Pluskvamperfekt

Pluskvamperfekt (lat. plus quam perfectum = više nego perfekt) ili pretprošlo vrijeme (također prošlo prošlo vrijeme) glagola u hrvatskom jeziku tvori se od glagolskog pridjeva radnog (GPR) kojemu prethodi perfekt ili imperfekt pomoćnog glagola biti. Tvori se od svršenih, a rjeđe od nesvršenih glagola.

Glagolska vremena
Jednostavni glagolski oblici
Infinitiv
Prezent
Aorist
Imperfekt
Imperativ
Glagolski pridjev
Glagolski prilog
Složeni glagolski oblici
Perfekt
Pluskvamperfekt
Kondicional
Futur prvi
Futur drugi
Pasivni glagolski oblici


Glagol Perfekt + GPR Imperfekt + GPR
biti
  1. ja sam bio/bila bio/bila
  2. ti si bio/bila bio/bila
  3. on/ona/ono je bio/bila/bilo bio/bila/bilo
  1. mi smo bili/bile bili/bile
  2. vi ste bili/bile bili/bile
  3. oni/one/ona su bili/bile/bila bili/bile/bila
  1. ja bijah bio/bila
  2. ti bijaše bio/bila
  3. on/ona/ono bijaše bio/bila/bilo
  1. mi bijasmo bili/bile
  2. vi bijaste bili/bile
  3. oni/one/ona bijahu bili/bile/bila
htjeti
  1. ja sam bio htio
  2. ti si bio htio
  3. on je bio htio
  1. mi smo bili htjeli
  2. vi ste bili htjeli
  3. oni su bili htjeli
  1. ja bijah htio
  2. ti bijaše htio
  3. on bijaše htio
  1. mi bijasmo htjeli
  2. vi bijaste htjeli
  3. oni bijahu htjeli
učiti
  1. ja sam bio učio
  2. ti si bio učio
  3. on je bio učio
  1. mi smo bili učili
  2. vi ste bili učili
  3. oni su bili učili
  1. ja bijah učio
  2. ti bijaše učio
  3. on bijaše učio
  1. mi bijasmo učili
  2. vi bijaste učili
  3. oni bijahu učili


Uporaba

uredi


  • Pluskvamperfekt se treba koristiti za opisivanje radnje koja se dogodila prije neke druge prošle radnje:
Kad su Franci naselili Galiju, Rimljani su već bili pokorili Gale.

ili

Kad su Franci naselili Galiju, Rimljani već bijahu pokorili Gale.
U ovom je primjeru franačko naseljavanje Galije prošla radnja, izražena perfektom (su naselili); galsko se podlijeganje rimskoj vlasti dogodilo prije dolaska Franaka, stoga koristimo pluskvamperfekt (bijahu pokorili ili bili su pokorili).


  • Sukladno sličnim pojavama u drugim slavenskim jezicima, pluskvamperfekt se često nepravilno zamjenjuje perfektom u svakodnevnom govoru:
Kad su Franci naselili Galiju, Rimljani su već pokorili Gale.


U staroslavenskom jeziku

uredi

U staroslavenskom se jeziku pluskvamperfekt mogao tvoriti i pomoću perfekta i pomoću imperfekta i pomoću aorista. S time da se glagolski pridjev radni u staroslavenskom jeziku zvao aktivni particip preterita drugi (APPD).[1]

Za razliku od toga, u današnjem se hrvatskom jeziku pluskvamperfekt tvori prvenstveno pomoću perfekta, tvorba pomoću imperfekta se smatra arhaičnom, a tvorba pomoću aorista je postala kondicional I.

Pluskvamperfekt u staroslavenskom jeziku
Lice Imperfekt + APPD Aorist + APPD Perfekt + APPD
1. jednine bêahъ nosilъ (-a, -o) bêhъ nosilъ (-a, -o) bylъ (-a, -o) jesmъ nosilъ (-a, -o)
2. jednine bêaše nosilъ (-a, -o) bê nosilъ (-a, -o) bylъ (-a, -o) jesi nosilъ (-a, -o)
3. jednine bêaše nosilъ (-a, -o) bê nosilъ (-a, -o) bylъ (-a, -o) jestъ nosilъ (-a, -o)
1. dvojine bêahovê nosila (-ê, -ê) bêhovê nosila (-ê, -ê) byla (-e, -e) jesvê nosila (-ê, -ê)
2. dvojine bêašeta nosila (-ê, -ê) bêsta nosila (-ê, -ê) byla (-e, -e) jesta nosila (-ê, -ê)
3. dvojine bêašete nosila (-ê, -ê) bêste nosila (-ê, -ê) byla (-e, -e) jeste nosila (-ê, -ê)
1. množine bêahomъ nosili (-y -a) bêhomъ nosili (-y -a) byli (-y, -a) jesmъ nosili (-y, -a)
2. množine bêašete nosili (-y -a) bêste nosili (-y -a) byli (-y, -a) jeste nosili (-y, -a)
3. množine bêahǫ nosili (-y -a) bêšę nosili (-y -a) byli (-y, -a) sǫtъ nosili (-y, -a)
Pluskvamperfekt u staroslavenskom jeziku preveden na današnji hrvatski jezik
Lice Imperfekt + GPR Aorist + GPR Perfekt + GPR
1. jednine bijah nosio bih nosio sam bio nosio
2. jednine bijaše nosio bi nosio si bio nosio
3. jednine bijaše nosio bi nosio je bio nosio
1. množine bijahsmo nosili bismo nosili smo bili nosili
2. množine bijahste nosili biste nosili ste bili nosili
3. množine bijahu nosili biše nosili su bili nosili

Izvori

uredi
  1. Stjepan Damjanović. Staroslavenski jezik. 5 izdanje. Hrvatska sveučilišna naknada. Zagreb. str. 146. ISBN 953-169-095-2