HNK Rijeka

Hrvatski nogometni klub
(Preusmjereno s NK Rijeka)
Disambig.svg »NK Rijeka« preusmjerava ovamo. Za klub iz Viteza, pogledajte NK Rijeka Vitez.

HNK Rijeka je hrvatski nogometni klub iz Rijeke. Jedan je od najuspješnijih hrvatskih klubova po tradiciji i značenju u hrvatskom nogometu.

HNK Rijeka
HNK Rijeka.svg
Puno ime Hrvatski nogometni klub Rijeka
Nadimak Riječki bijeli
Osnovan 1906. (kao Club Sportivo Olimpia)
Igralište Stadion Rujevica, Rijeka
Kapacitet 8.191[1]
Predsjednik Flag of Croatia.svg Damir Mišković
Trener Flag of Croatia.svg Goran Tomić
Liga 1. HNL
2020./21. 3.
Popis igrača Popis igrača HNK Rijeke
Domaći dres
Treći dres
Soccerball current event.svg Trenutačna sezona

Klub je osnovan 1906. godine pod imenom Club Sportivo Olimpia[2][3]. Kasnije je u jeku burnih političkih i režimskih promjena koje su pogodile grad u više navrata prisilno mijenjao ime[4][5], da bi 1995. godine klub dobio sadašnje ime pri uspostavljanju demokratske Hrvatske.

Domaće utakmice igra od 2015. na novom stadionu Rujevica, dok je klupski povijesni stadion Kantrida.

HNK Rijeka je osvojila jedan naslov prvaka Hrvatske iz 2017. godine dok je sedam puta bila doprvak. Osvajač je 8 nacionalnih kupova, 2 jugoslavenska kupa te 6 Hrvatskih kupova, jednog Hrvatskog nogometnog superkupa, te Balkanskog kupa osvojenog 1978. godine. Najveći rivali HNK Rijeke su momčadi splitskog Hajduka s kojim igra Jadranski derbi, zagrebačkog Dinama, pulske Istre te gradskog rivala Orijenta. Uz klubove Dinamo Zagreb i Hajduk Split, NK Rijeka je najtrofejniji od hrvatskih nogometnih klubova.

PovijestUredi

1906-1926Uredi

 
Jedna od najranijih utakmic između Olimpie i Dorie desetih godina XX. stoljeća

1904. godine je u Rijeci (Fiume, u sastavu ugarskog dijela Austro-Ugarskog Carstva kao Corpus Separatum), osnovan Club Sportivo Olimpia kao sportski klub sa sekcijama za tennis-lawn, foot-ball, plivanje, biciklizam, laku atletiku i boks.[6] Klub su osnovali braća Mitrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agesilao Satti, a prvo je sjedište bilo na Brajdi, na mjestu današnjeg ulaza u KBC Rijeka.[7] Prvo službeno zasjedanje nogometne sekcije je zabilježeno u novinama 25. studenog 1906. godine. Taj se datum stoga smatra i službenim začetkom HNK Rijeke[8], ćime je klub najstariji još aktivni nogometni klub u Hrvatskoj. Za razliku od mnogo drugih klubova u gradu i okolici, on je od samog početka multikulturalnog opredjeljenja jer u njemu igraju i rade bok uz bok predstavnici svih tada glavnih etničkih riječkih skupina: talijani, hrvati, mađari i njemci. Klupske su boje prvih godina bile crno-bijele.

Već 1907. Olimpia preuzima ulogu glavnog gradskog kluba od Atletico Fiumano, i klubu će se ubrzo pridružiti još mnogo drugih novoosnovanih u gradu, među kojima i klub Doria (kasnije Gloria), radnički klub osnovan 1912. godine. Sama Olimpia preimenuje 9. siječnja 1918. svoj naziv u Olympia, po izvornom grčkom obliku dotadašnjeg talijanskog imena. Ubrzo Olympia i Gloria postaju najveći gradski rivali, prvi kao predstavnik bogatijih slojeva društva i drugi kao predstavnik radničke klase. Stižu i uspijesi u prvim turnirima grada Rijeke i prvenstvima Julijske Krajine. Kroz to svoje prvo uspiješno doba klub po prvi puta nosi dres bijele boje.

 
Veliki derby između Olympie i Glorie igran 30. Studenog 1924 na Kantridi.

U Rijeci je u isto doba nastao i famozni talijanski sportski grb zvan Scudetto 1920. godine, kad je selekcija d'Annuzijeve Talijanske Vojske igrala prijateljsku utakmicu protiv Reprezentacije Rijeke, u kojoj su najveću ulogu upravo igrali igrači Olympije. Tih se godina Reprezentacija grada i njezinih najbolji igrača pojavljuje više puta kao reprezentacija države u gestaciji i kao ostvarivanje lokalnih želja za jakog nogometnog predstavnika grada.

1926-1943Uredi

Rijeka je 1924. godine jednostrano pripojena od strane Italije a reorganizacija FIGC na koju je inzistirao Mussolini zahtijeva da se u svakom većem gradu spajaju postojeći klubovi kako bi se stvorila jaka nogometna ekipa koja bi predstavljala grad na državnoj razini. Nakon dvije godine otpora, Olympia i Gloria su 2. rujna 1926. spojene u nogometni klub Unione Sportiva Fiumana, sportsko društvo s više sportskih sekcijakoji je u svojoj nogometnoj sekciji okupio tada najbolje riječke igrače. Predsjednik kluba postao je Pietro Pasquali. I klub već dvije godine kasnije igra u talijanskoj Serie A zahvaljujući ćemu su na stadionu Kantrida gostovali najveći talijanski klubovi poput Ambrosiane (budući Inter), Juventusa i Napolija. Na otvaranju preuređene Kantride 1935. godine Fiumana je ugostila Romu. A u lipnju 1941. godine Fiumana je postala prvak novonastale talijanske Serie C.

1943-1954Uredi

Nakon oslobađanja grada od nacista i naknadne uspostave Vojne uprave Jugoslavenske armije (VUJA) nad gradom do 1947. godine, te zbog neizvjesnog budućeg položaja Rijeke za vrijeme mirovne konferencije u Parizu (postojala je opcija da joj se vrati status nezavisne države), u prijelaznoj poslijeratnoj godini do prvog izdanja Savezne lige Jugoslavije, vojne su vlasti u gradu vratile također lokalno prvenstvo koje nije igrano još od pristupa riječkih klubova talijanskim ligama. Za tu prigodu prvenstvo je dobilo ime kapetana i rekordera po nastupima Fiumane, Giovannija Marasa, koji je poginuo u partizanskoj akciji na obližnjoj planini Risnjak. Unatoč bliskosti partizanskom pokretu Marasa i većine njegovih suigrača, nova je vlast smatrala Fiumanu nepoželjnim simbolom prethodnog režima i nije joj dozvolila da se sa drugim gradskim klubovima takmiče u riječkom prvenstvu Kup Giovanni Maras '45.-'46. godine.

 
Reprezentacija Rijeke koja je igrala umjesto Fiumane i 1945. pobjedila Dinamo, Akademičar i Metalac.

Dekretom novih jugoslavenskih vlasti su svi prijašnji sportski klubovi u državi ugašeni 1945, kako bi se na njihovom mjestu aktivirala opća fiskulturna društva. Kako je Fiumana bila na teritoriju zone B Julijske krajine ona nije službeno ugašena tim dekretom, ali su je vlasti prisili da igra pod imenom "Reprezentacija Rijeke". Zabranu isticanja klupskog brenda su doživili skoro svi klubovi u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a naročito oni koji su sudjelovali u takmičenjima prijašnjih država ili nisu bili eksplicitno proleterske naravi, npr. Građanski, HŽŠK, Cibalia, HŠD Bačka, OFK Beograd, NK Koper, Burja, Hercegovac, Hermes, i mnogo drugih. Rijeka se tad susreće u prijateljskim dvobojma sa svojim budućim velikim rivalima i tadašnjim najboljim jugoslavenskim klubovima, jer oni tijekom sezone 1945.-46. igraju u svojim lokalnim prvenstvima u svakoj od novonastalih republika, dok se federalno prvenstvo Jugsolavije još ne održava. Rijeka pobjeđuje sve domaće utakmice: zagrebački Dinamo sa 4-2, Akademičar Zagreb sa 7-2 i Metalac Beograd sa 2-0[9].

1946. godine grad odlučuje i formalno ustrojiti dvojezično Sportsko Društvo Kvarner / Società Cultura Fisica Quarnero kao reprezentativni gradski klub na temeljima U.S. Fiumane.[10] Njemu je odmah pristupila većina igrača, upravnika te navijača U.S. Fiumane, i klub nastavlja igrati na stadionu Kantrida. Sama ideja novog brenda za gradski klub je začeta po prijedlogu gradskog sportskog djelatnika i bivšeg upravnika Fiumane Ettorea Mazzierija uz skupinu drugih bivših članova Fiumane koji su znali da staro ime kluba neće biti prihvaćeno u Beogradu.[11] Novim predsjednikom je imenovan dr. Luigi Sošić, dok je za prvog poslijeratnog trenera riječkog kluba izabran Hans Bloch. Prvu utakmicu je SD Kvarner/Quarnero odigrao na domaćem terenu protiv splitskog Hajduka, pobijedivši ga 2:0 pogodcima Petronija i Norija. Klubu je kao i ostalima u novoj državi dodano više sportskih sekcija, svega 11, koje su u raznim poljima dosegle izvrsne rezultate: u boksu, mačevanju, košarci i tenisu. Međunarodni teniski prvak Orlando Sirola je karijeru započeo prije egzila upravo u Kvarneru. U rujnu 1946. klub sudjeluje u prvom izdanju Jugoslavenske ligu, poslije što je odigrao play-off sa Unione Sportiva Operaia iz Pule i postao gost-predstavnik Julijske krajine u prvenstvu. No na kraju godine ispada iz lige zbog političke odluke da se favorizira i pogura Ponziana, koja je sezonu završila dva mjesta ispod Rijeke. Zbog propagandnih ciljeva bilo je potrebno zadržati interes Tršćana u Jugoslavenski nogomet.

21 rujna 1948. s raskolom između Staljina i Tita dolazi do nove reorganizacije fiskulturnih društava u Jugoslaviji, i stoga u samoj Rijeci koja je 1947. službeno postala dio SFRJ. Tako sportsko društvo postaje ponovo isključivo nogometni klub i posljedično tome opet mjenja ime, ovaj put u Nogometni Klub Kvarner / Club Calcio Quarnero i nastavljati igrati sa mješovitim rezultatima u drugoj i trećoj ligi Jugoslavenskog nogometa. Klub ima sve gore rezultate kroz slijedećih desetak godina dok veliki dio stanovništva počinje napuštati rodni grad, pa iz sezone u sezonu i klub gubi mnoge od svojih najboljih tadašnjih igrača, koji odlaze iz kluba i države.

1954-1991Uredi

1954. godine, u jeku međunarodnih tenzija nastale oko Tršćanske krize i naglim ukidanjem dvojezičnosti u gradu sa strane komunističkih vlasti[12] i želju da se stvori bolji gradski brend, vlasti mijenjaju ime kluba u NK Rijeka.

Pod tim novim imenom klub će ostvariti neke od svojih najvećih uspjeha u domaćim ali i u europskim natjecanjima kada jednom dolazi do četvrtzavršnice, a jednom do osmine završnice europskih kupova. U sezoni 1986. Rijeka ostvaruje i treće mjesto u Mitropa kupu, pobjedom nad SK Sigma Olomouc.

Klub se vrača u Prvu ligu 1958. godine i ostaje u najvišem rangu 11 uzastopnih sezona do 1969. godine, kada ponovo ispada u Drugu ligu Jugoslavije. Unatoč tome što je završila prva u četiri (od pet) sezona u drugom rangu, zbog tri neuspješna pokušaja u play-offu za prvu ligu, Rijeka je napredovala opet tek u 1974. godini. Od tad je klub ostao u prvoj ligi sve do raspada Jugoslavije 1991. godine, s različitim rezultatima.

Najveći uspjeh kluba u tom razdoblju su 2 naslova Kupa Jugoslavije 1978. i 1979. godine. Rijeka je također bila viceprvak Kupa 1987. godine, kada je izgubila finale nakon izvođenja jedanaesteraca. Klub nikad nije završio bolje od četvrtog mjesta u Prvoj ligi Jugoslavije ali se 1984. godine približio svom prvom naslovu prvaka, završivši samo dva boda iza pobjednika Crvene zvezde, iako je opet bio četvrto plasirani zbog gol razlike. Rijeka je također bila najbolje plasirani hrvatski klub u Prvoj ligi Jugoslavije u nekoliko navrata: 1965., 1984. i 1987.

1991-danasUredi

U novoj državi Hrvatskoj, od 1991. godine, Rijeka je uvijek završavala u vrhu HNL. 1995. godine, u doba Domovinskog rata, kao većina nogometnih klubova u zemlji i NK Rijeka vrši posljednju promjenu imena u Hrvatski Nogometni Klub Rijeka i danas HNK slijedi tradiciju CS Olimpije, CS Glorie, US Fiumane i NK Kvarner/Quarnero.[8] Posebno se ističu rezultati kada je 2017. bila prva, 1999., 2006., 2014. i 2018. je bila druga, a 2004., 2009. i 2013. na trećem mjestu.

U sezoni 1998./99. je kontroverznim suđenjem u zadnjoj tekmi zaključnog dijela prvenstva, u Ligi za prvaka, HNK Rijeka ostala bez svog prvog naslova prvaka. U posljednjim minutama zadnjeg kola prvenstva, poništen je regularan pogodak HNK Rijeke protiv Osijeka, kojim bi Rijeka pobijedila Osijeka i postala prvakom. Rijeka se za naslov prvaka Hrvatske borila još i 2005., te 2006. godine u Hrvatskoj, te nekoliko puta u Jugoslaviji. HNK Rijeka je jedan od tri najveća hrvatska kluba, što potvrđuje i podatak da Rijeka konstantno igra u prvoj ligi još od 1974. godine, kao i pet osvojenih nacionalnih kupova, jedan osvojeni superkup te brojni europski uspjesi.

Rijeka je u sezoni 2004./05., imala najboljeg strijelca Prve HNL, Tomislava Ercega, sa 17 pogodaka. Leon Benko bio je najbolji strijelac nacionalnog prvenstva 2012./13. U ligi bivše države najbolji strijelac prvenstva bio je Milan Radović sa 26 postignutih golova 1981. godine.

Tijekom siječnja 2012. dogovoreno je da će talijanski poduzetnik Gabriele Volpi, ujedno i vlasnik fondacije Social Sport, preuzeti 70% vlasničkog udjela HNK Rijeke. Grad Rijeka ostao je i dalje u vlasništvu preostalih 30% dionica i do danas nije ispunio prethodno objavljenu obvezu o javnoj ponudi dijela svojih dionica (5% od svojih 30%) svim ostalim zainteresiranima (pravnim i fizičkim osobama). Volpi je bio tada vlasnik i talijanskog nogometnog kluba "La Spezie" koja je izborila ulazak u Seriu B za narednu sezonu te je bio i vlasnik vaterpolskih klubova Pro Recco i Primorje (prvaci i doprvaci Europe).

Rijeka je osigurala trofej hrvatskog prvaka sezone 2016./17. pobijedivši Cibaliju 21. svibnja 2017., a zadnjih 5 utakmica su odigrane 27. svibnja 2017. godine. Rijeka je te sezone osvojila i četvrti Hrvatski nogometni kup (ukupno 6 u povijesti) ostvarivši povijesnu duplu krunu. 2017. Social Sport je prodao svoje dio NK Rijeke firmi obitelji dotadašnjeg predsjednika kluba Damira Miškovića, Teanna Limited. Od tad je Rijeka osvojila 2 dodatne titule Hrvatskog nogometnog kupa, 2019. i 2020. godine, i bila druga u prventsvu 2018. i 2019. godine.

StadioniUredi

 
Stadion Kantrida

Klub je kroz vrijeme mjenjao igrališta, naročito u prvim godinama postojanja kad je prostor u gradu za velike dimenzije nogometnog igrališta bio luksuz. Klub je počeo igrati na igralištu Pioppi-Pod Jelšun, i dobio kasnije svoj prvi moderni stadion Scoglietto[7], kojeg je klub upotrebljavao dok nije počeo koristiti Kantridu kao glavni stadion.

Kantrida se nalazi u zapadnom dijelu Rijeke, na putu prema Opatiji. Ovaj stadion jedinstven je u svijetu jer je stiješnjen između stijena i mora, koje se nalazi na oko 50 metara od samog stadiona. Odmah pokraj stadiona nalaze se brojne riječke plaže i lučice za barke. Popularna američka televizijska kuća CNN je u studenom 2011. izabrala Kantridu kao jedan od sedam najčudesnijih nogometnih stadiona na svijetu, što je svakako veliko priznanje za navijače Rijeke. Stadion Kantrida svoje prve dane bilježi još davne 1913. godine gdje je prvo igralište propisanih dimenzija izgradila sušačka mladež u svom klubu Victorija. Za vrijeme Drugog svjetskog rata stadion je oštećen i nakon nekoliko poslijeratnih utakmica, ide u obnovu. Klub igra u to vrijeme na već obnovljenim CSR Belveder (u gradu poznatiji kao Campetto Cellini) do povratka na obnovljenu Kantridu. Stadion se opet onavlja pri povratku Rijeke u Prvu Jugoslavensku nogometnu ligu 1958. godine, i do tada lesnati teren dobiva travnati pokrivač. Sredinom 1960-ih godina uz postojeću tribinu dograđena je i produžena nova betonska tribina u smjeru zapada. Kasnijom dogradnjom istočne strane i detaljnom rekonstrukcijom atletske staze, koja je u to doba dobila najmoderniju tartansku podlogu, 1970-ih je godina nastavljeno moderniziranje i uređivanje stadiona. U toj etapi završena je dogradnja visokih tribina na polukružnim dijelovima istočne i zapadne strane stadiona čime je dobio sadašnji izgled. HNK Rijeka i grad Rijeka planiraju izgradnju novog stadiona na istom mjestu, kojim bi povećali dosadašnji kapacitet tribina te bi cijeli stadion dobio moderniji štih, ali je projekt trenutno zapostavljen.

Rujevica je od 2015. glavni stadion HNK Rijeke.

Klupski uspjesiUredi

Najveće uspjehe u svojoj povijesti HNK Rijeka je ostvarila u kup natjecanjima. 1978. godine "bijeli" osvajaju prvi trofej u svojoj povijesti, Kup maršala Tita. Rijeka je u beogradskoj završnici pogotkom Milana "Krlje" Radovića pobijedila Trepču i osvojila Kup. Na dočeku nogometašima u Rijeci bilo je više od šezdeset tisuća ljudi. Sezonu kasnije Rijeka je obranila naslov pobjednika Kupa, i to protiv Partizana. U prvoj utakmici na Kantridi pogocima Nikice Cukrova i Dragoljuba Bursaća Rijeka pobjeđuje 2:1. U drugoj utakmici u Beogradu bilo je 0:0, čime Riječani osvajaju svoj drugi kup za još jedno veliko slavlje u Rijeci. Rijeka je 1980. godine igrala četvrtzavršnicu Kupa pobjednika kupova protiv Juventusa. U prvom susretu na Kantridi rezultat je bio 0:0, a u uzvratu u Torinu je bilo 2:0 za Juventus. Za Juventus su u oba susreta igrala čak šestorica igrača, članova prve postave reprezentacije Italije koja je dvije godine kasnije osvojila naslov prvaka svijeta. U Kupu UEFA je najveći uspjeh Rijeka ostvarila 1984. godine pobjedom nad madridskim Realom od 3:1. U uzvratu u Madridu Rijeka je nakon bezočne krađe izgubila (gluhonijemom igraču Rijeke, Damiru Desnici je sudac dodijelio crveni karton zbog "neposlušnog" kretanja nakon što je sudac svirao zaleđe; uzaludno su Riječani pokazivali službenom osoblju medicinsku dokumentaciju), te je kraljevski klub prošao dalje. 1986. godine bijaše treća u Mitropa Kupu, pobjdom za 3:2 nad Sigma Olomouc.

Nakon 26 godina čekanja, 2005. Rijeka osvaja svoj novi trofej, ovaj put u neovisnoj Hrvatskoj, Hrvatski nogometni kup. U dva susreta bijeli su ukupnim rezultatom 3:1 nadjačali Hajduk, te su ponovno dočekani u centru Rijeke pred sličnim brojem ljudi kao i 1978. godine. Neki od najznačajnijih igrača Rijeke iz te sezone bili su Daniel Šarić, Tomislav Erceg, Dumitru Mitu i Siniša Linić. Naravno mora se istaknuti trener Elvis Scoria koji je uspio sa Rijekom osvojiti Kup. Godine 2006. Rijeka ponovno osvaja Kup, ovaj put protiv Varteksa iz Varaždina. Ključni igrači te momčadi bili su Davor Vugrinec, Dario Knežević, Ahmad Sharbini, Igor Novaković i Fredi Bobic. Riječki nogometaši još jednom su dočekani u središtu svoga grada pred impresivnim brojem svojih navijača. Svoj treći Hrvatski nogometni kup klub je osvojio 2014. kada je u finalu ukupnim rezultatom 3:0 u dvije utakmice, svladan Dinamo. U prvoj, gostujućoj, utakmici Rijeka je pobijedila 1:0 pogotkom Ivana Tomečaka, a uzvratu pred svojim navijačima bijeli su pobijedili 2:0. Strijelci su bili Matej Mitrović i Zoran Kvržić. Treba istaknuti stratega te momčadi Matjaža Keka. Rijeka je osvojila i Balkanski kup 1978. te je igrala u završnicama nacionalnih kupova 1987. i 1994. godine. Rijeka je osvojila i nacionalni Superkup 2014. Ovi uspjesi svrstavaju Rijeku na sam vrh najtrofejnijih i najvećih hrvatskih klubova.

Dana 22. kolovoza 2013. odigrana je najveća utakmica na Kantridi u novijoj riječkoj povijesti. Rijeka je u prvoj utakmici play-off fazi za ulazak u Europa ligu igrala sa njemačkim Stuttgartom i pobijedila 2:1 pogocima Benka u 74. minuti te Kvržića u 87. minuti dok je pogodak za Stuttgart postigao Vedad Ibišević.[13] U uzvratnoj utakmici play-off faze za ulazak u Europa ligu, Rijeka je odigrala 2:2 sa Stuttgartom u Njemačkoj, čime je osigurala povijesni ulazak u Europa ligu, prolaz su osigurali Leon Benko zgoditkom u 30. minuti i Goran Mujanović koji je postigao zgoditak u 94. minuti utakmice. U grupnoj fazi Rijeka je osvojila 4 boda. [14] Rijeka je u sezoni 2014./15. po drugi put ušla u Europa ligu izbacivši u play off fazi Sheriff Tiraspol.[15]

MomčadUredi

UspjesiUredi

Prvenstvo (1)Uredi

Kupovi (8)Uredi

Superkup (1)Uredi

  • pobjednik (1): 2014.
  • finalist (3): 2005., 2006., 2019.

Međunarodni kup (2)Uredi

  • pobjednik (1): 1978.
  • finalist (1): 1980.
  • Mitropa kup
    • Treće mjesto (1): 1986.

Mlade kategorijeUredi

Značajni igračiUredi

TreneriUredi

NavijačiUredi

Prva navijačka skupina u Rijeci su bili Uscocchi nastali 1926. godine, koji su bodrili Fiumanu. Skupina nije bila službeno registrirana, ali je imala obilježja riječke trobojnice pa su već tada postojali i navijački rekviziti kao npr. šalovi.

1958. ulaskom NK Rijeke u Prvu Jugoslavensku ligu kada za NK Rijeku je navijao čitav grad. Povratku igrača s kvalifikacijskih utakmica u Kruševcu i Subotici na željezničkom kolodvoru prisustvovao je velik broj navijača, sa zastavama i transparentima u čast NK Rijeke. Kada je Rijeka stigla, igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramenima navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada. NK Rijeka dobiva 1964. svoj prvi službeno registriran klub navijača, tkzv. Klub navijača Rijeke. Ime Torcida se također upotrebljava za riječke navijaće prvi put u Rijeci 1970 g. na Kantridi kad ga novinari, navijači i riječani povezuju sa značenjem veselje, pobjeda, fešta. Lovranska glazba je uvijek na važnim utakmica bila “ispoda ure“ i "radila“ Torcidu, i tu je tradiciju nastavila do dan danas.

Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća obilježile su prave navijačke fešte, cijela regija živjela je za utakmice. Po nekoliko stotina brodica okićenih zastavama znalo se naći na moru ispred Kantride, pale se baklje, pojavljuju prvi transparenti. Navijačka skupina dobiva današnje službeno ime Armada 1987. godine, kada se tridesetak mladih navijača odluči za takvo ime na okupljanju na terasi robne kuće Rijeka.

Rijeka je uz Hajduk, Dinamo i Osijek uvjerljivo najpopularniji i najpraćeniji hrvatski sportski klub[16]. Klupska maskota je morski pas, popularno nazvan pešekan, po nazivu te životinje na domaćem čakavskom jeziku.

ZanimljivostiUredi

  • Tijekom natjecanja u jugoslavenskim prvenstvima NK Rijeka je ostvarila rekord koji niti jedan drugi klub nije uspio oboriti sve do raspada države. Ona je imala najveći postotak osvojenih bodova u tadašnjoj drugoj ligi. Do ovog neobičnog rezultata se došlo tijekom prve polovice sedamdesetih kada su postojale 4 druge lige i njihovi prvaci su igrali kvalifikacije za ulazak u prvu. NK Rijeka je tada tek u trećem pokušaju ušla u prvu ligu. Riječani su dva puta zaustavljeni od Crvenke, i jednom od Osijeka. Sveukupno klub je proveo u tadašnjoj drugoj jugoslavenskoj ligi 7 godina (sezone 1954./55. - 1957./58. i 1970./71. - 1973./74.) od kojih je 4 puta bila prvak i to tako da tijekom sedamdesetih godina nikada nije imala više od 3 poraza (kada je bila prvak).
  • Od 1953. svake godine u mjesecu lipnju HNK Rijeka organizira Kvarnersku rivijeru, cijenjeni međunarodni omladinski nogometni turnir za igrače do 19 godina.
  • HNK Rijeka je 2008. godine izdala svoju monografiju pod nazivom Kantrida bijelih snova. Autor monografije je Marinko Lazzarich, a u njoj je detaljno opisana cijela povijest nogometnog kluba s Kantride na 590 stranica, s više od 830 fotografija. 2020. je izdana nova monografija, puno kompletnija pod nazivom Rijeka bijelih snova.
  • Od sezone 2014./2015. nose personalizirane dresove tvrtke Jako, proizvođača sportske opreme iz Njemačke

IzvoriUredi

  1. Sjeverna tribina otvorena za utakmicu protiv Istre 1961Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2017., nk-rijeka.hr, pristupljeno 28. srpnja 2017.
  2. Kramarsich, Igor; Krmpotić, Marinko; Lazzarich, Marinko; Ogurlić, Dragan; Povh, Denis; Urban, Marin. 2020. Rijeka bijelih snova. Naklada Val. Rijeka. ISBN 9789538180149
  3. Sportske novosti - Nova monografija o Rijeci: Prvi put se tvrdi da je klub zapravo 40 godina stariji nego što se mislilo... sportske.jutarnji.hr. 18. prosinca 2020. Pristupljeno 19. prosinca 2020.
  4. Istraživanje riječke nogometne povijesti: "NK Rijeka sigurno nije osnovana 1946. godine, poveznica s Fiumanom je jako čvrsta". Novi list (engleski). 31. siječnja 2021. Pristupljeno 12. rujna 2021.
  5. 'Kome smeta rođendan Rijeke, jubilarni dres, ponosna povijest, svi trofeji i blistava tradicija?'. www.24sata.hr. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  6. „Lawn-tennis, foot- ball, ecc.". La Bilancia. Tipografia Mohovich. Rijeka. 21. travnja 1904.CS1 održavanje: datum i godina (link)
  7. 7,0 7,1 Burburan, Ferruccio; Moranjak, Zlatko. 2006. Rijeka nogometa. VSDR. Rijeka. str. 30. ISBN 953-7070-10-7
  8. 8,0 8,1 Povijest. HNK RIJEKA. Pristupljeno 12. rujna 2021.
  9. Riječani.com. Nogomet na ovim prostorima. Rijecani.com. Pristupljeno 1. listopada 2021.
  10. dš. 21. kolovoza 2021. Kome smeta ponosna povijest NK Rijeke i blistava tradicija nogometa na Kvarneru?. Rijeka Danas - riječki internetski dnevnik (engleski). Pristupljeno 12. rujna 2021.
  11. Zanetti Lorenzetti, Alberto. 2018. Sport i hladni rat u Julijskoj krajini 1945-1954. Centar za povijesna istraživanja Rovinj. Fiume. ISBN 978-953-7891-26-8. OCLC 1090306382
  12. Caucaso, Osservatorio Balcani e. Identitet, jezik i teritorij: dvojezičnost u Rijeci. OBC Transeuropa (talijanski). Pristupljeno 17. listopada 2021.
  13. Rijeka pobijedila Stuttgart!Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013., sportske.jutarnji.hr, preuzeto 22. kolovoza 2013.
  14. Rijeka preko Stuttgarta u Europsku ligu!Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2013., sportske.jutarnji.hr, preuzeto 29. kolovoza 2013.
  15. Rijeka po drugi put u Eurposkoj ligi, sportske.jutarnji.hr, preuzeto 28. kolovoza 2014.
  16. Za NK Osijek navija 5 % građana Hrvatske, osijek031.com, 6. listopada 2010., pristupljeno 18. srpnja 2020.

Vanjske povezniceUredi