Radišići

Radišići su selo u Zapadnoj Hercegovini, dio Općine Ljubuški u Zapadnohercegovačkoj županiji.[1]

Radišići
Radišići na karti BiH
Radišići
Radišići
Radišići na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Zapadna Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Zapadnohercegovačka županija
Općina/Grad Ljubuški
Zemljopisne koordinate 43°17′N 17°31′E / 43.28°N 17.51°E / 43.28; 17.51Koordinate: 43°17′N 17°31′E / 43.28°N 17.51°E / 43.28; 17.51
Donji radisici.jpg

EtimologijaUredi

Ime se prvi put spominje u drugoj polovici 16. stoljeća u turskom Defteru (Popisu) iz 1585. kao prijelaz i ljubuškoj nahiji. Najstariji spomen sela Radišići potječe iz Sidžila mostarskog kadije (suca) iz 1632.[2] Biskup fra Marijan Bogdanović prilikom popisa katolika u Župi Veljaci 1768. prvi put popisao katolike iz sela Radišići. U nekim župnim maticama pojavljuje se i naziv Radiščići.[3] Etnici glase Radišćanin i Radiška.[4]

Zemljopisni položajUredi

Radišići su selo u Zapadnoj Hercegovini, smješteno na sjevernoistočnom rubu Ljubuškog polja između Ljubuškog i Proboja, na cesti Ljubuški-Vitina koja povezuje Imotski i Čapljinu. Zemljopisno se nastavljaju na Zabiokovlje. Hidrogeološki, pripadaju porječju Trebižata.[4] Površinom i brojem domaćinstava Radišići se ubrajaju među najveća sela Zapadne Hercegovine.[5] U sklopu sela nalazi se niz zaselaka (»mahala«), uglavnom patronimičkih.[6]

PodnebljeUredi

Radišići pripadaju tzv. niskoj (ravničarskoj) Hercegovini. Najviša kota su Kotarine (369 m). Klima odgovara prijelazu između sredozemne i submediteranske klime zabiokovskog podneblja. Klima je izrazito blaga, posebno u Donjim Radišićima, koji su smješteni prisojno. Sredozemna klima prodire iz Ploča prodolinom između Rilića i Rujnice. Budući da su Gornji Radišići otvoreniji prema sjeveru (Čvrsnici, Veležu), klima je zimi nešto oštrija, zbog jače izloženosti planinskim vjetrovima. Prosječna godišnja temperatura je 26 stupnjeva. Najviše padalina ima u studenom i prosincu. Radišićani razlikuju dvije vrste bure: »velešticu« (puše iz Mostara s Veleža) i »duvanjka« (puše od Duvna).[7]

ReljefUredi

Područje Radišića krševitog je nejednolikog površinskog reljefa. Donji Radišići smješteni su na ilovači, dok je su na rubu Radiškog polja mlađi riječni nanosi izloženi poplavama početkom hidrološke godine (ujesen). Gornji Radišići smješteni su na krševitoj zaravni s krškim reljefnim oblicima (vrtače, uvale), koja ponegdje prelazi u kamenjar sa škrapama, kamenicama, pećinama i jamama. Leži na vapnenačkim i dolomitnim smeđim tlima s crvenicom (crljenicom), izvorom boksita i poljoprivrednim zemljištem. Mjestimično se nalaze manje nakupine glina (pučki gnjila), u kojima je stanovništvo kopalo bunare (čatrnje), dok su se naplavinski pijesci (pržine) iskorištavali u građevinske svrhe. U Gornjim se Radišićima osim vrtača i uvala javlja i pašnjački kamenjar sa zajednicama niskog grmlja i zakržljalim šumskim područjima po suhom kamenitom tlu, pogodan za ovčarstvo i kozarstvo. Propusno tlo obiluje pukotinama (propuntama) koje brzo upijaju vodu i odvode je u podzemne vode, gutajući sa sobom i crvenicu, što se nepovoljno odražava na poljodjelstvo i degradaciju travnatih zajednica u kamenjar.[8]

StanovništvoUredi

Popisi 1971. - 1991.Uredi

Radišići
godina popisa 1991.[9] 1981. 1971.
Hrvati 2.450 (97,92%) 2.388 (99,00%) 2.369 (99,41%)
Muslimani 14 (0,55%) 1 (0,04%) 5 (0,20%)
Srbi 4 (0,15%) 3 (0,12%) 2 (0,08%)
Jugoslaveni 7 (0,27%) 7 (0,29%) 2 (0,08%)
ostali i nepoznato 27 (1,07%) 13 (0,53%) 5 (0,20%)
ukupno 2.502 2.412 2.383

Popis 2013.Uredi

Radišići
godina popisa 2013.[1]
Hrvati 2.350 (99,45%)
Srbi 5 (0,21%)
Bošnjaci 4 (0,17%)
ostali i nepoznato 4 (0,17%)
ukupno 2.363

ZnamenitostiUredi

Na lokalitetu Dračevica južno od magistralne ceste VitinaLjubuški na prostoru od 4 ha arheolog Franjo Fiala je 1894. otkrio ostatke rimskog građevinskog kompleksa veličine 63×47 m. Pronađeni su ulomci keramike, opeke i crijepa, poljodjelskoga oruđa, nakita i novčića, uglavnom careva od 2. do 4. st. te dva nadgrobna natpisa i miljokaz Domicija Aurelijana iz 3. st. Ivo Bojanovski je kompleksu locirao putnu postaju Bigeste, ali je naknadno prevladavalo mišljenje da je u pitanju villa rustica. Pored Dračevice, u smjeru Humca, postoji poljski put širine 4 metra, vjerojatno ostatak trase rimske ceste SalonaNarona.[10]

Poznate osobeUredi

LiteraturaUredi

  • Šarac, Petar, Šarac, Stanko: Radišići u riječi i slici, vlastita naklada, Zagreb, 2011, ISBN 978-953-56707-0-4.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 21. lipnja 2019.
  2. Paponja, Ante, 2007.: Ubikacija toponima naselja Ljubuške Nahije prema osmanskom popisu iz 1585. godine, Hercegovina 21: 145-189.
  3. Žarko, Ilić: Stoljeće i po Humačke župe, Kršni zavičaj 37: 56.
  4. 4,0 4,1 Šarac i Šarac, 2011., 11.
  5. Šarac i Šarac, 2011., 14.
  6. Šarac i šarac, 2011., 15-16.
  7. Šarac i Šarac, 2011., 20-21.
  8. Šarac i Šarac, 2011., 22-23.
  9. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  10. Antički lokalitet Dračevica, Radišići Program prekogranične suradnje Hrvatska-Bosna i Hercegovina Connecting Separated (objavljeno 2. veljače 2016., pristupljeno 29. listopada 2017.)
  11. Filozofski fakultet u Rijeci


  Nedovršeni članak Radišići koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.