Robert Laughlin

Robert Laughlin, punom imenom Robert Betts Laughlin (Visalia, Kalifornija, 1. studenog 1950.), američki fizičar. Diplomirao (1972.) na Sveučilištu u Berkeleyu, doktorirao (1979.) na Massachusettskom tehnološkom institutu u Cambridgeu. Zaposlen je bio u Laboratorijima Bell Telephone u Murray Hillu (od 1979. do 1981.), u laboratoriju Livermore (od 1981. do 1982.), na Sveučilištu Stanford (od 1985.). Bavi se teorijom fizike čvrstoga stanja. Kada su D. C. Tsui i H. L. Stormer na temperaturi blizu apsolutne nule i u snažnom magnetskom polju otkrili frakcijski kvantni Hallov učinak, Laughlin je dao teorijsko objašnjenje u savršenome skladu s pokusima (1983.). Za to je otkriće novog oblika kvantnoga fluida s frakcijski nabijenim pobuđenjima dobio, s Tsuijem i Stormerom, Nobelovu nagradu za fiziku 1998.

Robert Laughlin
Rođenje	1. studenog 1950. Visalia, Kalifornija, SAD
Državljanstvo	amerikanac
Polje	Fizika
Institucija	Laboratoriji Bell Telephone u Murray Hillu Sveučilište Stanford
Alma mater	Massachusettski tehnološki institut u Cambridgeu Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu
Poznat po	Kvantni Hallov učinak
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1998.)
Portal o životopisima

Hallov učinak i silnice električne struje kod tankog električnog vodiča.

Hallov učinak

Podrobniji članak o temi: Hallov učinak

Hallov učinak ili Hallov efekt (po E. H. Hallu koji ga je uočio 1879.) je pojava u tankoj metalnoj ili poluvodičkoj pločici kojom teče električna struja gustoće J_x, pod djelovanjem okomitoga magnetskoga polja indukcije B_z, stvaranja transverzalnoga električnoga polja jakosti:

$\mathbf {E_{y}} =R_{H}\cdot \mathbf {J_{x}} \cdot \mathbf {B_{z}}$

(R_H je Hallova konstanta ili Hallov otpor) i poprečnoga električnoga napona. Električna struja, magnetsko polje i električno polje međusobno su okomiti i, ako tvore desni koordinatni sustav, Hallov učinak je normalan (konstanta R_H je negativna). U obratnom slučaju (konstanta R_H je pozitivna) učinak je anomalan. Hallov je učinak jači za poluvodiče, a slabiji za električne vodiče. Objašnjenje anomalnoga Hallova učinka bila je jedna od najvećih teškoća klasične elektromagnetske teorije. Protumačila ga je tek kvantna teorija čvrstih tijela.

Hallov pretvarač ili Hallov generator

Hallov pretvarač ili Hallov generator izveden je na temelju Hallova učinka, a primjenjuje se u mjernoj i računalnoj tehnici: za mjerenje jakosti magnetskoga polja reda 10^–5 A/m do reda 10⁵ A/m, za pretvorbu neelektričnih veličina u električne, analizu spektra električnih i magnetskih signala, mjerenje razlike faza, istraživanje magnetskih tokova, pretvorbu signala i slično.

Kvantni Hallov učinak

Kvantni Hallov učinak ili kvantni Hallov efekt je odstupanje Hallova otpora od linearne ovisnosti o jakosti magnetskoga polja pri Hallovu učinku u ekstremnim uvjetima. Uočio ga je K. von Klitzing 1980. Pojavljuje se pri magnetskoj indukciji većoj od 10 T, temperaturi manjoj od 1 K i ograničenosti gibanja elektronskoga plina na dvije dimenzije, to jest onemogućenosti gibanja elektrona u smjeru magnetskoga polja. Za mjerenje kvantnoga Hallova učinka nužni su poluvodiči koji omogućuju smještanje slobodnih elektrona u vrlo tank sloj paralelan s površinom uzorka. Diskretne vrijednosti Hallova otpora (Hallovi platoi) koje se opažaju u tim uvjetima ne ovise o materijalu uzorka i mogu se izraziti preko temeljnih prirodnih konstanti:

$R_{H}={\frac {q\cdot h}{e^{2}}}$

gdje je: q - racionalni broj, h - Planckova konstanta, e - elementarni električni naboj.