Carsko i kraljevsko domobranstvo

Carsko i kraljevsko domobranstvo (njem. kaiserlich-königliche Landwehr ili kk Landwehr), također zvan austrijski Landwehr, bila je teritorijalna vojska cislajtanske ili austrijske polovice Austro-Ugarskog Carstva od 1869. do 1918. godine. Njegov pandan bio je Kraljevsko mađarsko domobranstvo (ku Landwehr ili Magyar Királyi Honvédség, najčešće samo Honvéd). Zajedno sa zajedničkom vojskom i carskom i kraljevskom mornaricom, činili su oružane snage (Bewaffnete Macht ili Wehrmacht) Austro-Ugarske. Dok se čini da naziv "Carsko-kraljevski" sugerira vezu između "Carske" (cislejtanske) i "kraljevske" (translejtanske ili mađarske) polovice Carstva, u ovom kontekstu "Kraljevski" se zapravo odnosi na Kraljevinu Češku (Königreich Böhmen ili České království) - nije suverena kraljevina u rangu s Kraljevinom Mađarskom, već krunska zemlja i posjed Habsburgovaca, koji su formalno ostali na kraljevstvu. U tom smislu, Kraljevina Češka je po statusu bila usporediva s Kraljevinom Galicijom i Lodomerijom i Kraljevinom Dalmacijom.

Carsko i kraljevsko domobranstvo Kaiserlich-Königliche Landwehr
Zastava domobranstva
Aktivna	1869. – 1918.
Država	Austro-Ugarska Cislajtanija
Odanost	Habsburška kuća Centralne sile
Sjedište	Beč
Boje	grasgrünen
Sudjelovanje u borbama	Zaposjedanje BiH 1878. Prvi svjetski rat

Za razliku od Njemačkog Carstva, gdje se Landwehr uglavnom sastojao od rezervista i dobrovoljaca, Carsko-kraljevski Landwehr sastojao se od redovnih jedinica. Bila je u potpunosti uspostavljena regularnim postrojbama, a ne djelomično mobilizirana ili kadrovirana. Landwehr ne treba brkati s Landsturmom koji je bio dobrovoljačka milicija.

Borbeni poredak na početku Prvog svjetskog rata;

• 37 pješačkih pukovnija (Landwehr Infanterieregiment)
  • 4 pukovnije bile su obučene za planinsko ratovanje (4., 23., 27. i 37.)
• 6 pukovnija kopljanika (ulana)
• 8 bataljuna poljskog topništva (Feldkanonen-Divisionen)
• 8 bataljuna poljskih haubica (Feldhaubitz-Divisionen)
• 3 tirolske streljačke pukovnije (Tiroler Landesschützen Regimenter)
• 1 divizijun tirolskih konjaničkih strijelaca (Reitende Tiroler Landesschützen Division)
• 1 divizijun dalmatinskih konjaničkih strijelaca (Reitende Dalmatiner Landesschützen Division)

Dana 11. travnja 1917. pješačke jedinice Landwehra preimenovane su. Naslov "Landwehr" zamijenjen je naslovom "Schützen" ("Strijelci").

• Odore austrijskog domobranstva
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Pješaštvo

Godine 1869. formirano je 79 pješačkih bataljuna, a svaki se sastojao od stožera od desetak ljudi. Satnije su se morale formirati u punim činovima u slučaju mobilizacije, a nazočnost pozvanih u početku je bila ograničena na 8-tjednu obuku i sudjelovanje u vojnim manevrima 14 dana godišnje.

Ove su bojne nosile naziv Landwehrinfanterie-Bataillon za one stacionirane sjeverno od Dunava i Landwehrschützen-Bataillon za one južno.

Nedostatak državnog interesa i ograničena sredstva bili su glavni uzroci nedovoljne opremljenosti Landwehra u prvim godinama. Godine 1872. uvedeni su mali stalni kontingenti za svaki bataljun, čime je fiksni broj porastao na oko trideset ljudi. U istom razdoblju u Dalmaciji su osnovana još dva bataljuna, čime je dostignut broj od 82 bojne. U Tirolu i Vorarlbergu 1870. formirano je još 10 pješačkih bojni pod nazivom Landesschützen.

Godine 1884. 23 bojne Landwehrschützena i 59 bojni Landwehrinfanterie grupirani su u 5 Landwehrschützen pukovnija i 17 Landwehrinfanterie pukovnija. 10 Landesschützen bojni iz Tirola i Vorarlberga i 4 bataljuna iz Dalmacije, koji su 1882. ostali su neovisni.

Između 1898. i 1901. broj pukovnija povećan je na 36, ​​sve s nazivom Landwehrinfanterie-Regiment, čime je eliminirana prethodna razlika. Osim toga, 23 pričuvne bojne pretvorene su u djelatne bojne. Bili su grupirani u 16 brigada i 8 divizija.

1906. pukovnija br. 4 za nadzor brdsibnju 1kih granica s Italijom i transformiran za angažman u planinama. To je praktički dovelo do rođenja austrijskih planinskih trupa.

1906. godine 23. pukovnija stacionirana u Dalmaciji podijeljena je u dvije pukovnije, 23. i novu 37. pukovniju, a osoblje je iskorišteno za nadzor luka kako bi se nosilo s mogućim slučajem rata s Kraljevinom Italijom.

Godine 1908. I., II. i III. Landesschützen pukovnija, te 4., 23., 27. i 37. Landwehrinfanterie pukovnija dobila je opremu za brdsko ratovanje, a 1910. pridodani su Landwehr pješačkoj pukovniji br. 27 i rekonstruirana III Landesschützen pukovnija čime su formirane planinske trupe Landwehra (Landwehr Gebirgstruppe). Za svaku pukovniju formirana je postrojba brdskih strojnica (Gebirgs-Maschinengewehrabteilung) s 4 strojnice.

Između 1908. i 1910., mitraljeske jedinice također su postavljene za preostale bojne Landwehra.

Oprema pješaštva Landwehra, osim brdskih trupa, bila je identična opremi pješaštva obične vojske.

Glavno oružje pješaštva bila je repetirka M1895 Steyr-Mannlicher. Policajci su bili naoružani ili M.7 Repetierpistole ili M12 Steyr modelom i nožem. Mitraljez koji je isporučen mitraljeskim odjelima bio je Schwarzlose M.07/12.

Činovi

Usporedba oznaka činova časnika, dočasnika i vojnika (oznake generalskih činovi austrijskog domobranstva bili su isti kao i za zajedničku vojsku) za pripadnike Hrvatske kopnene vojske i činova pripadnika austrijskog domobranstva (Landwehra). Landesschützen pukovnije iz Tirola (I., II. i III. ), te pukovnije domobranstva broj 4 (Klagenfurt) i broj 27 (Laibach/Ljubljana) nosile su na svojim ovratnicima uz oznake čina i oznaku runolista.

časnici
viši časnici			niži časnici
brigadir pukovnik (Oberst)	pukovnik potpukovnik (Oberstleutnante)	bojnik (Major)	satnik (Hauptmann)	natporučnik (Oberleutnante)	poručnik (Leutnante)
dočasnici
viši dočasnici			niži dočasnici
časnički namjesnik zastavnik (Fähnrich)	stožerni narednik časnički namjesnik (Offiziers-stellvertreter)	nadnarednik stožerni narednik (Stabseldwebel)	narednik (Feldwebel)	desetnik vodnik (Zugsführer)	skupnik kaplar (Korporal)
vojnici
razvodnik (Gefreiter)			pozornik domobran (Infanterist)