Paulin Dvor
Paulin Dvor (srp. ćir. Паулин Двор), je selo u Hrvatskoj. Nalazi se u Osječko-baranjskoj županiji, u općini Šodolovci.
| Paulin Dvor | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Osječko-baranjska |
| Općina/grad | Šodolovci |
| Površina | 9,7 km2 [1] |
| Koordinate | 45°26′35″N 18°37′26″E / 45.4431°N 18.6239°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 71 [2] |
| – gustoća | 7 st./km2 |
| Odredišna pošta | 31107 Osijek [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)31 |
| Autooznaka | OS |
  Paulin Dvor Paulin Dvor na zemljovidu Hrvatske | |
Zemljopis
urediNalazi se 10 km južno od Osijeka. 2 km je zapadno od Ernestinova, s kojim je povezan cestom. Antunovac je udaljen 5 km, a Ivanovac 2 km.
Stanovništvo
urediPrema popisu stanovništva iz 2001. godine naselje je imalo 55 stanovnika.
2011. prema popisu stanovništva naselje je imalo 76 stanovnika.[4]
| broj stanovnika | 89 | 80 | 182 | 295 | 481 | 409 | 416 | 206 | 177 | 168 | 55 | 76 | 71 | ||||
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Promet
urediNalazi se na pola puta između željezničkih pruga. Istočno se nalazi Osijek – Antunovac – Ernestinovo – Vinkovci, a zapadno je pruga Osijek – Čepin – Đakovo. Cestom se do Paulina Dvora s istoka dolazi cestovnim odvojkom iz Ernestinova.
Povijest
urediDomovinski rat
urediPaulin Dvor je u ranom razdoblju Domovinskog rata bio okupiran. Nakon žestokih borbi, velikosrpske postrojbe su ga zauzele 16. prosinca 1991.,[5] 11 dana nakon što su okupirale Antunovac,[5] a skoro pola godine otkad su (u lipnju) u osječkoj neposrednoj okolici, u Bijelom Brdu, Tenji i Markušici uspostavljene terorističke baze velikosrpskih ekstremista, odakle su isti napadali Osijek (još 29. lipnja 1991. je bio žestoko napadnut[Pješačkim napadom valjda, topnički su bili cijelog rata.] iz Tenje) i kontrolirali prugu i cestu Osijek – Vinkovci (iz Markušice).
11. i 12. prosinca 1991. neki pripadnici 130. brigade Hrvatske vojske su u Paulin Dvoru i njegovoj okolici ubili 18 civila, deset muškaraca i osam žena, starosti od 41 do 85 godina (sedamnaest Srba i jednog Mađara). Za zločin je osuđene su dvije osoba na višegodišnju zatvorsku kaznu.[6][7] Ovo se zbilo u višemjesečnoj tjeskobnoj atmosferi neprestanog granatiranja koje je počelo još 29. lipnja iz Tenje[5] koju su držali pobunjeni Srbi i JNA. JNA i pobunjeni Srbi granatirali su grad i iz inih iz okupiranih naselja. 5. srpnja 1991. dužnosnici Srbije i JNA (Milošević - Jović - Kadijević) dogovorili su razmještaj postrojba JNA u Hrvatskoj na područja koja su Srbi željeli izdvojiti iz Hrvatske,[5] ako već ne uspiju zauzeti cijelu Hrvatsku. Osijek se našao na planskoj ruti udara na Hrvatsku i odsijecanja dijelova Hrvatske: "Glavne snage koncentrirati na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinovci - Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta".[5] I kad su te dane (5. – 6. srpnja) hrvatski MUP i ZNG potisnuli četnike iz Stare Tenje, JNA, neusporedivo moćnija od hrv. snaga, otvoreno se je stavila na stranu pobunjenih Srba, napadom na Osijek.[5] 19. kolovoza zrakoplovi JNA bombardirali su Osijek, dvije su žene stradale smrtno, pogođena je osječka katedrala i industrijski pogoni. 21. kolovoza JNA snažno topnički napale Osijek i okolna sela, ranivši mnoštvo civila. Vođa srpskih terorista Željko Ražnatović zahtijevao je predaju grada u roku od 24 sata. 3. rujna srpske su snage zauzele Bilje.[5] Istog su dana unatoč potpisane obustave paljbe, srpske snage topnički napale Osijek, ubivši 14, a ranivši 28 osoba. 6. rujna u napadu JNA je oštetila crkvu sv. Petra u Osijeku. 10. rujna topničkim napadom JNA pogođen dječji vrtić i franjevački samostan. 15. rujna srpske paravojne snage topnički su napale osječku bolnicu i ubile pritom 4 osobe. 16. rujna hrvatski su branitelji u Osijeku uništili 10 tenkova JNA, koja je cijeli dan neprekidno napadala osječku bolnicu. Tog se dana predao Dom JNA u Osijeku hrvatstkim snagama. Tijekom rujna JNA je nagomilala oklopno-mehanizirane snage u osječkim predgrađima te u Baranji, tako da se mogao očekivati oubhvatni napad na Osijek sa sjeverne strane. Rujna je JNA izvodila koordinirani udar radi izvlačenja 12. pmbr koja je bila okružena u vojarni u Osijeku. Hrv. su snage pokušale olakšati pritisak na grad manjom napadnom akcijom. 16. rujna na Tenjskoj je cesti JNA srušila nadvožnjak, a tenkovi s poligona "C" pucali su na Brijest, Reftalu i Dinaru. 17. rujna ZNG zauzeo je borbama poligon C i ine vojarne, no iz svih je tih objekata JNA izvukla kompletno oružje, koje je poslije rabila u napadu na Vukovar. ZNG je napustio položaje u Sarvašu.
Opasnost pješačko-tenkovskog napada dugo je visila Osijeku kao mač nad glavom. Vukovar je nakon dugotrajne opsade pao 18. studenoga, vijesti o padanju hrvatskih naselja stizale su odosvuda, a neprijatelj se primicao gradu. Dana 5. prosinca pao je Antunovac. Istog su dana snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, a hrvatske su snage uz velike žrtve u bitci na šumi Rosinjači na južnom prilazu gradu malim postrojbama zaustavile udar. JNA i pobunjeni Srbi okupirali su Paulin Dvor 16. prosinca 1991. Prosinačkih su dana hrvatske snage uspjele olakšati pritisak na Osijek sa sjeverne strane, oslobađanjem 30 km2 u Baranji napraviti mostobran za buduće vojnooslobodilačke akcije.[5]
Šport
urediOd 1968. godine postojao je nogometni klub NK Dejan Bekić Paulin Dvor[8] koji je dobio ime po rano preminulom igraču Crvene zvezde Dejanu Bekiću
Izvori
uredi- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Popis stanovništva 2011. godine DZS. Pristup stranici 5. ožujka 2018.
- ↑ a b c d e f g h Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. listopada 2013. (Wayback Machine) 1991.
- ↑ Dnevnik.hr Hina: Odluka Vrhovnoga suda. 24. travnja 2013. Pristupljeno 5. ožujka 2013.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2012. Pristupljeno 26. listopada 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ http://www.pinga99.com/admin/uploads/1767.jpg
