Stjepan Držislav
Stjepan Držislav (Stefanus Dircislauus, Dirscisclavus, Dirzisclavus, Dirzsci[s]clavus, Dirzislaus) bio je hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića koji je vladao od 969. do oko 997. godine.
| Stjepan Držislav | |
|---|---|
| |
| Pleter s natpisom kralja Držislava Hrvatski institut za povijest, Zagreb. | |
| Kralj Hrvatske | |
| Vladavina | 969. – oko 997. |
| Prethodnik | Mihajlo Krešimir II. |
| Nasljednik | Svetoslav Suronja |
| Djeca | Svetoslav Suronja Gojslav Krešimir III. |
| Dinastija | Trpimirovići |
| Otac | Mihajlo Krešimir II. |
| Majka | Jelena Slavna |
| Pokop | Crkva sv. Stjepana na Otoku |
| Vjera | kršćanstvo |
Životopis
urediBio je sin kralja Mihajla Krešimira II. i kraljice Jelene. O tome svjedoči natpis na sarkofagu kraljice Jelene (976.) i isprava Petra Krešimira IV. (1066./67.).[1]
Kako je u Srbiji oko 960. godine, bez pravoga nasljednika, umro veliki župan Časlav Klonimirović koji je nakratko pod svojom vlastu ujedinio župane Raške, Duklje, Paganije, Zahumlja, Travunje i Bosne.[1] Već 971. godine Srbija postaje pokrajinom bizantinskog carstva. Vjeruje se da je tada Bosna, s većim dijelom Crvene Hrvatske (ali bez Duklje, gdje je krajem 10. stoljeća zavladao Ivan Vladimir) došla opet u okvir Kraljevine Hrvatske.[2]
Nakon što je car Samuilo (980.–1014.) uspio za nekoliko godina proširiti svoju vlast na Bosnu, Srijem, Srbiju i današnje srpsko Podunavlje, te na cijelo jadransko primorje južno od rijeke Cetine, osvojivši Duklju, Travunju, Zahumlje i neretvansku područje (Paganiju), postao je opasan susjed hrvatskoj državi između 986. i 989. godine. Samuilo je provalio i u Hrvatsku, ali ju nije uspio pokoriti, što dokazuje da se je Hrvatska za vladanja Krešimira II. i njegova sina Stjepana Držislava uspjela oporaviti od posljedica unutarnjih sukoba.[1]
Samuilo je tijekom ratova progonio i neke svoje rođake koji su često spas tražili upravo u Hrvatskoj. Kralj Držislav ih je gostoljubivo primao i njih 14 nastanio u podgrađu grada Klisa. Kako su ovi bjegunci pripadali katoličkoj Crkvi, po savjetu splitskoga nadbiskupa Martina, skupili su 994. godine novce za izgradnju crkve sv. Mihajla u Solinu.[3]
Kako bi što više učvrstio savezničke odnose, Bazilije II. je ustupio Stjepanu Držislavu na upravu dalmatinske gradove i otoke (kao nekad Tomislavu). Samom Držislavu, Bizant je priznao kraljevski naslov i obdario ga kraljevskim znakovima: krunom, žezlom, plaštem i zlatnom jabukom te ga je odlikovao titulom carskog „eparha i patricija”.[1]
Stoga se Držislava smatra prvim hrvatskim okrunjenim kraljem, a tom je prigodom Držislav uzeo ime Stjepan koje znači „ovjenčani”, odnosno „okrunjeni”. Toma Arhiđakon u svom djelu „Historia Salonitana” navodi kako su od Držislava nadalje hrvatski vladari nosili naslov „kralja Hrvatske i Dalmacije” (Rex Croatiae et Dalmatiae).[4]
Dugi mir u 10. stoljeću između Hrvata i Mlečana omogućio je razvoj trgovine na moru. Međutim Mlečani koji su najviše profitirali tom trgovinom, nakon što su uspostavili dobre odnose s Bizantom i njemačko-rimskim carstvom, odlučili su prestati plaćati „uobičajeni danak” (solitus census) Hrvatima i Neretvanima, što je dovelo do novih sukoba na moru.[1] Za vrijeme njegove vladavine dolaze do izražaja banovi, koji su bili gotovo suvladari. Za vrijeme Držislava bana Pribinu naslijedio je ban Godemir.[1]
Imena Držislava i sina mu Svetoslava uklesana su na pločama ambona na Kapitulu kod Knina. Stoga se pretpostavlja da je tu benediktinsku opatiju podigao ili on ili njegov sin.[1]
Umro je 997. godine.[1] Za sobom je ostavio tri sina: Svetoslava Suronju, Krešimira i Gojslava.[5]
Legenda o nastanku hrvatskog grba
urediUz kralja Stjepana Držislava veže se legenda o nastanku hrvatskog grba. U borbi protiv Mlečana, predvođenim duždom Petrom II. Orseolom, Držislav biva zarobljen. Mletački dužd dočuo je kako kralj Držislav dobro igra šah. Zato mu je uputio sljedeći izazov: ako ga u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju. Kralj Držislav je prihvatio izazov i u sve tri partije pobijedio mletačkoga dužda. Dužd je održao riječ i kralj se mogao vratiti kući. Držislav je tada iz zahvalnosti u sjećanje na taj trenutak uzeo šahovsku ploču kao svoj grb i grb svoga naroda.[6]
Počasti
uredi- Postoje ulice Stjepana Držislava u Zagrebu, Splitu, Zadru i Velikoj Gorici i Širokom Brijegu te trg Stjepana Držislava u Šibeniku i park Stjepana Držislava u Osijeku.[7][8]
- Hrvatska pošta izdala je o tisućgodišnjici smrti 3. srpnja 1997. markicu s likom Stjepana Držislava (br. 244), prema dizajnu Eugena Kokota.[9]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f g h Lučić 1993.
- ↑ Horvat 1924, str. 49.
- ↑ Rački 1877, str. 23-24.
- ↑ Šišić 2004, str. 133.
- ↑ Knezović 1937, str. 74.
- ↑ Grakalić 2007, str. 15. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGrakalić2007 (pomoć)
- ↑ Grgin 1990, str. 292. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGrgin1990 (pomoć)
- ↑ Korać i Beus 2020, str. 396.
- ↑ HRVATSKI KRALJEVI - 1000 G. SMRTI STJEPANA DRŽISLAVA posta.hr, Hrvatska pošta
Literatura
urediKnjige
uredi- Grakalić, Marijan. 1990. Hrvatski grb (grbovi hrvatskih zemalja). Matica hrvatska. Zagreb.
- Horvat, Rudolf. 1924. Povijest Hrvatske I. Od najstarijeg doba do g. 1657. Tiskara "Merkur". Zagreb.
- Knezović, Oton. 1937. Hrvatska povijest od najstarijeg doba do godine 1918. Jeronimska knjižnica. Zagreb.
- Rački, Franjo. 1877. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia (latinski). Sumptibus Academiae scientiarum et artiuma. Zagreb.
- Šišić, Ferdo. 2004. Povijest Hrvata: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Marjan tisak. Split.
Članci
uredi- Grgin, Borislav. 2007. Primjer selektivnog pamćenja: hrvatski srednjovjekovni vladari u nazivlju ulica i trgova najvažnijih hrvatskih gradova. Povijesni prilozi. Hrvatski institut za povijest. Zagreb. 26 (32): 283–294
- Korać, Dijana; Beus, Marina. 2020. Komemoriranje srednjovjekovnih hrvatskih vladara u hodonimima Hercegovine. Hercegovina. Sveučilište u Mostaru - Filozofski fakultet. Mostar. (6): 383–399
- Lučić, Josip. 1993. Držislav, Stjepan I. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Poveznice
urediOstali projekti
uredi | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Stjepan Držislav |
 | Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava |
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Mihajlo Krešimir II. |
hrvatski kralj 969. – oko 997. |
nasljednik Svetoslav Suronja |