Kijevo
![]() |
Kijevo je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji.
![]() | |
Županija | ![]() |
Načelnik općine | Ivan Stjepan Bajan |
Naselja u sastavu općine | Kijevo |
Površina | 74,37 km2 |
Stanovništvo (2011.) | 417 |
Poštanski broj | 22310 Kijevo |
ZemljopisUredi
Kijevo je smješteno na prometnici između Knina i Sinja, u plodnoj dolini između planina Dinare i Svilaje. U blizini Kijeva nalaze se izvori rijeka Cetine i Krke.
StanovništvoUredi
Popis 2011.Uredi
Po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Kijevo imala je 417 stanovnika, raspoređenih u samo jednom naselju - Kijevu.
Vjerski je 100 % rimokatoličko, a etnički hrvatsko.[1]
Kretanje broja stanovnika za KijevoUredi
Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2011.[2]
UpravaUredi
PovijestUredi
Prvi svjetski ratUredi
U vrijeme 1. svjetskog rata 34 ljudi iz Kijeva je poginulo.
Drugi svjetski ratUredi
U vrijeme 2. svjetskog rata Kijevo je postalo dijelom Nezavisne države Hrvatske (NDH). U proljeće 1942. naselje su napali jugoslavenski partizani. Druga dalmatinska brigada 8. kolovoza 1942. je napala jako ustaško uporište Kijevo na cesti Knin—Vrlika. Nakon uporne borbe ustaše i njihova seoska milicija, koji su se dobro utvrdili, uvidjevši da ne mogu više izdržati, pobjegli su u Vrliku. [3]Kijevo su napali četnici u vrijeme kad u općini nije bilo ni policajaca ni redara. Rezulutat četničkog napada je bio smrt 45 civila. U ovome ratu ukupno je poginulo 209 ljudi iz Kijeva. Oslobođenjem Kijeva i razbijanjem četnika u Civljanima oslobođeni partizanski teritorij znatno se proširio. On se sada proteže duboko iz Bosne preko Grahova, Kijeva i Civljana do Svilaje, a preko tog terena veže se s »Mućkom republikom«, koja se od Dinare preko Kozjaka prostire gotovo do samih Kaštela i mora[3].
Domovinski ratUredi
Kijevo je 1991. godine postalo poznato kao jedno od mjesta prvih i najžešćih napada pobunjenih Srba u stvaranju tzv. Republike Srpske Krajine. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je osnovalo policijsku postaju u Kijevu, koje je tada imalo 1.261 stanovnika od čega su 99,6 % bili Hrvati, kako bi se Kijevo branilo od lokalnih Srba iz okolnih sela Polača, Civljane i Cetina. Kijevo je uskoro bilo okruženo i opkoljeno srpskim jedinicama pod vodstvom Milana Martića, koji je 17. kolovoza 1991. zapovijedio postavljanje barikada na ulazu u Kijevo. Dan poslije, 18. kolovoza Martić je dobio ultimatum od stanovnika Kijeva i policije, u kojem se tražio odlazak srpskih jedinica.
Dne 26. i 27. kolovoza 1991. JNA je pod vodstvom Ratka Mladića napala naselje teškim naoružanjem, što je izazvalo bijeg hrvatskih braniteljskih snaga u Drniš. Preostalo stanovništvo napustilo je Kijevo zbog toga što je Kijevo bilo potpuno uništeno. (plan Spaljena zemlja)[4] Novinarka tadašnje Radiotelevizije Beograd Vesna Jugović je izvještavala. I Milan Martić i Ratko Mladić optužio je ICTY za ratne zločine i etničko čišćenje. Milan Martić je osuđen.
GospodarstvoUredi
Poznate osobeUredi
- Ante Čavka, hrvatski svećenik i književnik
Spomenici i znamenitostiUredi
- Spomen-križ iznad Kijeva na Batu na Kozjaku.
ObrazovanjeUredi
KulturaUredi
ŠportUredi
IzvoriUredi
- ↑ Popis 2011. - Stanovništvo prema narodnosti, materinskom jeziku i vjeri - Šibensko-kninska županija, str. 48, 49, 102 i 128, Državni zavod za statistiku, dzs.hr, pristupljeno 1. listopada 2019.
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
- ↑ 3,0 3,1 Drago Gizdić. “Novembar - Druga dalmatinska brigada potjerala ustaše iz Kijeva i razbila četnike kod Vrlike / Na specijalnom zadatku”, Dalmacija 1942 (pdf)
- ↑ Priredio/Branimir Petričević: Braniteljski portal, Plan Spaljena zemlja: kratak opis događanja u borbama za Vrliku - Kijevo, 26. kolovoza 2014. Pristupljeno 15. listopada 2016.
Vanjske povezniceUredi
Nedovršeni članak Kijevo koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |