Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (kratica HRZ) grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija osnovna zadaća je osiguranje suverenosti zračnog prostora Republike Hrvatske te pružanje zrakoplovne potpore drugim granama u provedbi njihovih zadaća u združenim operacijama. Nositelj je i organizator integriranog sustava protuzračne obrane Republike Hrvatske.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo
Seal of Croatian Air Force.png
Grb HRZ-a
Osnovana 1991.
Sjedište Zrakoplovna baza Zagreb
Dan postrojbe 12. prosinca
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
brigadni general Michael Križanec
Istaknuti
zapovjednici
stožerni general Imra Agotić
Znakovlje
Rondel Roundel of Croatia.svg
Repna oznaka Coat of arms of Croatia.svg
Zrakoplovna flota
Lovci MiG-21BisD/UMD
Izviđački OH-58D(R), PC-9M
Školski Z-242L, PC-9M, Bell 206B-3
Transportni Mi-8 MTV-1, Mi-171Sh, UH-60M

PovijestUredi

 
Perešinovo letačko odijelo, pozadinska slika: Ivan Selak, Rudolf Perešin, Danijel Borović i Ivica Ivandić

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo osnovano je na 12. listopada 1991. odlukom predsjednika Republike Hrvatske.

Kamen temeljac Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu bilo je osivanje zrakoplovne skupine pri Zapovjedništvu Zbora narodne garde. Osnovna zamisao bila je okupiti pilote i ostale zrakoplovce koji su napustili JNA, pružiti stručnu pomoć postrojbama ZNG-a, te stvoriti jedinstven sustav zemaljskog promatranja, javljanja i PZO RH.

Glede opreme, Hrvatska je raspolagala s nešto privrednih i sportskih zrakoplova koji su uredbom Vlade Republike Hrvatske od 11. rujna 1991. dani na uporabu Ministarstvu obrane, odnosno Hrvatskoj vojsci.[1] No, već od samog početka agresije JNA na Hrvatsku organizirano je nadziranje kretanje postrojbi JNA iz zraka i to zrakoplovima aeroklubova i privrednog zrakoplovstva, pod izlikom protupožarnog izviđanja za koje se u tim danima još uvijek moglo dobiti odobrenje Savezne uprave kontrole letenja (SUKL-a).

Već u listopadu 1990. po dogovoru tadašnjeg Općinskog sekretarijata za narodnu obranu (OSNO) Sinj i Split osnovan je samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja i to prvog zrakoplovnog i drugog padobranskog.[2]

Tog je 17. listopada 1990. godine na sinjskom sportskom aerodromu na Piketu formirana zrakoplovna borbena skupina kao nukleus budućeg hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Formirali su ju piloti aero-klubova Sinj i Split Matmo Raos, Goran Kovačević, Nediljko Ivačić i Mladen Krstulović te tadašnji sekretar Sekretarijata za narodnu obranu općine Sinj Branimir Petričević i rukovalac materijalno-tehničkim sredstvima u istom Sekretarijatu Neven Bazina formirali su zrakoplovnu borbenu skupinu. Zapovjednik ove skupine bio je Matko Raos, danas umirovljeni brigadir.[3] Skupina se je širila i samostalno djelovala do 28. travnja 1991. godine, kada su službeno dobili status samostalnog zrakoplovnog voda u sastavu novoosnovane 4. brigade ZNG. Do 3. siječnja 1992. su u sastavu 4. brigade, nakon čega su piloti prešli u HRZ, a padobranci su ostali kao diverzantska skupina u sastavu 4. gardijske brigade. Kroz sinjsku su skupinu su prošla ukupno 24 borca; 5 je poginulih, jedan nestali (borbe na Kupresu), dvojica umrlih, a još su tijekom rata četvorica proživjela teška ranjavanja.[3] Vod je od početka rata do 7. veljače 1992. godine djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje ustrojbeno potpalo pod HRZ, a drugo je ostalo s gardistima. Najznačajniji je bio samostalni zrakoplovni vod Osijek, kojega je 8. listopada 1991. osnovao jedan od "otaca" Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i heroj Domovinskog rata, Marko Živković, koji je s ostalom posadom zrakoplova poginuo 2. prosinca 1991. u akciji. Samostalni zrakoplovni vod Osijek opskrbljivao je oružjem i sanitetskim materijalom branitelje Vukovara i improviziranim je bombama (tzv. bojler-bomba) izvodio napade na neprijateljske položaje tijekom opsade Vukovara, nanosivši pritom velike moralne i materijalne gubitke JNA i pobunjenim Srbima.

 
Spomenik Rudolfu Perešinu, jednom od najpoznatijih pilota HRZ. Perešin je bio zarobljen 1995., otkada mu se izgubio svaki trag

Prva borbena djelovanja izvode se ultralakim zrakoplovima koji, naoružani s osam bombi kalibra 3-4 kg, domaće izrade, napadaju s malih visina u sumrak ili noću. Borbeno se djeluje i zrakoplovima Utva-75 koji su naoružani s četiri Ose i raznim bombama. Taktika napada je krajnje jednostavna i prilagođena ograničenim mogućnostima ovog zrakoplova. Napada se uglavnom noću, s malih visina iz smjera koji je naslabije branjen. Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odašiljač Čelavac koji je tim napadom (djelovalo se Osama) bio privremeno onesposobljen. Utva je tom prigodom pogođena paljbom iz pješačkog naoružanja, no kako nije bilo znatnijih oštećenja piloti su se sigurno vratili sa zadaće. Vrhunac improvizacije bile su kasetne bombe napravljene od tankog lima i punjene bombicama zaostalima nakon napada neprijateljevih Orkana, ozloglašenim zvončićima.

U kolovozu 1992. iz Njemačke stiže zrakoplov Antonov An-2 koji je ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika letio i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Potkraj 1993. Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split pripojeno je Zrakoplovnoj bazi Divulje.

2. srpnja 1991. ustrojava se Prva eskadrila lakih borbenih zrakoplova višestruke namjene Čakovec, što je službeno potvrdio GS OS RH u zapovijedi od 30. kolovoza. Pripadnici eskadrile su sportski i profesionalni piloti Aerokluba Čakovec, te profesionalni piloti Privrednog zrakoplovstva Daruvar i Zagreb. U kolovozu 1991. godine glavna zadaća im je prihvat i skrivanje sportskih i privrednih zrakoplova s drugih hrvatskih aerodroma tako da je u jednom trenutku na aerodromu Čakovec bilo smješteno 28 zrakoplova od kojih je većina ubrzo dobila nov, maskirni izgled. 12. rujna zrakoplovi JNA napadaju varaždinski aerodrom gdje su se nalazili zrakoplovi An-2 Privrednog zrakoplovstva Osijek. Tom prigodom oštećena su četiri zrakoplova, pa se zbog straha od novih napada odlučuje preostale zrakoplove, uz suglasnost mađarskih vlasti, prebaciti u Republiku Mađarsku. No, odlukom MORH-a zrakoplovi su umjesto u Mađarsku prebačeni u Republiku Sloveniju. Tijekom listopada po zapovijedi GS OSRH-a, eskadrila provodi izviđanje povlačenja postrojbi i naoružanja JNA iz Hrvatske jer su postojale naznake da će dio naoružanja ostati pobunjenicima u Hrvatskoj. U jednom od takvih letova neprijateljski PZT je pogodio dva zrakoplova, od kojih se jedan, Utva-75, s 13 pogodaka i težim oštećenjima ipak uspio vratiti i sigurno prizemljiti. Zbog neprijateljeve PZO i ograničenih mogućnosti zrakoplova svi su letovi izvođeni do 50 m visine i u najvećoj tajnosti. Doskora se započinje s intenzivnom obukom i preobukom pilota na zrakoplov An-2 koji će postati temeljni zrakoplov HRZ-a, osobito za prijevoz ranjenika i sanitetskog materijala.

Kasnije, kako je rat odmicao u sastav HRZ-a ulaze borbeni avioni MiG-21bis, borbeni helikopteri Mi-24D/V te transportni helikopteri Mi-8/Mi-17. Naoružanje i oprema za HRZ je u tajnim operacijama - bilo je naime zabranjeno izvoziti oružje na područje bivše Jugoslavije zahvaćeno ratom - kupovana u inozemstvu; u prvom redu su pribavljene borbene letjelice sovjetske proizvodnje za rukovanje kakvima su hrvatski piloti i tehničko osoblje osposobljeni tijekom ranije službe u JNA.[4] Stanoviti problem je postojako kod uvođenja borbenih helikoptera Mi-24 u uporabu, jer JNA takvih letjelica nije imao, te uopće nije u Hrvatskoj bilo osoblja potrebnog za korištenje te letjelice. Kod akvizicija se uspjelo postići vrlo povoljne cijene, što je uvelike "poštedjelo" državni proračun zemlje u ratu.[5]

Tijekom 1995. u odlučujućim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske, HRZ je dokazalo kako je postala važna borbena komponenta OSRH. Tada su, između ostalog, izvođene akcije zaštite zračnog prostora, jurišna djelovanja te desanti pješačkih postrojbi.[6]

Zapovjednici HRZ i PZOUredi

StrukturaUredi

HRZ je s preustrojem započelo 1. rujna 2007. godine, a postupak preustroja dovršen je krajem 2008. godine. U usporedbi s ranijim ustrojem smanjen je broj djelatnika te broj zrakoplovnih baza. Po novom ustroju, u sastavu HRZ-a su dva krila, i to 91. krilo Zagreb i 93. krilo Zadar, dok su 92. zb Pula i 95. zb Divulje ukinute. Letjelišta su u Lučkom, Puli i Divuljama. U Lučkom je smještena helikopterska eskadrila, u Zagrebu eskadrila borbenih aviona, a u Divuljama eskadrila transportnih helikoptera. U nekadašnjoj 92. zb Pula, 2019. je otvorena vojarna Hrvatski branitelji Istre u koju je ramješteno 140 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, djelatnika novog Središta za besposadne zrakoplovne sustave.[11] [12]

 
Struktura HRZ

Struktura HRZ-a:

  • Zapovjedništvo HRZ- sjedište u Zagrebu. Dužnost zapovjednika HRZ-a trenutno obnaša brigadni general Miroslav Kovač
  • Stožer zapovjedništva
  • Zapovjedna satnija Zapovjedništva HRZ

OpremaUredi

 
Pripadnici HRZ-a u svečanom postroju tijekom proslave Dana državnosti

Za obuku pilota HRZ raspolaže s 5 aviona Zlin Z-242L, 17 aviona Pilatus PC-9M i 8 helikoptera Bell 206B-3.

Nadzvučnu komponentu čine 8 lovačkih aviona Mikojan-Gurjevič MiG-21bisD i 4 trenažna MiG-21UMD, koje će od 2020. postupno zamijeniti novi višenamjenski borbeni avioni.

Za sudjelovanje u borbi protiv šumskih požara HRZ posjeduje 6 namjenskih aviona Canadair CL-415 i 6 Air Tractor AT-802.

U sastavu HRZ-a se nalazi 10 višenamjenskih helikoptera Mil Mi-171Sh te 14 transportnih helikoptera Mil Mi-8 u različitim varijantama. Do 2020. se planira u uporabu uvesti 2 višenamjenska helikoptera Sikorsky UH-60M za potrebe specijalnih postrojbi, nakon čega se planira kupiti i cijela eskadrila koja će zamijeniti zastarjele helikoptere Mi-8.[13] Tijekom 2017. godine u službu je uvedeno 16 izvidničkih helikoptera Bell OH-58D(R).

Dva djelomično modernizirana transportna zrakoplova Antonov An-32B su prizemljena i ponuđena na prodaju. Tri starija trenažna aviona PC-9M prodana su 2017. Posljednji od sedam borbenih helikoptera Mil Mi-24V povučeni su iz uporabe 2006. te su također ponuđeni na prodaju od 2015.

Okosnicu protuzračne obrane čine samovozni sustavi kratkog dometa Strijela 10CROA1, laki prijenosni sustavi Strela 2 i Igla te topovi Bofors L/70 i BOV 20/3. Hrvatska službeno posjeduje sovjetski dalekometni protuzračni sustav S-300 predstavljen na vojnom mimohodu 1995. Od 2004. njegov status se vodi kao vojna tajna te nije poznato nalazi li se još u Hrvatskoj. Do 2024. se planira uvesti u službu četiri bitnice PZO sustava srednjeg do velikog dometa NASAMS[14].

Novi višenamjenski avion u HRZ-uUredi

U ožujku 2018. prema preporuci povjerenstva Ministarstva obrane, Vlada Republike Hrvatske, jednoglasno je prihvatila prijedlog o nabavi 12 višenamjenskih zrakoplova F-16C/D Barak iz Izraela. Izraelska ponuda vrijedna 400 milijuna eura uz same avione uključuje i početni paket rezervnih dijelova (po avionu 3 rezervna motora), obuku pilota-instruktora u Izraelu, simulator letenja vrijedan 20 milijuna eura, izgradnju nove i prilagodbu postojeće infrastrukture u 91. i 93. Zrakoplovnoj bazi te osnovni paket naoružanja.

Zajedno s izraelskim F-16 u utrci su sudjelovali i američki F-16 Block 70/72 (odbijen zbog visoke cijene-1.5 milijardi eura), grčki F-16 A/B (odbijen zbog zastarjele tehnologije te zbog mogućih troškova nakon uvođenja u službu) te švedski JAS 39 Gripen koji uz visoku cijenu (900 milijuna eura) nije zadovoljavao ni uvjete povjerenstva da kupnja bude provedena kroz suradnju dviju države (Government to Government).

Nakon posjete izraelske delegacije u Ministarstvo obrane RH 10. svibnja 2019. postalo je i službeno da će Hrvatska ipak morati, opet krenuti u nabavu novog višenamjenskog zrakoplova, shodno odluci SAD da odobri Izraelu da proda svoje F-16 Barak ali bi Izrael morao vratit zrakoplove u svoje prvobitno, to jest tvorničko stanje. Republika Hrvatska ne pristaje na ništa drugo osim izvornog F-16 Baraka, koji je odabran na provedenom natječaju.

Novi zahtjev za ponudu višenamjenskog borbenog aviona dostavljen je Sjedinjenim Američkim Državama (Lockeed Martin F-16V Block 70/72) i Švedskoj (Saab JAS-39C/D Gripen), a za rabljene avione Francuskoj (Dassault Rafale F3), Italiji (Eurofighter Typhoon Tranche 1), te Norveškoj, Grčkoj i Izraelu (General Dynamics F-16 u verzijama AM/BM, C/D i Barak). Odgovor se očekuje do svibnja, a konačan odabir do kolovoza 2020.[15][16]

Zrakoplovi[17][18][19][20]Uredi

Zrakoplov Podrijetlo Vrsta Zrakoplov U službi Napomena
Borbeni avioni
MiG-21 SSSR borbeni

školski

MiG-21bisD
MiG-21UMD
8
4
modernizirani 2003.

remontirani 2014.

Školski avioni
PC-9 Švicarska školski, nadzorni PC-9M 17 u službi od 1998.
Z-242 Češka školski Z-242L 5 u službi od 2007.
Protupožarni avioni
CL-415 Kanada protupožarni CL-415 6 u službi od 1996.
AT-802 SAD protupožarni AT-802A

AT-802F

5
1
u službi od 2001.
Helikopteri
Mi-17 Rusija transportni, borbeni Mi-171Sh

Mi-17-1VA

10

1

u službi od 2008.

remont započet 2017.

Mi-8 SSSR transportni Mi-8MTV-1

Mi-8T

Mi-8PS-11

10

2
1

modernizirani 2005.

remontirani 2013.

UH-60 SAD transportni, borbeni UH-60M 0 (4)[21] uvođenje u službu 2022.
OH-58 SAD izvidnički, borbeni OH-58D(R) 15 u službi od 2017.
Bell 206 SAD školski Bell 206B-3 8 u službi od 1997.

Zrakoplovi koji su povučeni iz službe[22][23]Uredi

  • 2 Antonov An-32B - povučeni i ponuđeni za prodaju od 2015.
  • 3 Pilatus PC-9M - 2017. prodani njemačkoj tvrtki E.I.S. Aircraft GmBH
  • 2 Soko G-2 Galeb – povučen 1996. zbog nedostatka rezervnih dijelova
  • 1 Soko J-21 Jastreb – povučen 1999. zbog nedostatka rezervnih dijelova
  • 1 Soko J-20 Kraguj – povučen 1999. zbog cjelokupnog zastarjevanja
  • 1 Lola Utva 60 – povučen u devedesetima
  • 4 Lola Utva 66 – povučen u devedesetima
  • 11 Lola Utva 75 – povučen iz službe nedavno, zamijenjen Zlinom Z-242L
  • 3 Canadair CL-215 Scooper – zadnji povučen 2004., zamijenjen Canadair C-415 Superscooperom
  • 2 Air Tractor AT-400 – povučen 2004.
  • 1 Dornier Do 28 – povučen 2004.
  • 1 Dassault Falcon 10 – zamijenjen Bombardier Challengerom 600
  • 11 Antonov An-2 – predani aeroklubovima, neki mogu bit pozvani u službu
  • 4 Cessna 172 – povučen 1997.
  • 2 Cessna A.188B Agwagon – povučen 1992.
  • 1 Cessna T.210N Centurion – povučen 2004.
  • 4 Piper PA-18 Super Cub – povučen 1996.
  • 2 Piper PA-25-235 Brave – povučen 1992.
  • 3 Piper PA-28 Warrior – povučen 1997.
  • 1 Piper PA-31P – povučen 2005.
  • 2 Piper PA-36 Pawnee Brave – povučen 1992.
  • 2 PZL M-18 Dromader – povučen 1992.
  • 9 Mil Mi-24D/V – povučen 2002 (Mi-24D) i 2005 (Mi-24V), 7 ponuđeno za prodaju 2015.
  • 7 Mil Mi-8T/S – kupljeni za rezervne dijelove
  • 3 Agusta Bell 212 – prebačeni u Hrvatsku policiju
  • 4 MD Helicopters MD 500 – zadnji povučen 2001., zamijenjen Bell-om 206
  • 1 Agusta-Bell AB.47J-2A – povučen i izložen u muzeju 1992.

Zrakoplovne nesrećeUredi

  • 4. studenog 1991. greškom je oboren Mi-8 (HT-40) iznad zrakoplovne baze Lučko.
  • 9. studenog 1991. pri polijetanju se srušio An-2 (YU-BKB).
  • 2. prosinca 1991. kod Otoka oboren je An-2 (YU-BOP). Poginuli su pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek pukovnik Marko Živković, pukovnik Mirko Vukušić te padobranaci Ante Plazibat i Rade Griva.
  • 26. siječnja 1992. na trenažnom letu srušio se An-2 (YU-BOF), poginuli su piloti Branko Fridel, Bojan Vojvoda, Mladen Škalica te mehaničar Boris Kekez i padobranac Davor Šabić.
  • 24. lipnja 1992. oboren je MiG-21 (broj 101) između Dervente i Prnjavora u BiH, poginuo je pilot pukovnik Ante Radoš.
  • 14. rujna 1993. kod Vrginmosta srušen je MiG-21 (broj 103) - ‘Osvetnik Vukovara’ pri čemu je poginuo pilot Miroslav Peris.
  • U siječnju 1994. pri transportu s Mi-8 izgubljen je helikopter MD 500.
  • 12. travnja. 1995. kod Đakova se tijekom vježbe srušio MiG-21 (broj 104) pri čemu je poginuo pilot Zlatko Mejaški.
  • 12. svibnja 1995. kod Bosanske Gradiške oboren je MiG-21 (broj 119). Pilot Rudolf Perešin se uspješno katapultirao, njegovi posmrtni ostaci predani su nakon rata.
  • 8. rujna 1995. tijekom borbenog djelovanja kod Šipova srušio se Mi-24 (H-309), pilote je spasio drugi helikopter iz para. Helikopter je uništen da se izbjegne zarobljavanje.
  • 22. studenog 1995. zbog smrzavanja rotora srušio se Mi-8 (H-205).
  • 14. kolovoza 1996. kod Velike Gorice na povratku sa zadaće pao je MiG-21 (broj 109). pri čemu je poginuo pilot Ivan Bosnar.
  • 16. kolovoza 1997. pri lebdenju srušio se helikopter Bell 206 (H-601).
  • 12. veljače 1998. srušio se Bell 206 (H-609) i usmrtio osobu na tlu.
  • 18. rujna 1997. zbog gubitka orjentacije srušio se helikopter Mi-8 (H-253).
  • 20. srpnja 2004. dogodila nesreća s helikopterom Mi-8 u splitskim Divuljama, kada se helikopter pri slijetanju nekontrolirano srušio s nekoliko metara visine, udario o tlo i prevrnuo se. Četveročlana posada helikoptera zadobila je lakše tjelesne ozljede.
  • 2. rujna 2004. na Hvaru se srušio AT-802 (broj 891) nakon što je udario u stablo.
  • 9. srpnja 2007. u padu helikoptera Mi-8 (H-253) u vojarni 204. brigade u Vukovaru poginule su tri osobe, a ozlijeđeno je sedam osoba. Nedugo nakon uzlijetanja helikopter Mi-8 je s visine od pedesetak metara pao na parkirano vozilo vojne policije.
  • 23. rujna 2010. tijekom izvođenja vježbe na vojnom poligonu "Eugen Kvaternik" na Slunju, na području sjeverno iznad Plaškog, dva zrakoplova tipa MiG-21 (brojevi 108 i 120) sudarila su se u zraku na oko pet tisuća metara visine. Oba pilota su se uspješno katapultirala i preživjeli nesreću.
  • 25. lipnja 2011. na Braču se prilikom gašenja požara srušio AT-802 (broj 894).
  • 5. kolovoza 2014. MiG-21 se srušio pored Velike Gorice prilikom neuspješnog pokušaja slijetanja nakon letačkog programa povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.
  • 27. siječnja 2020. u Zlarinskom kanalu, pored mjesta Zablaće u padu helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, broj 327, smrtno su stradali piloti bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina.[24]

Dan HRZ-aUredi

12. prosinca obilježava se svake godine kao Dan Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u znak sjećanja na 12. prosinca 1991. godine, kada je ustrojeno zapovjedništvo HRZ-a i PZO-a.

PovezniceUredi

BilješkeUredi

  1. Uredba o privremenom prenošenju nekretnina, zrakoplova i drugih pokretnina (NN 47/1991.)
  2. Obljetnica Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, Vjesnik, 17. listopada 2001.
  3. 3,0 3,1 Toni Paštar: U Sinju obilježena 25. obljetnica prve postrojbe HRZ-a, Slobodna Dalmacija, 17. listopada 2015. Pristupljeno 3. svibnja 2016.
  4. https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/vojna-tehnika-i-oprema-hv-a-967423
  5. "Prvi put nakon rata otkriveni originalni računi za oružje", Berislav Jelinić za "Nacional", 16. listopada 2006.
  6. https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/hrvatsko-ratno-zrakoplovstvo-u-oluji-sva-djelovanja-protiv-srpske-vojske-krajine-1995-958718
  7. http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1302007/vijesti.asp
  8. Obavljena primopredaja dužnosti između general bojnika Vlade Bagarića i brigadnog generala Dražena Ščuria, www.morh.hr
  9. Brigadni general Miroslav Kovač – novi zapovjednik HRZ i PZO-a , www.morh.hr
  10. Velika rotacija zapovjednika u OSRH
  11. "Vlado BAGARIĆ brigadni general, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, Hrvatski vojnik, broj 165/2007." pristupljeno 29. ožujka 2009.
  12. (15. studenoga 2019.)"U Puli svečano otvorena vojarna Hrvatski branitelji Istre" pristupljeno 11. prosinca 2019.
  13. Hrvatska kupuje novu borbenu eskadrilu i helikoptere Black Hawk.
  14. http://www.defender.hr/naslovnica-izdvojeno/norveski-nasams-raketni-sustav-pzo-pred-vratima-osrh/
  15. "Vlada Republike Hrvatske - Zahtjev za ponudu VBA upućen je prema sedam država" pristupljeno 22. ožujka 2020.
  16. "Viceadmiral Hranj: U svibnju prvi odgovor država za ponudu borbenih zrakoplova" pristupljeno 22. ožujka 2020.
  17. http://osrh.hr/#rubData/HTML/HR/O%20NAMA/HRZ/00_20180606_Općenito_o_HRZ-u/Općenito_o_HRZ-u_HR.htm
  18. https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatska-raspolaze-s-49-vojnih-aviona-i-48-helikoptera-1138478
  19. http://www.vojska.net/eng/armed-forces/croatia/airforce/equipment/
  20. http://www.aeroflight.co.uk/waf/croatia/af2/cro-af2-current_inventory.htm
  21. Jane's 360, Croatia cleared to buy Black Hawks, objavljeno 30. listopada 2019., pristupljeno 1. studenoga 2019. (engl.)
  22. http://www.aeroflight.co.uk/waf/croatia/af2/cro-af2-all-time.htm
  23. http://www.vojska.net/eng/armed-forces/croatia/airforce/equipment/
  24. (28. siječnja 2020.)"MORH i Hrvatska vojska iznijeli nove informacije o padu helikoptera" pristupljeno 29. siječnja 2020.

IzvoriUredi

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika za Wikipediju na hrvatskome jeziku.[1]

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana