Wikipedija

Podgradina (Posedarje)

naselje u Republici Hrvatskoj
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Podgradina (Posedarje). Za druga značenja pogledajte Podgradina (razdvojba).

Podgradina je naselje u sastavu Općine Posedarje, u Zadarskoj županiji, u sjevernoj Dalmaciji, u Republici Hrvatskoj. Nalazi se između Posedarja, Islama Latinskoga, Islama Grčkoga i Paljuva.

Podgradina
Podgradina na karti Hrvatska
Podgradina
Podgradina
Podgradina na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska
Općina/Grad Posedarje (grb).gif Posedarje
Najbliži (veći) grad Zadar (grb).gif Zadar
Svetac zaštitnik Duh Sveti
Dan mjesta Duhovi
Etnik Podgradinjar / Podgradinjarka
Ktetik Podgradinsko
Površina 19,32 km²
Nadmorska visina 168 m
Zemljopisne koordinate 44°10′58″N 15°29′08″E / 44.182819°N 15.485573°E / 44.182819; 15.485573
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 684
 - Gustoća 35,4 st./km²
Stanovništvo (2021.)
 - Ukupno 631
 - Gustoća 30,7 st./km²
 - Broj domaćinstava 215
Broj stanovnika
Podgradina (Posedarje, Zadarska) [uredi]
2001. 650
2011. 684
2021. 631
Izvor: Državni zavod za statistiku RH
Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.
Pošta 23242 Posedarje
Pozivni broj 023
Autooznaka ZD
Podgradina na karti Zadarska županija
Podgradina
Podgradina
Podgradina na zemljovidu Zadarske županije
Podgradina1.jpg
Pogled s lokalne ceste

Ime

Naselje je dobilo ime po tome što su se pri stvaranju naselja kuće većinom gradile podno Gradine te se većina zaseoka razvila u podnožju samog brda, pa otud i naziv Podgradina.[1]

Zemljopis

Podgradina je naselje smješteno na završetku Ravnih kotara, sjeveroistoku ravnokotarske obale i obroncima koji se spuštaju u Novigradsko more. Geografska osnova izuzetno je pogodna za razvoj naseljenosti podgradinskog kraja. Korištenje priobalja Novigradskog mora kroz ribolov, promet i turizam. Razmjerno blagi reljef u spoju s plodnim humusnim, flišnim, aluvijalnim i krškim pašnjačkim kamenjarskim zonama pogodan je za razne oblike poljoprivrede i stočarstva što omogućava opstanak uz moderne inovacije u poljoprivrednih djelatnosti. U naselju vlada blaga polusredozemna klima s prijelazom u sredozemnu, kao i pedogeografski pokrov tala, smeđih na flišu, aluvijalnih uz tekućice i crvenica na karbonatnom tlu. Biljni i životinjski svijet bogat je brojnim vrstama na kopnu, ali i u moru te su odraz povoljnih hidrografskih, klimatskih te reljefnih i pedoloških obilježja. Prostor Podgradine pripada srednjojadranskom području Jadranske ploče sredozemne fitogeografske regije s klimazonalnim šumama hrasta medunca i bijeloga graba, koje prelaze u šume hrasta crnike u toplijim zonama. Kopnena hidrografija, s rječicom Slapačom i njezinim brojnim pritocima, kao i bogatstvo podzemnih voda s obiljem izvora, zdenaca i lokvi koje je u prošlosti omogućavala opstanak svim naseljima, a danas je dopunjena suvremenim vodoopskrbnim i natapnim sustavima. U Podgradini su vrlo česta pojava i gornjokredne stijene u čijem su sastavu gornjocenomanski i turonski bioklastični rudistni vapnenci s hondrodontama (Chondrodonta joannae) i mikrofosilima (Nummoloculina heimi, Ovalveolina ovum, Dicyclina schlumbergeri). Ovi bijeli, svjetlosmeđi i ružičasti vapnenci s velikim udjelom kalcijevog karbonata (CaCO3) čine jednoličnu seriju s lećama i interkalacijama pločaskog vapnenca. Mlađe naslage paleogenskog vapnenca taložile su se transgresivno na Senonske bez lučnih diskonformiteta. Sastoje se od paleocenskih slatkovodnih Kozinskih vapnenaca, eocenskih morskih foraminiferskih (miliolidnih, alveolinskih i numulitnih) vapnenaca i eocensko-oligocenskih klastičnih i karbonatnih taložina s laporom te morskim i slatkovodnim okaminama, poznatih pod nazivom Promina naslage. Sve ove taložine, izuzetno krškog obilježja, kriju vjerojatno više krških pojava nego što se dosad zna. Osim vapnenačkih zona čiji su krški oblici dobro izraženi u krajoliku, mogu se naći i formacije boksita. More Podgradine prirodno je bogatstvo s obzirom na brojne riblje vrste koje omogućuju održavanje lokalnog ribolova i potencijalni razvoj školjkarstva, najviše za uzgoj daganja. Nalazi se 18,5 kilometara zračne linije istočno od Zadra, a cestom 27 kilometara. Vrlo blizu su planine Velebit i Bukovica, Nacionalni park Paklenica te rijeka Zrmanja. Graniči s Posedarjom, Islamom Latinskim, Islamom Grčkim i Paljuvom. Prostire se u dužini od 6,21 i širini od 3,11 km te na površini od 19,32 km2 čineći 2. najveće naselje u općini, a zauzima 31% ukupne površine Općine Posedarje. Okolna naselja su Novigrad, Pridraga, Paljuv, Islam Grčki, Islam Latinski, Grgurice, Rupalj, Donji Kašić, Posedarje, Rovanjska, Maslenica, Slivnica, Vinjerac, Ždrilo. Najviša visinska točka Podgradine je Gradina (168 m). Naselje je vrlo dobro opskrbljeno vodom; ima osam potoka (Jaruga, Mirača, Slapača, Grabinovac, Potok, Pločice, Kameno vrelo i Cipac), velik broj podzemnih izvora, obilje krških izvora te 6 kilometara obale. Na području naselja četiri su brda – Gradina (168 m), zakonom zaštićeni Budim s arheološkim nalazištem (76 m), Crnjikova Glavica / Mala Gradina (114 m) i brdo Podgradina (97 m); više plaža, vodosprema, velik broj šuma, manjih vodopada, uvala, livada, vinograda, jaruga, pobrđa, maslinika, polja, ravnica, makija. U naselju je jedno krško jezero. Od sjedišta općine udaljena je 2,7 km. Ukupna površina morskog prostora Podgradine je 9,81 km² što bi ukupno iznosilo 29,13 km² s kopnenim prostorom. Salinitet varira od 24,71‰ do 35,77‰. Obala Podgradine vrlo je razvedena što rezultira obiljem plaža, nalazi se na Jadranskoj ploči. Posjeduje sve tri vrste obale – šljunčanu, stjenovitu i pješčanu. Ima velik broj grebena i hridi, osobito na plažama Kuk, Duboka draga i Zatrčak.[2]

Udaljenost od većih gradova: [3]

Vegetacija

Vegetacija pokriva 18 km² Podgradine, što iznosi 93% ukupne površine naselja. Ima dosta krških predjela s nižim raslinjem, no ima i velik broj šuma i makija, najčešće hrastovih i borovih. Najčešće vrste raslinja su hrastovi crnika, lužnjak i kitnjak; crni bor, lipa, grab, brijest, jasen i topola. Obiluje i s ljekovitim biljem kao što su komorač, kadulja, metvica, gospina trava, vrisak, smilje, endem i druge.[2]

Promet

Na samoj sjeveroistočnoj granici prolazi 400 metara Jadranske Magistrale (državna cesta D8). Također prolaze i ceste Podgradina-Paljuv i Posedarje-Novigrad, smjerovi Karaula-Žuže, Nekići-Crnjci, Crnjci-Gospići, Šaline-Bratovići i Nekići-Perice koji su u potpunosti u Podgradini te mnogobrojni poljski putevi koji naselje pozevuju s Donjim Kašićem, Islamom Latinskim i Islamom Grčkim. Nalazi se 600 metara od četverotračne autoceste A1 i 23 km od Zračne luke Zadar. Na području naselja također se nalazi i manje pristanište za brodove na plaži Karaul.[3]

Stanovništvo

Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2021. Podgradina je imala 631 stanovnika. Stanovništvo živi u 215 kućanstava, a u naselju je 430 stanova.[4]

Naselje Podgradina: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
216
205
226
286
391
316
280
521
603
631
645
618
650
684
631
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1857. i 1869. podaci su sadržani u naselju Posedarje. Do 1948. iskazivano kao dio naselja. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Najčešća prezimena u Podgradini su Nekić, Crnjak, Žuža, Gospić, Šalina, Batur, Breulj, Bratović, Perica, Vulesica, Budan, Grubić, Brevulj, Pedić, Babić, Števanja, Nanić, Fatone, Ivančić, Modrić, Zrilić, Klanac,[5] a neki izvori navode još i Gusare te Zupke.[1]

Nacionalna pripadnost

Narodnost Broj stanovnika 2021.[6] Udio 2021.
Hrvati 627 99,4%
Bošnjaci 3 0,5%
Talijani 1 0,1%
ukupno 631 100%

Materinski jezik

Materinski jezik Broj stanovnika 2021.[6] Udio 2021.
hrvatski 625 99,07%
bošnjački 3 0,5%
srpsko-hrvatski 1 0,04%
talijanski 1 0,04%
ukupno 631 100%

Vjerska pripadnost

Vjera Broj stanovnika 2021.[6] Udio 2021.
katolici 631 100%
nisu vjernici i ateisti 0 0%
ukupno 631 100%

Uprava

Podgradina je u razdoblju od 1811. do 1953. pripadala Općini Novigrad, zatim Općini Posedarje do 1962., pa staroj Općini Zadar od 1962. do političko-teritorijalne reorganizacije 1992., a od 1992. ponovno pripada Općini Posedarje. Predsjednik Mjesnog odbora Podgradina je Zoran Nekić. Načelnik općine je nezavisni Ivica Klanac, a donačelnica Marija Crnjak. Općinsko vijeće sastoji se od 8 vijećnika, a presjednik vijeća je Jurica Brkljača.

Dijelovi naselja

U sastavu Podgradine su sljedeća naselja: [7]

  • Nekići
  • Žuže
  • Gospići
  • Crnjci
  • Šaline
  • Baturi
  • Bratovići
  • Breulji
  • Pedići
  • Perice
  • Podgradinsko polje
  • Karaula
  • Gradina
  • Budim
  • Škrile
  • Karaula
  • Marun
  • Ivanduša
  • Rezan
  • Prilaz
  • Grabinovac
  • Carinka
  • Brižine
  • Kameno vrelo
  • Mirača
  • Lipac
  • Svinkalište
  • Vlačine
  • Dolac Podgradinski
  • Gaj
  • Benjin
  • Begovac
  • Cipac
  • Dražica
  • Lilovac
  • Matakov gaj
  • Klanac

Povijest

Antika i srednji vijek

Prostor današnje Podgradine susljedno je naseljen i vrednovan od prapovijesnih vremena. Do danas je nekadašnji šumski prirodni krajolik preobražen u različite oblike kultiviranog krajolika djelatnošću ljudskih skupina od pračovjeka preko starih Ilira i Liburna do Hrvata koji ovdje obitavaju od 7. stoljeća. Prirodno-zemljopisna obilježja reljefa, građe i sastava podloge, klime, voda, tala te biljnog i životinjskog svijeta imala su u tome najveće značenje. Ujedno su i civilizacijske, kulturološke te geopolitičke okolnosti utjecale na vidove i jačinu promjena u prostoru i vremenu. Naseljenost na prostoru Podgradine može se pratiti od kamenog doba, s nalazima kovina, posebice iz željeznog doba s više ostataka gradinskih naseobina, grobnih humaka i drugih nalaza iz vremena obitavanja Liburna, antike i srednjeg vijeka pa sve do danas, kao i pronalazak bunara s ilirskim simbolima i ponekim kolovratom koji je vjerojatno nastao nakon doseljenja Hrvata koji na to područje prvi puta kroče 620. Nakon doseljenja Hrvata Podgradina pripada župi Sidraga u kneževini Primorskoj Hrvatskoj, a kasnije i Ninskoj biskupiji u Hrvatskom Kraljevstvu. Još uvijek traje pamćenje o nestalim selima koji su najvjerojatnije razrušena za vrijeme francuske revolucije i osmanskih provala te o kojima se zna ponešto iz starijih isprava; Mirce, Budin i Badanj-Paljuv po kojem je današnji Paljuv dobio ime. Badanj-Paljuv je jedno od triju bivših naselja iz kojih je današnja Podgradina nastala, a nalazilo se između današnjeg naselja Paljuva i starog podgradinskog zaseoka Badanj. Prvotno je pripadalo Hrvatskom Kraljevstvu, a nakon toga Mletačkoj Republici te Osmanskom Carstvu od Ciparskog do Morejskog rata kada ponovno potpada pod Mlatačku upravu. U povelji kralja Andrije II. Arpadovića na latinskom jeziku spominje se selište Miracha kao plemski posjed, to jest feud nazvan po potoku Mirači, a to su potvrdili ban i sam kralj, što je unaprijed izneseno. Život je tekao u skladu sa srednjovjekovnim običajima u Hrvata, a navedeni posjedi proširivali su se i dopunjavali. U 14. stoljeću područje Podgradine obuhvaća prostore od današnjeg Islama Latinskog (Islamsko polje, Graduša), Grgurica, Islama Grčkog (Režani, Breg), Donjeg Kašića i Posedarja (Gajine, Jurjevac, Oblog, Madovci, Grgurica, Žukovac, Kraljevo vrilo, Simčine), Podzidina i Rakitovca do crkvice Sveti Duh i istoimene plaže te Nozreta, Paljuva i zaleđa Novigrada. S tadašnjom pripadajućom kopnenom površinom od 48,37 km² i 17,14 km² na moru (ukupno 65,61 km²) predstavljala je najveće naselje u zadarskom zaleđu i Mletačkoj Dalmaciji. U 1370. Podgradina je brojala 860 stanovnika te je tada bila najveća i najnaseljenija u svojoj povijesti.[1] U razdoblju od 1378. – 1409. nalazila se na samoj granici Bosanskog Kraljevstva. Kralj Ladislav Napuljski, s obzirom na uspjeh Žigmunda Luksemburškog i slabe izglede da uspije u borbi za prijestolje, 7. srpnja 1409. prodao je svoja prava na Dalmaciju Mletačkoj Republici za mali iznos od 100.000 dukata. Većina se mještana bavilo zemljoradnjom, ribarstvom i stočarstvom. Bavili su se i proizvodnjom morske soli, no solane su uništile osmanske provale. Naselja Mirce i Budim spominju se 1421. u Zadarskom katastiku koji je priređen prema odredbi mletačkog dužda.[8]

Nastanak

Naselje postoji već više od četiri stoljeća, a nastalo je od nekadašnjih naselja Budina, koji se nalazio uz Novigradsko more i prestao postojati u XVII. stoljeću jer nije bio mjesto stalnog boravišta pučanstva, već je privremeno služio kao sklonište senjskim uskocima u borbi protiv Osmanlija, na granici Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Nakon Morejskog rata 1684. stanovnici Budima sele se južnije, ispod brda Gradine, koje je još u antičko doba bilo važno strateško mjesto za Liburne i na kojem se nekad nalazila utvrda koju su srušili Francuzi za vrijeme Napoleonovih pohoda. Stanovnici susjednog mjesta Mirce, nazvanog po potoku Mirači, ujedinjuju se s Budincima te formiraju novo naselje prozvano Podgradina, a nakon toga joj se pridodaje i bivše naselje Badanj-Paljuv. Prostor Podgradine naselili su Osmanlije u 16. stoljeću, a oni su kasnije istjerani za vrijeme Morejskog rata. Na brdu Budimu još uvijek postoje ostatci osmanskih kuća.[8] Povijest Podgradine seže i do 5. stoljeća prije Krista. Bivše naselje Mirce je nastalo u to vrijeme, a to dokazuje pronalazak prapovijesne rimsko-liburnijske luke u blizini plaže Škrile te pronalazak novčića iz Kartage.[9] Prostore Podgradine su u početku nastanjivali stari Iliri i Rimljani, a nakon 7. stoljeća na ove prostore dolaze Hrvati.[10] Podgradina se 1648. spominje kao naselje između Possedaria i Novigrada. Tada se satojala od tri veća zaseoka nazvana po bivšim naseljima – Mirce, Budim i Badanj.[8]

Borbe protiv Osmanlija

Kada su uskoro započeli prodori Osmanlija, geostrateške okolnosti su se bitno izmijenile i traženi su načini kako da se ti prodori zaustave. Ujedinjuju se sve snage protiv snažnog i velikog neprijatelja kršćanskih zemalja. Ivan Karlović Kurjaković "Torkvat" poslao je u Rim kneza Stipana Posedarskog, gdje je održao govor protiv Osmanlija pred papom Lavom X. Stipanov govor odjeknuo je u zapadnom svijetu, ali Osmansko Carstvo sve je žešće napadalo i osvajalo kršćanske zemlje, premda su pape davali podršku svima koji su se borili protiv Osmanlija. Prostori Podgradine našli su se, već u prvoj polovici 16. stoljeća, na samoj bojišnici. Jedan dio bio je zaposjednut, a dolazilo je i do promjena razgraničenja, te višestrukih povreda granične crte. Mletačke vlasti su Posedarske i malu nekolicinu bogatijih mještana Podgradine uključili u vojnu službu i dali im visoke vojne činove i časnička mjesta. S obzirom na njihove uspjehe, zalaganja i važnost posjeda nosili su čin pukovnika koji je bio postavljen svim časnicima, serdarima i harambašama, a često su zamjenjivali i same mletačke providure. Mletačko-osmanski ratovi sa svim svojim negativnim posljedicama kao i zarazne bolesti, osobito malarija, uzrokovali su česte oscilacije i opadanje broja stanovnika što je namirivano doseljenicima. Starosjedioci su bili čakavci, a doseljenici su donijeli štokavštinu kojom mještani i danas govore.[2] Osmanlije prvi put upadaju u Podgradinu, a i cjelokupno zadarsko zaleđe, u vrijeme Ciparskog rata. Na Budimu s velikom važnosti, koji je gotovo bio na samoj granici Mletačke Republike i Osmanskog Carstva te imao ulogu neke vrste takozvane tampon zone, su podignuti utvrda i obrambeni zid čiji su ostatci i danas vidljivi na brdu. Zid i utvrda služili su najviše senjskim uskocima, ali i svim drugim vojnicima na tom području. Nakon nekog vremena Osmanlije upadaju u Podgradinu, razaraju zid i utvrdu te uspijevaju osvojiti dio, no jak otpor sa sjeveroistoka ih sprječava u osvajanju cijelog naselja. U doba Morejskog rata senjski uskoci, ostali borci i pristaše uspijevaju istjerati Osmanlije s ovih prostora te se tim događajem obilježava kraj osmanske vladavine u Podgradini.[8]

Domovinski rat

Podgradina je u Domovinskom ratu bila djelomično okupirana do siječnja 1993. godine, odnosno do Operacije Gusar (Akcija Maslenica). Krajem 1991. godine na području bivše Općine Zadar jedna od najtežih situacija je bila u zoni 3, bojne 112. brigade, odnosno selima Pridraga, Paljuv, Novigrad i Podgradina. Nakon što su Kruševo i Jasenice okupirali JNA i četnici, ova su sela bila u gotovo potpunom okruženju. Kontinuirano su izložena minobacačkoj i topničkoj paljbi s Debelog brda, iz Biljana Gornjih, Smilčića, Donjeg Kašića i Islama Grčkog. Tijekom 25. studenoga najveći broj žitelja Pridrage, Paljuva, Novigrada i Podgradine je autobusima uz pratnju Europskih promatrača iseljen u Zadar. Nakon iseljavanja civila iz navedenih sela JNA je ubrzala pripreme za napad na ta sela i njihovo osvajanje, što će uslijediti na Silvestrovo 31. prosinca 1991. godine, unatoč potpisanom Sporazumu o primirju "od Božića do Božića". Zapovijed o povlačenju šibenske satnije iz sastava 113. brigada HV s područja Paljuva zbog obrane Šibenika, koja je bila dobro naoružana protuoklopnim sredstvima izvršena je 29. prosinca u noćnim satima. JNA i četnici 31. prosinca u ranim jutarnjim satima snažnom topničkom vatrom najavljuju tenkovsko-pješačke napade najprije na Paljuv, a zatim na Pridragu i Podgradinu. Snage JNA tenkovima su zaposjele brdo Gradinu u Podgradini pored mjesne crkve, jer su tako imali nadzor nad cjelokupnim prostorom uz Novigradsko more. Branitelji su ginuli gotovo svaki dan, vodile su se teške borbe. U naselju je bilo puno vojske, a izmijenjalo se podosta brigada te se lako oslobađalo, ali se teško zadržala ta crta obrane. Na samom kraju 1991. godine okupirano, zapaljeno i opljačkano naselje oslobođeno je u vojno-redarstvenoj operaciji Akcija Maslenica, 22. siječnja 1993. godine. Prema podatcima Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata Podgradina, na području naselja u ratnim stradanjima poginulo je 49 branitelja i 7 civila.[11]

Bivša naselja i selišta Podgradine

Budin

Budin je jedno od bivših naselja (ili selište) iz kojih je Podgradina nastala. Nastalo je oko 1000. godine, a prestalo postojati 1648. kada se s naseljem Mirce spaja u naselje Podgradina. Od liburnskih imena ostalo je dosta ulomaka grnčarije, a i porušenih zidova. Gradina Budin dopirala je do same obale Novigradskog mora, a to potvrđuje nalaz dvaju liburnskih grobova pri probijanju ceste Posedarje-Novigrad koji su bili rubno smješteni, a udaljeni od mora 15 metara. Na vrhu brda Gradine, istočno od budinske gradine, nalazila se još jedna liburnska gradina ispod koje se razvila današnja Podgradina. Budin se kao privremeno naselje uskočenih Bukovčana spominje 1683. godine. U Budinu je na čelu uskoka boravio i Stojan Mitrović Janković, proslavljeni kotarski serdar te sin Janka Mitrovića. Kada su 1684. kotarska sela svrstana u četiri skupine radi efikasne obrane od Osmanlija u Morejskom ratu, u selima gornje skupine nalazio se i Budin. Za kapetana Budinjana bio je postavljen Milan Paić, a u Budinu je popisano 205 muškaraca. Budinska Gradina nalazila se na dugom grebenu obrubljenim dvjema vododerinama. Budin spominje svećenik i povjesničar Carlo Federico Bianchi koji navodi da se u gustoj šumi na grebenu nalazio stari kaštel Budin. Budin se nalazio oko 2 kilometra od Posedarja i oko 7 kilometara od Novigrada. Oblik Budinske gradine bio je terasast jer je greben strm, a pojedine terase bile su odijeljene suhozidovima. Na gornjoj terasi nalazila se ruševna crkvica građena žbukom koja potječe iz XVII. stoljeća. Iz Budina potječu i uskoci iz Bukovice. Prvi zapisani stanovnik Budina je Stoše Divničić. Godine 1572. Ferhad-paša Sokolović nakon osvajanja islamske utvde Učitelja Vas napada Budin, no s budinskih zidina i utvrde uvijek bi se pružio jak otpor osvajačima. Nijedan osmanski napad na Budin nije bio uspješan jer su kaštela, castrum, utvrda i zidine bile dobro opremljene svim resursima. Harambaša Janko Mitrović te njegova obitelj i pristaše naseljavaju Budin 1647. godine. Kroz svoju povijest je obuhvaćao današnje zaseoke Podgradine i Islama Latinskoga – Graduša, Zeleni hrast, Dragaševo, Islamsko polje, Klanac, Brižine, Benjin, Crnjikova glavica, Karaula, Potok, Žuže, Cipac i Svinkalište, a kao i Mirce, imao je poprilično razvedenu granicu. Prema izvještaju službenog mjerača Gian Giacoma Farsettia 1674. Budin je brojao 70 obitelji.[1] Još uvijek nije potpuno poznato koliko je Budin brojao stanovnika, ali pretpostavlja se na broj od oko 500 – 580.[1]

Mirce

Mirce je jedno od bivših naselja iz kojih je Podgradina nastala čije ime još postoji u vrelu Mirača. Nastalo je 428. pr. Kr. u Ilirskom Kraljevstvu. Spominje ga Carlo Federico Bianchi, koji piše da se nalazilo u ninskom području i da je o njemu riječ o dokumentu iz 1432. godine. Raukar navodi da je selo Mirce bilo posjed knezova i da se nalazilo u novigradskom distriktu. Godine 1266. u listini, kojom ban Roland govori o posjedu ninske biskupije u Cetiglavcu, spominje se kao međaš posjeda selo Mich, a o dokumentu o obilježavanju mletačko-osmanske granice 1567. spominje se naselje Mioci. Kralj Andrija II. Arpadović u svojoj povelji potvrđuje granice plemskog posjeda Miraccha. Ban Stjepan 1249. spominje Mirac studenac. Kralj Karlo I. Robert 1322. spominje zaselak u Mircama po imenu Mircha Jakšić, koji je najvjerojatnije nazvan po prezimenu vladajuće obitelji koja je tu živjela. Navodi sva imena i zaključuje kako su istovjetna s vrhom vode koje se zove Mirača kao i danas, a njegova voda teče kao potočić do uvale gdje se ulijeva u Novigradsko more. Mirce je obilježavala i prisutnost solana koje kasnije uništavaju Turci Osmanlije. Spominju se u duždovom Zadarskom katastiku 1421., a prestaje postojati 1648. nakon izgona Turaka kada se s Budinom spaja u Podgradinu. Kroz svoju povijest obuhvaćalo je današnje zaseoke Podgradine – Mirača, Budim, Draga, Vlačine, Slapača, Gaj, Podgradinsko polje, Škrile, Gradina i Kraljevo vrilo u Posedarju. Imalo je poprilično razvedenu granicu, što tada nije bilo uobičajeno.[1] Još nije potpuno poznato koliko su Mirce imale stanovnika, ali se pretpostavlja na cifru od 460.[1]

Podnovje

Podnovje spada u niz nestalih sela novigradskog distrikta, čiji se položaj može točno odrediti na temelju pisanih podataka. S južne strane Podnovja nalazilo se selo Zahum, sa sjeveroistočne Posedarje, s jugozapadne Učitelja Vas i Tršćane, a sa sjeverne selo Medovi. Selo Podnovje spominje se prvi put u povelji kralja Andrije II. iz 1219., a zatim 1322. u povelji kralja Karla I. Roberta, kojima se naznačuju međe posjeda knezova. Carlo Federico Bianchi navodi jedno nestalo selo, koje se nalazilo blizu Posedarja, a spominje se u dokumentu iz 1479. pod imenom Podovize, dok se u navedenim poveljama kraljeva Andrije i Karla Roberta Podnovje naziva Novi. Godine 1482. župnik Podnovja bio je Matej, koji je s kolegama iz ninske i zadarske biskupije molio mletačke vlasti da ga oslobode plaćanja dadžbina zbog  šteta koje trpe od osmanskih pljačka stanovništva njihovih župa. Kod prikaza sela Blaćana vlasnicima posjeda vodili su i Podnovjani, kao i kmetovi sela Zahuma. Ninski biskup Marko Loredan (1557. – 1573.) dao je 1562. nekolicini seljaka na obradu neke zemlje vlasništva crkve sv. Nikole. U dokumentu ne piše gdje je ta crkva bila, no u Pa­praćanima se nalazila kapela sv. Jakova, koja je imala posjede u Podnovju. U Zadru je postojala crkva i samostan sv. Nikole, ali je to bilo izvan nadležnosti ninskog biskupa. Poimenično je navedeno osam kmetova – Kurlajević Mate dobio je pet gonjaja, Radešić Martin tri gonjaja, Proharić Andrija dva, Kurljajević Jure tri, Bilić Radoje jednu četvrtinu gonjaja, Kurljajević Lovre dva, Mahačić Martin jedan i Svrdlović Jure jedan gonjaj. Zemlju je po biskupovoj naredbi seljacima predao don Jure Matasović: „archipresbyter ruralis seu Luchae”. U Podnovju su živjeli kapetani Vlaha Žakman Lješevac (Xacman Gliesevaz) i Petar Najčinović: „provisionati ex gratia illustr. ducisi domin. Venet”. Obojica priznaju 1552. da su podmireni u svojim prinadležnostima od mletačkog patricija Petra Vallaressa Zaharije. Žakman Lješevac iz Podnovja daje 1555. punomoć Bernardinu Karnarutiću da ga zastupa u nekom sporu. Godine 1550. Žakman je napravio oporuku u Zadru, iako je 1559. još uvijek bio živ, a vjerojatno je te godine i preminuo. Ova dva kapetana Vlaha mogu se dovesti u neku vezu s Vlasima koji su uzimali u najam, za 200 dukata godišnje, pašnjake podložne novigradskom kastrumu, o čemu se govori u zadarskom katastiku. Radojica Lalin, Damjan Kurtajević, Tome Verzerović i Martin Kurlajević bili su sudci zbora stanovnika u Podnovju. Spominjano je da je selo imalo svojeg župnika 1482., ali o crkvi nema traga. U vezi sa sudskim sporovima kod zadarskog gradskog kneza spominju se Podnovjani – Mihovil Smoljanović, Martin Prohar, Mate Milutinović, Radoje Milutinić, Filip Smoljan, Ante Franulović, Toma Diklić, Rade Bilić i Jure Kurtajević. Moguće je da je to bila spomenuta crkva Svetog Nikole koja je u selu imala posjede. U Podnovju je živjela ugledna obitelj iz Vlaške Kneževine koja je obnašala oficirsku službu.[1]

Zahum

Selo Zahum prvi se put spominje u povelji kralja Andrije II., pod latinskim imenom Zachum. Nakon toga 1322. spominje se u povelji kralja Karla Roberta pod mađarskim imenom Zachlem. Bio je smješten sa sjeveroistočne strane sela Režana, a s južne Podnovja. Carlo Federico Bianchi spominje selo Zakon koji se spominje u dokumentu iz 1479., a radi se dakako o Zahumu. Gradski knez Zadra Francesco Nani stavlja na dražbu 4 gonjaja vinograda Novigradskog kapetana Petra Klade u Zahumu. Kapetan hospitala kupio je dva ždrijeba Zahumu za 91 dukat, a istog dana Grgur Spansić uzeo je u najam na pet godina četiri ždrijeba zemlje u Zahumu (Xacon), od skrbnika hospitala gubavaca, uz najamninu od 10 dukata godišnje. Od nekadašnjih stanovnika Zahuma spomenuti su još i Lukca Mičević, Jurja Ilijić, Jurja Korenić, sudca Zahuma, koji imaju neke sudske sporove kod gradskog kneza u Zadru 1556. Tu se kao stranka navodi Ljuban, također iz Zahuma. Od sela Zahuma nije ostalo nikakvih tragova, a spominje se od 1219. do 1561. pod imenima Zahum, Zachum, Sachum, Zachlem, Xuachum, Xacon, Zakon i Zaton.[1]

Medovi

Medovi se spominju samo u jednom dokumentu kao sjeverna granica Podnovja. Bilo je u sustavu novigradskog distrikta, no nestalo je bez ikakvog traga. Spomen o njemu datira iz 1554.[1]

Blaćane

Blaćane su jedno od nestalih sela novigradskog distrikta, od kojih nije ostalo ni traga, ali se zadržalo do danas toponim za polje koje se nalazi u Podgradini. Ime dolazi od močvarnog polja koje je drenirano i uređeno 1880. u doba načelnikovanja Josipa Buzolića u Novigradu. Jugozapadno od sela Blaćana postojalo je selo Papraćane. Blaćane se prvi put spominju u povelji kralja Andrije II. 1219. godine. Ponovno se spominju 1322. u povelji kralja Karla Roberta, a koji su se nalazili na teritoriju kasnijeg novigradskog distrikta. Selo Blaćane nestalo je u vrijeme mletačko-turskih ratova u 16. stoljeću, u doba osmanske vladavine, do vremena Kandijskog rata. Blaćane ne spominju ni Bianchi ni Ljubavac među nestalim selima zadarskog područja. Ne spominje ih ni Ljubić kod popisa stanovništva 1527. (Vallaresso), ali navodi da je zadarska riznica dobivala 360 lira godišnje od davanja u zakup mlinova u Blaćanima. Godine 1511. kmetovi sela Blaćana, Zahuma i Podnovja sporili su se za dohodak s vlasnicima posjeda u tim selima. Navode se i poneka imena – Matija Kačić (1467). Draga Torkanić (Torchanich) oporučno ostavlja jedan "starić" ulja, crkvi sv. Katarine u Novigradu (1527). Matijaš Šiljanović spominje se u vezi s nekim sudskim sporom kod zadarskog gradskog kneza. S njim se javlja na istom mjestu Petar Crljenica, Petar Sumić i Jure Vrsatović, a svi oni su iz Blaćana. Matijaš Šiljanović iz Blaćana („comitatus Jadre”), daje 1559. zadarskom trgovcu ser Pasinu Ceronu novčani zajam uz kamate („ad lucrum”). Spominje se da je Ceroni bio u 17. stoljeću trgovac u Novigradu. Na istom mjestu spominju se Jerko Luganić, Jerko Jurjević, Jakov Peritić i Ivan Budaković.[1]

Klima

Klima je sredozemna s vlažnom zimom i vrlo toplim ljetom. Temperature tijekom zime su najčešće od –5 do 16°C, kiša je vrlo česta te ponekad dolazi s grmljavinskom olujom, a snijeg pada rijetko. Jesen je nešto toplija s temperaturom od 13 do 30°C i 600 mm padalina. Ljeto je vrlo toplo s temperaturama od 27 do 39°C i rijetkom kišom pa se javlja problem suše. Proljeće je u većini slučajeva toplo s temperaturom od 19 do 29°C. Najkišovitiji mjeseci su studeni, prosinac i ožujak. Prosječna godišnja temperatura je oko 14 do 14,5°C (u siječnju 5,5°C, a u srpnju 24°C). Ima oko 1100 mm padalina godišnje. Najjači vjetar je bura koja dolazi s Velebita te zna biti orkanska. Najniža temperatura izmjerena u Podgradini je –23°C, a najtoplija 42°C. Prosječna vlažnost zraka je 76%.[12]

Klimatološki srednjaci za Podgradinu
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
apsolutni maksimum, °C 16,2 19,4 23,7 26,7 32,2 37,1 39,1 38,6 32,5 26,8 23,4 18,9 28,1
srednji maksimum, °C 9,2 10,1 13,7 18,3 23,3 25,8 31 29,7 23,9 19,9 14,7 11,4 25
srednja dnevna temperatura, °C 8 8,4 10,6 13,7 18,9 22,8 25,7 25,4 21,2 16,8 12 9,1 16,1
srednji minimum, °C −5,2 −3,7 −1,4 9,6 14,4 17,9 21,4 20,7 16 9 7,6 −4 9,3
apsolutni minimum, °C −14 −9,1 −7 −2 3,8 7,1 12,1 10 4,1 2,8 −6,5 −9 −9
oborine, mm 108,7 71,2 118,7 72,9 61,6 47,3 25,5 44,8 69,5 108,2 301,3 201,5 1.100,2
Izvor: Državni hidrometeorološki zavod[12]

Temperatura mora

Mjesec sij. velj. ožu. tra. svi. lip. srp. kol. ruj. lis. stu. pro.
Temperatura mora (°C)[12] 10 11 11 13 18 21 23 25 21 19 15 10

Gospodarstvo

Naseljenost prate odgovarajući oblici gospodarskih djelatnosti, posebice poljoprivrede; sredozemna poljodjelska polikultura, donedavna transhumantno, a danas stočarstvo, ribolov, pomorstvo, a u suvremeno vrijeme i sve razvijeniji turizam. Naseljenost i gospodarstvo koriste, posebice u posljednje vrijeme sve prednosti povoljnog geoprometnog položaja s obzirom da kroz Podgradinu prolazi 400 metara Jadranske turističku ceste, s odgovarajućim mostovnim prijelazom preko Novskog ždrila i više odvojaka kojima su povezana sva naselja općine.[2]

Turizam

Turizam je najvažnija gospodarska djelatnost u Podgradini. Svake godine u prosjeku dođe 3500 turista iz svih dijelova Europe i Azije. Odlikuje se brojnim plažama kao što su Rezanska plaža, Kuk i Škrile te zaljev Cala Sophy s odličjem slikovitog mjesta. Podgradina je pogodno mjesto za ribolov, biciklizam, ronjenje, nautiku, i boćanje, a turisti često unajmljuju četverokotače.

Poljoprivreda

Poljoprivreda u Podgradini je, uz turizam, najvažnija gospodarska djelatnost. Mještani se najčešće bave vinogradarstvom, maslinarstvom i raznim povrćem. Velik dio starijeg stanovništva se bavi stočarstvom. Uzgajaju ovce, krave, svinje, raznu perad, koze, a ponegdje i volove. U naselju je jedan OPG.

Ugostiteljstvo

U naselju su dvije prodavaonice, restoran, pekarnica i kušaonica vina.

Ribarstvo

Ribarstvo se u Podgradini većinom bazira na ribolov. Marikultura je manje razvijena od ribolova, a od toga je najzastupljeniji uzgoj liganja, rakova i školjaka, najviše daganja.

Spomenici i znamenosti

 
Spomenik poginulom branitelju Vlatku Sudiću

Obilježja naselja

Svetac zaštitnik

  Podrobniji članak o temi: Duh Sveti

Svetac zaštitnik Podgradine je, po kojem je župa dobila ime, Duh Sveti čiji se blagdan slavi na Duhove. Duh Sveti (latinski: Spiritus Sanctus, grčki: Άγιο πνεύμα, Ágio pnévma) je treća božanska osoba koja s Bogom Ocem i Isusom Kristom čini Presveto Trojstvo. Također je i životvorac, obnovitelj, tješitelj, preporoditelj, posvetitelj te ikonograf Krista u čovjeku. Krist je utjelovljen po Duhu Svetomu.[14]

Grb

Grb Podgradine je tamno zlatni štit na kojem su prikazani brdo Gradina s crkvom Duha Svetoga iza kojeg izlazi sunce, more, natpis Podgradina u vrhu te hrvatski šahirani grb u gornjem lijevom kutu.

Zastava

Zastava Podgradine je bijela s plavim kvadratima i grbom u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Zastava župne crkve je bijeli gonfalon sa zlatnim okvirom i natpisom Župa Duha Svetoga Podgradina te slikom crkve iznad koje uzlijeće Duh Sveti.

Obrazovanje

Današnja Područna škola Podgradina izgrađena je 1868. kao dom za profesore. U to vrijeme većina je stanovništva bila neobrazovana, a nerijetko i nepismena zbog manjka školskih ustanova. Malo kasnije donosi se odluka da se dom za profesore pretvori u područnu školu i dječji vrtić koji je ukinut 1992. godine. Škola je u sustavu Matične škole "Braća Ribar" Posedarje.

Župna crkva

Zadarski nadbiskup monsinjor Marijan Oblak svojim dekretom 8. prosinca 1990. utemeljio je samostalnu župu Podgradina sa župnim naslovnikom Duhom Svetim. Nakon rata crkva je temeljito obnovljena. Crkva je jednobrodna sa sakristijom, kamenim oltarom, ambonom i svetohraništem; drvenim kipom Gospe Fatimske, Križnim putem, kamenom škropionicom, zlatnim križem, pločom na kojoj je napisana povijest crkve te zvonikom s dva zvona. Na ulazu u naselje nalazi se mjesno groblje Podgradina.[15]

 
Crkva Duha Svetoga

Kada u dolasku na Jadran prođu Maslenički most ili voze prema njemu u odlasku, turisti i svi drugi vozači ne mogu a da iz automobila ne vide Župnu crkvu Duha Svetoga na brdu u Podgradini, u Novigradskom dekanatu Zadarske nadbiskupije. Mještani su mogli crkvu podići i u nizini svoga 6,21 kilometara dugoga mjesta, no ti ljudi su htjeli svima pokazati vidljivi znak, Božji hram, te su svoju župnu crkvu, koju zovu Lipotica, podigli na brdu Gradini, u središtu svojega zelenoga mjesta, polja, šuma i humaka, čiji se raštrkani zaseoci nalaze podno toga brda, pa otud i naziv Podgradina. Neprijatelji su tek izgrađenu crkvu ciljano pogodili 13. rujna 1991., srušili ju i zapalili. U njihovom prvom napadu na Podgradinu prva meta bila je crkva. Za to su ostavili i svoj rukopis na zidu ruševina crkve, „Potpis posvete majora koji su pancirnim granatama bušili ovu crkvu Duha Svetoga”. Brdo Gradina, zvano i Podgradinski Sinaj, na kojem se crkva nalazi, s čijega vidikovca seže prostrani pogled na Novigradsko more i zaljev, velebitski masiv i okolna mjesta koja su s Podgradinom bila prva crta obrane, bilo je strateški važno za Liburne, a 90-ih i za četnike. Župna crkva bila je njihovo prenoćište. U crkvi su ih 1992. zatekli hrvatski branitelji u jednoj akciji. Tu je godinu dana bilo uporište četnika. Povrh crkve na brdu noću su bagerima kopali zemunice, ukopali i tenk, odakle su na dlanu i dohvatu imali okolna mjesta u zadarskom zaleđu. Mještani su u svoju crkvu ulagali vlastita sredstva i sve gradili svojim rukama, a nakon povratka 1996. iz progona od strane neprijateljskih agresora u crkvu su uložili više od jednog milijuna kuna. Župa Duha Svetoga stara je više od 3 desetljeća, utemeljena 1990. godine. Dotad je puk išao na mise u Novigrad i Posedarje. Župu od 631 vjernika, Hrvata katolika, odnosno oko 200 obitelji, vode župnik don Tihomir Vulin i sakristan Ive Bratović. Misa se služi srijedom i nedjeljom.[16]

Udruge

Kultura

Svake se godine krajem listopada uz memorijalni boćarski turnir polažu vijenci i pale svijeće na centralnom križu na mjesnom groblju u čast poginulim braniteljima iz Domovinskog rata.[17]

Fešta

Mjesna fešta je na blagdan Duhova, što je ujedno i dan mjesta, kad se održava misa i procesija, a na Duhovni ponedjeljak misa se održava u crkvici Svetog Duha na otočiću.[16]

Legenda

Legenda brda Budima nastala je kao dio usmene književnosti u 17. stoljeću za vrijeme osmanske vlasti. Do ovdašnjeg stoljeća prenosila se s generacije na generaciju, no danas je gotovo zaboravljena osim ponegdje u starijeg stanovništva naselja.

Vladaše turci osmanlije selom Podgradinom. Prije nego što bijaše protjerani, zakopaše razne rude na Budimu i začaraše brdo da im nitko to ne mogne oteti. Kletva bijaše ta da ako itko krene to iskopati da ga tuča silna s neba ubije. Stoljeće kasnije, stanovnik jedan Podgradine htjede se obogatiti pa uze pijuk, kaže obitelji da ide na Budim sebi zlata iskopati i uputi se tamo. Počne on kopati te se nakon nekog vremena stvori tuča niotkuda, toliko jaka da ga usmrti. Ljudi koji to kroz prozore svoje vidješe ispričaju sutradan cijelom selu i okolici što se desi te se otad nitko više nije usudio kopati na Budimu.

Šport

Podgradina ima dva športska centra na kojima se održvaju treninzi i turniri, ponajviše za nogomet. U naselju se svake nedjelje i blagdana (osim Božića i Nove godine) muškarci okupljaju na boćalištima kojih je osam u cijelom naselju. Jedan je košarkaški teren. Nogometni športski klub Podgradina nastao je 2002. na temelju bivšeg kluba Budim, nazvanog po brdu Budimu, koji je ugašen 2001.

 
Grb NK Podgradine

Na području Podgradine aktivni su:

Poznate osobe

Galerija

  • Pogled s lokalne ceste

  • Spomenik poginulom branitelju Vlatku Sudiću, na Gradini

  • Crkva Duha Svetoga

  • Plaža Karaul

  • Rezanska plaža

  • Pogled s brda Gradine

  • Zaljev Cala Sophy

  • Budimov zaljev

Partnerstva

Izvori

  1. ↑ a b c d e f g h i j k Jelić, Roman. 1989. Novigradski distrikt. Radovi Zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zadar. 31: 147–156
  2. ↑ a b c d e f Magaš, Damir; Brtan, Josip. 2015. Prostor i vrijeme knezova Posedarskih. Zemljopisna obilježja i povijesni razvoj Općine Posedarje. Posedarje, Slivnica, Vinjerac, Podgradina, Islam Latinski, Ždrilo i Grgurice journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ a b Katastar
  4. ↑ Državni zavod za statistiku - Popis '21. popis2021.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2022. Pristupljeno 22. studenoga 2022.
  5. ↑ Toponim Podgradina, Posedarje @ Acta Croatica. actacroatica.com. Pristupljeno 30. listopada 2022.
  6. ↑ a b c Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. web.dzs.hr. Pristupljeno 3. studenoga 2022.
  7. ↑ Prostorni plan. opcina-posedarje.hr. Pristupljeno 11. kolovoza 2022.
  8. ↑ a b c d e f Podgradina | Zadarske nadbiskupije. zupe.zadarskanadbiskupija.hr. Pristupljeno 24. listopada 2022.
  9. ↑ a b Kako je novac iz Kartage završio kod Liburna?. www.vecernji.hr. Pristupljeno 7. studenoga 2022.
  10. ↑ a b Sveučilište u Zadru, U Novigradskom moru kod Posedarja otkriveni arheološki ostaci najstarije liburnske luke!, Zadarski.hr, Slobodna Dalmacija, objavljeno 5. lipnja 2020., pristupljeno 5. kolovoza 2022.
  11. ↑ a b Zašto je Podgradina jedino mjesto u kojemu se Oluja ne slavi?. Dalmatinski portal. Pristupljeno 24. listopada 2022.
  12. ↑ a b c DHMZ - Državni hidrometeorološki zavod. meteo.hr. Pristupljeno 24. prosinca 2022.
  13. ↑ Podgradina. Župe i dekanati Zadarske nadbiskupije. zadarskanadbiskupija.hr. Pristupljeno 15. kolovoza 2022.
  14. ↑ KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo. web.archive.org. 5. ožujka 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 24. prosinca 2022.
  15. ↑ Podgradina | Zadarske nadbiskupije. zupe.zadarskanadbiskupija.hr. Pristupljeno 19. listopada 2022.
  16. ↑ a b Grbić, Ines. 28. kolovoza 2018. ŽUPLJANI U PODGRADINI GRADEĆI CRKVU IZGRADILI SU MNOGO VIŠE Velika snaga ljudi nadišla je sve statistike. Glas Koncila. Pristupljeno 10. studenoga 2022.
  17. ↑ a b Weebly, BK Slivnica. bkslivnica.weebly (PDF)
  18. ↑ BOĆARSKI KLUB PODGRADINA. www.sportilus.com. Pristupljeno 24. prosinca 2022.
  19. ↑ Prskalo, Tekst i foto: J. Sutra u Podgradini započinje memorijalni malonogometni turnir "Marijo Šalina". ezadar.net.hr. Pristupljeno 24. prosinca 2022.
  20. ↑ Jurica Žuža-košarkaško dijete rata. Basketball.hr. Pristupljeno 11. kolovoza 2022.
  Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Podgradina_(Posedarje)&oldid=6592026"