Cinabarit

Cinabarit ili rumenica (lat. cinnabari od grč. ϰıννάβαρı od arap. zinjafar) je heksagonski mineral crvene boje i najvažnija ruda žive, živin(II) sulfid, HgS. Nastaje u području ugaslih vulkana hidrotermalnim putem na prilično niskoj temperaturi; često je u zajednici s srebrom Ag, As4S4, piritom FeS2, SB2S3, vapnencem CaCO3, kremenom SiO2. Veliki rudnici cinabarita nalaze se u Španjolskoj (Almadén), Kaliforniji (New Almaden, New Idria), Italiji (Monte Amiata, Toskana) i Idriji (Slovenija). Vrste cinabarita su:

  • ciglena ruda, praškast cinabarit impregniran u dolomitu;
  • čelična ruda, prilično čist cinabarit, čeličnosive boje od primjese bitumena;
  • živina jetrena ruda, bituminozni glineni škriljevac s cinabaritom, jetrene boje;
  • idrijalit, gust cinabarit s puno bitumena. [1]
Cinabarit
Cinnabarit 01.jpg
Općenito
KategorijaSulfidi
Kemijska formula, živin(II) sulfid
Identifikacija
BojaKarmin crvena, prema smeđe-crvenoj i olovno-sivoj boji
Kristalni habitusRomboedarski do tabelarni; zrnat do masivni i kao inkrustacija
Kristalni sustavŠesterokutna kristalna rešetka
SraslaciJednostavni sraslaci, ravnina sraslaca {0001}
KalavostPrizmatičan {1010}, savršen
LomNeravnomjeran do subkonsoidan
Mohsova tvrdoća2 do 2,5
Indeks lomanω = 2,905; nε = 3,256
Optička svojstvaJednostran (+)
Dvolomδ = 0,351
OgrebLjubičastocrven
GustoćaIzmjereno: 8,176; izračunato: 8,20
ProzirnostProziran u tankim komadima

Vizualno je sličan realgaru, no tvrđi je i gušći. Cinabarit je najčešći i gospodarski najvažniji živin mineral, s masenim udjelom žive od gotovo 87%. Oba se oblika - masa i kristali - javljaju oko aktivnih vulkana i vrućih izvora. Vadi se od 7. stoljeća prije Krista, bila je izvor crnih i crvenih pigmenata i žive za zrcala. Danas se koristi za proizvodnju žive u kemijskoj industriji.

VermilionUredi

 Podrobniji članak o temi: Vermilion

Vermilion, cinober ili rumenica je narančasto crveni, skarletni pigment, izvorno proizveden iz u prah usitnjenog minerala cinabarita; također je i naziv za boju koja nastaje upotrebom istog pigmenta. Vermilion je imao široku primjenu već u slikarstvu antičkog Rima, u iluminiranim rukopisima srednjega vijeka, renesansnom slikarstvu i u izradi glaziranog posuđa u Kini, radi čega se i udomaćio naziv "kinesko crvena" za ovu boju. [2]

Cinober može biti prirodni i umjetni, ali su kemijski isti, optičkih razlika nema. Grublje zrno prirodnog živinog sulfida je jedino obilježje porijekla. Starijim postupkom proizvodnje (kineski cinober) grublje je zrno pigmenta i nešto hladnijeg ljubičastog (violetnog) stanja. Noviji postupci korišteni od 18. stoljeća daju čistiju i topliju nijansu izrazite jakosti. Cinober je otporan prema alkalijama i kiselim sumpornim spojevima, nepromjenjivo (inertno) se ponaša prema svim pigmentima, dobro pokriva, sa uljanim vezivom sporije suši. Jedini nedostatak je što neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem Sunčeve svjetlosti. [3]

Cinober je žarkocrveni pigment dobiven toplinskom obradom cinabarita (HgS) — živinog sulfida triklinske kristalne rešetke. U procesu prženja dobiva se cinober, živa i sumporov dioksid. Poput olovnog bjelila, često se koristio u domaćinstvu, a mogao se nabaviti po željezarima i poljoprivrednim apotekama. [4]

SlikeUredi

       
Vermilion je narančasto crveni, skarletni pigment, izvorno proizveden u prah usitnjenog minerala cinabarita. Kineska kutija obojena vermilionom iz dinastije Qing (1736.- 1795.) (Nacionalni muzej Kine, Peking). Cinabarit i alunit (Arizona). Cinabarit.

IzvoriUredi

  1. cinabarit ili rumenica, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 19. 8. 2020.
  2. Gettens, R. J., Feller, R. L. & Chase, W. T., Artists' Pigments: A Handbook of their History and Characteristics, New York: Oxford University Press, 1993, p. 159
  3. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
  4. "Cinober", [3], Leksikon, www.leksikon.thinking-garment.com, pristupljeno 19. 8. 2020.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Cinabarit.