Gradišćanski Hrvati

Gradišćanski Hrvati (njem. Burgenlandkroaten, mađ. Burgenlandi horvátok, slk. Burgendlandskí Chorváti) skupni je naziv za Hrvate nastanjene na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske i Slovačke. Imaju status nacionalne manjine prema austrijskom ustavu.[1]

Položaj Gradišća na karti Austrije
Dvojezični natpis u Gradišću

Skupine i sela Gradišćanaca uredi

Među sobom po imenu i dijalektu razlikuju se:

Štoji i Vlahi govore starošćakavskom ikavicom (iako Lisac Štoje uključuje u južnočakavce), dijalektom sličnim slavonskom i pretku novoštokavske ikavice, Dolinci, Havi i Poljanci su dio srednjočakavskog dijalekta), a povrh ovih skupina nalazimo i kajkavce Turopoljsko-posavski dijalekt oko Šopronja i južnočakavce (južnočakavski dijalekt na jugu Gradišća).

Za Kajkavce oko Šoprona se vjeruje da su potomci inače izumrlog zapadnoslavonskog kajkavskog dijalekta.[2]

Sela Gradišćanaca u Mađarskoj i Slovačkoj uredi

Nešto Gradišćanskih Hrvata živi i susjednim područjima Slovačke (Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob), Hrvatski Jandrof (Jarovce), Devinsko Novo Selo (Devínska Nová Ves), Rosvar (Rusovce) i Čunovo), kao i u Mađarskoj: Hrvatska Kemlja (Horvátkimle), Bizonja (Bezenye), Koljnof (Kópháza), Vedešin (Hidegség), Temerje (Tömörd), Plajgor (Ólmod), Petrovo Selo (Szentpéterfa), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Gornji Čatar (Felsőcsatár), Umok (Fertőhomok), Narda, Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Prisika (Peresznye) i Unda (Und).

Povijest uredi

Povijest Gradišćanaca započet će pojavom osmanlijskih Turaka, koja će za posljedicu imati iseljavanje hrvatskog stanovništva s područja Like, Krbave, Korduna, Banovine, zapadne Bosne, Gorskog kotara i Slavonije. Do prvog vala iseljenja dolazi 1530-ih godina, nakon što su Turci uništili gotovo sva naselja između Une i Velebita i od Kupe do Kapele. Već četrdesetih godina istog stoljeća dolazi do drugog vala iseljavanja stanovnika iz područja srednjovjekovne Slavonije. Do posljednjeg trećeg vala iseljenja doći će pedesetih i šezdesetih godina 16. stoljeća.

Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno moliške Hrvate.

Kako ratovi s Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.

Kod ovih je Hrvata nacionalna svijest bila najjača, uz mađarske Hrvate u Pomurju i mađarskom dijelu Podravine: sebe nikad nisu nazivali nekim subetničkim nazivom nego izričito "Orvatima, Horvatima"[3]

Novine uredi

 
Hrvatske novine, br. 21, 21. svibnja 2010.

Od 1. siječnja 1910. godine tiskaju novine pod nazivom Naše novine i pod tim nazivom izlazile su do 1922. godine, a danas izlaze pod nazivom Hrvatske novine. Tjednik Gradišćanskih Hrvatov.[4]

Jezik uredi

 
Govori Gradišća u odnosu na ostale hr. govore
 
Govori Gradišća po J. Liscu
 
Govori Gradišća
 
Teorija o pradomovini govora Gradišća
 
Teorija o podrijetlu govora Gradišća kao usko povezanim još u pradomovini

Unatoč moru velikih i uređenih jezika koji ih okružuju Gradišćanski Hrvati očuvali su hrvatski jezik i njegove narodne govore iz svih hrvatskih krajeva s kojih potječu. Gradišćanskohrvatski mikro jezik isto kao i opće hrvatski standardni jezik objedinjuje gradišćanskohrvatske čakavske, štokavske i kajkavske govore, za razliku od općehrvatskoga standardnog jezika koji se temelji na najrasprostranjenijoj hrvatskoj štokavštini, gradišćanskohrvatskom književnom mikro jeziku temelj je hrvatska čakavština zbog najrasprostranjenosti ovoga hrvatskoga narječja u Gradišću. Zanimljivo je kako su sva tri hrvatska narječja u Gradišću znatnije ujednačenija o onih u domovini i to prvenstveno poradi toga što ih nije razdvajala višestoljetna vladavina različitih carstava. Po porijeklu dijalekti su većinom srednječakavski (s kajkavskim oazama), južni čakavski i zapadnoštokavskom ikavicom (koja se radi arhaizama zna i izdvajati u poseban, vlahijski dijalekt). S obzirom na velike količine isoglosa postoji i teorija o susjednom podrijetlu govora Gradišća na razmeđu rijeka Save, Une i Kupe.

Zakonom o narodnostima iz 1863. koji je u Ugarskoj osiguravao nemađarima uporabu materinskog jezika omogućio je da se hrvatski jezik rabi u školama i crkvi kao i razvoj hrvatskog narodnog pokreta u 19. stoljeću. Mate Meršić Miloradić 1910. pokreće i novine 'Naše novine' , a oko njega okupljaju se i preporoditelji.

Raspadom Austro-Ugarske (1918.) područje naseljavanja Gradišćanaca pripast će poglavito Austriji koja ukida dvojezične škole (hrvatske su imale 6 razreda) i postupno se uvodi njemački jezik kao službeni.

Godine 1976. Austrija ograničava i upotrebu hrvatskog jezika u javnom životu, da bi 1987. bio dijelom ukinut, i uveden kao službeni u 6 od 7 gradišćanskih kotara.

Godine 2003. je izdana Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika,[5].[6]

Etnografija uredi

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije nikada točno ustanovljen, a procjenama, uključujući i Mađarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine osniva se Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom koje ima svoje seoske organizacije po cijelom Gradišću. Gradišćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo; Stinatzer Reigen)

Kuhinja Gradišćanskih Hrvata uvjetovana je blizinom austrijske i mađarske kuhinje, ali i nizinskom topografijom. Poznati specijaliteti pripremaju se od pilećeg i guščjeg mesa i voća, kao što su "Burgenländisches Erdbeerkoch", desert od jagoda i Burgenländische Gänseleber ili guščja jetara s lukom.

Današnja rasprostranjenost Gradišćanskih Hrvata po naseljima uredi

1. Austrija:

  • Bajngrob (Weingraben)
  • Bandol (Weiden bei Rechnitz)
  • Bijelo Selo (Pama)
  • Celindof (Zillingtal)
  • Cindrof (Siegendorf)
  • Cogrštof (Zagersdorf)
  • Čajta (Schachendorf)
  • Čemba (Schandorf)
  • Filež (Nikitsch)
  • Frakanava-Dolnja Pulja (Frankenau-Unterpullendorf)
  • Kalištrof (Kaisersdorf)
  • Klimpuh (Klingenbach)
  • Nova Gora (Neuberg im Burgenland)
  • Novi Hodas (Markt Neuhodis)
  • Novo Selo (Neudorf)
  • Otava (Antau)
  • Pajngrt (Baumgarten)
  • Pandrof (Parndorf)
  • Pinkovac (Güttenbach)
  • Rasporak (Draßburg)
  • Stinjaki (Stinatz)
  • Štikapron (Steinbrunn)
  • Trajštof (Trausdorf an der Wulka)
  • Uzlop (Oslip)
  • Veliki Borištof (Großwarasdorf)
  • Verešvar (Rotenturm an der Pinka)
  • Vorištan (Hornstein)
  • Vulkaprodrštof (Wulkaprodersdorf)

2. Mađarska:

  • Bizonja (Bezenye)
  • Gornji Četar (Felsőcsatár)
  • Hrvatske Šice (Horvátlövő)
  • Hrvatski Židan (Horvátzsidány)
  • Kemlja (Kimle)
  • Kiseg (Kőszeg)
  • Koljnof (Kópháza)
  • Narda
  • Petrovo Selo (Szentpéterfa)
  • Plajgor (Ólmod)
  • Prisika (Peresznye)
  • Umok (Fertőhomok)
  • Unda (Und)
  • Vedešin (Hidegség)

3. Slovačka:

4. Češka:

Kultura uredi

 
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: S veseljem smo se spravili...

Tamburica je sastavni dio kulturnoga identiteta Gradišćanskih Hrvata.[13] Među njima djeluje četrdesetak tamburaških orkestara.[13]

Uz potporu DOGH-a, trinaest epizoda mađarskoga crtića prevedeno je na gradišćanskohrvatski jezik pod imenom Bobac i Bobica.[14]

Mediji uredi

Naobrazba uredi

  • Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov (DOGH)

Šport uredi

Poznati Gradišćanski Hrvati uredi

Povezani članci uredi

Literatura uredi

  • Ujević, Mate, 1934., Gradišćanski Hrvati, 2. izd., Zagreb (Jeronimska knjižnica 426).
  • Benčić, Nikola, 1985., Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov, Željezno (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva).
  • Benčić, Nikola, 1998., Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921, Zagreb (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.).
  • Breu, Josef, 1970., Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Wien: Verlag Franz Deuticke.
  • Holzer, Werner / Münz, Rainer, 1993b, “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, u: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
  • Kinda-Berlaković, Andrea Zorka, 2003., “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, u: Neweklowsky, Gerhard (ur.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, Wien, 111–122. (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57).
  • Nyomárkay, István, 2000., Kroatističke studije. Zagreb: Matica hrvatska.
  • Nyomárkay, István, 2005., Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Željezno / Eisenstadt: Znanstveni Inst. Gradišćanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4).
  • Sučić, Ivo (glavni urednik) 2003. Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov.

Izvori uredi

  1. Nacionalne manjine u Austriji, austria-forum.org, pristupljeno 15. lipnja 2017.
  2. http://www.let.rug.nl/~houtzage/art2001.pdf
  3. O jeziku Hrvata u Mađarskoj. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2010. Pristupljeno 10. lipnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. 100 ljet Hrvatskih novin iz gledišća nacionalne i sveučilišne knjižnice, hrvatskenovine.at, 17. prosinca 2010., pristupljeno 26. ožujka 2016.
  5. PublikacijeArhivirana inačica izvorne stranice od 6. veljače 2005. (Wayback Machine) Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov
  6. Vijenac br. 261Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. siječnja 2008. (Wayback Machine) Publikacije
  7. Ki smo Hrvatski akademski klub. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 14. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. HKDArhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2012. (Wayback Machine) HKD snimio je komediju "U stiski" na DVD
  9. HKDArhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2012. (Wayback Machine) Naticanje u jačenju "GRAJAM"
  10. HKDArhivirana inačica izvorne stranice od 14. prosinca 2012. (Wayback Machine) GRADIŠĆANSKA JAČKA MLADIH 2012.
  11. Glasilo HKD 01/2012.[neaktivna poveznica]
  12. Grandić, Tereza: Kolo Slavuj napunio Volkstheater Hrvatske novine. Objavljeno 26. studenoga 2023.
  13. a b Lukić, Sani: Gradišćanski Hrvati obilježili 100 godina tamburice vijesti.hrt.hr. HRT. Objavljeno 11. studenoga 2023.
  14. Karali, Kristijan: Bobac i Bobica novi crtani film za dicu Hrvatske novine. Objavljeno 6. ožujka 2024.

Vanjske poveznice uredi