Kijevo
Kijevo je općina u Šibensko-kninskoj županiji.
Kijevo | |
---|---|
Crkva sv. Mihovila | |
Država | Hrvatska |
Županija | Šibensko-kninska |
Načelnica | Lidija Slavić |
Naselja | 1 općinsko naselje |
Površina | 76,9 km2 [1] |
Površina središta | 76,9 km2 |
Koordinate | 43°59′N 16°21′E / 43.98°N 16.35°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 272 [2] |
– gustoća | 4 st./km2 |
Urbano | 272 |
– gustoća | 4 st./km2 |
Odredišna pošta | 22300 Knin [3] |
Stranica | kijevo |
Kijevo na zemljovidu Hrvatske |
Zemljopis
urediKijevo je smješteno na prometnici između Knina i Sinja, u plodnoj dolini između planina Dinare i Svilaje. U blizini Kijeva nalaze se izvori rijeka Cetine i Krke, te najviši vrh Hrvatske, Sinjal.
Klima
urediNa području Kijeva miješaju se kontinentalna i blaga sredozemna klima. Ljetna srednja kolovoška temperatura iznosi 26,5°C, a zimska siječanjska -6°C. Snijeg, izuzev vrh Dinare i katkada vrh Kozjaka, rijedak je i kratkotrajan, a visina mu je obično od 10 do 20 cm. Prosječna godišnja količina oborina iznosi od 1000 do 1250 mm. Najkišovitiji su mjeseci listopad i prosinac, a najsušniji su srpanj i kolovoz. Prosječno u selu ima 2200 do 2300 sunčanih sati. Karakteristični vjetrovi ovog kraja su bura, jugo i doljnjak.
Stanovništvo
urediPopis 2011.
urediPo posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Kijevo imala je 417 stanovnika, raspoređenih u samo jednom naselju – Kijevu.
Vjerski je 100 % rimokatoličko, a etnički hrvatsko.[4]
Kretanje broja stanovnika za Kijevo
uredibroj stanovnika | 1276 | 1230 | 1279 | 1499 | 1836 | 2125 | 2125 | 2707 | 1741 | 1830 | 1853 | 1736 | 1341 | 1261 | 533 | 417 | 272 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
broj stanovnika | 1276 | 1230 | 1279 | 1499 | 1836 | 2125 | 2125 | 2707 | 1741 | 1830 | 1853 | 1736 | 1341 | 1261 | 533 | 417 | 272 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Uprava
urediPovijest
urediPrvi svjetski rat
urediU vrijeme 1. svjetskog rata 34 ljudi iz Kijeva je poginulo.
Drugi svjetski rat
urediU vrijeme 2. svjetskog rata Kijevo je postalo dijelom Nezavisne države Hrvatske (NDH). U proljeće 1942. naselje su napali jugoslavenski partizani. Druga dalmatinska brigada 8. kolovoza 1942. je napala jako ustaško uporište Kijevo na cesti Knin – Vrlika. Nakon uporne borbe ustaše i njihova seoska milicija, koji su se dobro utvrdili, uvidjevši da ne mogu više izdržati, pobjegli su u Vrliku.[5] Kijevo su napali četnici u vrijeme kad u općini nije bilo ni policajaca ni redara. Rezulutat četničkog napada je bio smrt 45 civila. U ovome ratu ukupno je poginulo 209 ljudi iz Kijeva. Oslobođenjem Kijeva i razbijanjem četnika u Civljanima oslobođeni partizanski teritorij znatno se proširio. On se sada proteže duboko iz Bosne preko Grahova, Kijeva i Civljana do Svilaje, a preko tog terena veže se s »Mućkom republikom«, koja se od Dinare preko Kozjaka prostire gotovo do samih Kaštela i mora.[5]
Kijevo je 1991. godine postalo poznato kao jedno od mjesta prvih i najžešćih napada pobunjenih Srba u stvaranju tzv. Republike Srpske Krajine. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je osnovalo policijsku postaju u Kijevu, koje je tada imalo 1.261 stanovnika od čega su 99,6 % bili Hrvati, kako bi se Kijevo branilo od lokalnih Srba iz okolnih sela Polača, Civljane i Cetina. Kijevo je uskoro bilo okruženo i opkoljeno srpskim jedinicama pod vodstvom Milana Martića, koji je 17. kolovoza 1991. zapovijedio postavljanje barikada na ulazu u Kijevo. Dan poslije, 18. kolovoza Martić je dobio ultimatum od stanovnika Kijeva i policije, u kojem se tražio odlazak srpskih jedinica.
Dne 26. i 27. kolovoza 1991. JNA je pod vodstvom Ratka Mladića napala naselje teškim naoružanjem, što je izazvalo bijeg hrvatskih braniteljskih snaga u Drniš. Preostalo stanovništvo napustilo je Kijevo zbog toga što je Kijevo bilo potpuno uništeno. (plan Spaljena zemlja)[6] Novinarka tadašnje Radiotelevizije Beograd Vesna Jugović je izvještavala. I Milan Martić i Ratko Mladić optužio je ICTY za ratne zločine i etničko čišćenje. Milan Martić je osuđen.
Gospodarstvo
uredi- Pčelarska udruga Vrisak
Poznate osobe
uredi- Ante Čavka, hrvatski svećenik i književnik
Spomenici i znamenitosti
uredi- Spomen-križ iznad Kijeva na Batu na Kozjaku
- Župna crkva sv. Mihovila
Obrazovanje
uredi- Osnovna škola Domovinske zahvalnosti
Kultura
uredi- Kijevski književni susreti
- Kud "Dinara"[7]
Šport
urediIzvori
uredi- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Popis 2011. - Stanovništvo prema narodnosti, materinskom jeziku i vjeri - Šibensko-kninska županija, str. 48, 49, 102 i 128, Državni zavod za statistiku, dzs.hr, pristupljeno 1. listopada 2019.
- ↑ a b Drago Gizdić. Novembar - Druga dalmatinska brigada potjerala ustaše iz Kijeva i razbila četnike kod Vrlike / Na specijalnom zadatku. Dalmacija 1942 (pdf)
- ↑ Priredio/Branimir Petričević: Braniteljski portal, Plan Spaljena zemlja: kratak opis događanja u borbama za Vrliku - Kijevo, 26. kolovoza 2014. Pristupljeno 15. listopada 2016.
- ↑ Jutarnji list - TUŽNA PRIČA O MITSKOM HRVATSKOM MJESTU 'Još 80-ih smo imali 500 učenika u školi, a danas tu živi jedva 200 ljudi...'. www.jutarnji.hr. 19. siječnja 2019. Pristupljeno 21. ožujka 2022.
Vanjske poveznice
urediPortal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |