Cetina

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Cetina. Za druga značenja pogledajte Cetina (razdvojba).

Cetina je rijeka u Hrvatskoj koja pripada Jadranskom slijevu. Cijelom duljinom od 100,5 km nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Izvire sjeverno od grada Vrlike, a u Jadransko more ulijeva se kod Omiša.

Cetina
Cetina kod Šestanovca (Croatia).jpg
Duljina 100,5 km
Nadm. visina izvora 385 m
Površina porječja 3700 km2
Izvor selo Cetina
Ušće Omiš
Pritoci desne: Sutina
lijeve: Ruda
Države Flag of Croatia.svg Hrvatska
Gradovi Sinj, Trilj, Omiš
Slijev Jadranski
Ulijeva se u Jadransko more
Plovna od − do od Radmanovih mlinica do ušća

Tok rijekeUredi

Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385 m u sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetine, 7 km sjeverno od Vrlike. Ima više izvora, a glavni je izvor jezero duboko preko stotinu metara.[1] Iznad izvora rijeke Cetine, sjeverno od Vrlike, nalazi se Gospodska pećina, znamenita po naseljenosti u prapovijesnom dobu.[2]

Nekoliko kilometara nizvodno od izvora Cetina utječe u Perućko jezero. To se mjesto zove Garjak. Ondje je mnoštvo plaža i rukavaca.[3] Perućko jezero je umjetno stvoreno blizu Vrlike stvoreno branom na Cetini 25 km nizvodno od izvora. Nakon jezera rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Sinju. Cetina pod Gardunom, kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon te teče prema jugu. Nad kanjonom je utvrda Nutjak. Obale su u kanjonu bliže i više, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove, ali su je brane usporile. Cetina kod Biska skreće prema jugoistoku, a od tu je prati i autocesta A1. Cetina kod Šestanovca skreće prema jugu, prolazi ispod A1, a uskoro zatim kod Zadvarja zaokreće oko Mosora i dalje plovi prema zapadu. U Omišu se ulijeva u Jadransko more. površina porječja 3700 km. Ušće cetine je Omiš. Gradovi cetine su : Sinj, Trilj i Omiš.

Tijekom ljetne turističke sezone, u donjem toku Cetine (od Slimena do Radmanovih mlinica kod Omiša), svakodnevno se, dva puta dnevno u trajanju od 3 do 4 sata odvija rafting.

PritociUredi

Lijevi su pritoci Cetine redom Rumin, Kosinac i Ruda. Dragović i Dabar također su lijevi pritoci, ali su potopljeni Perućkim jezerom. Glavni je desni pritok Vojskova (koja se u literaturi spominje i kao Vojskava).[4] Neposredno prije utoka u Cetinu, u Vojskovu utječe Karakašica pa se ona u literaturi znade spominjati desnim pritokom Cetine (umjesto Vojskove).[1] Sliv Cetine ima mnoštvo manjih rječica i izvora (Tako ti trista i šezdeset vrila šta se u Cetinu sliva[5]). Samo u širem području sela Hrvaca ima više od 50 izvora (koji imaju ime).[4]

Gornji red: Jedan od izvora Cetine. Perućko jezero. Cetina u Sinjskom polju.
Donji red: Cetina kod Trilja. Kanjon Cetine. Ušće rijeke u Omišu.

Polja uz CetinuUredi

 
Most na Panju, Rumin

Od izvora do ulaska u kanjon ispod Trilja, uz Cetinu je nekoliko polja, redom: Paško polje, Cetinsko polje (ova dva su neposredno uz izvore rijeke), Vrličko polje, Koljansko i Ribarićko polje (ova dva su potopljena jezerom Peruća), Hrvatačko polje, Sinjsko polje (ono je najveće), unutar kojega je Grabsko polje.[1][4]

Tvrđave uz CetinuUredi

Uz Cetinu ima nekoliko tvrđava (utvrda, povijesnih gradova) srednjovjekovnih i antičkih.[6][7] Nad izvorom je Glavaš, s desne strane nad Vrlikom je Prozor, a niže na području Potravlja i Satrića Travnik, a još niže Sinjska tvrđava Stari grad (Sinj). S lijeve strane u blizini Trilja je Čačvina, a s desne strane, nad kanjonom, neposredno ispod Trilja Nutjak. S lijeve strane kanjona u Zadvarju je utvrda Zadvarje. Blizu ušća je utvrda Kunjak u Kučićima, a neposredno uz Omiš Visuć, Mirabela (Peovica) i Fortica (Starigrad).

Hidroenergetski sustav rijeke CetineUredi

 
Hidroelektrana Zakučac je naša najveća hidroelektrana koja u elektroenergetski sustav isporučuje oko trećinu ukupne hidroenergije u Hrvatskoj.
 
Hidroelektrana Kraljevac je prva hidroelektrana na rijeci Cetini puštena u pogon 19. ožujka 1912.

Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac.[8]

HE PerućaUredi

Perućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stepenicama od Sinjskog polja do Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidroelektrani Peruća.

HE OrlovacUredi

HE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje čiji se objekti nalaze u dvije države: umjetno jezero s pripadajućim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u Bosni i Hercegovini, a drugi dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal strojarnice su u Republici Hrvatskoj. Osim umjetnog jezera Buško blato, postoji i umjetno jezero Mandak. Ako je dotok s Livanjskog polja veći od potreba hidroelektrane, reverzibilnim kanalom Lipa - Buško blato prebacuje se u umjetno jezero Buško blato pomoću reverzibilnog postrojenja Crpne stanice Buško blato (CS Buško blato).

HE ĐaleUredi

HE Đale je smještena u klancu rijeke Cetine nizvodno od Trilja, a koristi energetski potencijal na padu 21 metara između Sinjskog polja i umjetnog jezera Prančevići. Za proizvodnju koristi već regulirane vode rijeke Cetine.

HE KraljevacUredi

HE Kraljevac se nalazi 21 kilometar od ušća Cetine u more i nakon što je 1932. izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to vrijeme je bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe. Nakon puštanja u pogon druge faze HE Zakučac 1980., HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj.

HE ZakučacUredi

HE Zakučac je smještena na ušću rijeke Cetine u more kod Omiša. Prema snazi i proizvodnji HE Zakučac je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, na koje otpada približno 69% ukupne godišnje proizvodnje.

IzvoriUredi

  1. a b c http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11348
  2. Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 399.
  3. R.P.: Najljepše “oko” Dalmacije: Donosimo prekrasnu fotoreportažu od izvore Cetine do Garjaka Dalmacija danas. 30. srpnja 2018. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  4. a b c Velimir Borković, Zemljopisni položaj Župe Hrvace, Hrvace: Župa Svih Svetih, Zbornik Kačić, Split 2004, (ISBN 953-6640-47-3)
  5. Ivica Gusić i Filip Gusić, Rječnik govora dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, Zagreb 2004. (ISBN 953-99786-0-2)
  6. Ivan Ajduk, Srednjovjekovne tvrđave uz rijeku Cetinu, Ex Libris, Zagreb-Split 2010, (ISBN 978-953-284-042-1)
  7. Ivan Ajduk, Srednjovjekovne tvrđave, Zagora, nepoznata zemlja 2007.(ISBN 978-953-271-007-6)
  8. [1]Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2012. "PP HE Jug", hep.hr, 2012.

Vanjske povezniceUredi

Ostali projektiUredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Cetina