivi su i prženi plodovi iz kojih se može dobiti kvalitetno jestivo ulje (bukvice sadrže oko 36 % ulja).[2][3]

Fitocenologija (biljne zajednice) uredi

  • Šuma bukve s bijelim šašem (As. Carici albae-Fagetum ),
  • Šuma bukve s dlakavim šašem (As. Carici pilosae-Fagetum),
  • Šuma bukve s lazarkinjom (As. Asperulo odoratae-Fagetum),
  • Šuma bukve s bjelkastom bekicom (As. Luzulo-Fagetum),
  • Šuma bukve s rebračom (As. Blechno-Fagetum),
  • Šuma bukve i širokolisne grašolike (As. Vicio oroboidi-Fagetum),
  • Šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (As. Lamio orvalae-Fagetum),
  • Šuma bukve i crnog graba (As. Ostryo-Fagetum),
  • Šuma bukve sa širokolisnim gladcem (As. Laserpitio-Fagetum),
  • Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom (As. Seslerio autumnalis-Fagetum),
  • Šuma bukve s risjem (As. Erico-Fagetum),
  • Pretplaninska šuma bukve s planinskim divokozjakom (As. Doronico columnae-Fagetum),
  • Pretplaninska šuma bukve i gorskog javora (As. Polysticho lonchitis-Fagetum),
  • Pretplaninska šuma bukve s planinskim žabnjakom (As. Ranunculo platanifolii-Fagetum),
  • Panonska bukovo-jelova šuma (As.Festuco drymeiae-Abietetum),
  • Dinarska bukovo-jelova šuma (As. Omphalodo-Fagetum)

Poveznice uredi

Izvori uredi

  1. Ancient and Primeval Beech Forests of the Carpathians and Other Regions of Europe, UNESCO (engl.) Pristupljeno 13. lipnja 2022.
  2. Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb, 1980., str.109. - 110.
  3. https://pfaf.org/user/plant.aspx?LatinName=Fagus+sylvatica Pristupljeno 24.10.2018.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Obična bukva