Istospolna zajednica

neformalno ili zakonski priznato partnerstvo osoba istog spola

Istopolna zajednica je neformalno ili zakonski priznato partnerstvo između osoba u istopolnom paru. U različitim državama razlikuju se prava, obaveze i uzajamne beneficije para, koje se dobivaju registriranjem zajednice. Istopolne zajednice u zakonima različitih država postoje pod različitim imenima, najčešće kao: građanske zajednice (eng. civil union), registrirana partnerstva (eng. registrated partnership), zajednička kućanstva ili partnerska kućanstva (domestic partnership) i registrirane ili neregistrirane kohabitacije. Od početka 21. stoljeća sve više država ozakonjuje i istospolne brakove.[1]

Zakonski status
istospolnih zajednica
istospolni brak

Argentina
Australija
Belgija
Brazil
Danska
Finska
Francuska
Grenland
Island
Irska
JAR
Kanada
Kolumbija
Luksemburg

Malta*
Nizozemska
Norveška
Novi Zeland
Njemačka*
Portugal
SAD
Španjolska
Švedska
Ujedinjeno Kraljevstvo

Urugvaj

postoji u nekim jurisdikcijama

Meksiko:
CM, CH, CA, CL, GR, JA, MC, MR, NA, Puebla, QE, QR, CDMX

priznat ako je sklopljen drugdje, ali ne i na vlastitom teritoriju

Aruba, Curaçao i Sint Maarten
(samo za brakove sklopljene u Nizozemskoj)
Izrael

Iako se ideja o zakonskom priznavanju istospolnih zajednica pojavljuje kroz povijest, tek je krajem 20. stoljeća započeta intenzivna politička debata u vezi priznavanja istospolnih zajednica, i zakonskih rješenja istih.[2][3] Velik dio (sekularnih) država ima na neki način uređen odnos za izvanbračnu zajednicu kojoj se dodjeljuju neka bračna prava. U zemljama koje nisu pravno uredile status istospolnih zajednica, iste nisu registrirane te se u slučaju nekog spora ili traženja moraju dokazati pred sudom. Za istospolne zajednice mogućnost uživanja istog statusa kao i kod izvanbračne zajednice prva je uvela Nizozemska još 1979. godine, što je deset godina prije nego što je Danska postala prva zemlja na svijetu koja je registirala istospolnu zajednicu i priznala joj status civilne unije. Hrvatska je 2003. godine Zakonom o istospolnim zajednicama[4] priznala i dozvolila istospolne zajednice kao oblik neregistrirane kohabitacije, da bi 2014. dozvolila i registrirana, odnosno životna partnerstva preko Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola.[5]

Osnovni oblici uredi

Građanska zajednica (poznata i po francuskom pravnom pojmu: PACS - Pacte civil de solidarité, eng. Civil Union) - je pravni partnerski ugovor između dviju osoba.[6] Građanska partnerstva su alternativna rješenja braku i omogućavaju uglavnom ista prava iz bračnih zajednica. Neke liberalne političke struje, najviše u Italiji (Radikalna stranka), Švedskoj (Feministička stranka) zalažu se da jedini oblik zajednice koji država treba priznati jest građanska zajednica, a da se brak tretira isključivo kao tradicionalna i religijska zajednica kojoj se prava tek mogu dodijeliti stupanjem i u građansku uniju kao zajednicu dviju osoba. U Ujedinjenom Kraljevstvu građanska zajednica, primjerice, dozvoljava se samo istospolnoj zajednici.[7]

Registrirano partnerstvo je jedan od nekoliko naziva za vrstu građanske zajednice koji je sličan braku, ali se razlikuje od braka uglavnom po nizu bračnih prava. Registirano partnerstvo uvodi se isključivo kao način da istospolne zajednice dođu do nekih (ili svih) bračnih prava, od priznavanja (registracije), do ostalih pravnih i socijalnih uživanja. Termin se uvodi i najčešće nalazi u nazivima za skandinavske istospolne zajednice[8][9]

Brak je životna zajednica dviju osoba (većinom ograničeno na vezu žene i muškarca), a u nekim zemljama i osoba istog spola, koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice. Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka.

Aktivizam LGBT građanskih udruga uredi

Krjanji cilj aktivista i boraca za prava spolnih manjina jest priznavanje istospolnog braka, ali je važno spomenuti da i registrirana partnerstva mogu pružati identična prava koja uživaju heteroseksualni bračni parovi, ali pod drugačijim nazivom. Tradicionalno su lijeve političke opcije te koje su pokrenule cijeli proces priznavanja istospolnih zajednica, iako se i to mijenja pa se sve češće podrška može čuti iz redova desnih konzervativnih opcija. U mnogim zapadnoeuropskim zemljama problem nije u samom zakonskom priznavanju koliko u imenu istospolnih zajednica, gdje se argumentira da je brak tradicionalna zajednica žene i muškarca, i da bi istospolni parovi trebali biti zadovoljni identičnim pravima pod drugačijim imenom. Posvajanje djece i roditeljstvo od strane istospolnih zajednica je još uvijek puno kontroverznija tema od samog zakonskog priznavanja zajednica, iako se i na tom području primjećuju značajne promjene u stavovima.[10]

Hrvatske su grupe "Kontra" i "Iskorak" predložile Saboru "Zakon o registiranom partnerstvu", koji je odbijen saborskom većinom u prvoj polovini 2006. godine. Iako naziv prijedloga je sadržavao "registirano partnerstvo", radilo se o prijedlogu za građansku zajednicu, jer je prijedlog sadržavao registraciju i heteroseksualnih zajednica. Taj prijedlog zakona nije uključivao pitanje posvajanja djece, osim prava na posvajanje patnerovih/partneričinih.[11] U lipnju 2014. Vlada je prihvatila konačni prijedlog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola,[12] koji je 15. srpnja 2014. donesen većinom glasova u Hrvatskom saboru.

Pravni status uredi

Pravni status u Europi uredi

Na dan 23. travnja 2013. godine 22 države (vidi tablicu niže u tekstu) u Europi zakonski priznaju neki oblik istospolnih zajednica koja variraju od istospolnog braka do različitih oblika registriranih partnerstva, i neregistriranih kohabitacija. Prva zemlja u Europi i svijetu koja je legalizirala registrirana partnerstva za istospolne zajednice je bila Danska 1989. godine, a kasnije je legalizirala i istospolni brak.[13] Prva zemlja u Europi i svijetu koja je legalizirala istospolni brak je bila Nizozemska 2001.[14]

Trinaest europskih država priznaje istospolni brak: Belgija, Danska, Finska, Francuska, Irska, Island, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo (osim u Sjevernoj Irskoj).

Trenutačno stanje uredi

Status Država Godina priznavanja Članstvo u EU
Istospolni brak
(11 država)
  Belgija 2003.  
  Danska 2012.  
  Finska 2016. *  
  Francuska 2013.  
  Island 2011.  
  Nizozemska 2001.  
  Norveška 2009.  
  Portugal 2010.  
  Španjolska 2005.  
  Švedska 2009.  
  Ujedinjeno Kraljevstvo (Engleska, Wales i Škotska) 2014.  
Istospolne zajednice s različitim zakonskim rješenjima
(14 država)
  Andora 2005.  
  Austrija 2010.  
  Češka 2006.  
  Grenland 1996.  
  Hrvatska 2014.  
  Irska 2011.  
  Lihtenštajn 2011.  
  Luksemburg 2004.  
  Njemačka 2001.  
  Mađarska 2009.  
  Malta 2014.  
  Slovenija 2006.  
  Švicarska 2005.  
  Ujedinjeno Kraljevstvo 2005.  
Neregistrirano partnerstvo
(1 država)
  San Marino  
Istospolne zajednice nisu priznate
(27 država)
  Albanija  
  Armenija  
  Azerbajdžan  
  Belorusija  
  Bosna i Hercegovina  
  Bugarska  
  Cipar  
  Estonija  
  Grčka  
  Gruzija  
  Italija  
  Kazahstan  
  Kosovo  
  Latvija  
  Litva  
  Makedonija  
  Moldavija  
  Monako  
  Crna Gora  
  Poljska  
  Rumunjska  
  Rusija  
  Slovačka  
  Srbija  
  Turska  
  Ukrajina  
  Vatikan  
Bilješke: *  U Finskoj zakon stupa na snagu od 2017. godine.[15]

Javno mnijenje uredi

Do sada su dvije europske države legalizirale istospolne zajednice koje se ne nazivaju brakom na temelju rezultata referenduma, a to su Švicarska na referendumu održanom 6. lipnja 2005. s 58% (zakon stupio na snagu 1. siječnja 2007.), i Lihtenštajn na referendumu održanom 17. i 19. lipnja 2011. godine s 68,8% (zakon stupio na snagu 1. rujna 2011.).[16][17]

Izvori uredi

  1. Gay Marriage Around the World. Pew Research Center (engleski). 8. kolovoza 2017. Pristupljeno 9. travnja 2019.
  2. John Boswell, "Same Sex Unions in Pre-Modern Europe." (New York: Random House, 1995.) str. 80.–85.
  3. Nero missed her so greatly after her death that on learning of a woman who resembled her he at first sent for her and kept her; but later he caused a boy of the freedmen, whom he used to call Sporus,..."he formally "married" Sporus, and assigned the boy a regular dowry according to contract;" q.v., Suetonius Nero 28; Dio Cassius Epitome 62.28 Old Translation of passage at: http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/62*.html
  4. Zakon o istospolnim zajednicama. Zakonik.Org. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2012. Pristupljeno 15. siječnja 2013.
  5. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Zakon.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
  6. (fr.) Loi no. 99-944 du 15 novembre 1999 relative au pacte civil de solidarité Zakon o građanskoj zajednici Republike Francuske.
  7. Zakon o građanskim zajednicama Ujedinjenog Kraljevstva[neaktivna poveznica]
  8. Zakon o registriranom partnerstvu Kraljevine Švedske.[neaktivna poveznica]
  9. Zakon o registriranom partnerstvu Kraljevine Danske. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2014. Pristupljeno 27. travnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. Berkowitz, D & Marsiglio, W (2007.), Gay Men: Negotiating Procreative, Father, and Family Identities. Journal of Marriage and Family 69 (svibanj 2007.): str. 366.–381.
  11. Prijedlog zakona o registriranom partnerstvu udruge "Iskorak".[neaktivna poveznica]
  12. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14). Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014. Pristupljeno 3. srpnja 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. Priznavanje istospolnih brakova u Danskoj
  14. Tekst zakona o priznavanju istospolnog braka u Nizozemskoj.
  15. Internet Archive - Yle Uutiset: "All systems go for gender-neutral marriage in 2017", 8. travnja 2016. (pristupljeno 22. listopada 2016.)
  16. Referendum o legalizaciji istospolnih zajednica u Švicarskoj. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2012. Pristupljeno 27. travnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  17. Referendum o legalizaciji istospolnih zajednica u Lihtenštajnu. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2012. Pristupljeno 27. travnja 2013.

Vanjske poveznice uredi