Popis indoeuropskih jezika

Indoeuropski jezici su jezična porodica čiji se jezici govore diljem svijeta, točnije na svakom kontinentu. Za porodicu je tipična složena struktura sloga, sklanjanje imenica po gramatičkim kategorijama roda, broja i padeža te sprezanje glagola po licu subjekta.[1] Dijele se na 10 glavnih grana:[2][3]

Anatolijski jezici uredi

Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.:

Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije:

Indoiranski jezici uredi

Indoarijski jezici:

Iranski jezici:

Grčki jezici uredi

Italski jezici uredi

Germanski jezici uredi

Zapadnogermanski jezici:

Sjevernogermanski jezici:

Istočnogermanski jezici:

Keltski jezici uredi

Armenski jezici uredi

Baltoslavenski jezici uredi

Slavenski jezici:

Baltički jezici:

Toharski jezici uredi

  • Toharski jezici — otkriveni u 20. st.; dijeli se na A i B jezik, oba izumrla u 1. tisućljeću.[5]

Albanski uredi

Nesvrstani jezici uredi

Ovi jezici nisu pouzdano svrstani u grane indoeuropskih jezika iako je gotovo sigurno da pripadaju porodici:

Napomena uredi

U Europi su u starom vijeku posvjedočeni i neindoeuropski jezici. Najpoznatiji je Etruščanski koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no najvećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom. Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se Retski – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv. Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su Baski. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji.

Literatura uredi

  • A. Marztinet, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986.
  • J. P. Mallory, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989.
  • C. Renfrew, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989.
  • T. V. Gamkrelidze, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995.
  • C. Watkins, How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995.
  • R. Matasović, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997.
  • B. W. Fortson Iv, Indo-European Language and Culture. An Introduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004.
  • E. Benveniste, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. indoeuropski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
  2. Indo-European languages | Definition, Map, Characteristics, & Facts | Britannica. www.britannica.com (engleski). 1. studenoga 2023. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
  3. indoeuropski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
  4. Armenci | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
  5. toharski jezici | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.
  6. Frigija | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 8. studenoga 2023.