Trikloretilen

Trikloretilen
C2HCl3
Trikloreten.svg
Trichloroethylene.png
IUPAC nomenklatura trikloroeten
Ostala imena triklor, TCE, trimar, trilen, triklen, tretilen
1,1,2-Trikloroeten
1,1-Dikloro-2-Kloroetilen
1-Kloro-2,2-Dikloroetilen
Acetilen triklorid
HCC-1120
Identifikacijski brojevi
CAS broj 79-01-6
RTECS broj KX4550000
EC broj 201-167-4
PubChem broj 6575
Osnovna svojstva
Molarna masa 131.39 g·mol−1
Relativna molekulska masa 131.39
Izgled bezbojna tekućina mirisa sličnog kloroformu
Gustoća

1.46 g·cm−3 na 20 °C

Talište 188.3 K −84.8 °C
Vrelište 360,3 K 87,2 °C
Tlak para

50 hPa (20 °C)

Topljivost u vodi

1,280 g·l−1 (15 °C)

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Jako otrovno Opasno Opasno za okoliš
Jako otrovno Opasno Opasno za okoliš
(T+) (Xn) (N)
NFPA 704
NFPA 704.svg
1
2
0
 
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Trikloretilen (tri- + klor + etilen, TCE, CHCl=CCl2, Cl2C=CHCl, C2HCl3) je organski ugljikovodični spoj.

SvojstvaUredi

Trikloretilen je bezbojna, nezapaljiva, otrovna tekućina (kapljevina) slatkastog i intenzivnog mirisa i okusa po kloroformu. Gustoća mu je 1.46 g/cm3 i ne praktički se ne miješa s vodom. Ne otapa se u vodi, al je topljiv u alkoholu, dietil-eteru, benzinu, benzenu i sumporougljiku.

Vrlo je stabilan i nekorozivan i po prilici jednake toksičnosti kao i tetraklormetan. Vrelište mu je na 87.2 °C, a talište na -73.0 °C.

Ne nalazi se u prirodnoj okolini, ali se može naći u podzemnim izvorima vode te u mnogim površinskim vodama kao rezultat odlaganja kemikalija.

DobivanjeUredi

Dobiva se:

1. Tretiranjem tetrakloretana vodenom kašom vapna i alkalijama ili pirolizom

CHCl2CHCl2 --> (475 °C) --> CHCl=CCl2 + HCl

2. Kloriranjem acetilena do tetrakloretana te izdvajanjem klorovodika.

3. Kloriranjem etilena

UporabaUredi

Davna uporaba ovog spoja je bila kao anestetik, al je zamijenjena drugim kemijskim spojevima.
To što je nezapaljiva, pogoduje da se upotrebljava kao sredstvo za hlađenje.
Upotrebljava se kao izvanredno i jako dobro ekstrakcijsko klorirano otapalo za masti, ulja, voskove, smole, bitumen i kaučuk.
Trikloretilen je jedno od najviše upotrebljavanih sredstava za kemijsko čišćenje, odmašćivanje i ekstrakciju. Najveću primjenu (90% njegove proizvodnje) je našao u metalnoj (prilikom obrade metala) i tekstilnoj industriji (kemijsko čišćenje tkanina), industriji stakla, u proizvodnji indiga, bojila, ljepila, razrjeđivača, korektora, lakova, parfema, itd..

U metalnoj industriji je našao primjenu u odmašćivanju kovina i metalnih dijelova. Hladni se metalni dio provlači kroz vruće pare, koje se na njemu kondenziraju i isperu ga od ulja i nečistoća.

Zamjena mu je sve više tetrakloretilen, koji je manje štetan.

OpasnostiUredi

Udisanje manjih količina trikloretilena može uzrokovati glavobolju, iritaciju pluća, vrtoglavicu, oslabljenu koordinaciju i otežanu koncentraciju. Dugoročno udisanje ovog zagađivača uzrokuje oštećenje živčanog sustava, jetre i bubrega. Udisanje većih količina dovodi do onemogućavanja rada srca, nesvjestice te smrti. Ako se trikloretilen unosi u organizam u obliku tekućine, i to u velikim količinama, dolazi do mučnine, oštećenja jetre, nesvjestice, onemogućavanja rada srca ili smrti. Unošenje manjih količina tijekom dužeg vremenskog razdoblja također ima negativan utjecaj na jetru, bubrege i imunološki sustav, a može biti poguban za razvoj djeteta kod trudnica. U doticaju s kožom, trikloretilen uzrokuje stvaranje osipa. Određena istraživanja dokazala su utjecaj trikloretilena na povećano obolijevanje od raka.

IzvorUredi

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 45.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2008.g. ISBN 978-953-6036-40-0
  • Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g.. Zagreb. Str. 723.