Svalbard

Svalbard je otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od kopnene Europe i na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola. Skupina otoka je smještena od 74° do 81° sjeverno i 10° do 34° istočno, a ujedno je i najsjeverniji dio Kraljevstva Norveške. Tri otoka su naseljena - Spitsbergen, Bjørnøya i Hopen. Svalbardski ugovor iz 1920. je potvrdio norvešku vlast nad otočjem, a Svalbardskom uredbom iz 1925. Norveška je odlučila učiniti Svalbard dijelom kraljevstva, a ne zavisnim teritorijem.

Svalbard
Položaj Svalbarda
Glavni grad Longyearbyen
Službeni jezik norveški
Državni vrh
 - Vrsta Norveška regija
 - Kralj Harald V.
 - Guverner Per Sefland
Površina 122. po veličini
 - ukupno 62.049 km2
Stanovništvo 230. po veličini
 - ukupno (2004.) 2.756
 - gustoća 0.04/km2
Valuta norveška kruna
Pozivni broj +47
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 (ljeti)
Internetski nastavak .no (.sj je dodijeljen, ali se ne koristi)

PovijestUredi

Vikinzi i Rusi mogli su otkriti Svalbard već u 12. stoljeću, jer u tradicionalnim norveškim zapisima postoji zemlja znana kao Svalbarði, što doslovno znači hladan rub. No, prvo neosporivo otkriće je ono Nizozemca Willema Barentsa koji je na otočje stigao 1596. Od 1612. do 1720. blizina zapadne obale Spitsbergena bila je područje za lov na kitove u kojem su sudjelovali danski, engleski, francuski, nizozemski i norveški brodovi. Procjenjuje se da su samo Nizozemci odnijeli 60.000 kitova iz svoje baze Smeerenburg. Tamo je bilo i središte brojnih ekspedicija koje su istraživale Arktik. Opsežno geološko mapiranje otočja provele su ekipe iz Cambridgea i ostalih sveučilišta između četrdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, a uglavnom ih je vodio britanski geolog W. Brian Harland.

Najveći otok Svalbarda je Spitsbergen, čije ime na nizozemskom znači oštri vrhovi, a nekad se cijelo otočje nazivalo tim nazivom dok se sam otok nazivao Vestspitsbergen.

ZemljopisUredi

Otoci koji čine Svalbard smješteni su od 74° do 81° sjeverno i od 10° do 34° istočno. Otočje ima površinu od 62.049 km², a dominiraju tri velika otoka - Spitsbergen (39.000 km²), Nordaustlandet (14.600 km²) i Edgeøya (5.000 km²). Tu je i manji otok Barentsøya (Barentsov otok) i nekoliko još manjih otoka.

60% Svalbarda pokriveno je glečerima i snijegom, ali Sjevernoatlantska struja ublažuje arktičku klimu i održava okolne vode plovnima veći dio godine. Budući da je otočje smješteno sjeverno od Arktičkog kruga u najvećem naselju Longyearbyenu od 20. travnja do 23. kolovoza traje polarni dan dok je od 26. listopada do 15. veljače u tijeku polarna noć.

Na Svalbardu živi velik broj morskih ptica poput morskog papagaja, malog alka i troprstog galeba te ostalih morskih ptica kao što su arktička čigra i četiri vrste velikog grabežljivog galeba. Svalbardski ptarmigan je jedina kopnena ptica koja je prisutna na otočju tijekom cijele godine, a samo dvije ptice pjevice migriraju na otočje tijekom raznožavanja - snježna strnadica i sjeverna bjelka.

Na otočju žive četiri vrste sisavaca - svalbardski poljski miš, arktička lisica, svalbardski sob i polarni medvjed. Budući da su polarni medvjedi veoma česti na otočju, svi ljudi moraju poduzeti mjere opreza kad se nalaze izvan naselja, što uključuje i nošenje puške. Ipak, zakon štiti polarne medvjede, braneći bilo kome da ih ozlijedi ili smeta.

Na Svalbardu se može pronaći i velik broj raznolikih cvatućih biljaka. Iako su vrlo male, te biljke koriste kratki period cijelodnevnog danjeg svjetla za svoj šareni cvat.

NaseljaUredi

Naselja nisu cestovno povezana, a kao prijevozna sredstva koriste se brodovi, zrakoplovi, helikopteri i motorne sanjke.

DemografijaUredi

Svalbard ima populaciju od otprilike 2.800 ljudi od kojih su 60% Norvežani, a 40% Rusi i Ukrajinci. Službeni jezik je norveški, ali u ruskim naseljima koristi se ruski. Nekoć je mješavina oba jezika poznata kao russenorsk bila lingua franca cijele regije Barentsovog mora.

VjeraUredi

Prevladava kršćanstvo.

EkonomijaUredi

Ekonomske aktivnosti na Svalbardu su usredotočene na ugljeno rudarstvo te na ribarstvo i lov na životinje. No, u posljednjim desetljećima 20. stoljeća značajno se se razvili turizam, istraživačke aktivnosti, visoko školstvo i high-tech poduzeća poput stanice za satelitski prijenos. Norveška državna ugljenska kompanija zapošljava blizu 60% norveškog stanovništva na otočju, pokreće brojne lokalne usluge i opskrbljuje većinu lokalne infrastrukture.

FloraUredi

Na Svalbardu danas postoji 184 popisanih vaskularnih biljnih vrsta, od čega 108 Magnoliophyta, 54 Liliopsida i 10 Pteridophyta. na crvenoj listi je 48 vrsta, i od toga 9 kritično ugroženih.[1]

VrsteUredi

  1. Alchemilla glomerulans CR
  2. Alopecurus ovatus = Alopecurus magellanicus
  3. Arabis alpina
  4. Arctagrostis latifolia EN
  5. × Arctodupontia scleroclada EN
  6. Arctophila fulva
  7. Arenaria humifusa VU
  8. Arenaria pseudofrigida
  9. Arnica angustifolia
  10. Betula nana ssp. tundrarum NT
  11. Bistorta vivipara
  12. Botrychium boreale CR
  13. Botrychium lunaria CR
  14. Braya glabella subsp. purpurascens
  15. Cakile maritima subsp. islandica
  16. Calamagrostis neglecta subsp. groenlandica = Calamagrostis stricta
  17. Calamagrostis purpurascens VU
  18. Campanula rotundifolia subsp. gieseckiana = Campanula giesekiana, VU
  19. Campanula uniflora VU
  20. Cardamine bellidifolia subsp. bellidifolia = Cardamine bellidifolia
  21. Cardamine pratensis subsp. angustifolia
  22. Cardamine silvestris
  23. Carex bigelowii subsp. arctisibirica CR
  24. Carex capillaris subsp. fuscidula VU
  25. Carex concolor CR
  26. Carex fuliginosa
  27. Carex glacialis VU
  28. Carex glareosa
  29. Carex krausei VU
  30. Carex lachenalii
  31. Carex lidii VU
  32. Carex marina subsp. pseudolagopina VU
  33. Carex maritima
  34. Carex nardina subsp. hepburnii
  35. Carex parallela
  36. Carex rupestris
  37. Carex saxatilis subsp. laxa
  38. Carex subspathacea
  39. Carex ursina
  40. Cassiope tetragona
  41. Cerastium alpinum
  42. Cerastium arcticum
  43. Cerastium cerastoides
  44. Cerastium regelii subsp. caespitosum
  45. Chrysosplenium tetrandrum
  46. Cochlearia groenlandica
  47. Comastoma tenellum EN
  48. Coptidium lapponicum
  49. Coptidium pallasii NT
  50. Coptidium × spitsbergense = Ranunculus × spitsbergensis
  51. Cystopteris fragilis
  52. Deschampsia alpina
  53. Deschampsia sukatschewii subsp. borealis
  54. Draba alpina
  55. Draba arctica
  56. Draba corymbosa
  57. Draba fladnizensis VU
  58. Draba glabella
  59. Draba lactea
  60. Draba micropetala NT
  61. Draba nivalis
  62. Draba norvegica
  63. Draba oxycarpa
  64. Draba pauciflora NT
  65. Draba subcapitata
  66. Dryas octopetala
  67. Dupontia fisheri
  68. Empetrum nigrum subsp. hermaphroditum
  69. Equisetum arvense subsp. alpestre
  70. Equisetum arvense subsp. arvense
  71. Equisetum scirpoides
  72. Equisetum variegatum subsp. variegatum
  73. Erigeron eriocephalus VU
  74. Erigeron humilis
  75. Eriophorum scheuchzeri subsp. arcticum
  76. Eriophorum sorensenii NT
  77. Eriophorum triste
  78. Euphrasia wettsteinii EN
  79. Eutrema edwardsii
  80. Festuca baffinensis
  81. Festuca brachyphylla VU
  82. Festuca edlundiae
  83. Festuca hyperborea NT
  84. Festuca rubra subsp. richardsonii
  85. Festuca viviparoidea
  86. Harrimanella hypnoides NT
  87. Hierochloe alpina
  88. Hippuris lanceolata
  89. Honckenya peploides subsp. diffusa NT
  90. Huperzia arctica = Huperzia appressa
  91. Juncus albescens
  92. Juncus arcticus VU
  93. Juncus biglumis
  94. Juncus leucochlamys EN
  95. Kobresia simpliciuscula subsp. subholarctica EN
  96. Koenigia islandica
  97. Luzula nivalis
  98. Luzula wahlenbergii NT
  99. Mertensia maritima subsp. tenella
  100. Micranthes foliolosa
  101. Micranthes hieraciifolia
  102. Micranthes nivalis
  103. Micranthes tenuis
  104. Minuartia biflora = Cherleria biflora
  105. Minuartia rossii NT
  106. Minuartia rubella
  107. Minuartia stricta CR
  108. Oxyria digyna
  109. Papaver cornwallisense
  110. Papaver dahlianum
  111. Pedicularis dasyantha
  112. Pedicularis hirsuta
  113. Petasites frigidus
  114. Pinguicula alpina
  115. Pleuropogon sabinii NT
  116. Poa abbreviata
  117. Polemonium boreale
  118. Potentilla arenosa subsp. chamissonis
  119. Potentilla crantzii
  120. Potentilla hyparctica
  121. Potentilla insularis
  122. Potentilla lyngei
  123. Potentilla nivea
  124. Potentilla pulchella
  125. Puccinellia angustata
  126. Puccinellia coarctata NT
  127. Puccinellia phryganodes
  128. Puccinellia svalbardensis CR
  129. Puccinellia vahliana NT
  130. Pucciphippsia vacillans NT
  131. Ranunculus arcticus
  132. Ranunculus glacialis VU
  133. Ranunculus hyperboreus subsp. arnellii
  134. Ranunculus hyperboreus subsp. hyperboreus
  135. Ranunculus nivalis
  136. Ranunculus pygmaeus
  137. Ranunculus sulphureus
  138. Ranunculus wilanderi EN
  139. Rhodiola rosea
  140. Rubus chamaemorus CR
  141. Sagina caespitosa EN
  142. Sagina nivalis
  143. Salix herbacea
  144. Salix lanata CR
  145. Salix polaris
  146. Salix reticulata
  147. Saxifraga aizoides
  148. Saxifraga cernua
  149. Saxifraga cespitosa
  150. Saxifraga hirculus subsp. compacta
  151. Saxifraga hyperborea
  152. Saxifraga oppositifolia
  153. Saxifraga platysepala
  154. Saxifraga rivularis
  155. Saxifraga svalbardensis
  156. Sibbaldia procumbens EN
  157. Silene acaulis
  158. Silene involucrata subsp. furcata
  159. Silene uralensis subsp. arctica
  160. Stellaria humifusa
  161. Stellaria longipes
  162. Taraxacum acromaurum
  163. Taraxacum arcticum
  164. Taraxacum brachyceras
  165. Tofieldia pusilla
  166. Trisetum spicatum
  167. Vaccinium uliginosum EN
  168. Woodsia glabella EN

Vanjske povezniceUredi

Ostali projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Svalbard
 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Svalbard
 U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Svalbarda
  1. Vascular plants in Svalbard pristupljeno 16. lipnja 2020