Wikipedija

Velimir Bujanec

hrvatski novinar i televizijski voditelj

Velimir Bujanec (Varaždin, 18. studenoga 1974.), hrvatski je novinar i televizijski voditelj.

Velimir Bujanec
Velimir Bujanec
Velimir Bujanec
Rođenje 18. studenoga 1974.
Prebivalište Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje novinar
Portal o životopisima

Od 2010. godine urednik je i voditelj televizijske emisije Bujica koja se emitira na brojnim TV-kanalima.

Životopis

Velimir Bujanec rođen je u Varaždinu 18. studenoga 1974. godine. Osnovnu školu završio je u Varaždinskim Toplicama, te Prvu gimnaziju u Varaždinu.[1] Od svoje osamnaeste godine živi i radi u Zagrebu.[2]

Studirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti i novinarstvo na Hrvatskim studijima. Devedesetih godina radio je kao novinar u Slobodnom tjedniku, od vremena Marinka Božića na dalje, Panorami gdje mu je glavni urednik bio Andrej Rora i Hrvatskom pravu, glasilu HSP-a te listu Nezavisna država Hrvatska, glasilu HOP-a.[nedostaje izvor] Bio je glavni urednik prvog hrvatskog tabloida Imperijal i dopisnik slovenskog tabloida Direkt kojeg je uređivao Bojan Požar.[nedostaje izvor] S pokojnim Anđelkom Herjavcem radio je na projektu športsko-modnog magazina i s Anom Gruicom izdao pilot-broj magazina Reflex po koncepciji sličan američkom George magazinu. Kraće vrijeme bavio se odnosima s javnošću u tadašnjem varaždinskom nogometnom prvoligašu Varteks i casinu zagrebačkog hotela Westin gdje je promovirao prve turnire u Texas Holdem Pokeru. Kao pripadnik Mladeži HSP-a dio ratnog razdoblja proveo je u Starčevićevom domu, u Glavnom stožeru HOS-a.[nedostaje izvor]

Kao dragovoljac 1995. prijavio se u 104. varaždinsku brigadu HV-a i napustio fakultet. Sudjelovao je u operaciji Bljesak i pod zapovjedništvom generala Mladena Mikolčevića ušao u selo Mlaka pored Jasenovca na zapadnoslavonskom bojištu. Kao dragovoljac se 104. brigadi priključio i u operaciji Oluja. Nositelj je medalja Bljesak i Oluja.

Profesionalna karijera

Kao voditelj Bujice sa svojim gostima iz društveno-političkog života razgovara o aktualnim pitanjima.[3] Gosti emisije uglavnom su javne osobe.

Od početka emitiranja emisije ugostio je političare od lijevog do desnog dijela hrvatskog političkog spektra, brojne istraživače, akademike, športaše, kulturne i znanstvene djelatnike, diplomate. U Bujici su gostovali predsjednici, premijeri, ministri, saborski zastupnici, veleposlanici. Bujica je u 2018. godini emitirala tisućitu emisiju, a osim u Hrvatskoj, dostupna je gledateljstvu u Bosni i Hercegovini, iseljeništvu, te na YouTube kanalu autora.[4]

U jedanaest godina emitiranja Bujice protiv urednika i voditelja vodilo se ukupno osam sudskih sporova od kojih su dva završila pravomoćnim sudskim presudama – jednom osuđujućom i jednom oslobađajućom. Velimir Bujanec odigrao je prema pisanju više komentatora, a jedan od njih je Romano Bolković (kod kojeg je započeo televizijsku karijeru), jednu od ključnih medijskih uloga u dolasku na vlast predsjednice Kolinde Grabar–Kitarović, a sudjelovao je i u rušenju Vlade Zorana Milanovića. U srpnju 2015. s nekolicinom istomišljenika nezadovoljnih radom HND-a osnovao je društvo "Hrvatski novinari i publicisti".

Član je Hrvatskog obrednog zdruga „Jazovka“, društva „Huda jama“ i kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije „Uvijek vjerni“.

Jedno vrijeme je pisao i kolumne za portal Direktno.[5]

Politički angažman

Godine 1990. bio je jedan od osnivača varaždinskog ogranka HDZ-a, zajedno sa Stjepanom Adanićem, Katarinom Fuček, Dubravkom Glavešem, Ivićem Pašalićem, Slavkom Canjugom, Zdravkom Maltarom i ostalima.[6] HDZ-u je pristupio 20. veljače 1990. i bio je jedan od predsjednika Mladeži HDZ-a u Varaždinu. Godine 1991. odlazi u HSP, gdje je bio predsjednik Hrvatske pravaške mladeži prvo u Varaždinu, a potom i na nacionalnoj razini. Osnivao je ogranke Mladeži HSP-a po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u iseljeništvu. HSP napušta nakon raskola u stranci i sudjeluje u obnovi Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, gdje je bio predsjetnik podmlatka i jedan od najbližih suradnika dr. Srećka Pšeničnika. Politikom se prestao baviti 1995. godine, nakon oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske.

Na predsjedničkim izborima 2014. otvoreno je podržao kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar–Kitarović, a na parlamentarnim izborima 2015. kandidata HDZ-a Tomislava Karamarka. U izbornim noćima bio je u stožerima oba kandidata. Za izbore 2016. istaknuo je podršku kandidatima na listi HDZ-a, dr. Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih, kao i nezavisnom kandidatu na listi za dijasporu generalu Željku Glasnoviću. I u izbornoj noći 2016. bio je u sjedištu HDZ-a u Zagrebu, dok je rezultate s lokalnih izbora 2017. čekao zajedno s Hasanbegovićem i Esih u izbornom stožeru stranke Neovisni za Hrvatsku. Na predsjedničkim izborima 2019. podržao je neovisnog kandidata dr. Miroslava Škoru.

Privatni život

Nakon osmogodišnje veze, 1. rujna 2017. oženio se Vukovarkom Karolinom Šego, iz obitelji hrvatskih branitelja s Trpinjske ceste. Na svadbi su prisustvovala brojna poznata lica, među kojima i Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Goran Marić, Željka Markić, Ćiro Blažević, Stevo Culej, Hloverka Novak-Srzić, Zdravko Mamić, Ljubo Ćesić Rojs, Zlatan Mijo Jelić, Stanko Baja Sopta, Dario Kordić, Anto Đapić, Vinko Grubišić, Andrija Jarak, Tihomir Dujmović, i drugi. Zabavljali su ih Thompson, Mate Bulić i Miroslav Škoro. Kum je bio Josip Klemm.[7]

Kontroverze

 
Bujanec u nacističkoj uniformi

Fotografiran je u nacističkoj uniformi 1994. godine, s nekoliko drugih fašističkih i rasističkih obilježja u pozadini: NDH zastava i natpis "Za dom spremni", fotografije Jure Francetića i Rafaela Bobana, ali i poster Ku Klux Klana.[8][9] Boris Dežulović opisuje Bujanca kao nisko inteligentnu osobu.

U studenom 2013. godine na zagrebačkom Črnomercu uhićen je s gramom kokaina. Priznavši njegovu uporabu, prekršajno je kažnjen na Prekršajnom sudu s 1400 kuna kazne.[10] Nedugo potom uhićen je zajedno s dvojicom dilera i pritvoren zbog optužbe za dilanje kokaina. Prema optužnici, od lipnja do listopada 2013. godine u više navrata je preprodavao drogu te ju je davao prostitutkama u zamjenu za seksualne usluge.[11] Nakon što je proveo mjesec dana u pritvoru, na sudu je priznao kaznena djela, nagodio se s tužiteljstvom te je u veljači 2014. godine pravomoćno osuđen na deset mjeseci zatvora i na tri godine uvjetno, u što mu je bilo uračunato vrijeme provedeno u Remetincu.[12]

U lipnju 2017. godine u građanskoj parnici na osječkom Županijskom sudu nepravomoćno je osuđen za klevetu i uvrede bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića u svojoj emisiji te je kažnjen novčano s 45 dnevnih dohodaka, odnosno 22.500 kuna, kao i na plaćanje sudskih troškova.[13] Sud je utvrdio da je "nedvojbeno riječ o kleveti, jer je svjesno iznio neistinu."[13]

Zbog Bujice od 5. studenoga 2018. godine, Vijeće za elektroničke medije odlučilo je na 24 sata oduzeti koncesiju nakladnicima televizija koji su emitirali spornu emisiju.[14] Prema službenom priopćenju vijeća, navedena odluka je donesena jer su spomenuti nakladnici prekršili Zakon o elektroničkim medijima, članak 12., stavak 2. koji definira govor mržnje".[14]

Izvori

  1. ↑ Bujanec nakon Thompsona: 'Varaždinom grmjelo ZDS! Hvala mome rodnome gradu' Objavljeno 27. studeni 2017. (pristupljeno 3. travnja 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  2. ↑ Ekskluzivni razgovor s Velimirom Bujancem!  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2016. (Wayback Machine), glasbrotnja.net, 16. siječnja 2014., pristupljeno 7. svibnja 2016.
  3. ↑ Galić, Mirko [ur.] Leksikon radija i televizije.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. prosinca 2016. (Wayback Machine) Zagreb: HRT i Naklada Ljevak, 2016., str. 60.
  4. ↑ Bujica Z1TV Youtube kanal
  5. ↑ Direktno.hr Bujica riječi  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2018. (Wayback Machine)
  6. ↑ Objava na Facebook-profilu, 14. prosinca 2014.
      »Rodom sam iz Varaždina i osnivač Mladeži HDZ-a i Mladeži HSP-a u tom gradu 1990. i 1991. godine.«
    (Velimir Bujanec)
  7. ↑ BUJANEC SE VJENČAO U VUKOVARU, NA VELIKOM SLAVLJU ZAPJEVAO MAMIĆ Kum kontroverznom voditelju bio je Klemm, na proslavi bili mnogi iz javnog života, Jutarnji list, Objavljeno: 1.9.2017.
  8. ↑ Boris Dežulović. Ko Kain Klan, Novosti, Objavljeno 19.11.2018. Preuzeto 24.2.2021.
  9. ↑ Mersiha Gadzo. How Croatia’s World Cup party highlighted ‘fascist nostalgia’ Objavljeno 18.8.2018. Preuzeto 24.2.2021.
  10. ↑ Marin Dešković. "TV VODITELJ VELIMIR BUJANEC UHVAĆEN S GRAMOM KOKAINA Sam je policiji predao vrećicu s drogom", Jutarnji list, 09.11.2013.
  11. ↑ "Bujanec pritvoren na 30 dana: Kokainom plaćao prostituke?", 12. studenog 2013., 24sata.hr
  12. ↑ Željko Petrušić, Marin Dešković: "TV VODITELJ VELIMIR BUJANEC PRIZNAO: 'Istina je, kokainom sam joj plaćao seks", Jutarnji list, objavljeno 31. svibnja 2014.
  13. ↑ a b Lacić, S. "Bujanec kriv zbog klevetanja Ostojića", Glas Slavonije, objavljeno 5. lipnja 2017.
  14. ↑ a b Zbog Bujanca i govora mržnje zabranili emitiranje TV kućama | 24sata

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Velimir_Bujanec&oldid=6877495"