Weimar

Klasicistički Weimar
	<img src="//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d0/Flag_of_UNESCO.svg/25px-Flag_of_UNESCO.svg.png" decoding="async" width="25" height="17" class="mw-file-element" data-file-width="900" data-file-height="600"> Svjetska baština – UNESCO
	<img alt="}}" src="//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/02/Gr%C3%BCnes_Schloss_%28Herzogin-Anna-Amalia-Bibliothek%29_in_Weimar.jpg/300px-Gr%C3%BCnes_Schloss_%28Herzogin-Anna-Amalia-Bibliothek%29_in_Weimar.jpg" decoding="async" width="300" height="219" class="mw-file-element" data-file-width="1528" data-file-height="1117">
Država	<img src="//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/ba/Flag_of_Germany.svg/24px-Flag_of_Germany.svg.png" decoding="async" width="24" height="14" class="mw-file-element" data-file-width="1000" data-file-height="600">
Godina uvrštenja	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:846

Weimar
	Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E
Država	Njemačka
Savezna država	Tiringija
Gradonačelnik	Peter Kleine
Površina	84,26 km2
Nadmorska visina	208 m
Stanovništvo	65.233 (31. prosinca 2009.)
Gustoća stanovništva	768 stan./km2
Poštanski broj	99401–99441
Pozivni broj	03643 (Taubach: 036453)
Registarska oznaka	WE
	Službena stranica weimar.de
Karta
	Weimar
	Weimar
	Položaj grada na karti Njemačke

Weimar je grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Grad je poznat po svojoj kulturnoj baštini i brojnim umjetničkim djelima, slavnim stanovnicima i po tome da je dao ime Weimarskoj Republici (1918. – 33.), njemačkoj državi nastaloj nakon Prvog svjetskog rata na izborima početkom 1919. god. kada je donesen prvi njemački demokratski Ustav. Međutim, grad je bio i žarište njemačkog prosvjetiteljstva i mjesto u kojem su spisatelji Goethe i Schiller razvili književni pokret Weimarski klasicizam. Grad je bio i rodno mjesto Weimarske škole umjetničkih zanata i Bauhaus pokreta, koji je 1919. god. osnovao Walter Gropius s umjetnicima kao što su: Vasilij Kandinski, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Lyonel Feininger.

Mnoga mjesta u središtu grada su UNESCO-ova svjetska baština.

Povijest uredi

Goethe i Schiller ispred Njemačkog narodnog kazališta i simfonijske dvorane u Weimaru.

Najstariji zapis o gradu potječe iz 899. god. Weimar je bio glavni grad kneževine, a nakon 1815. god. i Velikog vojvodstva, Sachsen-Weimar (do 1918.). Ime grada se mijenjalo od "Wimares" (po vinu) preko "Wimari" do "Wimar" i naposljetku "Weimar". God. 1410., dobio je titulu slobodnog grada sa svim pravima, ali je razvitak grada u nastanku poremetio veliki požar 1424. god.

Za vrijeme vladavine Ane Amalije (1758. – 1775.) i njezinog sina Karla Augusta (1809. – 1828.) Weimar je postao važnim kulturnim središtem Europe. U gradu su djelovali književnici kao što su: Goethe, Schiller i Johann Gottfried von Herder, te glazbenici: Johann Nepomuk Hummel (Mozartov učenik), Liszt i Johann Sebastian Bach. Na poziv vojvode Karla Augusta Goethe odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. god. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta. Poput Schillera, i on je pokopan u Weimaru.

Kako je glavni grad Njemačke, nakon Njemačke revolucije 1918. god. bio pod konstantnim uličnim neredima, Državno vijeće se nije moglo sastati u Berlinu, te je prvi ustav Republike Njemačke sastavljen je u Weimaru i od tada se Njemačka zvala i Weimarskom Republikom.

Bauhaus u Weimaru je bila škola arhikteture i primijenjene umjetnosti u Weimaru, u razdoblju od 1919. do 1931. godine, koju je osnovao arhitekt Walter Gropius.

God. 1937., nacisti su izgradili koncentracijski logor Buchenwald, samo osam kilometara od Weimara. Između srpnja 1938. i travnja 1945. god., tu je zatvoreno oko 240.000 ljudi, uključujući i 168 savezničkih zarobljenika. Broj umrlih u logoru Buchenwald se procjenjuje na 56.545. Od 1945. do 1950. god., Sovjetski Savez se koristio okupiranim koncentracijskim logorom Buchenwald za utamničenje poraženih nacista i nepodobnih Nijemaca. Dana 6. siječnja 1950. god., Sovjeti su predali logor Ministarstvu unutarnjih poslova Istočne Njemačke. Weimar je bio u Istočnoj Njemačkoj od 1949. do Ujedinjenja Njemačke (1990.).

Weimar je bio europski glavni grad kulture za 1999. godinu.

Znamenitosti uredi

Dvorac Ettersburg s parkom

Dvorac Belvedere

Zaštićeni spomenici svjetske baštine uredi

Povijesno groblje

Novi prirodoslovni muzej

Klasicistički Weimar (1998.)

Knjižnica vojvotkinje Anne Amalije (Herzogin Anna Amalia Bibliothek) koja datira iz 1691. god. (jedna od najstarijih u Europi), spada u UNESCO-ovu svjetsku baštinu, a sadržavala je preko 1,000,000 svezaka (poput Goetheovog remek-djela Faust i izvorne luteranske Biblije iz 1534.) i glazbenu kolekciju vojvotkinje. Dana 2. rujna 2004. god., u knjižnici je izbio požar u kojemu je stradalo od 40-50,000 svezaka;, veliki gubitak za njemačku kulturu i cijeli svijet. Dana 24. listopada 2007. god., knjižnica je ponovno je otvorena, a posjetitelji moraju rezerviraju ulaznice više mjeseci unaprijed.
Državni Goetheov muzej i Goetheova kuća
Goethe's Gartenhaus
Schillerova kuća i muzej (Schillers Wohnhaus)
Herderove zgrade (Gradska crkva sv. Petra i Pavla, Herderova kuća i Stara Weimarska gimnazija )
Gradski dvorac (Weimarer Stadtschloss) i dvorski muzej (Schlossmuseum)
Wittumspalais
Povijesno groblje Friedhof s kraljevskom kriptom
Ilm park s Rimskom kućom, Gotheovom vrtnom kućom i Zvjezdastim vrtom
Dvorac Belvedere (Schloss Belvedere) s parkom i oranžerijom
Dvorac Ettersburg s parkom
Dvorac Tiefurt (Schloss Tiefurt)

Schillerova kuća
Crkva sv. Petra i Pavla
Gradski dvorac
Gotheova vrtna kuća u parku Ilm

Spomenici Bauhausa (1996.)

Zgrada Sveučilišta Bauhaus u Weimaru
Škola umjetničkih zanata u Weimaru
Izložbeni paviljon Haus am Horn (Musterhaus Am Horn)

Ostale znamenitosti uredi

Lisztov muzej
Njemačko narodno kazalište i simfonijska dvorana (Deutsches Nationaltheater und Staatskapelle Weimar)
Novi prirodoslovni Weimarski muzej
Muzej Bauhausa
Buchenwald memorijal
Nietzsche arhiv
Dvorac Kochberg (Schloss Kochberg)