Gazi Husrev-beg

Gazi Husrev-beg (Ser, Grčka, 1480.Kuči, Crna Gora, 1541.), bosanski beg u Osmanskom carstvu u prvoj polovini 16. stoljeća. Bosanski je vakif (dobrotvor) koji je iza sebe ostavio mnogobrojne objekte da služe svim narodima u u Bosni.

Gazi Husrev-beg
Gazi Husrev-beg

Turbe Gazi Husrev-bega u Sarajevu

Bosanski sandžak-beg
trajanje službe
svibanj 1536. – 18. lipanj 1541.
Prethodnik Ulama-paša
Nasljednik Ulama-paša
Bosanski sandžak-beg
trajanje službe
siječanj 1526. – ožujak 1534.
Prethodnik  Gazi Hasan-beg
Nasljednik Ulama-paša
Bosanski sandžak-beg
trajanje službe
15. rujan 1521. – lipanj 1525.
Prethodnik  Bali-beg Jahjapašić
Nasljednik Gazi Hasan-beg
Rođenje 1480., Ser, Grčka
Smrt 1541., Kuči, Crna Gora
Zanimanje političar

ŽivotopisUredi

Gazi Husrev-beg je rođen u Seru u Grčkoj. Otac mu je bio musliman i mještanin Trebinja, dok mu je majka bila Turkinja i kćer sultana. Odrastao je i odgojen na osmanskom dvoru, a svoje prvo zaduženje dobio je kao diplomata. Gazi Husrev-beg ratuje protiv Hrvata, Mlečana, Mađara i ostatka Bosanskog Kraljevstva koje se borilo protiv Osmanskog Carstva.

Kao sandžak-beg Smedereva sudjelovao je u osvajanju Beograda.[1] Bio je sposoban vojni strateg i smatra se najznačajnijim namjesnikom osmanske Bosne. Za manje od tri godine osvojio je Knin, Skradin i Ostrovicu. Nakon ratnih uspjeha, Gazi Husrev-beg je imenovan odlukom carskog divana 1521. godine, bosanskim sandžak-begom. Tu je dužnost uz kraći prekid obnašao do smrti.[1]

Želio je potpuno islamizirati Bosnu i Hercegovinu. Jedan od najvećih krivaca za nestanak katoličanstva iz Bosne i Hercegovine. Najveću su mu zapreku predstavljali franjevci koje je želio pod svaku cijenu iskorijeniti iz Bosne i Hercegovine. Tijekom i poslije austro-osmanskih ratova nestale su, srušene, spaljene i opljačkane brojne crkve i samostani, katolici protjerani ili prisiljeni na prelazak na islam. Mnogi Hrvati prebjegli su preko Save u Slavoniju i Bačku.[2]

Pod vodstvom Gazi Husrev-bega, Osmanska vojska brzo napreduje u ratovanju. Gazi Husrev-beg je također osvojio utvrđene gradove Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški Grad, Livač, Karnatin, Bočac, Udbina, Vrana, Modruč i Požega. Gazi Husrev-beg gubi život u bitki u Crnoj Gori. Njegovo tijelo premješteno je u Sarajevo i sahranjeno u haremu njegove džamije. Iznad vrata na turbetu piše: "Neka svaki dan milost Božja i blagoslov na njeg pada." U turbetu do njegovog sahranjen je Murat-beg Tardić, hrvatski vojskovođa u službi Osmanskog Carstva.

VakufUredi

Osim vojnih uspjeha, Gazi Husrev-beg je imao ogroman utjecaj na razvoju muslimanske Bosne, osobito grada Sarajeva. Obnovio je Carevu džamiju i izgradio Gazi Husrev-begovu džamiju, knjižnicu, medresu, sahat-kulu, bolnicu i mnoge druge poznate zgrade. Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine je pisana za džamiju, imaret i hanikah. Druga vakufnama iz 1537. godine pisana je za Kuršumliju medresu. Od ostatka novčanih sredstava nakon izgradnje medrese nabavljene su tada najpoznatije knjige i osnovana knjižnica, a trećom vakufnamom iz 1537. godine je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije. Ove tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje organizovane složene institucije. Ove vakufname također predstavljaju, sve neophodne pravilnike potrebne za funkcioniranje bilo koje suvremene organizacije. Zbog ovoga je Gazi Husrev-begov vakuf specifičan kao institucija kod koje su pri njenom osnivanju opisana sva radna mjesta. Opisane su sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju u vakufu kao i objekti u kojima su uspostavljene pojedine djelatnosti. Džamija i funkcije vezane za džamiju, medresa i funkcije medrese u oblasti obrazovanja, hanikah (škola za derviše) i ibadeti koji se obavljaju u hanikahu, imaretu i musafirhani (humanitarna kuhinja i prenoćište) sa obvezama i načinom rada.

Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu je zbog svoje veličine i privlačnosti jedan od najznačajnijih spomenika sakralne islamske arhitekture na Balkanu. Izgrađena je 1530. godine. Projektovao je Ajem Esir Ali iz Tibrisa, jedan od najvećih istanbulskih arhitekata, a gradili su je dubrovački majstori. Uz džamiju se nalazi šadrvan. Današnji oblik s kupolom datira iz 1893. godine. Od 1530. je na istom mjestu stajao bunar. U sjeni džamije i stoljetnih lipa su dva turbeta, u kojima je 1541. ukopan Gazi Husrev-beg i njegov zatočenik i kasnije prijatelj, dalmatinac Murad-beg Tardić, kasnije sandžak-beg i prvi upravitelj Gazi Husrev-begovog vakufa.

Nedaleko od džamije je sahat-kula i medresa. U 16. stoljeća kada je izgrađena, Gazi Husrev-begova džamija je predstavljala objekt od izuzetne važnosti za urbani razvoj Sarajeva i jedan je od najznačajnijih objekata iz bogate ostavštine Gazi Husrev-bega. To je prva džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje 1898. godine.

Godinu poslije džamije sagrađen je mektebu haremu, a preko puta hanikah. Godine 1537. napisana je vakufnama za medresu, za čije je podizanje Husrev-beg uvakufio 700.000 dirhema. Svoju medresu, koja je za vrijeme osmanske vladavine bila najznačajnija prosvjetna ustanova u Balkanu, Husrev-beg je namijenio na ime svoje majke Seldžuke, po kojoj se medresa i zvala Seldžukija, a po olovnom krovu, Kuršumlija.

Medresa radi od svog osnivanja do dana današnjeg. Husrev-begovu vakufu pripada sahat-kula, za koju se ne zna je li podignuta za njegova života ili kasnije, zatim muvekithana, u dvorištu džamije, koja je podignuta 1859. godine. Iz sredstava Husrev-begova vakufa otvorena je u Sarajevu 1866. godine i vakufska bolnica, koja je radila sve do izgradnje Državne bolnice u Sarajevu 1882. godine. Pored ovih objekata, Gazi Husrev-beg je izgradio i halvetijsku tekiju i Tašlihan.

Za izdržavanje ovih objekata Husrev-beg je uvakufio oko 200 dućana na Baščaršiji, velike komplekse zemlje u okolini Jajca i šume u Tešnju. Isto tako, ostavio je vakufe u Serezu kao i gotova novca koji se je izdavao na rebah (priplod). I prihodi od bezistan, hamama i hanova trošili su se za izdržavanje ovih objekata.

Gazi Husrev-begova knjižnica u Sarajevu je osnovana 1537. godine. Najstariji rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, teološko-mističko djelo, prepisano 1131. godine.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, str. 73.
  2. (svibanj 2007.)"Usora i Soli u prva dva stoljeća turske prevlasti". Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasljeđe 1: 58–60 Pristupljeno 22. studenoga 2016.
  3. Gazi Husrev-beg. hamdocamo.wordpress.com. (5. kolovoza 2017.) Pristupljeno 7. svibnja 2016.

LiteraturaUredi

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. IX, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-09-0
Prethodi: Bosanski sandžak-beg
15. rujan 1521.lipanj 1525.
Slijedi:
Bali-beg Jahjapašić Gazi Hasan-beg
Prethodi: Bosanski sandžak-beg
siječanj 1526.ožujak 1534.
Slijedi:
Gazi Hasan-beg Ulama-paša
Prethodi: Bosanski sandžak-beg
svibanj 1536. – 18. lipanj 1541.
Slijedi:
Ulama-paša Ulama-paša