Akvileja
| Akvileja Comune di Aquileia | |
|---|---|
 |
.svg) |
| Regija: | Friuli-Venezia Giulia |
| Pokrajina: | Udine (UD) |
| Koordinate: | 45°46′N 13°22′E / 45.767°N 13.367°E |
| Visina: | 5 m |
| Površina: | 36,84 km2 |
| Stanovništvo: | 3.493 (31. prosinca 2012.) |
| Gustoća stanovništva: | 94,82 stan./km2 |
| Poštanski broj: | 33051 |
| Pozivni broj: | 0431 |
| ISTAT-broj: | 030004 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Hermagoras |
  Akvileja Akvileja na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | comune.aquileia.ud.it |
Akvileja (lat. Aquileia, tal. Aquileia, sloven. Oglej) je naselje na rijeci Natisone, 10 kilometara od Jadranskog mora, osnovano 181. pr. Kr. kao rimska vojna kolonija s ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta.
Talijanski gradić na mjestu antičke Akvileje, Aquilee na furlanskom dijalektu, danas ima preko 3.400 stanovnika, pripada provinciji Udine, i uz Ravennu, najvažnije je arheološko nalazište sjeverne Italije.
Povijest uredi
Nalazeći se desetak kilometara južno od donjeg toka rijeke Soče i nekih 7 kilometara od mora, Akvileja je predstavljala uporište za zatvaranje uskog pojasa između Alpa i Jadranskog mora. Radi povoljnog položaja prerasla je iz vojnog logora u grad, a bila je i glavna baza za rimske vojne operacije prema rijeci Dunavu. Kao godina osnivanja uzima se 181. godina.[1] Akvileja je bila kanalima povezana s morem, a u nju su vodili i mnogi putovi. U 4. stoljeću bila je četvrti grad Italije, poslije Rima, Milana i Capue i jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova.[1] Posljedica toga je da je danas Akvileja uz Ravenu najvažnije arheološko nalazište sjeverne Italije.[1] Iskapanja su pronašla brojne starorimske ostatke, a većina ih je još neotkrivena pod livadama.[1] Godine 340., Car Konstantin II. je ubijen ispred gradskih zidina u pokušaju da zauzme grad od svoga brata Konstansa. Godine 381. tu je održan Akvilejski koncil pod predsjedanjem svetog Ambrozija, na kojem je osuđeno arijanstvo.[2]
Huni su je zauzeli 452. godine poslije tromjesečne opsade i sravnili je sa zemljom. Akvileja se obnovila sve do ponovnog pada pod Langobarde 568. godine. Langobardski vojvoda od Furlanije je vladao Akvilejom i okolicom iz Čedada (Cividale) sve dok 774. godine Karlo Veliki nije zauzeo Lombardiju i načinio je franačkim vojvodstvom s vojvodom Erikom Furlanskim na čelu.
Pod franačkom vlašću život krajem 8. i početkom 9. stoljeća vraća u ove krajeve.[3] Akvilejski biskup koje je bio u zbjegu u Gradu vratio se i dobio je naslov patrijarha.[3] Pod nadzorom akvilejske patrijaršije pokrštavani su i Hrvati.[4] S propašću franačke države u 10. stoljeću stanovnici su pretrpjeli pljačkaške napade Mađara. Do 11. stoljeća, Akvilejski patrijarh je postao dovoljno snažan da osigura privremenu vlast nad Furlanijom i Akvilejom. Tako je Car Svetog Rimskog Carstva dao patrijarhu tu regiju u feudalni posjed. No, patrijarhov autoritet je konstantno bio razlogom teritorijalnih razmirica okolnog plemstva. U prvoj polovici 11. stoljeća Akvileja je obnovljena, a obnovu je vodio partijarh. Od tad se naziva Aglei, Aglaj, hrvatski Oglej, slovenski Oglaj.[2] Pada pod Mletačku Repubilku 1420. godine.[2]
Patrijaršija je naposljetku ukinuta 1751. godine, i ova oblast je potpala pod jurisdikciju biskupije u Udinama i Gorici.
Znamenitosti uredi
| Arheološka zona i patrijarhalna bazilika u Akvileji | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Italija |
| Godina uvrštenja | 1998. |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, iv, vi |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:825 |
Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova. Iskapanja su otkrila jednu ulicu i sjeverozapadni kut gradskih zidina, dok Državni arheološki muzej sadrži preko 20,000 natpisa, skulptura i drugih starina (staklenih posuda, rimskog novca i dr.) iz Akvileje. Većina rimskih ostataka još leži neotkriveno pod livadama Akvileje, čineći veliko arheološko bogatstvo - najveći netaknuti rimski grad.
Patrijarhalna bazilika je veličanstvena građevina s podnim mozaikom, a igrala je ključnu ulogu u pokrštavanju velikog dijela središnje Europe u ranom srednjem vijeku. Ovu baziliku s ravnim krovom podigao je patrijarh Poppo 1031. godine na mjestu starije crkve, a dogradio ju je 1379. godine patrijarh Marquad u gotičkom stilu.
Romaničko-gotička fasada je povezana s dvorištem tzv. Paganske crkve i ostatkom krstionice iz 5. stoljeća. Unutrašnjost je trobrodne bazilike s podnim mozaicima iz 4. stoljeća, dok je drveni krov iz 1526. godine, a freske na zidovima iz različitih doba; u kapeli sv. Petra su iz 4. st., u apsidi su iz 11. stoljeća. Tzv. "Kripti freski", ispod prezbiterija, nalazi se ciklus freski iz 12. stoljeća s prikazom korijena kršćanstva u Akvileji i sv. Hermagorasa, prvog biskupa.
Zbog toga su arheološke iskopine i patrijarhalna bazilika upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1998. godine.
-
Ostaci rimskog foruma -
Za arheološki lokalitet u Akvileji se vjeruje kako je najveći rimski grad koji tek treba iskopati -
Stara rimska luka -
Pročelje bazilike -
Arheološki muzej Akvileje
.jpg)
Prijateljski gradovi uredi
Izvori uredi
- ↑ a b c d Akvileja - raskrižje Rimskog carstva[neaktivna poveznica], 10. svibnja 2012.
- ↑ a b c Akvileja - Hrvatska enciklopedija
- ↑ a b R.Matijašić, Akvileja, Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ Pokrštavanje Hrvata, Croatian History
