Hrvatska ratna mornarica

(Preusmjereno s HRM)

Hrvatska ratna mornarica (kratica HRM) grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njezina uloga i namjena je štititi integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske.

Hrvatska ratna mornarica

Znak HRM
Osnovana 12. rujna 1991.
Sjedište Pomorska baza Lora, Split
Dan postrojbe 18. rujna
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
komodor Damir Dojkić
Istaknuti
zapovjednici
admiral flote Sveto Letica
viceadmiral Vid Stipetić
viceadmiral Zdravko Kardum
admiral Robert Hranj
kontraadmiral Predrag Stipanović
Znakovlje
Krmena zastava
Pramčana zastava

Zadaće Hrvatske ratne mornarice

uredi

Glavne zadaće HRM u miru su:

  • održavanje optimalne razine spremnosti snaga u cilju odvraćanja od agresije na RH,
  • sudjelovanje u nadzoru i zaštiti morskih i podmorskih prostora i epikontinentalnog pojasa na kojima Republika Hrvatska ima puni suverenitet, suverena prava i nadležnosti, u suradnji s drugim institucijama i organizacijama RH,
  • održavanje sposobnosti mornaričkog pješaštva za vođenje borbe u priobalju i na otocima,
  • sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama potpore miru,
  • sudjelovanje u aktivnostima nadzora naoružanja i izgradnje mjera povjerenja i sigurnosti,
  • sudjelovanje u potpori civilnim organizacijama i institucijama RH na moru,
  • sudjelovanje u traganju i spašavanju na moru.

Glavne zadaće HRM u ratu su:

  • sudjelovanje u združenim obrambenim i napadnim operacijama u obrani i uspostavi teritorijalnog integriteta zemlje,
  • sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske, a stupanjem u NATO i u obrani saveznika.

Povijest

uredi
 
Mornari i kadeti u svečanim odorama HRM
 
Pripadnici HRM tijekom proslave Dana OSRH u Karlovcu 2008. godine

Odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. kojom je imenovao zapovjednika admirala Svetu Leticu – admirala s preko četiri desetljeća iskustva u ratnoj mornarici, koji će biti na čelu HRM za čitavog trajanja Domovinskog rata – službeno je započelo ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice osnivanjem prvih vojnih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno jurišni brod DJB-103 koji je otet Jugoslavenskoj narodnoj armiji 15. rujna 1991. dok je bio na remontu u Veloj Luci.

Osvajanje prvih skladišta i vojne opreme

uredi

Već su tijekom rujna stvoreni uvjeti za snažno suprotstavljanje agresoru na moru i primorju. U akciji "Zelena tabla – Mala bara", 14./15. rujna 1991. osvojena su skladišta streljiva i naoružanja, a u Tatinjama skladišta morskih mina čime je HRM došla do prvih snažnih oružnih sustava. Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna 1991. snage 113. brigade i postrojbe PU Šibenske zarobile su u vojarni Kuline 15 ratnih brodova i plovila dok su radnici ondašnjeg Mornaričkog tehničkog remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod u svoje ruke i 19 ratnih brodova i plovila. Mlade hrvatske snage su tako važan plijen uspjele obraniti u teškim borbama, izvojivši prvu značajnu pobjedu u Domovinskom ratu, kojom je omogućeno formiranje snažne ratne mornarice[1]: neprijatelj će u narednim godinama s poteškoćama održavati ispravnost plovila koja su mu preostala, a superiorna hrvatska brodogradnja će uspijevati podizati borbenu sposobnost zarobljenih plovila i unaprjeđivati tehnološku razinu oružanih sustava.

Zarobljeni brodovi i plovila

uredi

Zarobljena 34 ratna broda i plovila u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote JRM. Zapoviješću zapovjednika HRM-a 24. rujna ustrojena je Ratna luka Šibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u dvije borbene skupine:

  • Udarne pomorske snage (UPS) organizirane u "Mješoviti divizion RTOP, RČ, TČ i PČ"

s brodovima:

  • Obalne pomorske snage (OPS)

Su činili svi ostali brodovi s barkama koji su uglavnom djelovali u priobalju.

Premda je većina bila u lošem stanju, nedostajali su ili su bili oštećeni pogonski dijelovi i naoružanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinačnim akcijama – tako primjerice OB-02 Šolta koji je zarobljen tijekom Boja u Splitskom kanalu – postali temelj izgradnje HRM-a. Od odlučujuće važnosti za nadzor obalnog ruba i međuotočkog prostora bilo je preotimanje obalnog topništva JRM-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica (OTB).

U rujnu su osvojene OTB 90 mm na Žirju (14. rujna), OTB 100 mm Zečevo (16. rujna), OTB 88 mm na Smokvici (19. rujna), OTB 88 mm Marinča rat na Šolti (20. rujna), OTB 85 mm Ražanj na Braču (24. rujna), OTB 88 mm Ražnjić i OTB 85mm Privala na Korčuli (17. rujna). Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna, a 1. listopada od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku Šolti ustrojene su OTB Kašjuni i Duilovo u Splitu.

Borbena djelovanja HRM-a u jesen 1991.

uredi

U studenom 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela" koja je, uz veliki ophodni brod (VPBR-31 "Split"), imala i dvije raketne topovnjače (RTOP-401 i 403), raketni čamac (RČ-306), torpedni čamac (TČ-220) te jedan ophodni brod (PČ-176) i bila je apsolutni gospodar situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo velik. S otoka su vraćani čamci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svim plovilima koja su mogla prevoziti ljude. Ploviti je mogao samo onaj koji je imao dopuštenje vojnih vlasti, a to je značilo da se nešto prevozi za njihove potrebe.

Dne 14. studenoga diverzanti Hrvatske ratne mornarice su priručnim daljinski navođenim torpedom pogodili i teško oštetili ophodni čamac PČ-176 Mukos koji je JRM napustila. Taj je brod kasnije otegljen u remontno brodogradilište u Šibeniku gdje je ubrzo popravljen i uveden u operativnu uporabu. Danas plovi u sastavu 1. divizijuna Obalne straže pod oznakom OB-02 i nosi ime "Šolta".

U znak odmazde 15. studenoga u 6:42 sati s VPBR-31 Split je otvorena paljba po gradu Splitu – gradu po kojem je dobio ime.[2] Nakon toga, cijela taktička grupa "Kaštela" je otvorila paljbu po Splitu, Braču i Šolti. Uslijedio je i odgovor HRM-a koja je sa svojih topničkih bitnica otvorila paljbu po brodovima JRM-a. Djelovanjem topničkih bitnica brodovi JRM-a su bili prisiljeni na povlačenje. U pomoć je bilo upućeno 6 zrakoplova tipa Jastreb. Međutim, djelovanjem protuzračne obrane s otoka Brača oborena su dva zrakoplova i tako je onemogućeno njihovo djelovanje. Ovaj pomorski boj je poznat kao Boj u Splitskom kanalu.

Nakon boja u Splitskom kanalu TG "Vis" koja je operirala južno od Splitskih vrata povukla se u uvalu luke Vis, a TG "Kaštela" se, u svom povlačenju prema Neretvanskom kanalu, u popodnevnim satima 15. studenog 1991. godine, sastala s TG "Ploče" sastava tri minolovca (M-143 "Olib", M-144 "Iž" i M-153 "Blitvenica").[3]

Obalne topničke bitnice HRM-a s Pelješca i Korčule su u prijepodnevnim satima 16. studenog 1991. godine otvorile vatru po dijelovima TG "Kaštela" i TG "Ploče". Došlo je do izmjene vatre, zbog čega je oštećeno nekoliko brodova JRM-a. Od posljedica djelovanja topničkih bitnica HRM-a minolovac ML-144 je bio primoran nasukati se u hvarskoj uvali Torac, a ML- 143 je potonuo kod otoka Šćedro. Taj boj je poznat kao Boj u Korčulanskom kanalu. Ostali brodovi su se iz Korčulanskog kanala povukli na otok Vis.

Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika.

Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.

Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama RH. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio, u obrani kojega je vrlo značajan doprinos imao odred naoružanih brodova Dubrovnik.

Jačanje HRM tijekom domovinskog rata i preuzimanje inicijative na Jadranu

uredi

Makar je primirje 1991. godine HRM dočekala sa znatno manjim brojem operativnih plovila od broja koji je ostao JRM, preuzela je pretežni dio ratnih luka; u svibnju 1992. godine JRM napušta i luke na Visu i Lastovu, koje su bile od presudne važnosti za kontrolu plovidbe Jadranom i smještali su flotu JRM neposredno u hrvatsko obalno more.

U preostalim dobrim lukama u Boki kotorskoj, predstavljala je JRM manju prijetnju, osobito s obzirom na to da je – lišena značajnijih brodograđevinih kapaciteta – bila suočena s problemima u održavanju. Hrvatska brodogradnja je, s druge strane, predano radila na osposobljavanju zarobljenih brodova (od kojih je znatan dio bio na remontu, ili zarobljen nakon oštećivanja u borbama) i unaprjeđivanju flote HRM. Između ostalog, 1992. godine je u službu uveden brod znatne vatrene moći RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV., sagrađen u Brodogradilištu Kraljevica; 1994. godine u skopu združene vježbe HRM-a i HRZ i PZO "Posejdon 94" bit će izvedeno prvo testno lansiranje švedskih protubrodskih raketa RBS-15 s raketnih topovjača RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV i RTOP-21 Šibenik,[4] ostvarivši time prednost pred protivničkom flotom koja je raspolagala sličnim starijim sustavima P-15 sovjetskog podrijetla.

U sklopu HRM ustrojeno je i mornaričko pješaštvo: postrojba "Vange" sudjeluje u teškim borbama za kontrolu nad Novigradom i Novskim ždrilom tijekom Operacije Maslenica u siječnju 1993. Još ranije je Mješoviti odred mornaričko-desantnog pješaštva, osnovan na području Dubrovnika 1. studenog 1991. god., sudjelovao u obrani tog područja, u kojoj je iznimno važnu zadaću transporta prema opkoljenom gradu izvršio i Odred naoružanih brodova Dubrovnik.

HRM je do kraja domovinskog rata uspješno kontrolirala hrvatsko teritorijalno more i osiguravala pristup hrvatskim lukama.

Zapovjednici HRM-a

uredi
 
Sveto Letica, prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice
  1. Sveto Letica (12. rujna 1991.svibanj 1996.)
  2. Vid Stipetić (1996.2002.)
  3. Zdravko Kardum (31. prosinca 2002.19. ožujka 2007.)
  4. Ante Urlić (2007.31. listopada 2012.)
  5. Robert Hranj (1. studenog 2012.31. siječnja 2015.)
  6. Predrag Stipanović (1. veljače 2015.18. prosinca 2017.)
  7. Ivo Raffanelli (18. prosinca 2017. – )

Struktura

uredi

Osnovnu strukturu HRM čini:[5][ne postoji u izvoru]

  • Zapovjedništvo HRM – zapovjedništvo HRM-a smješteno je u Splitu, u pomorskoj bazi "Lora".
  • Zapovjedna satnija
  • Flotila HRM-a
    • Zapovjedništvo Flotile
    • Divizijun za površinsko djelovanje
    • Divizijun za potporu
    • Protuminski divizijun
    • Odred rezidencijalnih brodova
    • Satnija mornaričko-desantnog pješaštva
  • Obalna straža
    • Zapovjedništvo (Split)
    • 1.divizijun (Split)
    • 2.divizijun (Pula)
  • Bojna obalne službe motrenja i obavješćivanja (OSMIO)
  • Središte za obuku
  • Pomorska baza Split
    • Odjeljak pomorske baze Sjever – Pula
    • Odjeljak pomorske baze Jug – Ploče/Pelješac
 
Postroj pripadnika HRM-a u svečanom mimohodu tijekom obilježavanja Dana državnosti 2008. godine

Pomorske baze i vojne luke

uredi

Pomorske baze se nalaze u Puli, Šibeniku, Splitu, Pločama. Također, duž obale smještene su postaje obalnog motrenja.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske osnovane su vojne luke za potrebe Ministarstva obrane za vojnu namjenu.

Vojne luke

uredi
  • Pula
  • Kovčanje – otok Lošinj
  • »Uvala Panikovac« – Šibenik
  • Divulje – Trogir
  • »Brižine« – Kaštel Sućurac
  • »Lora« – Split
  • »Poljud« (luka Učilišta HRM) – Split
  • »Postrojbe za razmagnetiziranje brodova« (poluotok Marjan) – Split
  • »Postaja za kontrolu brodskog magnetizma« (hrid Galija u cijelosti) – Split
  • »Uvala Tatinje« (u cijelosti) – Ploče
  • »Otok Pločica« (u cijelosti s pripadajućim morskim prostorom) – Ploče
  • »Uvala Bačine« – Ploče
  • »Meja« – otok Korčula

Vojne podzemne luke

uredi
 
Baza za demagnetizaciju brodova na Marjanu
  • Potkop »Zagračina« – Dugi otok
  • Potkop »Paprenica« – Dugi otok
  • Potkop »Bukašin« – Dugi otok
  • Potkop »Parja« – otok Vis
  • Potkop »Maslinova« (uvala Maslinova) – otok Brač
  • Potkop »Smrka« (uvala Smrka) – otok Brač
  • Potkop »Kruščica« (uvala Kruščica) – otok Brač
  • Potkop »Sito« – otok Lastovo
  • Potkop »Kremena« – otok Lastovo
  • Potkop »Duba« – Ploče
  • Potkop »Brijesta« (uvala Brijesta) – Ploče
  • Potkop »Soline« (uvala Soline) – Ploče

Maskirni pristani (privezišta, vezovi) izgrađeni su na nenastanjenom dijelu obale i do njih uglavnom ne vode nikakve izgrađene komunikacije. Duž obale postoje 14 maskirnih pristana.

Naoružanje

uredi
 
Raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir
 
Ophodni brodovi Cavtat i Hrvatska Kostajnica
 
Spasilački brod Faust Vrančić
 
RTOP-11 u Lori

Glavnu borbenu osnovu Hrvatske ratne mornarice čine tri raketne topovnjače hrvatske proizvodnje te dvije raketne topovnjače klase Helsinki koje su dostavljene početkom studenog 2008.[6] Finske raketne topovnjače kupljene su za simboličnih 9 milijuna eura u sklopu offset dogovora o kupnji finskih oklopnih vozila te predstavljaju prijelazno rješenje do nabave domaćih fregata.[7]

Uz raketne topovnjače, HRM posjeduje i velik broj pomoćnih brodova koji se koriste za mino-polaganje, ophodnju i obuku mornara. Prema dugoročnom planu razvoja dio brodova će obnašati i ulogu Obalne straže[8] dok će ostali biti namijenjeni obavljanju tradicionalnih pomorskih zadaća.

Većina brodova iz flote HRM zapravo su brodovi JRM, koji su zarobljeni početkom Domovinskog rata. Dio brodova građeni su za potrebe JRM, ali nisu bili dovršeni ili su se u trenutku rasplamsavanja sukoba nalazili na remotnu.

Ministarstvo obrane najavilo je modernizaciju raketnih topovnjača za korištenje novih rakete radi isteka resursa raketama rbs-15, te nabavu 2 nove korvete za hrvatsku ratnu mornaricu. Vrijednost ugovora je potvrđena na oko 500 milijuna eura i više. Pregovori za nabavu traju, a kandidati koji se spominju su norveška vanguard class modularna korveta (proizvođač konsberg već je potvrdio pregovore prema njihovim informacijama brodovi bi se gradili u Hrvatskoj) i francuska gowind 2500 korveta. Nabava se očekuje 2024. prema informacijama iz MORH-a u razdoblju 2025.-2030. očekuje se ulazak u službu 2 nove korvete.

Hrvatska je također u procesu pregovora za nabavu 2 nova minolovca. Očekuje se kupovina talijanskih gaeta class minolovaca, međutim nabava drugih nije isključena.

Ostalo

uredi

Ciljevi modernizacije HRM su planska modernizacija postojećih brodova i sredstava za izvršenje postavljenih namjenskih zadaća, te izrada studije izvodljivosti za izgradnju višenamjenskih i obalnih ophodnih brodova. Ministar obrane je 2. prosinca 2014. potpisao ugovor s Brodosplitom o izgradnji 5 novih obalnih brodova po projektu Brodarskog instituta. Dovršetak izgradnje prvog broda se očekuje za 15 mjeseci.[9]

U tijeku je završna faza instaliranja radara "Peregrine" te završetak prve faze implementacije računalno – komunikacijske mreže projekta "More". Četiri radara iz sustava Peregrin nalaze se na Visu, Lastovu, Dugom otoku i Mljetu. Zajedno s još devet radarskih postaja na Jadranu činit će jedinstven radarski sustav "More" koji pokriva prostor od Kvarnerskog zaljeva do južnog Jadrana, sa zadaćom zaštite hrvatskih nacionalnih interesa na moru. Sustav je namijenjen ponajprije nadzoru Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. U slučaju potrebe, djelovat će i kao potpora sustavima protubrodske, protuzračne i obalne obrane, za otkrivanje i sprječavanje terorizma, protuzakonite migracije i šverca, te kao potpora Službi traganja i spašavanja na moru.

Činovi u HRM

uredi
Admirali
         
Admiral flote Admiral Viceadmiral Kontraadmiral Komodor
Časnici
Viši časnici Niži časnici
           
Kapetan bojnog broda Kapetan fregate Kapetan korvete Poručnik bojnog broda Poručnik fregate Poručnik korvete
Dočasnici
Viši dočasnici Niži dočasnici
           
Časnički namjesnik Stožerni narednik Nadnarednik Narednik Desetnik Skupnik
Mornari i kadeti
   
Razvodnik Pozornik

Dan Hrvatske ratne mornarice

uredi
 
Pripadnici Hrvatske ratne mornarice tijekom svečanog postrojavanja u Zagrebu, 25. lipnja 2008.

Odlukom Predsjednika Tuđmana iz 1993. Dan Hrvatske ratne mornarice obilježava se 18. rujna, u spomen prve zapisane hrvatske pomorske pobjede, kada su Neretljani u vrijeme kneza Branimira 887. godine u bitci kod Makarske porazili mletačko brodovlje. Time se željela posebno istaknuti duga hrvatska pomorska tradicija.[10] Dan HRM-a obilježava se smotrom brodova u raznim obalnim gradovima, danom otvorenih vrata, koncertima orkestra OSRH ili klape HRM-a "Sv. Juraj", uz odavanje počasti poginulim pripadnicima mornarice i prvom zapovjedniku, admiralu flote Sveti Letici "Barbi".

Povijest hrvatske mornarice vezana je uz rujan: u drugoj polovici rujna 1991. hrvatske snage su zarobile i osvojile prve ratne brodove i luke te je 12. rujna počelo ustrojavanje HRM-a, a i hrvatski partizani su osnovali partizansku mornaricu u Podgori kraj Makarske 10. rujna 1942., otpočevši borbu protiv talijanske i njemačke okupacije Jadrana, te se taj dan 45 godina slavio kao dan mornarice u Jugoslaviji. Izaslanstva HRM na taj dan ili u sklopu proslave Dana mornarnice polažu vijence na spomenik Galebova krila u Podgori.[11][12][13]

Odlikovanja

uredi

Godine 2001. Hrvatska ratna mornarica odlikovana je odlukom predsjednika Republike Redom kneza Domagoja s ogrlicom u prigodi 10. obljetnice ustroja i djelovanja, a za ukupan doprinos u stvaranju oružanih snaga i obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Poveznice

uredi

Literatura

uredi
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Izvori

uredi
  1. "Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine", Dean Čanić za "Vojna povijest", 22. rujna 2014
  2. http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=396559
  3. Jane's Fighting Ships, Sampson Low, Marston and Co., London, 1992., str. 822.
  4. "Uspješno provedeno gađanje protubrodskom raketom RBS-15B", priopćenje Ministarstva obrane RH, 14. svibnja 2015.
  5. Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. listopada 2008. Pristupljeno 15. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2009. Pristupljeno 16. studenoga 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. Sklopljen ugovor o nabavci dva raketna broda klase Helsinki. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2008. Pristupljeno 18. rujna 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2008. Pristupljeno 18. rujna 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. Morh, MORH i Brodosplit potpisali ugovor o gradnji obalnih brodovaArhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2014. (Wayback Machine) objavljeno 2. prosinca 2014, pristupljeno 7. prosinca 2014.
  10. "Konferencija za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana održana 15. prosinca 1995. u Predsjedničkim dvorima"Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2012. (Wayback Machine)
      »...razumije se, da sam bio jedan od onih koji uspostavom samostalne hrvatske države je kazao – da je jedna od prvih zadaća među inim, i da vratimo slavu hrvatskog naroda zbog njegovog pomorstva. I, mogu vam sada reći, kad smo određivali dan ratne mornarice, pa su mi došli sa prijedlogom da to budu neki datumi od ovih naših dana, kad smo mi uspostavili ratnu mornaricu. Onda sam ja rekao – povijest ne počinje s nama, i izvolite mi pronaći datum hrvatskog pomorstva iz što starije povijesti, pa su onda pronašli pobjedu Domagoja nad Mlečanima.«
  11. "Na spomeniku Galebova krila: Obilježen Dan partizanske ratne mornarice"Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. kolovoza 2019. (Wayback Machine), makarsko-primorje.com, Datum objave: 11 rujna 2015
  12. "Svečano obilježen Dan i 21. obljetnica ustrojavanja HRM-a"[neaktivna poveznica], MORH, 15.9.2012, Priopćenje
  13. "HRM u zadnji čas u proslavu ubacio partizane", Slobodna Dalmacija, 16.09.2008.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatska ratna mornarica