Chefchaouen

Chefchaouen ili Chaouen (arapski: شفشاون / الشاون, Shafshāwan, berberski: ⵜⵛⴻⴼⵜⵛⴰⵡⴻⵏ, Ashawen, španjolski: Xauen) slikoviti je stari grad na sjeverozapadu Maroka i ujedno glavni grad istoimene pokrajine u regiji Tangier-Tetouan. Grad je diljem svijeta poznat po karakterističnoj španjolskoj i maurskoj arhitekturi te kućama obojenim u mnoge nijanse plave boje.[1] Kulinarsku tradiciju toga grada UNESCO je 2013., zajedno s kulinarskim tradicijama još nekih mediteranskih država, upisao u popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.[2]

Chefchaouen
الشاون, ⵜⵛⴻⴼⵜⵛⴰⵡⴻⵏ
Pogled na plavi grad Chefchaouen
Pogled na plavi grad Chefchaouen
Nadimak: Plavi biser / الجوهرة الزرقاء
Koordinate: 35°10′N 5°16′W / 35.167°N 5.267°W / 35.167; -5.267
Država Maroko
Pokrajina Chefchaouen
Osnivač Moulay Ali Ben Moussa Ben Rached El Alami
Vlast
 - Gradonačelnik Mohamed Soufiani (2009.)
(Stranka pravde i razvoja (PJD))
Vremenska zona (GMT) Casablanca, Monrovia (UTC)
Poštanski broj 91000
Zemljovid
Chefchaouen na karti Maroko
Chefchaouen
Chefchaouen
Kuće obojene u plavo
Trgovina na ulicama staroga grada
Plava boja kuća dominira starim dijelom Chefchauena

PovijestUredi

Chefchaouen je 1471. sagrađen na obroncima gorja Rif kao mala utvrda za borbu protiv portugalske invazije sjevernog Maroka: utemeljio ga je Moulay Ali Ben Moussa Ben Rached El Alami, potomak slavnoga sufija Ibn Machicha i Idrisa I., prvoga vladara Idrisidske dinastije te, preko njih, i potomak islamskoga proroka Muhameda. U srednjem vijeku su poslije španjolske rekonkiste u grad zajedno s pripadnicima ghomarskih plemena doselili mnogi Moriski i Židovi.[3] Stoljećima je Chefchaouen slovio za sveti grad u koji ulaz strancima, pod prijetnjom smrću, nije bio dozvoljen: djelomično je i zbog toga dobro očuvana srednjovjekovna arhitektura grada.

Španjolska je vojska zaslužna za postupno "otvaranje" Chefchaouena strancima, jer su Španjolci pokušali sjeverni Maroko učiniti protektoratom o kojem se 1906. odlučivalo na Konferenciji u Algericasu. Kad su španjolske vojne postrojbe zauzele Chefchaouen, u gradu je živjelo vrlo mnogo Sefarda[4] koji su govorili židovskošpanjolskim jezikom.[5] Chefchaouen je tada bio glavna baza vojske španjolskoga protektorata. Godine 1920. Španjolci su Chefchaouen pripojili Španjolskome Maroku.

Walter Zechlin (1879. – 1962.), konzul Njemačkog Carstva u Tetuanu, pokušao je u doba Prvoga svjetskoga rata osujetiti francuska kolonijalna nastojanja te je o tome pregovarao s vođom marokanskih ustanika Abd el-Krimom. Zbog pritužbi članica Antante, Zechlin je 1917. premješten u Madrid, a Abd el-Krim je od 1916. do 1917. bio zatočenikom španjolske vojske.

Kad je Maroko 1956. postao nezavisna monarhija, Chefchaouen je prestao biti španjolskim protektoratom.

TurizamUredi

Zbog raznolikosti i bogatstva svoje kulturne baštine i tradicije, ali i mnoštva prodavaonica rukotvorina, suvenirnica te hotela i restorana u kojima se može jesti ukusan kozji sir, Chefchaouen je vrlo popularna turistička destinacija.[1] Stari grad s uskim uličicama, malim trgovima i plavo-bijelo obojenim kućama idealan je za šetnje i razgledavanje. Za razgledavanje je vrlo zanimljiva i maurska utvrda Alcazaba – kazba čiji su zidovi sagrađeni od zbijene zemlje, u kojoj su izloženi mnogi vrijedni predmeti koji svjedoče o bogatoj povijesti i kulturi grada. Oko 1,5 km izvan grada nalazi se i džamija Jamaa Bouzzafer.

ZanimljivostiUredi

Postoje dvije teorije o tome kako je Chefchaouen postao Plavi grad. Pojedini autori tvrde da su kuće i vrata u plavo 1930-ih prvi počeli bojati Židovi-izbjeglice, jer je plava boja vrlo značajan simbol u židovskoj kulturi povezan s nebom i Božjim zapovijedima. No ima i onih koji vjeruju da je razlog za bojanje skoro cijeloga grada u plavo kudikamo praktičniji, odnosno da je plava boja ciljano odabrana kako bi se zavaralo komarce koji bi tako mogli pomisliti da je plavetnilo pod njima kakva vodena površina.[1]

Gradovi prijateljiUredi

IzvoriUredi

  1. a b c www.nationalgeographic.rs – Nestvaran plavi grad u Maroku, pristupljeno 13. studenoga 2015. (srp.)
  2. UNESCO – Mediterranean diet: Cyprus, Croatia, Spain, Greece, Italy, Morocco, Portugal, pristupljeno 13. studenoga 2015. (engl.)
  3. Francisco Moscoso García: España y Marruecos, ejemplos de Interculturalidad a través de la lengua, pristupljeno 13. studenoga 2015. (šp.)
  4. LZMK / Hrvatska enciklopedija: SefardiInačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2015., pristupljeno 13. studenoga 2015.
  5. LZMK / Hrvatska enciklopedija: židovskošpanjolskiInačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2015., pristupljeno 13. studenoga 2015.
  6. Associação Nacional de Municípios Portugueses, pristupljeno 12. studenoga 2015. (port.)

Vanjske povezniceUredi

Sestrinski projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Chefchaouen

Mrežna sjedištaUredi