Carsko i kraljevsko domobranstvo

Carsko i kraljevsko domobranstvo (njem. kaiserlich-königliche Landwehr ili kk Landwehr), također zvan austrijski Landwehr, bila je teritorijalna vojska cislajtanske ili austrijske polovice Austro-Ugarskog Carstva od 1869. do 1918. godine. Njegov pandan bio je Kraljevsko mađarsko domobranstvo (ku Landwehr ili Magyar Királyi Honvédség, najčešće samo Honvéd). Zajedno sa zajedničkom vojskom i carskom i kraljevskom mornaricom, činili su oružane snage (Bewaffnete Macht ili Wehrmacht) Austro-Ugarske. Dok se čini da naziv "Carsko-kraljevski" sugerira vezu između "Carske" (cislejtanske) i "kraljevske" (translejtanske ili mađarske) polovice Carstva, u ovom kontekstu "Kraljevski" se zapravo odnosi na Kraljevinu Češku (Königreich Böhmen ili České království) - nije suverena kraljevina u rangu s Kraljevinom Mađarskom, već krunska zemlja i posjed Habsburgovaca, koji su formalno ostali na kraljevstvu. U tom smislu, Kraljevina Češka je po statusu bila usporediva s Kraljevinom Galicijom i Lodomerijom i Kraljevinom Dalmacijom.

Carsko i kraljevsko domobranstvo Kaiserlich-Königliche Landwehr
Zastava domobranstva
Aktivna	1869. – 1918.
Država	Austro-Ugarska Cislajtanija
Odanost	Habsburška kuća Centralne sile
Sjedište	Beč
Boje	grasgrünen
Sudjelovanje u borbama	Zaposjedanje BiH 1878. Prvi svjetski rat

Za razliku od Njemačkog Carstva, gdje se Landwehr uglavnom sastojao od rezervista i dobrovoljaca, Carsko-kraljevski Landwehr sastojao se od redovnih jedinica. Bila je u potpunosti uspostavljena regularnim postrojbama, a ne djelomično mobilizirana ili kadrovirana. Landwehr ne treba brkati s Landsturmom koji je bio dobrovoljačka milicija.

Borbeni poredak na početku Prvog svjetskog rata;

• 37 pješačkih pukovnija (Landwehr Infanterieregiment)
  • 4 pukovnije bile su obučene za planinsko ratovanje (4., 23., 27. i 37.)

• 6 pukovnija kopljanika (ulana)
• 8 bataljuna poljskog topništva (Feldkanonen-Divisionen)
• 8 bataljuna poljskih haubica (Feldhaubitz-Divisionen)
• 3 tirolske streljačke pukovnije (Tiroler Landesschützen Regimenter)
• 1 konjička tirolska streljačka bojna (Reitende Tiroler Landesschützen)
• 1 konjanička dalmatinska streljačka bojna (Reitende Dalmatiner Landesschützen)

Dana 11. travnja 1917. pješačke jedinice Landwehra preimenovane su. Naslov "Landwehr" zamijenjen je naslovom "Schützen" ("Strijelci").

• Odore austrijskog domobranstva
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Pješaštvo

Godine 1869. formirano je 79 pješačkih bataljuna, a svaki se sastojao od stožera od desetak ljudi. Satnije su se morale formirati u punim činovima u slučaju mobilizacije, a nazočnost pozvanih u početku je bila ograničena na 8-tjednu obuku i sudjelovanje u vojnim manevrima 14 dana godišnje.

Ove su bojne nosile naziv Landwehrinfanterie-Bataillon za one stacionirane sjeverno od Dunava i Landwehrschützen-Bataillon za one južno.

Nedostatak državnog interesa i ograničena sredstva bili su glavni uzroci nedovoljne opremljenosti Landwehra u prvim godinama. Godine 1872. uvedeni su mali stalni kontingenti za svaki bataljun, čime je fiksni broj porastao na oko trideset ljudi. U istom razdoblju u Dalmaciji su osnovana još dva bataljuna, čime je dostignut broj od 82 bojne. U Tirolu i Vorarlbergu 1870. formirano je još 10 pješačkih bojni pod nazivom Landesschützen.

Godine 1884. 23 bojne Landwehrschützena i 59 bojni Landwehrinfanterie grupirani su u 5 Landwehrschützen pukovnija i 17 Landwehrinfanterie pukovnija. 10 Landesschützen bojni iz Tirola i Vorarlberga i 4 bataljuna iz Dalmacije, koji su 1882. ostali su neovisni.

Između 1898. i 1901. broj pukovnija povećan je na 36, ​​sve s nazivom Landwehrinfanterie-Regiment, čime je eliminirana prethodna razlika. Osim toga, 23 pričuvne bojne pretvorene su u djelatne bojne. Bili su grupirani u 16 brigada i 8 divizija.

1906. pukovnija br. 4 za nadzor brdsibnju 1kih granica s Italijom i transformiran za angažman u planinama. To je praktički dovelo do rođenja austrijskih planinskih trupa.

1906. godine 23. pukovnija stacionirana u Dalmaciji podijeljena je u dvije pukovnije, 23. i novu 37. pukovniju, a osoblje je iskorišteno za nadzor luka kako bi se nosilo s mogućim slučajem rata s Kraljevinom Italijom.

Godine 1908. I., II. i III. Landesschützen pukovnija, te 4., 23., 27. i 37. Landwehrinfanterie pukovnija dobila je opremu za brdsko ratovanje, a 1910. pridodani su Landwehr pješačkoj pukovniji br. 27 i rekonstruirana III Landesschützen pukovnija čime su formirane planinske trupe Landwehra (Landwehr Gebirgstruppe). Za svaku pukovniju formirana je postrojba brdskih strojnica (Gebirgs-Maschinengewehrabteilung) s 4 strojnice.

Između 1908. i 1910., mitraljeske jedinice također su postavljene za preostale bojne Landwehra.

Oprema pješaštva Landwehra, osim brdskih trupa, bila je identična opremi pješaštva obične vojske.

Glavno oružje pješaštva bila je repetirka M1895 Steyr-Mannlicher. Policajci su bili naoružani ili M.7 Repetierpistole ili M12 Steyr modelom i nožem. Mitraljez koji je isporučen mitraljeskim odjelima bio je Schwarzlose M.07/12.