Wikipedija

Prevlaka Suwałki

Prevlaka Suwałki ili koridor Suwałki[a] (polj. przesmyk suwalski ili korytarz suwalski; let. Suvalkų koridorius ili Suvalkų tarpas; bjelorus. сувалкскі калідор; rus. сувалкский коридор) rijetko je naseljeno područje jugozapadno od granice Litve i Poljske između Bjelorusije i ruske eksklave Kalinjingradske oblasti. Dobila je ime po poljskom gradu Suwałki u Podlaskom vojvodstvu. Područje je stratešku i vojnu važnost dobilo pridruživanjem Poljske i baltičkih država NATO-u.

Shematski prikaz prevlake Suwałki (litavsko-poljska granica označena je narančastom bojom).
Map of military alliances in Europe
Zemljovid Europe. Zemlje NATO-a prikazane su tamnoplavom bojom, Rusija i Bjelorusija žutom, a litavsko-poljska granica i prevlaka Suwałki označene su crvenom.

Granica između Poljske i Litve određena je Suwałkijskim sporazumom 1920., no sporazum nije bio od velike važnosti u međuratnom razdoblju jer su se u to vrijeme poljske zemlje protezale sjevernije i istočnije, a tijekom hladnoga rata socijalistička Litva bila je dijelom Sovjetskog Saveza dok je komunistička Poljska pripadala Varšavskomu ugovoru pod vodstvom Sovjetskoga Saveza. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza i Varšavskoga ugovora bivše socijalističke zemlje koje nisu pripadale SSSR-u i sve tri baltičke države pridružile su se NATO-u. To je stvorilo ranjivu točku unutar teritorija NATO-a jer bi obrana baltičkih država u možebitnomu vojnom sukobu s Rusijom mogla biti ugrožena ako ruska vojska uspije okupirati prostor prevlake. Okupacija toga područja odsjekla bi baltičke zemlje od drugih zemalja pripadnica NATO-a, a to bi njihovu obranu dugoročno učinilo gotovo nemogućom. Strahovanja NATO-a oko prevlake Suwałki pojačala su se nakon 2014. kada je Rusija anektirala Krim i pokrenula rat u Donbasu, a dodatno su se povećala nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Strateška ranjivost potaknula je NATO da poveća svoju vojnu nazočnost na području prevlake, što je izazvalo utrku u naoružanju te gomilanje postrojbi i vojne tehnike na obje strane.

Prevlaka Suwałki zbog svojega položaja ima i veliku prometnu i gospodarsku važnost, što su uvidjele i Rusija i zemlje Europske unije. Tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih Rusija je pokušala pregovarati o prekograničnomu koridoru za povezivanje svoje eksklave Kalinjingradske oblasti s Grodnom u Bjelorusiji, ali Poljska, Litva i EU nisu na to pristale. Prijevoz robe iz Rusije u Kalinjingrad nakratko je prekinut u ljeto 2022. kao posljedica sankcija zbog ruske invazije na Ukrajinu, ali nešto kasnije Litva i Europska unija ponovo su dopustile promet uz određena tranzitna ograničenja. Prevlakom Suwałki prolazi brza cesta S61 koja je trenutačno u izgradnji s poljske strane i bit će vitalna poveznica Finske i baltičkih država s ostatkom Europske unije.

Geografija i povijesna pozadina uredi

 
Tromeđa Rusije, Litve i Poljske u blizini Vištisa (fotografirano s poljske strane) označava sjeverozapadni kraj prevlake Suwałki. Rusija (lijevo) je iza zelene ograde, dok je granica Litve (desno) zaštićena bodljikavom žicom.

Prevlaka Suwałki rijetko je naseljeno područje u Podlaskom vojvodstvu u sjeveroistočnome dijelu Poljske. Ovo brdovito područje, jedno od najhladnijih u Poljskoj,[1] nalazi se na zapadnim rubovima Istočnoeuropske nizine. Presijecaju ga brojne riječne doline i duboka jezera (kao što su Hańcza i Wigry), a veći dio područja prekriven je gustim šumama (uključujući i prašumu Augustów) i močvarama, poput onih u Nacionalnom parku Biebrza.[2][3] Zapadno od Prevlake smješteno je još jedno jezerima bogato područje poznato kao Mazurija. Gospodarski je relativno slabo razvijeno (drvna industrija), cestovna mreža je rijetka, a najbliža velika zračna luka udaljena je nekoliko stotina kilometara.[3][4][5] Kroz područje prolaze samo dvije ceste s barem jednom trakom u svakom smjeru i jedna željeznička linija koja povezuje Poljsku s Litvom.[6][7] Područje je nastanjeno etničkim manjinama, osobito Ukrajincima, Litavcima (u blizini granice s Litvom) i Rusima, ali potonji nisu brojni na poljskome području.[2][8]

Poljska i Litva stekle su neovisnost nakon Prvoga svjetskog rata, no ubrzo su počele međusobno ratovati radi uspostavljanja nadzora nad što većim dijelom teritorija koje su mogle vojno zadržati. Dok je Litva polagala pravo na većinski poljski grad Suwałki i Vilnius, na kraju ih nije uspjela kontrolirati. Suwałkijskim sporazumom dogovoreno je da Suwałki pripadne Poljskoj, dok su Vilnius zauzeli Poljaci u operaciji pod lažnom zastavom poznatoj kao pobuna Żeligowskog.[9] U međuratnom razdoblju Suwałki je bio izbočina Poljske u okolnu Litvu i Istočnu Prusku (dio Weimarske Njemačke) i imala je malu stratešku važnost.[10]

Nakon Drugoga svjetskog rata okolica Königsberga (preimenovana u Kalinjingrad ubrzo nakon rata) uključena je u sastav Ruske SFSR kao dio Sovjetskoga Saveza i veći dio sovjetske vladavine bila je zatvoreno područje.[11] Litva je postala saveznom republikom unutar SSSR-a, dok je Poljska došla pod sovjetsku sferu utjecaja i pridružila se Varšavskome ugovoru. Sve do raspada Sovjetskog Saveza, jedini istočni (i sjeverni) susjed Poljske bio je SSSR, stoga, kao i u međuratnom razdoblju, prostor u vojnomu smislu nije bio ni od kakva veća značaja.[12][13] To se temeljito promijenilo nakon 1991., kada je Kalinjingradska oblast postala eksklava Rusije, pritisnuta između Poljske i Litve. Susjedne zemlje Kalinjingradske oblasti ušle su u Europsku uniju i Sjevernoatlantski savez (NATO), čime uska prevlaka razdvaja ruski teritorij Kalinjingradske oblasti od vojno-političkoga saveza Rusije i Bjelorusije.[14] Estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves za taj vojno i politički važan djelić poljskoga teritorija u travnju 2015. osmislio naziv »prevlaka Suwałki« (eng. Suwałki gap), netom prije sastanka s Ursulom von der Leyen (tada njemačkom ministricom obrane) kako bi istaknuo ranjivost toga područja za sigurnost baltičkih država.[15]

Politička i gospodarska važnost uredi

Ruski koridor uredi

Prvi se put o ustrojavanju posebnog koridora između Kalinjingrada i Bjelorusije (koji je planirao ići preko Poljske) raspravljalo 1990. godine, tijekom sastanka između Jurija Šemonova, visokoga dužnosnika u Kalinjingradskoj oblasti, Nikolaja Rižkova, tadašnjega premijera Sovjetskoga Saveza i Mihaila Gorbačova, tadašnjega predsjednika Sovjetskoga Saveza. Dok je Rižkov podržavao ideju, Gorbačov je stavio veto na prijedlog procijenivši da bi pripajanje toga uskoga koridora poljske zemlje stvorilo velike napetosti, te je pozvao drugu dvojicu na „prestanak širenja panike”.[16]

Nakon što se Sovjetski Savez raspao, Kalinjingrad je ostao odsječen od Rusije, pa su Rusi nastojali osigurati kopnenu tranzitnu rutu iz eksklave ne teritorij Rusije preko Bjelorusije. Nakon početnih priprema, Poljska i Rusija su se potpisivanjem ugovora obvezale na otvaranje graničnoga prijelaza u blizini poljskoga grada Gołdapa na samoj granici Poljske i Kalinjingradske oblasti. Nedugo zatim ruska je vlada objavila svoju namjeru izgradnje posebnoga „koridora” između novootvorena graničnoga prijelaza blizu Goldapa i graničnoga grada Grodnog u Bjelorusiji, pravdajući ovu odluku potrebom bliske gospodarske veze Kalinjingradske eksklave s matičnom zemljom. Rusija je tu ideju prenijela poljskoj strani 1994. godine i dodatno je nastojala zaobići Litvu s kojom je imala zategnute diplomatske odnose.[17] U početku je ideja izazvala slabi interes,[17] ali opsežne rasprave su uslijedile 1996., kada je tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin, izjavio da će pregovarati s poljskom stranom o traženju dozvole za izgradnju autoceste, navodeći kao razlog visoke troškove tranzita preko Litve.[18]

Najviši dužnosnici poljske vlade odbili su prijedlog[19], koji su smatrali sličnim zahtjevu Trećega Reicha za prekograničnom vezom preko poljskoga koridora neposredno prije invazije na Poljsku 1939., predočujući ga činom neprijateljstva.[20][21] Taj je osjećaj pojačan čestom uporabom riječi "koridor" među ruskim dužnosnicima.[22][23] Tadašnji poljski predsjednik Aleksander Kwaśniewski izrazio je zabrinutost zbog utjecaja izgradnje ceste na okoliš,[24] dok su neki političari iz tadašnje vladajuće koalicije (SLD – PSL) tvrdili da bi koridor uzrokovao pogoršanje poljsko-litavskih diplomatskih odnosa.[25][26] U medijima se pojavilo nekoliko izvješća o sklonosti područnih vlasti Vojvodstva Suwałki (poljska administrativna jedinica do reforme 1998.) izgradnji koridora i o početku razgovora o njegovoj izgradnji kako bi ublažili svoje gospodarske probleme, čak i o potpisivanju sporazuma s vlastima Grodnenske oblasti u Bjelorusiji za promicanje izgradnje cestovne veze preko graničnoga prijelaza u Lipszczanyu.[27][26] Cezary Cieślukowski, tadašnji vojvoda od Suwałkija za kojega su mediji tvrdili da podupire tu ideju, odlučno je zanijekao podržavanje prijedloga, a nikakvi dokazi za to (poput planova ili procjena troškova) nisu pronađeni u unutarstranačkoj istrazi.[25] Kada je poljska agencija odgovorna za održavanje cesta GDDKiA ažurirala svoje planove za mrežu brzih cesta 1996., predložena cestovna poveznica nije prikazana.[28]

Tema se vratila u žarište javnosti 2001. – 2002. kada su Poljska i Litva pregovarale o pristupanju Europskoj uniji. Ruski građani u Kalinjingradu bili su suočeni s mogućnošću korištenja putovnica prilikom tranzita prema Rusiji i podnošenja zahtjeva za izdavanjem viza za prelazak granice novih zemalja Europske unije, što je izazvalo bijes ruskog tiska. Rusija je stoga predložila Europskoj komisiji omogućavanje mjesnomu stanovništvu 12-satni besplatni tranzit posebnim koridorima u Poljskoj i Litvi, ali taj je prijedlog odbijen.[29] Drugi je prijedlog predviđao prijevoz putnika i roba tzv. „zapečaćenim vlakovima”, željezničkim kompozicijama koje ne staju na teritoriju zemalja EU i nemaju mogućnost otvaranja prozora i vrata tijekom prijelaza, ali i taj je prijedlog napušten. Konačno je dogovoreno uvođenje posebnih dozvola za tranzit kroz Litvu (ali ne i Poljsku) za ruske državljane koji putuju u i iz Kalinjingradske oblasti,[30] poznate kao Isprava za olakšani željeznički tranzit (FRTD) odnosno Isprava za olakšani tranzit (FTD) za željeznicu i cestovna putovanja.[31]

Kalinjingradska oblast se od tada uglavnom opskrbljivala teretnim vlakovima koji su prolazili kroz Litvu. Međutim, 17. lipnja 2022., u znak odmazde za rusku invaziju na Ukrajinu i pozivajući se na smjernice EU-a o sankcijama prema Rusiji, Litva je započela s blokadom opskrbe eksklave putem ceste ili željeznice svim proizvodima koji podliježu sankcijama.[32] Smjernice su dopunjene izuzećem željezničkoga prometa od ograničenja sve dok je obujam isporuka unutar prijašnjih obujama potrošnje.[33] Šiaulių bankas, banka koja servisira tranzitna plaćanja, objavila je da će od 15. kolovoza odbiti prihvatiti plaćanja u rubljima, a od 1. rujna i sva plaćanja od ruskih pravnih i gospodarskih subjekata.[34] Tranzit je i dalje moguć putem plaćanja inim bankama, ali će sigurno otežati tranzit jer će se plaćanja za svaku teretnu uslugu obrađivati zasebno u skladu s litavskim zakonima za borbu protiv prijevara.[35]

Zanimanje Europske unije uredi

 
Stanje izgradnje brze ceste S61 u Poljskoj 22. svibnja 2022. (zeleno: otvoreno; crveno: u izgradnji).

Kroz prevlaku Suwałki prolazi strateška cestovna arterija, poznata u međunarodnoj mreži E-cesta kao E67 ili kao Via Baltica (brza cesta S61 na poljskoj strani i autocesta A5 na litvanskom dijelu).[36] Dio je sjevernomorsko-baltičkoga koridora (prethodno baltičko-jadranskoga koridora),[37] jedne od glavnih ruta Transeuropske prometne mreže (TEN-T) koja povezuje Finsku i baltičke države s ostatkom Europe.[38] Poljska brza cesta već je većim dijelom dovršena s izuzetkom zaobilaznice Łomża. Otvaranje većine još neotvorenih dionica očekuje se do 2023. godine, a dovršetak ceste planira se do 2025.[39][40] S litavske strane, izgradnja autoceste A5 do granice je u početnoj fazi. Očekuje se da će dionica autoceste u blizini prevlake Suwałki biti dovršena do kraja 2025.[41]

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, važnost prevlake Suwałki također je dobila na značaju kao važna komunikacija za civilni zračni prijevoz. Nakon stupanja na snagu sankcija Europske unije protiv Rusije i Bjelorusije, te uzvratnih sankcija od strane Rusije i zatvaranja civilnog zračnog prostora od strane Bjelorusije, jedini način da civilni zrakoplovi lete iz baltičkih država ili Finske na jug prema Europskoj uniji jest kroz prevlaku Suwałki. To je također put kojim prolazi jedini visokonaponski vod (LitPol Link) i jedina željeznica (jednokolosiječna, neelektrificirana) koja povezuje baltičke države s ostatkom Europske unije. Željeznička pruga dopire samo do Kaunasa, budući da Litva i Poljska imaju različite širine kolosijeka. Baltičke zemlje općenito koriste rusku širinu kolosijeka, a velika je većina poljskih željezničkih vozila prilagođena standardnoj europskoj širini kolosijeka od 1435 mm.[42] Dana 1. svibnja 2022. otvorena je plinska interkonekcija Poljska–Litva, jedina zemaljska veza između baltičkog i finskog sustava cjevovoda za prirodni plin i ostatka Europske unije, razlog zbog kojeg su je EU vlasti prepoznale kao projekt od strateškog interesa.[43]

Vojna razmatranja uredi

Povijest uredi

 
Prva crta bojišnice u području prevlake Suwałki 18. veljače 1915., tijekom druge bitke na Mazurskim jezerima.
 
Oklopna vozila NATO-a prolaze kroz bivši granični prijelaz Budzisko - Kalvarija u Litvi tijekom vojne vježbe "Dragoon Ride" 2015.

Davno prije nego što je prevlaka Suwałki postala predmetom zabrinutosti NATO-a, na tom se području zbilo nekoliko vojnih operacija i bitaka. Tijekom Napoleonove invazije na Rusiju, dio njegove vojske prošao je iz Varšavskoga vojvodstva preko prevlake Suwałki na put prema Rusiji, a početkom 1813., ostaci Napoleonove vojske povukle su se iz Kaunasa prema Varšavi istim putem. Obje bitke na Mazurskim jezerima tijekom Prvog svjetskog rata vodile su se na tom teritoriju. Na početku Drugog svjetskog rata njemačka je invazija na Poljsku uglavnom zaobišla to područje, a 1944. Crvena armija je jednostavno napredovala izravno prema Istočnoj Pruskoj, te nije došlo do većih bitaka u tom području.[44]

Poljska i Litva pristupile su Sjevernoatlantskome savezu 1999. odnosno 2004. godine. S jedne strane, to je značilo da je kalinjingradska eksklava ostala okružena državama NATO-a, ali s druge strane to je stvorilo usko grlo za NATO savez, jer je prevlaka Suwałki jedina kopnena komunikacija za prijelaz vojnih postrojbi iz Poljske u baltičke zemlje i obrnuto. U slučaju njezina zauzimanja, baltičke države pale bi u okruženje Rusije i ruskog saveznika Bjelorusije.[45] Čak i ako Bjelorusija ili Rusija nisu fizički prisutne na koridoru, on je dovoljno uzak da rakete kratkog dometa smještene u bilo kojoj zemlji mogu pogađati svaki vojni konvoj koji prolazi kroz koridor, dok su alternativni pravci isporuke morem ili zrakom, također ugroženi protuzračnim i protubrodskim projektilima raspoređenima u Kalinjingradskoj oblasti.[46][47] Zbog svoje strateške važnosti za NATO i baltičke države, prevlaka Suwałki opisana je kao jedna od NATO-ovih vrućih točaka,[48] njegova "Ahilova peta".[49] Vojni je analitičari smatraju suvremenom inačicom hladnoratovskoga koridora Fulda.[50][51][52][53]

U početku je ova ranjivost bila relativno malo zabrinjavajuća jer je tijekom većeg dijela 1990-ih Rusija prolazila duboku gospodarsku depresiju i političku krizu, što je zahtijevalo velike rezove u vojnom proračunu zemlje.[54] Premda je Rusija imala brojčano značajnu vojsku, njezina je opremljenost bila slaba i imala je malu sposobnost vojnog djelovanja.[55] Osim toga, odnosi Rusije i NATO-a tada su bili otvoreniji, Rusija nije bila bitno neprijateljski raspoložena prema NATO-u što je potvrđeno potpisivanjem sporazuma Founding Act on Mutual Relations, Cooperation and Security iz 1997., a smatralo se da će Rusija krenuti putem pacifističke demokracije i smanjujući svoj vojni i nuklearni potencijal.[56][b] NATO-va odluka da neće graditi stalne baze iza rijeke Odre tada se činila razumnom.[58]

 
Tenkovi prolaze preko vodene prepreke na vojnom poligonu Goža u blizini Grodnenske oblasti u Bjelorusiji 30 km istočno od prevlake Suwałki tijekom vojne vježbe "Slavensko bratstvo" 2020.
 
Paljba višecijevnog bacača raketa tijekom vojne vježbe "Zapad 2021" na vojnom poligonu Obuz-Lesnaja kod Baranaviča u Bjelorusiji.
 
Vojnik njemačkih oružanih snaga daje upute tenku pri izlasku iz vode tijekom vojne vježbe "Željezni vuk" 2017. u Litvi.

Jačanje napetosti uredi

S dolaskom na vlast Vladimira Putina započelo je brojčano i kvalitativno poboljšanje naoružanja ruskih oružanih snaga.[59] Primjerice, 2018. na to su područje raspoređene baterije raketa Iskander, koje mogu nositi nuklearne bojeve glave.[60][61] Dodatni raketni sustavi raspoređeni su kasnih 2010-ih i to protubrodske rakete K-300P Bastion-P i P-800 Oniks, te protuzračne rakete S-400.[62][63][64]

Općenito je važnost koridora među zapadnim državama u početku podcijenjena zbog činjenice da su zapadne zemlje nastojale normalizirati odnose s Rusijom.[65] Stoga je većina NATO-ovih aktivnosti koncentrirana na vojne vježbe, a ne na odvraćanje raspoređivanjem sustava naoružanja.[66] Promjena politike dogodila se postupno nakon ruske agresije na Ukrajinu, koja je započela 2014.[67][68][69]

Nakon summita u Walesu 2014., a zatim summita u Varšavi 2016., članice NATO-a dogovorile su veću vojnu nazočnost u istočnim državama članicama Saveza, što je oblikovano u doktrinu pojačane prednje prisutnosti NATO-a.[70][71] Poljska strana je 2018. godine predložila raspoređivanje stalne oklopne divizije i izgradnju vojne baze na području Bydgoszcz - Toruń (predložili su naziv "Fort Trump") i dodjelu 2 milijarde dolara financijske potpore,[69] ali NATO na to nije pristao iz straha da je to potencijalno u suprotnosti s sporazumom iz 1997., koji između ostalog brani NATO-u izgradnju stalnih vojnih baza pokraj prevlake Suwałki.[72][73]

Premda NATO u konačnici nije izgradio stalnu vojnu bazu, vojna situacija u regiji neprestance eskalira, a čini se da je taktika odvraćanja samo povećala koncentraciju vatrene moći na obje strane.[74] U području prevlake Suwałki održane su brojne vojne vježbe, primjerice ruske vježbe Zapad 2017, Zapad 2021 u Bjelorusiji i Kalinjingradskoj oblasti,[74] te NATO-ove vježbe Iron Wolf 2017. u Litvi i višegodišnje vježbe Saber Strike.[75]

Ruske snage nisu napustile Bjelorusiju nakon vježbi 2022., već su napale Ukrajinu sa sjevera u veljači i ožujku iste godine. Ekskalacijom sukoba na svojim istočnim granicama, NATO je ojačao svoje istočno krilo s još više vojnih postrojbi,[76][77] iako je prije odlučeno da neće uspostaviti stalnu prisutnost na svojim istočnim granicama.[78] Situacija oko tog područja dodatno se zaoštrila nakon što je Litva zabranila tranzit sankcionirane robe preko svog teritorija.[79] Kako se sigurnosna situacija ubrzano pogoršavala, litavski i islandski ministri vanjskih poslova rekli su da je Rusija de facto odbacila sporazum iz 1997.,[80] što je neizravno sugerirao i zamjenik glavnog tajnika NATO-a Mircea Geoană.[81]

Trenutačno stanje uredi

NATO uredi

U ožujku 2022. najbliže postrojbe NATO-a ili njegovih država članica prevlaci Suwałki bile su:[82]

U lipnju 2022. glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg obećao je baltičkim državama pojačanje u naoružanju i ljudstvu povećavajući prisutnost NATO-a na 3000 do 5000 vojnika u svakoj od baltičkih država i Poljskoj, a Snage za odgovor NATO-a povećat će se na 300 000 vojnika.[95]

Rusija i Bjelorusija uredi

Kalinjingradska oblast je jako militarizirano područje podređeno zapovjedništvu Zapadnoga vojnog okruga Ruske vojske,[96] opremljeno najboljom vojnom opremom i najelitnijim vojnim snagama kojima Rusija raspolaže.[97] Od 1997. do 2010. cijela je oblast organizirana kao posebna regija pod jedinstvenim zapovjedništvom svih snaga koje su tamo smještene. Kaliningrad je stožer Baltičke flote i stožer 11. armijskog korpusa Ruske ratne mornarice s velikom sposobnošću protuzračne obrane i čije su divizije prošle opsežnu modernizaciju u kasnim 2010-ima. Jedinice smještene u Kalinjingradu sposobne su za borbu srednjeg intenziteta u tom području bez potpore s ruskog kopna. Grad Gusev u istočnome dijelu oblasti oko 50 km od tromeđe Vištytis, domaćin je 79. motorizirane streljačke brigade opremljene s BMP-2 i samohodnim haubicama 2S19 Msta i 11. tenkovske pukovnije s 90 tenkova od kojih su većina T-72B1, a najmanje 23 tenka su noviji T- 72B3s.[98][99] Raketne jedinice stacionirane u zračnoj bazi Černjahovsk opremljene su raketnim sustavom Iskander, a većina jedinica smještena u okolici Kalinjingrada opremljena je višecjevnim raketnim bacačima Smerč i BM-27 Uragan.[97] Ruske snage u Kalinjingradu također su opremljene za vođenje elektroničkog ratovanja,[97] u kojem su stekle veliko iskustvo tijekom operacija hibridnog ratovanja u Donbasu.[100]

Rusija nije službeno potvrdila ima li nuklearne bojeve glave u eksklavi, ali poznato je da projektili Iskander mogu nositi takvo oružje.[101] Federacija američkih znanstvenika objavila je 2018. fotografije na kojima se vidi kako se skladište oružja sjeverozapadno od Kalinjingrada nadograđuje na način da se omogući skladištenje nuklearnog oružja,[102] a litavski ministar obrane Arvydas Anušauskas tvrdi da ih Rusija već ima u eksklavi.[103][104]

Bjelorusko vojno zapovjedništvo, iako je formalno neovisno, organizacijski se uskladilo s ruskim zapovjedništvom i u mnogim je aspektima u potpunosti ili u znatnoj mjeri ovisno o ruskim obrambenim institucijama i postrojbama. Premda premalo ulaže u vlastitu vojsku, bjeloruske su vlasti radije produbile vojnu suradnju sa svojim istočnim susjedom i ostavile vlastitu vojsku s niskim ofenzivnim sposobnostima i jedinom izvedivom ulogom potpore glavnim ruskim snagama.[105][106] Primjerice, zemlje imaju zajednički sustav protuzračne obrane, uključujući i zapovjedništvo.[107] Na bjeloruskoj je strani relativno malo postrojbi. Sjedište Zapadnoga operativnog zapovjedništva (jedno od dva u Bjelorusiji) i 6. mehanizirana brigada opremljena protuzračnim raketnim sustavom S-300 smješteni su u Hrodni,[108] a baza zračnih snaga u Lidi.[106] Bjeloruske vojne snage dobile su od Rusije pojačanja u naoružanju uoči vježbi Zapad-2021, primjerice više raketa za sustav S-300 u Hrodni,[109] i raketni sustav S-400 u Gomelskoj oblasti početkom 2022. Aleksandar Lukašenko je u svibnju 2022. objavio da je Bjelorusija od Ruske Federacije kupila raketne sustave Iskander i S-400.[110]

Strategija uredi

Napad uredi

Postoji široki konsenzus među zapadnim vojnim trustovima mozgova da bi svaki hipotetski napad na NATO započeo ili uključivao pokušaj zauzimanja prevlake Suwałki i okruživanja baltičkih država s kopna.[111] Smatra se da razlozi za navodni napad nisu primarno ruska okupacija triju bivših sovjetskih republika, već sijanje nepovjerenja u sposobnost NATO-a u obrani vlastitih članica, diskreditiranje zapadnoga vojnog saveza i etabliranje položaja Rusije kao jedne od glavnih vojnih sila.[112][111] Mogući scenarij za takav potez iznio je umirovljeni ruski pukovnik i vojni analitičar Igor Korotčenko, koji je sugerirao da bi Rusi mogli istovremeno preuzeti prevlaku Suwałki i švedski otok Gotland dok bi istovremeno ometali NATO-ove radio signale, te tako postigli presijecanje svih kopnenih i morskih putova opskrbe i istovremenu telekomunikacijsku izolaciju baltičkih država.[113]

Unatoč činjenici da je poljska strana prevlake Suwałki kraća, prema mišljenju stručnjaka, malo je vjerojatno da bi ruske vojne snage koristile to područje kao glavni smjer prodora. Ruski dokument iz 2019. ukazao je da bi se potencijalni napad koji bi baltičke države odsjekao od ostatka NATO-a zbog očekivanog manjeg otpora vjerojatno zbio u jugozapadnoj Litvi, nešto sjevernije od prevlake Suwałki.[114][115] Isti su pravac prodora uvježbavale ruske i bjeloruske oružane snage tijekom vojnih vježbi Zapad 2017[116][117] i Zapad 2021.[118] Dokumenti Centra za analizu europske politike (CEPA) [119] i Švedske agencije za obrambena istraživanja (FOI)[120] također ukazuju da taj pravac prodora smatraju vjerojatnijim, pošto je teren ravniji i manje šumovit, dakle povoljniji za napadno djelovanje tenkovskih i mehaniziranih pješačkih postrojbi. Faustyna Klocek bila je jedna od rijetkih koja je predložila da će se napad eventualno dogoditi preko poljskog teritorija.[121] Tijekom migrantske krize na istočnoj granici NATO-a i EU-a, dužnosnici NATO-a i ukrajinske obavještajne službe izrazili su zabrinutost da će Bjelorusija poslati migrante u prevlaku Suwałki kako bi destabilizirala područje, što bi zauzvrat Rusiji dalo izgovor za razmještanje "mirovnih" postrojbi.[122]

Manji dio analitičara, uključujući Michaela Kofmana iz američke neprofitne udruge za vojnu analizu CNA, tvrdi da je važnost prevlake Suwałki precijenjena i da su se prethodne analize, koje su nužno bile ograničene, oslanjale na pojednostavljeni pogled na rusku vojsku i nisu dovoljno analizirale njezinu vojnu doktrinu u cjelini.[123]

Početne procjene sposobnosti obrane baltičkih država u ovakvom scenariju bile su vrlo negativne. U 2016. američki trust mozgova RAND Corporation proveo je simulacije koje su procjenjivale da bi s tada dostupnim snagama NATO-a i unatoč manjoj vojnoj prisutnosti na tom području nego u sovjetsko doba, neočekivani napad ruskih oružanih snaga doveo do okupacije Rige i Tallinna u vremenu od 36 do 60 sati od početka invazije. Analitičari pripisuju brzo napredovanje ruske vojske taktičkoj prednosti u regiji, lakšoj logistici, te boljoj manevarskoj sposobnosti i prednosti u oklopnim jedinicama i topništvu.[124][125] Prema očekivanjima NATO-a, ruske oružane snage pokušat će napasti baltičke države, presjeći njihov jedini kopneni put prema ostatku NATO-a i stvoriti situaciju svršenog čina prije nego što pojačanja NATO-a budu u mogućnosti kopnom stići u pomoć (pojačanja zrakom su mnogo skuplja i ranjiva su na napade zemlja-zrak), samo da bi se suočili s dilemom između predaje područja osvajaču ili izravnog sukoba s ruskim postrojbama, riskirajući tako potencijalnu eskalaciju u nuklearni sukob.[126] Ben Hodges, umirovljeni general američke vojske koji je služio kao visoki zapovjednik NATO-a i koautor rada koji je objavio CEPA,[127] izjavio je 2018. da je prevlaka Suwałki područje gdje "mnoge (od) NATO-ovih slabosti konvergiraju[...]". Međutim, nakon velikih ruskih neuspjeha tijekom invazije na Ukrajinu, Hodges je promijenio mišljenje, rekavši da je NATO mnogo bolje pripremljen i da bi mogao držati kontrolu nad područjem u slučaju napada, osobito zato što bi Švedska i Finska po njegovom mišljenju vjerojatno pritekla u pomoć NATO-u unatoč tome što u tom trenutku nisu bile članovi Saveza.[128] Estonski zastupnik procijenio je da bi članstvo Finske u NATO-u, što se u međuvremenu i ostvarilo, sigurnosnu situaciju baltičkih država učinilo više održivom u slučaju hipotetske ruske invazije zahvaljujući alternativnom koridoru koji se proteže kroz vode Finskoga zaljeva, a kojega bi mogla stvoriti i obraniti relativno robusna Finska mornarica.[129] Također je sugerirano da bi švedsko pristupanje NATO-u konačno omogućilo NATO-u određenu stratešku dubinu u tom području i na drugi način olakšalo obranu baltičkih država.[130][131]

Čini se da među Rusima postoji snažna podrška invaziji Rusije na to područje. Rezultati ankete iz ožujka 2022. koju je proveo ukrajinski anketar skrivajući svoj identitet dok je tražio odgovore i koji je postavljao pitanja oblikujući ih u skladu s retorikom ruskih vlasti i masmedija, pokazali su da bi velika većina Rusa podržala invaziju na drugu državu u slučaju "specijalne vojne operacije“ (kako Rusija službeno naziva invaziju na Ukrajinu), te da bi najveća podrška invaziji (tri četvrtine nesuzdržanih od odgovora i gotovo polovica svih ispitanika) bila protiv Poljske, a zatim protiv baltičkih država.[132][133]

Obrana uredi

Vojni analitičari sugeriraju da geografske karakteristike prevlake Suwałki i šire regije olakšavaju obranu od napadačkih sila zbog velikih površina prekrivenih gustim šumama, potocima i jezerima koje otežavaju kretanje i manevriranje oklopnih postrojbi.[134][135][136] Osim toga, tlo u tom području znatno otežava kretanje u kišnim uvjetima, jer područja izvan cesta ili ceste bez tvrde podloge postaju blatnjave do granice neprohodnosti.[134] Izvješće Centra za analizu europske politike ističe da brdovit i šumoviti teren poljskog dijela prevlake Suwałki pogoduje obrambenom ratovanju, poput postavljanja zasjeda i držanja ukopanih položaja,[137] a slaba razvijenost cestovne mreže koja uglavnom nisu izgrađena za prijevoz teškog tereta znači da se oklopne postrojbe mogu lako blokirati.[136] Prirodna obrana uvelike eliminira potrebu za izgradnjom vojnih utvrda, pa su neke od njih, poput one u Bakałarzewu, pretvorene u privatne muzeje.[136] S druge strane to također znači da bi bilo vrlo teško otjerati ruske vojne snage iz tog područja ako Rusija osvoji koridor, što bi se moglo dogoditi ako pojačanja NATO-a stignu prekasno.[138] Sva izvješća ukazuju da su uvjeti nepovoljni za mehanizirane i oklopne kopnene snage, osobito po lošem vremenu.[139]

Trenutna poljska vojna doktrina predviđa koncentriranje jedinica u blizini ruske i bjeloruske granice i vođenje kampanje obrambenog djelovanja na sličan način kao što ju je Poljska vodila u rujnu 1939.[140] Izveden je niz vojnih simulacija za provjeru scenarija mogućeg napada. U prvom scenariju iz 2019. godine, War College US Marine Corps modelirao je hipotetsku eskalaciju u Treći svjetski rat.[141] Drugi scenarij, kodnog naziva Zima-20, provela je Poljska akademija za ratne studije na zahtjev Ministarstva obrane 2020. godine.[142] Oba scenarija uzimaju u obzir otpor poljskih oružanih snaga opremljenim suvremenim naoružanjem i vojnom opremom koja tek treba biti isporučena. Cilj poljskih snaga jest po svaku cijenu izdržati napad invazijskih snaga oko 22 dana od početnog napada na prevlaku Suwałki do sprječavanja prodora duž čitave granice Istočne Poljske sve do dolaska pojačanja iz zemalja NATO-a.[143] Obje su analize dale katastrofalne rezultate za branitelje. U američkoj simulaciji, poljske jedinice imale bi gubitke od oko 60 000 vojnika u prvom danu rata, a NATO i Rusija vodili bi bitku koja bi bila vrlo krvava za obje strane s gubicima od oko 50% unutar prva 72 sata od početka vojnih operacija.[141] Rezultati simulacije Zima-20, koje se treba tumačiti s određenom dozom opreza, pokazali da su da bi već 4. dana invazije ruske vojne snage prodrle do rijeke Visle i da bi već započela bitka za Varšavu, dok bi do 5. dana poljske morske luke već bile okupirane ili dovoljno oštećene da bi postale neupotrebljive za dovlačenje pojačanja. Poljska mornarica i zrakoplovstvo bili bi u potpunosti uništeni unatoč pomoći NATO-a,[142] dok bi poljska kopnena vojska u blizini istočne granice mogla izgubiti čak 60 do 80% ljudstva i materijala.[144][c]

Analize predviđaju da će, za razliku od onoga što se događalo na Krimu 2014., ruske invazijske snage naići na velik otpor među lokalnim stanovništvom s obzirom na dominantno neprijateljsko raspoloženje prema Rusima.[146] Istraživanje Daniela Michalskog pokazalo je da je lokalno stanovništvo u regiji neadekvatno pripremljeno za hipotetski vojni sukob i da u tom području gotovo da nema civila koji su odmah spremni uključiti se u borbu.[147] Šire regionalne napetosti su tolike da to umanjuje dolazak rijetkih turista u ovo područje iz straha od ekskalacije, iako Andrzej Sęk i umirovljeni pukovnik Kazimierz Kuczyński tvrde da su takvi strahovi neutemeljeni, pošto se ruski vojni resursi troše u Ukrajini.[148]

Predložena rješenja uredi

Vojna doktrina NATO-a pretpostavlja da bi njegove države članice morale zadržati invaziju onoliko dugo koliko je glavnini NATO-a potrebno za slanje pojačanja napadnutim državama, a u međuvremenu bi NATO djelovao na terenu koristeći brojčano malobrojne elitne postrojbe poslane u to područje.[149] Ne postoji, međutim, konsenzus o pravoj vrsti snaga i njihovom načinu raspoređivanja u blizini prevlake Suwałki koji bi najbolje odgovarao doktrini, iako prevladava mišljenje da bi barem nešto snaga ili novca za poboljšanje vojne infrastrukture trebalo poslati u Poljsku.[150]

Među analitičarima koji su u svojim izvješćima ili člancima mišljenja uzeli u obzir ranjivost prevlake Suwałki, većina je tvrdila da bi trebao postojati neki oblik stalne američke vojne prisutnosti u Poljskoj, a većina se izvješća složila da bi NATO (ili američke) jedinice što je više moguće trebale biti pokretljive. Varšavski institut tvrdi da bi vojna baza čiju je izgradnju predložila Poljska 2018. bila učinkovito sredstvo odvraćanja za Rusiju i osigurala bi brzo slanje američkih snaga u prevlaku Suwałki, premda bi struktura bila skupa za održavanje.[151] Vojni analitičari Hunzeker i Lanoszka tvrde da su strahovi oko ovog geografskog uskog grla pretjerani, kao i mogućnost rata Rusije i NATO-a, ali i da ništa ne bi trebalo ograničiti NATO da napadne Kalinjingradsku oblast ili Bjelorusiju ako se i potonja uključi u sukob.[152] Oni također zagovaraju stalnu prisutnost američke vojske, ali s jedinicama raspršenim po cijeloj Poljskoj umjesto jedne velike vojne baze kako bi se izbjeglo provociranje ruske strane.[153] Drugo izvješće Instituta za strateške studije (SSI) također savjetuje stalnu prisutnost jedne brigade postrojbi NATO-a u svakoj od baltičkih država.[154] Hodges i sur. iz trusta mozgova CEPA, u načelu se slaže s povećanom stalnom prisutnosti američkih snaga (uključujući stožer divizije), ali također tvrdi da snage NATO-a moraju imati veliku mobilnost da se izbjegne njihovo zaobilaženje od strane ruskih motoriziranih snaga. Njegovo izvješće također preporučuje povećanje napora u poboljšanje transportnih sposobnosti i smanjenje birokratskih prepreka između država članica NATO-a, napominjući da je obrana prevlake Suwałki drugačiji izazov od obrane koridora Fulda iz doba Hladnog rata.[155] John R. Deni iz trusta mozgova SSI ponovio je argumente CEPA-e, te ustvrdio da bi NATO trebao zanemariti sporazum iz 1997. o izbjegavanju gomilanja vojnih snaga na području bivših država Varšavskoga ugovora, pošto je Rusija rasporedila veliki kontingent ruskih postrojbi i modernoga oružja u Bjelorusiji neposredno prije početka rata u Ukrajini, te bi trebao započeti znatno povećanje naoružanja i broja vojnika u blizini prevlake Suwałki i u baltičkim državama.[156]

Neki stručnjaci pak tvrde suprotno, da bi pojačana prisutnost NATO-a mogla biti štetna za NATO. Nikolaj Sokov iz Centra za proučavanje neširenja oružja James Martin, pišući za konzervativni list The National Interest, kritizirao je preporuke za povećanje vojne prisutnosti, tvrdeći da bi Rusija i NATO trebali naučiti živjeti sa svojim vlastitim ranjivostima kako bi spriječili utrku u naoružanju.[157] Neki ljudi, kao što je Dmitrij Trenjin iz moskovskoga centra Carnegie,tvrde da se već događalo da je Rusija povećala raspoređivanje vlastitih vojnih snaga u tom području iz straha zbog povećane prisutnosti NATO-a.[158] James J. Coyle iz Atlantskoga vijeća na sličan je način tvrdio da Zapad ne bi trebao eskalirati slanjem novih vojnika i opreme u neposrednu blizinu prevlake Suwałki, već da se umjesto toga treba osloniti na učinkovitiju logističku podršku u slučaju rata.[159] Viljar Veebel i Zdzisław Śliwa, s druge strane, predložili su da bi NATO trebao ili rasporediti što više vojnika ne obraćajući pozornost na ruske pritužbe ili ih pokušati uvjeriti da ne pojačavaju svoje snage u blizini prevlake Suwałki drugim sredstvima (primjerice eskaliranjem u drugim teatrima napetosti).[160]

U književnosti uredi

Iako je relativno novi izraz, prevlaka Suwałki je već stekla određeni interes u književnosti. Umirovljeni britanski general Richard Shirreff, koji je tri godine služio kao zamjenik vrhovnoga zapovjednika savezničkih snaga u Europi, napisao je 2016. roman s temom rata između Rusije i NATO-a, gdje je jedno od ratišta u blizini prevlake Suwałki.[161] U priči čija je radnja smještena u 2017., Shirreff opisuje kako je Rusija lako nadvladala baltičke države dok su zapadni vladini dužnosnici gubili dragocjeno vrijeme u traženju doličnoga odgovora. Godine 2017. izašao je kriminalistički roman na njemačkom jeziku Suwalki Gap Renéa Antoinea Fayettea.[162]

Izvori uredi

  1. ↑ Zubek, Adam. 14. kolovoza 2011. Suwalski biegun zimna. Dlaczego tam? [Cold Pole in Suwałki. Why there?]. Polityka (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2022. Pristupljeno 12. veljače 2022.
  2. ↑ a b Elak, Leszek; Śliwa, Zdzisław. 2016. The Suwalki Gap : NATO's fragile hot spot. Zeszyty Naukowe AON (poljski). 2 (103). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  3. ↑ a b Parafianowicz, Ryszard. 2017. The military-geographical significance of the Suwałki Gap. Security and Defence Quarterly (engleski). 17 (4): 3–20. doi:10.5604/01.3001.0011.7839. ISSN 2300-8741. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  4. ↑ Deni, John R. NATO Must Prepare to Defend Its Weakest Point—the Suwalki Corridor. Foreign Policy (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  5. ↑ Suwalki Gap. globalsecurity.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2022. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  6. ↑ Pita, Antonio. 27. ožujka 2022. El talón de Aquiles de la seguridad europea: un estrecho corredor polaco que discurre junto a Rusia [The Achilles heel of European security: a narrow Polish corridor that runs alongside Russia]. El País (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  7. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  8. ↑ Veebel, Viljar; Sliwa, Zdzislaw. 21. kolovoza 2019. The Suwalki Gap, Kaliningrad and Russia's Baltic Ambitions. Scandinavian Journal of Military Studies (engleski). 2 (1): 111–121. doi:10.31374/sjms.21. ISSN 2596-3856. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  9. ↑ NATO's Vulnerable Link in Europe: Poland's Suwalki Gap. Atlantic Council (engleski). 9. veljače 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  10. ↑ Parafianowicz, Ryszard. 2017. The military-geographical significance of the Suwałki Gap. Security and Defence Quarterly (engleski). 17 (4): 3–20. doi:10.5604/01.3001.0011.7839. ISSN 2300-8741. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  11. ↑ Kaliningrad profile - Overview. BBC News (engleski). 12. ožujka 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  12. ↑ Pita, Antonio. 27. ožujka 2022. El talón de Aquiles de la seguridad europea: un estrecho corredor polaco que discurre junto a Rusia [The Achilles heel of European security: a narrow Polish corridor that runs alongside Russia]. El País (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  13. ↑ Münchau, Wolfgang. Mind the gap. Euro Intelligence (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  14. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  15. ↑ Karnitschnig, Matthew. 16. lipnja 2022. The Most Dangerous Place on Earth (PDF). Politico. str. 18–19. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2022. Pristupljeno 19. lipnja 2022.
  16. ↑ Maszkiewicz, Mariusz. 2016. The Suwalki Corridor. New Eastern Europe (engleski). doi:10.2139/ssrn.2725061. SSRN 2725061. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  17. ↑ a b Jaśkowska, Zuzanna. 27. lipnja 2014. Kwestia "korytarza suwalskiego" w świetle materiałów z polskiej prasy: lata 90. XX wieku [The issue of the "Suwałki Corridor" in the light of materials from the Polish press: the 1990s]. historia.org.pl (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2021. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  18. ↑ Wielka historia świata: Polska. Pontyfikat Jana Pawła II - Rząd Donalda Tuska - Kultura i sztuka II połowy XX w. [The great history of the world: Poland. John Paul II's pontificate - Donald Tusk's government - Culture and art of the second half of the 20th century] (poljski). 37. Oxford. Warsaw. 2008. str. 88. ISBN 978-83-7425-025-2. OCLC 751071516. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  19. ↑ Bugajski, Janusz. 2004. Cold Peace: Russia's New Imperialism (engleski). Greenwood Publishing Group. str. 143. ISBN 978-0-275-98362-8. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 14. travnja 2022.
  20. ↑ Prizel, Ilya; Dunlop, John B. 13. kolovoza 1998. National Identity and Foreign Policy: Nationalism and Leadership in Poland, Russia and Ukraine (engleski). Cambridge University Press. str. 136. ISBN 978-0-521-57697-0. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 14. travnja 2022.
  21. ↑ Sakson, Andrzej. 1. siječnja 2014. Obwód Kaliningradzki a bezpieczeństwo Polski [Kaliningrad Oblast and the security of Poland]. Przegląd Strategiczny (poljski) (7): 109. doi:10.14746/ps.2014.1.8. ISSN 2084-6991. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  22. ↑ Kaliningrad jak Alaska? [Kaliningrad like Alaska?]. Przegląd (tygodnik) (poljski). 27. svibnja 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2020. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  23. ↑ Jaśkowska-Józefiak, Zuzanna. 10. siječnja 2017. Kwestia "korytarza suwalskiego" w świetle materiałów z polskiej prasy: lata 2001-2002 [The issue of the "Suwałki Corridor" in the light of materials from the Polish press: 2001-2002]. Przegląd Archiwalno-Historyczny (poljski). 2017 (Tom IV): 127–139. doi:10.4467/2391-890XPAH.17.007.14910. ISSN 2720-4774. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  24. ↑ Wielka historia świata: Polska. Pontyfikat Jana Pawła II - Rząd Donalda Tuska - Kultura i sztuka II połowy XX w. [The great history of the world: Poland. John Paul II's pontificate - Donald Tusk's government - Culture and art of the second half of the 20th century] (poljski). 37. Oxford. Warsaw. 2008. str. 88. ISBN 978-83-7425-025-2. OCLC 751071516. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  25. ↑ a b Jaśkowska, Zuzanna. 27. lipnja 2014. Kwestia "korytarza suwalskiego" w świetle materiałów z polskiej prasy: lata 90. XX wieku [The issue of the "Suwałki Corridor" in the light of materials from the Polish press: the 1990s]. historia.org.pl (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2021. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  26. ↑ a b Klimiuk, Klaus. The Controversial Kaliningrad Corridor. Radio Free Europe/Radio Liberty (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  27. ↑ Maszkiewicz, Mariusz. 2016. The Suwalki Corridor. New Eastern Europe (engleski). doi:10.2139/ssrn.2725061. SSRN 2725061. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  28. ↑ Rozporządzenie Rady Ministrów z dnia 23 stycznia 1996 r. w sprawie ustalenia sieci autostrad i dróg ekspresowych [Regulation of the Council of Ministers of 23 January 1996 on establishing the network of motorways and expressways.]. isap.sejm.gov.pl (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  29. ↑ Kurczab-Redlich, Krystyna. 29. lipnja 2002. Z Rosji do Rosji [From Russia to Russia]. Polityka (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2021. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  30. ↑ Jaśkowska-Józefiak, Zuzanna. 10. siječnja 2017. Kwestia "korytarza suwalskiego" w świetle materiałów z polskiej prasy: lata 2001-2002 [The issue of the "Suwałki Corridor" in the light of materials from the Polish press: 2001-2002]. Przegląd Archiwalno-Historyczny (poljski). 2017 (Tom IV): 127–139. doi:10.4467/2391-890XPAH.17.007.14910. ISSN 2720-4774. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  31. ↑ Uproshchonnyye tranzitnyye dokumenty Упрощённые транзитные документы [Simplified transit documents]. General Consulate of the Republic of Lithuania in Kaliningrad (ruski). 25. ožujka 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. travnja 2022. Pristupljeno 30. travnja 2022.
  32. ↑ Sytas, Andrius. 13. srpnja 2022. Lithuania will allow sanctioned Russian goods trade to Kaliningrad. Reuters (engleski). Pristupljeno 1. rujna 2022.
  33. ↑ Brzozowski, Alexandra; Peseckyte, Giedre. 14. srpnja 2022. Lithuania won't challenge Brussels over Kaliningrad to avoid 'victory' for Russia. www.euractiv.com (engleski). Pristupljeno 1. rujna 2022.
  34. ↑ Kaliningrad odcięty od importu. Litewski bank kończy obsługę [Kaliningrad cut off from imports. A Lithuanian bank ends its service]. Rzeczpospolita (poljski). Pristupljeno 1. rujna 2022.
  35. ↑ Payments for Kaliningrad rail transit still possible but more complex. RailFreight.com (engleski). Pristupljeno 1. rujna 2022.
  36. ↑ Koziarski, Stanisław M. 2018. Kierunki rozwoju sieci autostrad i dróg ekspresowych w Polsce [Directions of development of the network of motorways and expressways in Poland]. Prace Komisji Geografii Komunikacji PTG (poljski). 21 (2): 7–30. doi:10.4467/2543859XPKG.18.012.10137. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2020. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  37. ↑ Part I: List of pre-identified projects on the core network in the field of transport (PDF). European Commission. Listopad 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 27. studenoga 2020. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  38. ↑ TENtec Interactive Map Viewer. Mobility and Transport: European Commission. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2022. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  39. ↑ Mapa autostrad i dróg ekspresowych w Polsce [Map of highways and expressways in Poland] (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2020. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  40. ↑ Mapa Stanu Budowy Dróg [Road Construction Map]. Generalna Dyrekcja Dróg Krajowych i Autostrad - Government of Poland (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2022. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  41. ↑ Another Step Made Towards Via Baltica Reconstruction from Marijampolė to the Polish Border. State Enterprise Lithuanian Road Administration (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2021. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  42. ↑ Lesiecki, Rafał. 1. travnja 2022. Przesmyk suwalski. Dlaczego jest tak ważny dla NATO [Suwałki Gap. Why is it so important to NATO]. TVN24 (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 16. travnja 2022.
  43. ↑ Gas from Lithuania flowing into Poland from May 2, climate minister says. The First News (engleski). 2. svibnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. svibnja 2022.
  44. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  45. ↑ Nations, Madeleine. 14. listopada 2020. Kaliningrad: Russia's Best-Kept Strategic Secret. Glimpse from the Globe (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. siječnja 2021. Pristupljeno 1. travnja 2022.
  46. ↑ Frühling, Stephan; Lasconjarias, Guillaume. 3. ožujka 2016. NATO, A2/AD and the Kaliningrad Challenge. Survival. 58 (2): 95–116. doi:10.1080/00396338.2016.1161906. ISSN 0039-6338. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  47. ↑ The Russia - NATO A2AD Environment. Missile Threat - Center for Strategic and International Studies (engleski). 3. siječnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  48. ↑ Elak, Leszek; Śliwa, Zdzisław. 2016. The Suwalki Gap : NATO's fragile hot spot. Zeszyty Naukowe AON (poljski). 2 (103). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  49. ↑ Piątek, Marcin. 17. svibnja 2022. Przesmyk suwalski: rejon wrażliwy [Suwałki Gap: a sensitive area]. Polityka (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 18. svibnja 2022.
  50. ↑ Howard, Glen. 2017. Baltic security in the age of Trump. Security in the Baltic Sea region: realities and prospects : the Rīga Conference papers 2017. Andris Sprūds, Māris Andžāns. Latvian Institute of International Affairs. Riga. str. 111. ISBN 978-9934-567-10-0. OCLC 1005143446. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  51. ↑ McLeary, Paul. 1. listopada 2015. Is NATO's New Fulda Gap in Poland?. Atlantic Council (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 1. travnja 2022.
  52. ↑ If Russia ever acts against NATO, US soldiers at Suwalki Gap may be first to fight back. Stars and Stripes. 18. svibnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2021. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  53. ↑ McLeary, Paul. Meet the New Fulda Gap. Foreign Policy (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  54. ↑ Sakson, Andrzej. 1. siječnja 2014. Obwód Kaliningradzki a bezpieczeństwo Polski [Kaliningrad Oblast and the security of Poland]. Przegląd Strategiczny (poljski) (7): 109. doi:10.14746/ps.2014.1.8. ISSN 2084-6991. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  55. ↑ Kowalczewski, Jan. 2018. Znaczenie polityczno-militarne przesmyku suwalskiego [Political and military significance of the Suwałki Gap]. Przegląd Geopolityczny (poljski) (25): 104–115. ISSN 2080-8836. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  56. ↑ Doran, Peter B.; Wojcik, Ray. 2018. Unfinished Business: Why and How the U.S. Should Establish a Permanent Military Presence on NATO's Eastern Flank (PDF). Center for European Policy Analysis. Washington, DC. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 8. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  57. ↑ Deni, John R. 29. lipnja 2017. The NATO-Russia Founding Act: A Dead Letter. Carnegie Moscow Center. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  58. ↑ Howard, Glen. 2017. Baltic security in the age of Trump. Security in the Baltic Sea region: realities and prospects : the Rīga Conference papers 2017. Andris Sprūds, Māris Andžāns. Latvian Institute of International Affairs. Riga. str. 111. ISBN 978-9934-567-10-0. OCLC 1005143446. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  59. ↑ Kowalczewski, Jan. 2018. Znaczenie polityczno-militarne przesmyku suwalskiego [Political and military significance of the Suwałki Gap]. Przegląd Geopolityczny (poljski) (25): 104–115. ISSN 2080-8836. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  60. ↑ Russia deploys Iskander nuclear-capable missiles to Kaliningrad: RIA. Reuters (engleski). 5. veljače 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  61. ↑ Kalus, Dominik. 28. veljače 2022. Atomwaffen: Nukleare Naivität - Plötzlich im Schatten der Atomraketen [Nuclear Weapons: Nuclear Naivety - Suddenly in the shadow of nuclear missiles]. Die Welt (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  62. ↑ Klein, Robert M.; Lundqvist, Stephan; Sumangil, Ed; Pettersson, Ulrica. Studeni 2019. Baltics Left of Bang: The Role of NATO with Partners in Denial-Based Deterrence. Strategic Forum (engleski). National Defense University. ProQuest 2321876856. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022. Prenosi Proquest
  63. ↑ Strengthening the Defense of NATO's Eastern Frontier. Center for Strategic and Budgetary Assessments (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2022. Pristupljeno 1. travnja 2022.
  64. ↑ The Russia - NATO A2AD Environment. Missile Threat - Center for Strategic and International Studies (engleski). 3. siječnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  65. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  66. ↑ Clark, Wesley; Luik, Jüri; Ramms, Egon; Shirreff, Richard. 2016. Closing NATO's Baltic gap (PDF). International Centre for Defence and Security. Tallinn, Estonia. ISBN 978-9949-9448-7-3. OCLC 952565467. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 3. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  67. ↑ Frühling, Stephan; Lasconjarias, Guillaume. 3. ožujka 2016. NATO, A2/AD and the Kaliningrad Challenge. Survival. 58 (2): 95–116. doi:10.1080/00396338.2016.1161906. ISSN 0039-6338. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  68. ↑ Scholtz, Leopold. Listopad 2020. The Suwalki GAP dilemma: A strategic and operational analysis. Scientia Militaria. 48 (1): 23–40. doi:10.5787/48-1-1293. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2020. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  69. ↑ a b Kulesa, Łukasz. 2019. Wzmocnienie obecności wojskowej USA w Polsce: perspektywa amerykańskich think tanków [Strengthening the US military presence in Poland: the perspective of American think tanks]. Polski Przegląd Dyplomatyczny (poljski). 77 (2): 104–119. ISSN 1642-4069. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  70. ↑ NATO's military presence in the east of the Alliance. NATO (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  71. ↑ Antczak, Anna; Śliwa, Zdzisław. 12. prosinca 2018. Security dilemmas of the Baltic region. Środkowoeuropejskie Studia Polityczne (3): 119–134. doi:10.14746/ssp.2018.3.8. ISSN 1731-7517. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  72. ↑ Kulha, Shari. 22. ožujka 2022. How the little-known Suwalki Corridor could largely block NATO assistance to Baltic states. National Post (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  73. ↑ U.S. Military Presence in Poland. Congressional Research Service. 4. kolovoza 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2022. Pristupljeno 3. travnja 2022.
  74. ↑ a b Veebel, Viljar; Sliwa, Zdzislaw. 21. kolovoza 2019. The Suwalki Gap, Kaliningrad and Russia's Baltic Ambitions. Scandinavian Journal of Military Studies (engleski). 2 (1): 111–121. doi:10.31374/sjms.21. ISSN 2596-3856. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  75. ↑ Iriarte, Daniel. 21. kolovoza 2017. El 'corredor de Suwalki', la franja de la que depende la seguridad de Europa [The 'Suwalki corridor', the strip on which Europe's security depends]. El Confidencial (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  76. ↑ Brzozowski, Alexandra. 24. veljače 2022. NATO to beef up Eastern flank defence, hold summit after Russian attack on Ukraine. Euractiv (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  77. ↑ Nato head assures Poland, Lithuania of alliance's protection. The First News (engleski). 31. ožujka 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2022. Pristupljeno 3. travnja 2022.
  78. ↑ Reuters. 11. travnja 2022. NATO plans full-scale military presence at border, says Stoltenberg. Reuters (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  79. ↑ Brzozowski, Alexandra. 20. lipnja 2022. EU says Lithuania acted 'by the book' in Kaliningrad standoff with Russia. Euractiv (engleski). Pristupljeno 21. lipnja 2022.
  80. ↑ Landsbergis: NATO no longer bound by promise to Russia not to boost forces in East. DELFI (engleski). Pristupljeno 16. travnja 2022.
  81. ↑ Mircea Geoană, secretarul general adjunct al NATO: "România este o ancoră strategică pentru NATO" [Mircea Geoană, Deputy Secretary General of NATO: "Romania is a strategic anchor for NATO"]. www.antena3.ro (rumunjski). Pristupljeno 21. lipnja 2022.
  82. ↑ Сувалки. Зарубежное военное обозрение (ruski). Ministry of Defence of Russia (862): 1. Siječanj 2019. ISSN 0134-921X
  83. ↑ Germany ready to "essentially contribute" to formation of NATO brigade in Lithuania. DELFI (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  84. ↑ Bennhold, Katrin. 23. ožujka 2022. Germany Is Ready to Lead Militarily. Its Military Is Not. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  85. ↑ a b Roblin, Sebastien. 26. lipnja 2021. In a Russia-NATO War, the Suwalki Gap Could Decide World War III. The National Interest (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2021. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  86. ↑ Peseckyte, Giedre. 15. travnja 2022. Lithuania to set up new military training ground. www.euractiv.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  87. ↑ Lithuania opens Rūdninkai military training area. lrt.lt (engleski). 2. lipnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2022. Pristupljeno 14. lipnja 2022.
  88. ↑ Battle Group Poland's Storm Battery fires for effect. NATO Multinational Corps Northeast (engleski). 2. studenoga 2021. Pristupljeno 28. travnja 2022. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  89. ↑ 'The Russians could come any time': fear at Suwałki Gap on EU border. the Guardian (engleski). 25. lipnja 2022. Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  90. ↑ Lesiecki, Rafał. 1. travnja 2022. Przesmyk suwalski. Dlaczego jest tak ważny dla NATO [Suwałki Gap. Why is it so important to NATO]. TVN24 (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 16. travnja 2022.
  91. ↑ Frisell, Eva Hagström; Pallin, Krister, ur. 2021. Western Military Capability in Northern Europe 2020. Part II: National Capabilities. Swedish Defence Research Agency. Stockholm. str. 86. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 16. travnja 2022.
  92. ↑ Thomas, Matthew. 27. veljače 2020. Defending the Suwałki Gap. Baltic Security Foundation (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 19. travnja 2021. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  93. ↑ Piątek, Marcin. 17. svibnja 2022. Przesmyk suwalski: rejon wrażliwy [Suwałki Gap: a sensitive area]. Polityka (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 18. svibnja 2022.
  94. ↑ What is NATO's Response Force, and why is it being activated?. News @ Northeastern (engleski). 25. veljače 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. veljače 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  95. ↑ Nato to put 300,000 troops on high alert in response to Russia threat. the Guardian (engleski). 27. lipnja 2022. Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  96. ↑ Russia adds firepower to Kaliningrad exclave citing NATO threat. Reuters (engleski). 7. prosinca 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  97. ↑ a b c Muzyka, Konrad. 2021. Russian Forces in the Western Military District (PDF). Center for Naval Analyses. Arlington, Va.. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 9. srpnja 2021. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  98. ↑ Военную группировку в Калининградской области усилили танками Т-72Б3М. Российская газета. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2021. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  99. ↑ Балтфлот пополнился новыми усовершенствованными танками. РБК (ruski). 7. studenoga 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  100. ↑ Kallberg, Jan; Hamilton, Stephen; Sherburne, Matthew. 28. svibnja 2020. Electronic Warfare in the Suwalki Gap: Facing the Russian "Accompli Attack". National Defense University Press. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2021. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  101. ↑ Russia defends right to deploy missiles after Kaliningrad rebuke. Reuters (engleski). 6. veljače 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  102. ↑ Kaliningrad photos appear to show Russia upgrading nuclear weapons bunker. The Guardian (engleski). 18. lipnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  103. ↑ Russia warns of nuclear weapons in Baltic if Sweden and Finland join Nato. the Guardian (engleski). 14. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  104. ↑ Lithuanian officials puzzled by Russia's threat to deploy nuclear weapons in Kaliningrad. LRT (engleski). 14. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  105. ↑ Wilk, Andrzej. 2021. Rosyjska armia białoruska: praktyczne aspekty integracji wojskowej Białorusi i Rosji (PDF) (poljski). Centre for Eastern Studies. Warsaw. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 19. ožujka 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  106. ↑ a b Piss, Piotr. 1. lipnja 2018. 'Belarus – a significant chess piece on the chessboard of regional security. Journal on Baltic Security (engleski). 4 (1): 39–54. doi:10.2478/jobs-2018-0004. ISSN 2382-9230. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  107. ↑ Dyner, Anna Maria. 2017. The Armed Forces of Belarus. The Polish Quarterly of International Affairs (engleski). 26 (1): 38–58. ISSN 1230-4999
  108. ↑ Orzech, Krzysztof. 2021. The threats to Poland posed by the Republic of Belarus in the context of the crisis situation on the Polish-Belarusian border (PDF). National Security Studies (Poland) (poljski). 22. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  109. ↑ Kofman, Michael. 8. rujna 2021. Zapad-2021: What to Expect From Russia's Strategic Military Exercise. War on the Rocks (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  110. ↑ Лукашенко сообщил о закупке у России ракет "Искандер" и С-400. РБК (ruski). Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2022. Pristupljeno 14. lipnja 2022.
  111. ↑ a b Kulesa, Łukasz. 2019. Wzmocnienie obecności wojskowej USA w Polsce: perspektywa amerykańskich think tanków [Strengthening the US military presence in Poland: the perspective of American think tanks]. Polski Przegląd Dyplomatyczny (poljski). 77 (2): 104–119. ISSN 1642-4069. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  112. ↑ Veebel, Viljar; Sliwa, Zdzislaw. 21. kolovoza 2019. The Suwalki Gap, Kaliningrad and Russia's Baltic Ambitions. Scandinavian Journal of Military Studies (engleski). 2 (1): 111–121. doi:10.31374/sjms.21. ISSN 2596-3856. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  113. ↑ Matthews, Owen. 21. ožujka 2022. The Putin show: what Russians really watch on TV. The Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2022. Pristupljeno 3. travnja 2022.
  114. ↑ Aristov, V.V.; Kovalev, V.I.; Belonozhkin, V.V.; Mitrofanova, S.V. Prosinac 2019. Методика оценки эффективности выполнения огневых задач подразделениями армейской авиации в тёмное время суток с учётом метеорологических условий (PDF). Оперативное исскуство и тактика. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 30. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  115. ↑ Schmies, Oxana. 30. travnja 2021. NATO's Enlargement and Russia (engleski). Columbia University Press. str. 233. ISBN 978-3-8382-1478-8
  116. ↑ Parafianowicz, Ryszard. 2017. The military-geographical significance of the Suwałki Gap. Security and Defence Quarterly (engleski). 17 (4): 3–20. doi:10.5604/01.3001.0011.7839. ISSN 2300-8741. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  117. ↑ Muzyka, Konrad. 2021. Russian Forces in the Western Military District (PDF). Center for Naval Analyses. Arlington, Va.. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 9. srpnja 2021. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  118. ↑ Milne, Richard. 20. veljače 2022. Baltic states fear encirclement as Russia security threat rises. Financial Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  119. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  120. ↑ Frisell, Eva Hagström; Pallin, Krister, ur. 2021. Western Military Capability in Northern Europe 2020. Part I: Collective Defence. Swedish Defence Research Agency. Stockholm. str. 54, 104–108. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 16. travnja 2022.
  121. ↑ Klocek, Faustyna. 2018. Mocarstwowa polityka Federacji Rosyjskiej współczesnym zagrożeniem dla bezpieczeństwa Polski i regionu Morza Bałtyckiego. De Securitate et Defensione. O Bezpieczeństwie i Obronności (poljski). 4 (2): 145–157. ISSN 2450-5005. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022. Prenosi CEEOL
  122. ↑ Putin 'is ready to invade Ukraine in the new year'. The Times. 6. prosinca 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2021. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  123. ↑ Kofman, Michael. 12. listopada 2018. Permanently Stationing U.S. Forces in Poland is a Bad Idea, But One Worth Debating. War on the Rocks (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2022. Pristupljeno 16. travnja 2022.
  124. ↑ Axe, David. 26. listopada 2019. The Suwalki Gap Is NATO's Achilles' Heel and the Place Where Russia Could Start War. The Daily Beast (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  125. ↑ Shlapak, David A.; Johnson, Michael. 29. siječnja 2016. Reinforcing Deterrence on NATO's Eastern Flank: Wargaming the Defense of the Baltics. RAND Corporation (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  126. ↑ Frisell, Eva Hagström; Pallin, Krister, ur. 2021. Western Military Capability in Northern Europe 2020. Part I: Collective Defence. Swedish Defence Research Agency. Stockholm. str. 54, 104–108. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 16. travnja 2022.
  127. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  128. ↑ Pita, Antonio. 27. ožujka 2022. El talón de Aquiles de la seguridad europea: un estrecho corredor polaco que discurre junto a Rusia [The Achilles heel of European security: a narrow Polish corridor that runs alongside Russia]. El País (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 30. ožujka 2022.
  129. ↑ MP: Finland NATO accession would radically change Estonian security. ERR News (engleski). 8. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  130. ↑ Estonian ambassador: Finland likely to join NATO by end of year. ERR (engleski). 18. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  131. ↑ Drozdziak, Natalia. 14. svibnja 2022. NATO Expansion Could Finally Shore Up Alliance's Weakest Flank. Bloomberg. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2022. Pristupljeno 18. svibnja 2022.
  132. ↑ Sondaż: Zdecydowana większość Rosjan popiera inwazję Rosji. Kolejny cel: Polska. Rzeczpospolita (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2022. Pristupljeno 15. travnja 2022.
  133. ↑ 86,6% росіян підтримує збройне вторгнення РФ. Active Group (ukrajinski). 16. ožujka 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2022. Pristupljeno 15. travnja 2022.
  134. ↑ a b Elak, Leszek; Śliwa, Zdzisław. 2016. The Suwalki Gap : NATO's fragile hot spot. Zeszyty Naukowe AON (poljski). 2 (103). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  135. ↑ Parafianowicz, Ryszard. 2017. The military-geographical significance of the Suwałki Gap. Security and Defence Quarterly (engleski). 17 (4): 3–20. doi:10.5604/01.3001.0011.7839. ISSN 2300-8741. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  136. ↑ a b c Piątek, Marcin. 17. svibnja 2022. Przesmyk suwalski: rejon wrażliwy [Suwałki Gap: a sensitive area]. Polityka (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 18. svibnja 2022.
  137. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  138. ↑ Schut, Marnix. 2019. Resilience in the Baltics. Atlantisch Perspectief. 43 (1): 31–34. ISSN 0167-1847. JSTOR 48581474. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  139. ↑ Deni, John R. NATO Must Prepare to Defend Its Weakest Point—the Suwalki Corridor. Foreign Policy (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  140. ↑ Bałuka, Mateusz. 5. veljače 2021. Ćwiczenia Zima-20: Przegrana polskiej armii w pięć dni. "Wnioski można wyciągać, jak rozegra się ich kilkaset". Onet Wiadomości (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2021. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  141. ↑ a b How Does the Next Great Power Conflict Play Out? Lessons from a Wargame. War on the Rocks (engleski). 22. travnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  142. ↑ a b Zagórski, Sławek. 29. siječnja 2021. Zima 20. Czy manewry obnażyły słabość Polski?. geekweek.interia.pl (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  143. ↑ Wargame Study Shows Polish Armed Forces Obliterated in 5 Days - Overt Defense. Overt Defense (engleski). 31. ožujka 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  144. ↑ Ćwiczenia Zima-20: Przegrana polskiej armii w pięć dni. "Wnioski można wyciągać, jak rozegra się ich kilkaset". Onet Wiadomości (poljski). 5. veljače 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2021. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  145. ↑ Zagórski, Sławek. 8. veljače 2021. Polska przegrała w pięć dni? Minister: Oceniam ćwiczenia na szóstkę!. geekweek.interia.pl (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  146. ↑ Veebel, Viljar; Sliwa, Zdzislaw. 21. kolovoza 2019. The Suwalki Gap, Kaliningrad and Russia's Baltic Ambitions. Scandinavian Journal of Military Studies (engleski). 2 (1): 111–121. doi:10.31374/sjms.21. ISSN 2596-3856. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  147. ↑ Michalski, Daniel. 2017. Powszechna samoobrona w rejonie przesmyku suwalskiego jako warunek konieczny zapewnienia bezpieczeństwa ludności cywilnej (PDF). State Vocational College in Suwałki (poljski). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  148. ↑ Journal, Daniel Michaels / Photographs by Anna Liminowicz. 7. kolovoza 2022. Russian Aggression Brings High Anxiety to Polish Border Towns. The Wall Street Journal
  149. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  150. ↑ Kulesa, Łukasz. 2019. Wzmocnienie obecności wojskowej USA w Polsce: perspektywa amerykańskich think tanków [Strengthening the US military presence in Poland: the perspective of American think tanks]. Polski Przegląd Dyplomatyczny (poljski). 77 (2): 104–119. ISSN 1642-4069. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  151. ↑ U.S. Permanent Military Base in Poland: Favorable Solution For the NATO Alliance. Warsaw Institute (engleski). 11. veljače 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  152. ↑ Lanoszka, Alexander; Hunzeker, Michael A. 2019. Conventional deterrence and landpower in Northeastern Europe (PDF). Strategic Studies Institute/U.S. Army War College Press. Carlisle, Pa.. ISBN 978-1584878049. OCLC 1101187145. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 30. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  153. ↑ Hunzeker, Michael A.; Lanoszka, Aleksander. 26. ožujka 2019. Threading the Needle Through the Suwałki Gap. EastWest Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  154. ↑ Mastriano, Douglas, ur. 2017. Project 1721 : a U.S. Army War College assessment on Russian strategy in Eastern Europe and recommendations on how to leverage landpower to maintain the peace (PDF). Strategic Studies Institute/Army War College Press. Carlisle, Pa.. ISBN 978-1584877455. OCLC 978349452. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 23. veljače 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  155. ↑ Hodges, Ben; Bugajski, Janusz; Doran, Peter B. Srpanj 2018. Securing the Suwałki Corridor: Strategy, Statecraft, Deterrence, and Defense (PDF). Center for European Policy Analysis. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 10. travnja 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  156. ↑ Deni, John R. NATO Must Prepare to Defend Its Weakest Point—the Suwalki Corridor. Foreign Policy (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  157. ↑ Sokov, Nikolai. 1. svibnja 2019. How NATO Could Solve the Suwalki Gap Challenge. The National Interest (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2022. Pristupljeno 28. travnja 2022.
  158. ↑ Russia, NATO Lock Eyes as Rivals Flex Military Muscle. NBC News (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
  159. ↑ Coyle, James J. 15. travnja 2018. Defending the Baltics is a conundrum. The Hill (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  160. ↑ Veebel, Viljar; Sliwa, Zdzislaw. 21. kolovoza 2019. The Suwalki Gap, Kaliningrad and Russia's Baltic Ambitions. Scandinavian Journal of Military Studies (engleski). 2 (1): 111–121. doi:10.31374/sjms.21. ISSN 2596-3856. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2022. Pristupljeno 2. travnja 2022.
  161. ↑ Shirreff, Richard. 2016. War With Russia. Coronet. London. ISBN 978-1-4736-3226-4. OCLC 976440720. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2022. Pristupljeno 29. travnja 2022.
  162. ↑ Fayette, René Antoine. 8. kolovoza 2017. Suwałki Gap (njemački). tredition. ISBN 978-3-7439-4979-9

Bilješke uredi

  1. ↑ Pojam »koridor Suwałki« (polj. korytarz suwalski) može značiti i prevlaku Suwałki i planiranu i nikad izgrađenu cestu koja povezuje Kalinjingradsku oblast i Bjelorusiju čiju je izgradnju ruska vlada devedesetih godina 20. st. predložila Poljskoj.
  2. ↑ Sporazum Founding Act on Mutual Relations, Cooperation and Security iz 1997. nije ratificiran, stoga nije pravno obvezujući.[57]
  3. ↑ Poljska vlada u početku nije komentirala rezultate vojne simulacije, a kasnije je Błaszczak opovrgnuo navode da su simulacije bile poražavajuće za poljsku stranu i tvrdio da su Poljske oružane snage u stanju izdržati potencijalnu ofenzivu.[145]

Dodatna literatura uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Prevlaka_Suwałki&oldid=6776081"