Suradnik:Dnik/in2

Podrijetlo Hrvata je problem koji još nije rješen na opću suglasnost. Ovo pitanje je zaokupljalo znatan broj stručnjaka i amatera stotinama godina. Sam problem je višeznačan, i na njega vjerojatno nikada neće biti moguće dati jednostavan i definitivan odgovor.

Uvod

Podrijetlo Hrvata obuhvaća sljedeće aspekte i činjenice koje treba objasniti:

• oblikovanje Hrvata kao političke nacije u srednjem vijeku;
• sam naziv Hrvat, odnosno Horvat i sl;
• činjenicu da sadašnji Hrvati govore južnoslavenskim narječjima, i da znanost Hrvate smatra slavenskim narodom;
• polulegendarnu tvrdnju o doseljavanju Hrvata na Jadran;
• podrijetlo (u genetskom smislu) današnjeg stanovništva Hrvatske, koje se smatra Hrvatima.

U doba srednjovjekovne hrvatske države (u Dalmaciji) bile su nazočne sljedeće skupine:

1. starosjedilačko, romanizirano stanovništvo (Iliri);
2. Slaveni, romanizirani Iliri i ostali, uglavnom u gradovima koji ostaju pod vlašću Bizanta do 12. stoljeća;
3. doseljeni Slaveni;
4. Hrvati;
5. vladajući sloj (dinastija) hrvatske države;

Prve dvije skupine su bile brojčano oslabljene epidemijom kuge i provalom Avara i Huna.

Ove nabrojane skupine nisu nužno međusobno različite. Moguće je da su Hrvati jednostavno jedna (istaknuta) podskupina doseljenih Slavena, npr. konjanici i sl. Manje je vjerojatno da jedni s drugima imaju malo veze. Dinastija je vjerojatno proizašla iz istaknutih Hrvata. Proglašavanje Branimira "knezom Hrvata", ne znači da su svi njegovi podanici bili isključivo (tadašnji) Hrvati. O ovome se tako malo zna, naročito o zbivanjima u 6. i 7. stoljeću, da je bilo kakav zaključak teško donijeti.

Međutim, skupine su se stapale i naziv Hrvati se tokom stoljeća i prostorno širio, a konačno oblikovanje Hrvata kao suvremenog naroda odvijalo se tek u 19. stoljeću.

Ime Hrvat

Spomen

Prvi spomen imena Hrvat je 852. godine na Trpimirovoj darovnici, čiji original je izgubljen, a najstariji prijepis je iz 1568. (Lujo Margetić je 2002. iznio mišljenje da je to zapravo sudski dokument, i da potječe iz 840.) U kamenu je najstariji napis iz Šopota (kod Benkovca), gdje se spominje i Branimir:

+BRANIMIRO COM ... DUX CRUATORVM COGIT...

U stranim izvorima se ime Hrvat spominje tek u 10. stoljeću, u dokumentima splitskih crvenih sabora i u De administrando imperio bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta.

Rasprostanjenost

Hrvatsko ime se sreće i na slavenskom sjeveru (u Moravskoj i Slovačkoj), uz rijeku Saalu u Njemačkoj, u Austriji i Sloveniji, te na jug do Grčke.

Tako se u Koruškoj nalaze Hrvatski kotar i Chrowat uz gornju Muru; u srednjem vijeku su zabilježena imena mjesta Krobathen, Krottendorf, Krautkogel; Kraut kod Spittala. U Štajerskoj su Chraberstorf, Krawerspach, Chrawat itd.

U Sloveniji su Hrovate i Hrovača. U Njemačkoj uz Saalu su postojali Chruuati, Churbate i Korbetha, zapadno od Leipziga.

Na jugu, u Makedoniji su Arvati kod Donje Prespe, a u Grčkoj su Harvati na Atici i Harvation na Peloponezu;

Nastanak

Ne zna se odakle dolazi naziv Hrvat (prasl. *Hъrvatъ, stsl. Hъrvatinъ). Iznesene su razne teorije, od povezivanja s egipatskim božanstvima, Karpata, do igre rječima Konstantina VII. Porfirogeneta; najvjerojatnijom se čini veza s nekim iranskim terminima, kao što su Sarmati.

Jedan argument je i naziv ΧΟΡΟΑΘΟΣ (Horoathos) koji se nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200. godine, pronađena u luci u grada Tanais na poluotoku Krim, na ušću rijeke Don u Azovsko more, porušenog u 4. stoljeću.

Na primjer, Stjepan Krizin Sakač je pokušao objasniti naziv Hrvat ovakvim nizom: Hrvat-Horvat-Horoat-Horuat-Horohvat-Harahvat-Harahvait-Harahvatiš.

Jezik

Podrobniji članak o temi: Hrvatski jezik

Danas Hrvati govore čakavskim, kajkavskim i štokavskim narječjem, s tim da štokavskim ne govore samo Hrvati. U jeziku je, usprkos suprotnim tvrdnjama, u najstarijem sloju posuđenica najviše iz romanskih dijalekata (jarbol, dupin), a vrlo malo iz avarskog ili nekih srodnih jezika (vjerojatno ban).

Iako su Hrvati narod različit od okolnih, jezik kojim govore se ne izdvaja nekim skupom posebnosti iz okolnih slavenskih dijalekata. Tako npr. su vođene velike rasprave da li je kajkavski srodniji slovenskim govorima ili štokavskim, a nije se došlo do konačnog zaključka.

Jezično gledano, Hrvati su slavenski narod kao i svaki drugi. Imena hrvatskih vladara (Tomislav, Zvonimir) su slavenska; prema tome, svakako se doselila određena masa stanovništva u hrvatske krajeve, koja je sa sobom donijela slavenski govor, koji u to doba i nije bio izdiferenciran u odjeljena narječja i jezike.

Stanovništvo

Doseljavanje

popularna predodžba o "dolasku" (Oton Iveković)

Nijedan izvor iz šestog i sedmog stoljeća ne govori o doseljavanju Hrvata, već se spominju isključivo Slaveni. O doseljavanju Hrvata saznajemo iz uglavnom djela Konstantina VII. Porfirogeneta Προς τον ίδιον υιόν Ρωμανόν, poznatom kao De administrando imperio, napisanom u 10. stoljeću, gdje piše, između ostalog:

Ali, Hrvati su u to vrijeme živjeli iza Bagibareje, tamo gdje su sada Bjelohrvati (Belohrobatoi). Od njih se odijelio jedan rod od petoro braće, Kloukas i Lobelos i Koseniz i Mouhlo i Hrobatos i dvije sestre, Touga i Bouga, i došli su sa svojim narodom u Dalmaciju i našli su Avare kao gospodare zemlje. Pošto su jedni s drugima ratovali nekoliko godina, Hrvati su nadvladali i pobili neke od Avara a ostale su prisilili na podložnost. I tako je od tog vremena ova zemlja zaposjednuta po Hrvatima, a u Hrvatskoj (Hrobatia) još postoje potomci Avara, i njih se prepoznaje kao Avare. Ostali Hrvati su ostali kod Franačke i sada se nazivaju Bjelohrvati, to su bijeli Hrvati, i oni imaju svoga vlastitoga kneza, oni su podložni Otonu, velikom kralju Franačke, ili Saksonije (Saksias), i oni su nekršteni, i oni se uzajamno žene s Turcima i prijateljuju s njima. (De administrando imperio, gl. XXX)

Čini se da Konstantin prenosi narodni mit o doseljavanju Hrvata, budući da je struktura slična mitovima ostalih naroda (jedan od "braće" nosi ime Hrvat, dolaze "braća i sestre"), a uostalom piše tri stoljeća nakon doseljavanja.

Još jedan odlomak:

Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također nazvanih "bijeli", koji žive iza Turaka (Tourkias), i u susjedstvu Franačke, a za slavenske susjede imaju nekrštene Srbe. "Hrvati", na slavenskom jeziku znači: "oni koji imaju mnogo zemlje". Ti su isti Hrvati došli zatražiti zaštitu kod Heraklija, imperatora Bizantinaca, prije nego su Srbi zatražili zaštitu tog istog imperatora Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih krajeva Rimljane koje je imperator Dioklecijan doveo iz Rima u ove zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani "Rimljani" zbog toga što su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su sada nazvani Hrvatska i Srbija. Ovi su isti Rimljani, protjerani od Avara u doba tog istog imperatora Bizantinaca Heraklija, i njihove su zemlje ostale puste. I tako, po zapovijedi imperatora Heraklija, ovi isti Hrvati potukli su i protjerali Avare iz tih zemalja, i sa dozvolom imperatora Heraklija, oni su se naselili u toj istoj zemlji Avara, u kojoj sada stanuju. (De administrando imperio, gl. XXXI)

Prema ovome bi "Bijela Hrvatska" bila na području današnje Češke, Slovačke ili južne Poljske, a čini se da je nejvjerojatnije oko Krakova.

Ukupno se Hrvati spominju u tri poglavlja. Ovo djelo je bezbroj puta analizirano, a čini se za o dolasku Hrvata Konstantin bilježi narodnu legendu. Riječ Hrvat je slična grčkoj riječi za zemlju; takva je usporedba danas odbačena. Što se tiče "Turaka", pretpostavlja se da Konstantin VII. misli na Mađare. Osim toga, moguće je da su neki dijelovi kasnije ubačeni, upravo XXX. poglavlje.

Postoji teorija i da se nikakvi Hrvati nisu doselili, već da su autohtoni (riječ je višeznačna).

Povijesne teorije

Tijekom 19. i 20. stoljeća stvoreno je nekoliko različitih pojednostavljenih teorija o podrijetlu Hrvata. To su ukratko:

• slavenska teorija o podrijetlu Hrvata tvrdi jednostavno da su Hrvati jedno slavensko pleme. Za neke je ta teorija sporna iz političkih razloga – smatra se da ima veze s jugoslavenskim i panslavističkim idejama.

• iranska teorija o podrijetlu Hrvata pokušava dokazati da su Hrvati bitne elemente svoje kulture donijeli iz Irana, i nastoji naći dublju hrvatsku povijest; ova teorija je u sukobu sa slavenskom;

• gotska teorija o podrijetlu Hrvata tvrdi da su Hrvati zapravo Goti, zasnivajući se na spisu Historia Salonitana Tome Arhiđakona, što međutim većina stručnjaka odbacuje (suvremeni zastupnik teorije je Ivan Mužić).

Postoje još neke teorije: (bugarska, turska i ilirska) koje su uglavnom napuštene.

Sve te teorije uglavnom pokušavaju objasniti dio problema: npr. slavenska se fokusira na jezik, a iranska na hrvatsko ime.

Podrijetlo

Podrobniji članak o temi: Genetičko podrijetlo Hrvata

Tek odnedavno je, razvojem genetike, moguće proučavati faktično podrijetlo samog stanovništva. Rezultati nipošto nisu konačni. Po jednom istraživanju kromosoma Y se mogu izračunati sljedeća podudaranja različitih europskih populacija:

	Hrvati	Mađari	Česi	Poljaci	Ukraj.	Nijemci	Talij.1	Talij.2	Alban.	Grci	Turci	Baski
Mađari	79%
Česi	79%	76%
Poljaci	83%	90%	72%
Ukrajinci	74%	79%	69%	73%
Nijemci	70%	53%	69%	67%	35%
Talijani1	51%	46%	78%	40%	32%	66%
Talijani2	20%	21%	38%	9%	12%	21%	58%
Albanci	73%	60%	69%	50%	51%	58%	66%	58%
Grci	63%	64%	74%	49%	49%	56%	72%	66%	91%
Turci	41%	39%	54%	21%	46%	20%	45%	70%	71%	74%
Baski	19%	19%	41%	23%	5%	63%	65%	41%	31%	39%	12%
Saami	46%	30%	45%	42%	47%	45%	22%	3%	25%	19%	15%	13%

Talijani označeni s 1 su iz središnje i sjeverne Italije, a s 2 iz Kalabrije. Baski su iz Španjolske.

Podudaranja u ovoj tablici su tzv. "geometrijska": ako neka populacija ima 100% svojstvo A, a druga svojstvo A samo 50%, tada je podudaranje 50%. Treba napomenuti i da je u ovom istraživanju iz svake populacije uzeto tipično 20-60 ljudi (iz Hrvatske je uzeto 58) pa su rezultati samo približni; osim toga, istraživano je nasljedstvo samo po muškoj liniji. Različita istraživanja neke varijante kromosoma ne razlikuju, za razliku od drugih (npr. ponegdje imamo samo podjelu na A, B,... a drugdje na A1, A2, A3, B1, B2...) — što je podjela finija, to su, jasno, manje sličnosti među populacijama (ako uopće ne razlikujemo varijante kromosoma, tada su sve populacije podudarne 100%). Zato su brojke samo relativne.

Po ovome, Hrvati su najpodudarniji sa "slavenskim" narodima i Albancima (što je očekivano), a zatim s Nijemcima (što je bilo iznenađenje, kao i mala podudarnost s Talijanima i neočekivana podudarnost sa Saamima). Iz ovog istraživanja su, često od amatera, izvođeni dalekosežni zaključci, uglavnom na osnovu učestalosti jedne varijante kromosoma — "haplotipa Eu7" (zapravo se radi o više varijanti, tzv. haplogrupi), za što je ipak prerano.

Osim toga, unutar Hrvatske postoji određena varijacija učestalosti različitih tipova Y kromosoma, pa se čini da je stanovništvo zapadne Hrvatske bliže sjevernim Slavenima nego stanovništvo ostalih dijelova Hrvatske.

Podaci o učestalostima različitih varijanti kromosoma Y se mogu lako naći preko Interneta (vidi Vanjske poveznice na dnu članka).

Istraživanja se provode ne samo na kromosomu Y, već i na mitohondrijskoj DNK, koja se prenosi isključivo po ženskoj liniji.

Izvori

• Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829, qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi. Herausgegeben von Friedrich Kurze. XX und 204 S. 8°. 1895. Nachdruck 1950.
• Nenad Labus, "Tko je ubio vojvodu Erika", Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, sv. 42/2000, str. 1-16.
• Mirjana Matijević Sokol, "Krsni zdenac Hrvata. Paleografsko-epigrafska raščlamba natpisa s krstionice kneza Višeslava", Croatica Christiana Periodica 59 (2007) 1-31.
• Croatian Geneology Newsletter 14 (2007)
• Ornella Semino, Giuseppe Passarino, et al.: The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant Europeans (PDF), Science Vol 290
• Sandra-Viktorija Antić: "Fascinantno pitanje europske povijesti" (Vjesnik, objavljeno 22. studenoga 2002.) (PDF)
• Dalibor Brozović: Kajkavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.
• Lovorka Barać, et al.: Y chromosomal heritage of Croatian population and its island isolates (PDF), European Journal of Human Genetics 11 535-542
• Budak, Neven. 1994. Prva stoljeća Hrvatske. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. ISBN 953-169-032-4CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
• Gluhak, Alemko. 1993. Hrvatski etimološki rječnik. August Cesarec. Zagreb. ISBN 953-162-000-8CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
• Goldstein, Ivo. 1995. Hrvatski rani srednji vijek. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-02-8
• Goldstein, Ivo. 2003. Hrvatska povijest. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-22-2CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
• Horvat, Rudolf. 1924. Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.). Zagreb
• Klaić, Nada. 1971. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Školska knjiga. Zagreb. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
• Matasović, Ranko. 2008. Povijesnoporedbena gramatika hrvatskog jezika. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)

Poveznice

• Hrvati
• Povijest Hrvatske
• Slavenska teorija o podrijetlu Hrvata
• Iranska teorija o podrijetlu Hrvata
• Gotska teorija o podrijetlu Hrvata
• Bugarska teorija o podrijetlu Hrvata
• Turska teorija o podrijetlu Hrvata
• Ilirska teorija o podrijetlu Hrvata

Vanjske poveznice

• MONTEGRINA - De administrando imperio
• Ivan Mužić: Hrvatska povijest devetoga stoljeća (2007.) (PDF)
• YHRD - Y Chromosome Haplotype Reference Database (baza podataka o učestalostima haplotipova Y kromosoma u svijetu) (eng.)
• Theories about the Pre-Historic Period of the Croats [1]
• Kritika i prikaz izvora o etnogenezi Hrvata