Dobranje (Zažablje)

Dobranje
Država	Hrvatska
Županija	Dubrovačko-neretvanska
Općina/grad	Zažablje
Najbliži veći grad	Metković
Površina	9,2 km2
Koordinate	42°59′20″N 17°41′17″E / 42.989°N 17.688°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	5
– gustoća	1 st./km2
Odredišna pošta	20350 Metković
Pozivni broj	+385 (0)20
Autooznaka	DU
	Dobranje Dobranje na zemljovidu Hrvatske

Dobranje je naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Zemljopisni položaj

Naselje se nalazi u dolini Neretve uz lokalnu prometnicu Metković - Neum.

Povijest

Selo se prvi put spominje 1398. kao Dobrani.^[4]

Selo se spominje u izvještaju splitskoga dominikanca Danijela iz 1589. pod nazivom Dobragne.^[5] Dobranje se prvi put spominje 1398. pod nazivom Dobrani. Od 1589. godine u dokumentima s oblikom Dobrani bilježi se i lik Dobranje (Dobragne).^[6]

Fra Blaž Gračanin, 1617., u Dobranjama gradi crkvu Male Gospe. Tada je na području župe bilo oko 400 vjernika. Dobranje su oslobođene od Turaka 1694. godine. Tada selo dolazi na samu mletačko-tursku granicu, a u susjedne Glušce pristiže pravoslavno stanovništvo. Godine 1705. Dobranje su, s Metkovićem, Vidonjama i Slivnom, izdvojene iz Trebinjsko-mrkanske biskupije i pripojena Makarskoj. Od 1769. Dobranje ponovno postaju samostalna župa. Početkom 18. stoljeća bili su dijelom župe Slivno, a od 1720. do 1769. dijelom župe Vidonje. Župne matice od 1769. do 1831. vodile su se na hrvatskoj ćirilici.^[7]

Stanovništvo

Nekoć je Dobranje bilo veliko naselje, ali je zbog velikog raseljavanja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Dobranju obitavalo svega 9 stanovnika.^[8] Prema popisu iz 2011. taj broj je još manji, 6 stanovnika.^[9]

Naselje Dobranje: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	361	387	264	299	313	312	528	610	331	244	181	54	27	15	9	6	5
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: U 1981. ovo je naselje pripojeno naselju Bijeli Vir, a 1991. opet je postalo samostalno naselje. U 1857., 1869., 1921. i 1931. sadrži podatke za naselje Bijeli Vir. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Zaseoci Dobranja

Kuća u Oštrovcama

Dobranje se sastoje od više zaselaka kao što su Dangube, Bobovište, Oštrovce, Sankovići, Prisoje.

Oštrovce je zaselak koji je napušten. Nalazi se u zaleđu Bijelog Vira odmah iza kamenoloma na pola puta od Bobovišta prema Dangubama. Prvi put se spominje 1872. godine. Godine 1898. u Oštrovcima žive tri obitelji s 13 članova, a 1925. godine 16. U ovom zaseoku živjele su obitelji Sršen koji su kasnije preselile u Bijeli Vir. Zaselak se sastojao od četiri građevinska objekta od kojih je danas samo jedan u funkciji vikendice, dok su ostali postali ruševine.^[10]

Obrazovanje

Pučka škola u Dobranjama, kao trinaesta škola metkovskog kotara otvorena je 9. listopada 1906. Zgrada sa stanom za učitelja bila je sagrađena u središtu mjesta. Prva učiteljica bila je Katica Čučuković iz Janjine, a školu je pohađalo oko 100 đaka. Zbog iseljavanja u okolna naselja smanjivao se broj stanovnika, a time i đaka, tako da je škola prestala s radom.^[11]

Sakralni objekti

Stara župna crkva Male Gospe

Sagrađena je 1617. za vrijeme župnika fra Blaža iz Graca, a posvetio ju je trebinjski biskup Krizostom Antića 1620. U početku je imala samo lađu i bila je duga 10,70 i široka 6 metara. Po naredbi biskupa Fabijana Blaškovića 1779. dograđena je apsida i u nju je smješten glavni oltar. Obnovljena je u dva navrata: za župnika don Mateja Pavića 1827. i don Henrika Fantiša 1901. Današnji je oblik dobila 1962. za vrijeme župnika don Ante Tomasovića. Tom je prigodom kamena preslica za tri zvona zamijenjena betonskom, a gornji dio pročelja zamijenjen je betonskim zidom. Na krovu je postavljena i betonska ploča, koju je župnik Luetić 1988. pokrio crijepom. Na zidovima su postaje Križnog puta iz 1902. godine, Gospin kip iz 1905. te raspelo iz 18. stoljeća.^[12]

Crkva je sagrađena na ostatcima srednjovjekovne crkve i groblja od kojeg je sačuvano nekoliko desetaka ploča i sanduka koji su ukrašeni motivima križa, viticom s trolistom, tordiranim užetom, mačem, štitom i polumjesecom koji se nalaze oko 20 m sjeveroistočno od crkve. Na novom dijelu groblja ističu se dvije grobnice lokalnih velikaša, sagrađene u stilu antičkih a pozzetto grobnica. Zajedno s ostatcima srednjovjekovnog groblja, crkva se nalazi na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.^[13]

Crkva Male Gospe
Stećak u groblju
Kapelica Svete Obitelji
Križ na Zmijinoj glavici

Kapelica Svete Obitelji

Podignuta je 1920. uz put prema staroj župnoj crkvi. Građevina od klesanog kamena s preslicom za jedno zvono na pročelju duga je 3,90 i široka 2,50 metara. U kapelici misa se služi na blagdan Svete Obitelji i na blagdan sv. Josipa. Nedaleko od kapelice, na lokalitetu Zmijina glavica je 2003. podignut kameni križ.^[12]

Izvori

↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
↑ Vidović 2006, str. 192.
↑ Vidović 2009, str. 176.
↑ Vidović 2009, str. 177.
↑ Vidović 2006, str. 194.
↑ DZS - Popis stanovništva 2001. godine
↑ Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
↑ Mile Vidović, Povijest župa Doline Neretve, Ogranak Matice hrvatska Metković, 2011., ISBN 978-953-7141-10-3
↑ Jurić, Ivan. 1996. Spomendani iz prošlosti Donjeg Poneretavlja. Poglavarstvo Grada Metkovića. Metković. str. 344. ISBN 953-96865-0-4
↑ ^a ^b Župa Gospe Lurdske - Dobranje-Bijeli Vir Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)
↑ Srednjovjekovno groblje i crkva Male Gospe Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (pristupljeno 7. studenoga 2021.)

Literatura

Članci

Vidović, Domagoj. 2006. Dobranjska prezimena i nadimci. Folia onomastica Croatica. Zavod za lingvistička istraživanja HAZU. Zagreb. (18): 191–216
Vidović, Domagoj. 2009. Gradačka toponimija. Folia onomastica Croatica. Zavod za lingvistička istraživanja HAZU. Zagreb. (18): 171–221

Nedovršeni članak Dobranje (Zažablje) koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703

[2] Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886

[3] Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.

[FOOTNOTEVidović2006192-4] Vidović 2006, str. 192.

[FOOTNOTEVidović2009176-5] Vidović 2009, str. 176.

[FOOTNOTEVidović2009177-6] Vidović 2009, str. 177.

[FOOTNOTEVidović2006194-7] Vidović 2006, str. 194.

[8] DZS - Popis stanovništva 2001. godine

[9] Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.

[10] Mile Vidović, Povijest župa Doline Neretve, Ogranak Matice hrvatska Metković, 2011., ISBN 978-953-7141-10-3

[11] Jurić, Ivan. 1996. Spomendani iz prošlosti Donjeg Poneretavlja. Poglavarstvo Grada Metkovića. Metković. str. 344. ISBN 953-96865-0-4

[SMN-12] Župa Gospe Lurdske - Dobranje-Bijeli Vir Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)

[13] Srednjovjekovno groblje i crkva Male Gospe Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (pristupljeno 7. studenoga 2021.)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]