Wikipedija

Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva

proslave i komemorativni događaji među Hrvatima tijekom 1925.

Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva jubilej je iz 1925. godine[a] koji je obilježavao tisuću godina od pretpostavljene krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava (o. 910 – 928.). Proslavljena je diljem Kraljevine SHS, a za cilj je imala jačanje hrvatske nacionalne svijesti u novim društvenom-političkim odnosima nakon propasti Austro-Ugarske i stvaranja južnoslavenske države pod dominacijom srpske dinastije Karađorđevića.[2]

Kip kralja Tomislava na konju, rad kipara Roberta Frangeša Mihanovića povodom proslave tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.

Ideju o obilježavanju tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva donijeli su još 1906. godine članovi Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, a kao godinu utemeljenja kraljevstva uzeli su arbitrarno 925. godinu, kada je Tomislav u sklopu održavanja crkvenoga sabora u Splitu bio nazvan kraljem (dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum) u pismu rimskoga pape Ivana X. (914. – 928.).[3]

Tragovi i rezultati proslave i danas su vidljivi u mnogim gradovima bivše Kraljevine SHS.

Problematika krunidbe kralja Tomislava

uredi

Točna godina i mjesto krunidbe kralja Tomislava nisu poznati, budući da su povijesni izvori o kralju Tomislavu i njegovu dobu prilično malobrojni. Splitski srednjovjekovni kroničar Toma Arhiđakon (o. 1200. – 1268.) piše u svojoj kronici Historia Salonitana da je Tomislav 914. godine zabilježen kao knez (dux), dok se u pismu pape Ivana X. Tomislav naziva kraljem (rex), a zahumski vladar Mihajlo se naziva knezom (dux). Iz toga je razloga svećenik i povjesničar Franjo Rački (1828. – 1894.) zaključio još 1871. godine da se vrijeme krunidbe kralja Tomislava treba tražiti između dvije spomenute godine, odnosno da je rečena 925. godina krajnja godina u kojoj je Tomislav mogao postati kraljem.[4] Nešto kasnije drugi hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) samoinicijativno je suzio šire vremensko razdoblje unutar kojega je Tomislav uzdignut iz statusa kneza u status kralja na 925. godinu u raspravi Tomislav, prvi hrvatski kralj (1879.), nakon čega su tu krajnju godinu počeli uzimati kao godinu njegove krunidbe.

Nada Klaić odbija mišljenje starije hrvatske historiografije o Tomislavovoj krunidbi te ističe da sama činjenica što mu papa Ivan X. u pismu daje naslov rex ne mora značiti da je hrvatski vladar bio i službeno okrunjen.[5] Neven Budak slaže se s tim, smatrajući da je bila riječ o nastavku podizanja ugleda hrvatskih vladara koje je započelo davanjem naslova princeps Muncimiru. Rast Tomislavova ugleda bio je potaknut njegovim uspjesima u borbama protiv Bugara i Mađara. Premda, prema Budaku, nije bilo formalne krunidbe, on drži da se Hrvatsku otada može nazivati kraljevinom, jer su se i Tomislavovi nasljednici nazivali kraljevima, a i ustroj državnog uređenja odgovarao je ustroju kakav je bio uobičajen u kraljevinama. Ivo Goldstein također dokazuje da se u Tomislavovu slučaju ne može govoriti ni o kakvoj krunidbi te da je prvi ovjenčani hrvatski kralj Stjepan Držislav, a prvi formalno okrunjeni kralj tek Zvonimir.[6]

Dok se godina krunidbe može tražiti u određenomu vremenskom rasponu zasnovanome na povijesnim izvorima, mjesto krunidbe posve je arbitrarno. Tomislavova krunidba na Duvanjskome polju utemeljena je na priči iz Ljetopis Popa Dukljanina o krunidbi Svetopeleka na tom polju, koji se u hrvatskoj redakciji naziva Budimir. Kukuljević je vjerovao da se u sačuvanoj priči o krunidbi Svetopeleka/Budimira na Duvanjskome polju krije sačuvana uspomena na krunidbu kralja Tomislava.[7] Kukuljevićevu konstrukciju preuzeo je 1882. godine povjesničar Tadija Smičiklas (1843. – 1914.) u svojoj sintezi Poviest hrvatska nakon čega je Duvanjsko polje kao mjesto krunidbe kralja Tomislava ušlo u nacionalnu svijest.

Motivacija

uredi

Rački je u vrijeme iznošenja svoje teorije 1871. godine smatrao da je važno pokazati da je Hrvatsko Kraljevstvo desetke godina starije od Ugarskoga, čime bi se argumentiralo povijesno pravo Hrvatske na autonomiju unutar zajedničkoga kraljevstva. Do njegove su teorije hrvatski povjesničari za prvoga hrvatskog kralja uzimali Stjepana I. Držislava, za kojeg je Toma Arhiđakon pisao da je dobio doznake kraljevske vlasti od Bizanta, negdje oko 971. godine. Rački 925. ne uzima za početak Hrvatskoga Kraljevstva, nego kao godinu preobrazbe države u višu kategoriju.[8]

Zbog izvanjskih je razloga, također, u novim političkim okolnostima s početka 20. stoljeća bilo potrebno proslaviti tisućitu obljetnicu kraljevstva: Hrvati nisu bili zadovoljni položajem u novoj državi i htjeli su pokazati svoje težnje za autonomijom u zajednici koja bi okupljala sve Hrvate iz Kraljevine SHS.[8] Cilj proslave bilo je jačanje nacionalne svijesti i izgradnja hrvatskoga nacionalnog identiteta.[2] No proslavu su koristili i unitaristi, kojima je Tomislav poslužio kao simbol bratstva podanika kralja Aleksandra I. Karađorđevića.[8]

Obilježavanje

uredi

U kolovozu 1906. godine Emilij Laszowski Szeliga i Velimir Deželić stariji predložili su ostalim članovima Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« da se na tisućitu godišnjicu Hrvatskoga Kraljevstva (925. – 1925.) priredi velika hrvatska povijesna izložba iz svih krajeva Hrvatske.[9]

Godine 1917. zabilježen je prvi spomen o gradnji spomen-crkve u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini, uz istodobnu izgradnju Tomislavovog doma. Spomen-crkva sv. Nikole Tavelića građena je od 1924. do 1940.

Ferdo Šišić rukopis svojega kapitalnog djela Povijest Hrvata u doba narodnih vladara završio je do 1917., ali je ono zbog manjka sredstava objavljeno tek po naredbi ministra prosvjete Svetozara Pribičevića kao »jubilarni spomenik na godinu 1925.«[8]

Dana 8. svibnja 1925. godine započele su crkvene proslave u svim hrvatskim krajevima povodom proslave Dana katoličke omladine u slavu tisućite godišnjice hrvatskoga kraljevstva. Dana 31. svibnja iste godine 400 hodočasnika otputovalo je u Rim na veliko hrvatsko hodočašće kako bi obilježili spomen na uzdizanje Tomislava na kraljevsku čast. Prilikom toga, hodočasnici su poklonili papi Piju XI. skupocjeni spomen-kalež.[10]

Središnja crkvena proslava tisućite obljetnice u Hrvatskoj održana je 21. lipnja 1925. godine na blagdan Presvetoga Srca Isusova svečanom misom u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio zagrebački nadbiskup Antun Bauer (1856. – 1937.).

Tijekom 1925. godine održan je niz kulturnih i umjetničkih manifestacija u brojnim hrvatskim gradovima i selima, ali i šire na teritoriju nekadašnje Kraljevine SHS. Tom su prigodom podignuta brojna spomen-obilježja u čast kralja Tomislava, a njegovo je ime dobio velik broj ulica i trgova, uključujuči i Trg kralja Tomislava u Zagrebu koji je to ime dobio 1927. godine.

U obilježavanje proslave uključili su se i hrvatski umjetnici izradom svojih prikaza prvoga hrvatskog kralja. Hrvatski medaljar Ivo Kerdić izradio je za potrebe proslave i obilježavanja trećega sokolskog sleta značku i jednostranu plaketu s likom kralja Tomislava. Na medalji je prikazan hrvatski vladar en face, kako sjedi na prijestolju, u desnoj ruci drži žezlo u obliku križa, a u lijevoj jabuku. S lijeve i desne strane vladara stoje godine 910. i 925., a uz rub protiče natpis »TOMISLAV KRALJ HRVATA«.[11]

Prvoga hrvatskog kralja prikazao je na plaketi i umjetnik Frane Cota (1898. – 1951.) koji ga je prikazao u profilu kako sjedi na prijestolju sa žezlom u desnoj, a jabukom u lijevoj ruci te štitom sa šahiranim grbom pored sebe.

Monumentalnu konjaničku skulpturu s prikazom kralja Tomislava na konju izradio je hrvatski kipar Robert Frangeš Mihanović (1872. – 1940.). Tomislava je tako prikazao kako ponosno jaše na konju u lijevoj ruci držeći jabuku, znak kraljevske moći, a u desnoj ravno žezlo s križem na vrhu, simbol stabilnosti i upravljanja narodom. Mač mu je zasukan oko pojasa simbolizirajući pritom njegov miroljubiv karakter. Konjanik je postavljen na kameni postament te dominira vizurom istoimenoga trga u Zagrebu. Skulptura i postolje konačno su postavljeni zajedno tek 1947. godine.[11]

Proslave u Kraljevini SHS

uredi

Bačka oblast

uredi
 
Bačka oblast (zeleno) na karti Kraljevine SHS.

Subotica

uredi

Zbog političkih nesuglasica u Subotici su održane tri proslave: gradska proslava 8. rujna 1925., proslava Bunjevačko-šokačke stranke i Nevena 20. rujna 1925. te proslava Katoličke Crkve i Vojvođanske pučke stranke 4. listopada 1925. godine.[12]

Rimokatolička Crkva odbila je naredbu subotičkoga gradonačelnika Albe Malagurskoga o prisustvu svih religijskih zajednica na proslavi 8. rujna. Proslava Rimokatoličke Crkve imala je veći odaziv od proslave 8. rujna.[13] Na drugoj proslavi, 20. rujna, na glavnome kolodvoru su od 7 do 8 sati ujutro čekani gosti, među kojima je bilo 300 pripadnika Hrvatskoga sokola iz Dalja, Osijeka, Vinkovaca i Vukovara. Potom je kroz Suboticu prošla povorka koju je činilo više tisuća osoba. Kretala se Ulicom Paje Kujundžića (danas Ulica braće Radić), Wilsonovom ulicom (danas Ulica Maksima Gorkog), Aleksandrovom ulicom (danas Korzo), Jelačićevom ulicom (danas Ulica Matka Vukovića), Preradovićevom ulicom sve do Trga kralja Tomislava. Ondje je u 10 sati održana misa, nakon koje je postavljena spomen-ploča. Kasnije je tijekom dana održana svečanost u hotelu Zlatno jagnje te akademija u kazališnoj dvorani.[14][15]

Dubrovačka oblast

uredi
 
Dubrovačka oblast (zeleno).

Babino Polje

uredi

U mljetskomu mjestu Babino Polje proslava je održana 13. prosinca 1925. godine. Svečanost je započela dan ranije. Tada je na Brijegu pored kapelice Blažene Gospe postavljen spomenik kralju Tomislavu u obliku zdenca sa spomen-pločom. Povorka je idućega jutra u 9 sati s Brijega krenula na misu u crkvi sv. Vlaha. Nakon mise podignut je slavoluk ispred spomenika kralju Tomislava.[16]

Brgat

uredi

Dana 5. siječnja 1926. godine Narodna svijest izvijestila je da je tih dana u Brgatu pokraj Dubrovnika postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Cavtat

uredi

U Cavtatu je 3. lipnja 1928. godine postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[18][19]

Čilipi

uredi

U Čilipima, mjestu pokraj Cavtata, proslava je održana 16. listopada 1927. godine. Uzvanici su nosili svečanu i narodnu nošnju, a kuće su bile okićene hrvatskim trobojnicama. Ispred mjesne crkve blagoslovljen je barjak Hrvatske konavoske omladine. Nakon mise postavljena je spomen-ploča posvećena kralju Tomislavu.[20]

Dubrovnik

uredi
Proslava 1925.
uredi

Vlasti su u Dubrovniku 10. studenoga 1925. godine. odbile prijedlog postavljanja spomen-ploče kralja Tomislavu na dubrovačkoj Pijaci kralja Petra jer je bilo planirano da se ondje postavi spomen-ploča u čast posjeta kraljevskoga para Dubrovniku.[21] Proslava je održana 12. i 13. prosinca 1925. godine.[22]

Dubrovnik je 12. prosinca bio okićen zastavama, a isti je dan u školama bio praznik (12. prosinca 1925. bila je subota; učenici su tada pohađali nastavu i subotom). Svečanost je započela u 15 sati s 21 hicem s Minčete. Siromasima je podijeljen kruh (običaj vezan za festu svetoga Vlaha). Po Dubrovniku i Gružu podijeljeno je 750 komada kruha težine 1 kg s utisnutim slovom T u čast kralja Tomislava. Grad i Brsalje bili su svečano rasvijetljeni u 18 sati. Vojna glazba obišla je grad u 19 sati uz bakljadu. U Bondinu teatru održana je svečanost u 20 sati; započela je izvedbom trohimne koju je izvela Dubrovačka filharmonija. Održano je nekoliko predavanja nakon kojih je filharmonija izvela fantaziju iz opere »Nikola Šubić Zrinjski« Ivana pl. Zajca. Potom je izveden alegoričko-pjesnički prikaz »Duvanjsko polje« Zdenke Smrekar. Likovi se zovu Majka Hrvatska, Jadrankinja, Podravkinja, Posavkinja, Neretljanka, Vrbaskinja i Mirna istarska. Svečanost je završila potpurijem Slavenske pjesme.[23]

Idući dan započet je hicima s Minčete u 6 ujutro. Vojna glazba ophodila je gradom u 7 sati, a u 8 sati održan je doček odbora sa sokolskom glazbom. U 9 sati dubrovački biskup Josip Marčelić održao je misu u katedrali. Nakon mise otkrivena je spomen-ploča kralju Tomislavu na zgradi općine. Spomen-ploča ukrašena je pleterom iz 10. stoljeća, a slova su stilizirana po uzoru na slova sa sarkofaga kraljice Jelene.[23] Spomen-ploču izradio je Frano Kršinić.[24] Poslijepodne su održane mnoge zabave, koncert sokolske glazbe. Navečer je grad bio rasvijetljen poput prethodnoga dana.[23]

Hrvatsko kulturno slavlje 1926.
uredi

Od 25. do 27. rujna 1926. u Dubrovniku je održano događanje zvano Hrvatsko kulturno slavlje povodom osnutka Hrvatske muzike, Hrvatskoga sokola i Hrvatske žene, posvećenja barjaka Hrvatske nacionalne omladine, 30. godišnjice Hrvatske radničke zadruge i postavljanju spomen-ploča Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«. Protiv održanja proslave pobunili su se Dubrovačko radničko društvo, Jadranska straža, ORJUNA, Prosveta, Sokolsko društvo, SPD Sloga, SRD Bratimstvo, Sreski odbor dobrovoljaca, Srpska matica i Udruga ratnih invalida.[25]

Prema programu za 25. rujan predviđeni su dočeci gostiju iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Hrvatske, obilasci grada, bakljade i glazbeni nastupi. Za idući dan predviđeni su dočeci gostiju iz Boke kotorske, Konavala, obližnjih otoka, Primorja, Splita, Stona, Šibenika, Trebinja i Župe. Hrvatska glazba iz grada obilazila bi Dubrovnik. Također je predviđena povorka od Pilā do crkve sv. Vlaha, gdje će biti održana misa i blagoslov barjaka. Kasnije će se postaviti vijenac oko spomenika Ivana Gundulića. Klanjat će se nad njegovim grobom te će biti postavljen vijenac. Održat će se proslava 30. godišnjice Hrvatske radničke zadruge, nakon koje će se razgledavati gradske znamenitosti, muzeji i samostani. Prije odlaska dijela gostiju održat će se brojne manifestacije, poput zabave na Pilima, sokolske vježbe, pjevanja pjevačkih društava, muziciranja, vatrometa i dr. Za posljednji dan, 27. rujna, osim pratnji gostiju, predviđeni su posjeti Cavtatu, Lokrumu, Lopudu, Rijeci i Župi.[26]

Na Hrvatskome kulturnom slavlju bilo je više od 10 000 ljudi.[27] Dana 26. rujna 1926. godine postavljene su spomen-ploče Vladislavu Menčetiću i Nikoli Nalješkoviću[3] pred 6000 građana.[28] Stjepan Radić iskazao je negativno mišljenje o proslavi.[27] Došlo je do izgreda te je oštećeno nekoliko trgovina, a nekoliko je osoba uhićeno.[29]

Gruž
uredi

Proslava u dubrovačkome Gružu odvila se 3. svibnja 1928. godine. Tada je otkrivena spomen-ploča kralju Tomislavu.[22][30]

Janjina

uredi

U Janjini je proslava održana 5. srpnja 1925. godine. Janjina je ujedno i prvo mjesto na širemu dubrovačkom prostoru gdje je održana proslava.[22] Međutim, to je bila prva vanjska proslava. Prva unutarnja proslava održana je u crkvi na blagdan Presvetoga Srca Isusova. Dana 4. srpnja, dan prije vanjske proslave, bačeni su vatrometi, čula su se zvona, pucnjevi iz maškuli i puški te je zapaljen »kralj« (»stog od nabrana zelena granja«).[31] Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. da je tih dana postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17] U kolovozu 1926. godine postavljena je spomen-ploča na crkvi sv. Jurja iz 9. stoljeća.[28][32]

Koločep

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. da je tih dana u Koločepu na istoimenomu elafitskom otoku postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Korčula

uredi

U Korčuli su 1925. godine održane dvije proslave. Prvu su organizirale Crkva i općina na dan sv. Ćirila i Metoda (5. srpnja), a drugu Radićeve pristaše na Stjepandan (26. prosinca).[17] U sklopu potonje proslave postavljena je spomen-ploča koju je izradio Frano Kršinić iz Lumbarde. Postavljena je iznad gradskih vrata na istoku, s vanjske strane kule »Veliki Revelin«. Otkrivena je na Stjepandan te je održana proslava koja je započela u crkvi sv. Marka u 10 sati pjesmom »Tebe Boga hvalimo«. Pjesmu je izvelo pjevačko društvo »Sveta Cecilija«. Pretpostavlja se da je prisustvovalo preko 2500 ljudi.[33] Sokolsko društvo »Korčula« odbilo je prisustvovati.[34]

Spomen-ploču skinuli su talijanski okupatori 18. svibnja 1941. godine. Razbijena spomen-ploča skrivena je te je vraćena 1971. godine za vrijeme Hrvatskoga proljeća.[35]

Kuna Pelješka

uredi

U Kuni Pelješkoj pored Orebića, crkvena i pučka proslava odvile su se 22. studenoga 1925. godine.[22][36][37] Povorka je nakon mise krenula prema Omladinskome klubu ispred kojega je podignut slavoluk. Navečer su u Omladinskome klubu izvedene pjesma »Tomislav« Vladimira Nazora, kao i predstave »Smrt Petra Svačića« i »Krunjenje Tomislava«.[36]

Lisac

uredi

U Liscu pokraj Stona proslava je održana 4. listopada 1925. godine.[22]

Lopud

uredi

O proslavi na elafitskome otoku Lopudu izvijestila je Narodna svijest 5. siječnja 1926. godine. Na općinskoj zgradi postavljena je spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Majkovi

uredi

U Majkovima pokraj Slanoga proslava je održana 26. prosinca 1925. godine.[16]

Mali Prolog

uredi

U Malome Prologu pored Pojezerja postavljena je spomen-ploča kralju Tomislavu 5. listopada 1930. pred otprilike 1500 ljudi.[38]

Mandaljena

uredi

Proslava u Mandaljeni (jugoistočno od Dubrovnika) odvila se 6. srpnja 1925. godine, dan nakon proslave u Janjini koja je bila prva na širemu dubrovačkom prostoru.[22] Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. godine da je tih dana postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Mlini

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. da je tih dana u Mlinima pokraj Cavtata postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Orašac

uredi

Dana 27. prosinca 1925. godine u Orašcu pokraj Dubrovnika postavljena je spomen-ploča kralju Tomislavu.[16]

Orebić

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. godine da je tih dana u Orebiću postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Ošlje

uredi

Proslava u mjestu Ošlje pored Stona odvila se na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1925. godine.[22]

Ponikve

uredi

U pelješačkomu mjestu Ponikve pokraj Stona proslava je održana na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1925. godine.[22]

Postranje

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. godine da je tih dana u Postranju pokraj Cavtata postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Potomje

uredi

Proslava u Potomju pokraj Orebića održana je 27. rujna 1925. godine.[3]

Putniković

uredi

U mjestu Putniković blizu Stona proslava se odvila 6. prosinca 1925. godine.[22]

Slano

uredi

Dana 27. prosinca 1925. godine u Slanomu je postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[16]

Smokovljani

uredi

U Smokovljanima pokraj Stona proslava je održana 2. svibnja 1926. godine.[22]

Ston

uredi

Stonska općina bojkotirala je proslavu.[39]

Šipanska Luka

uredi

U mjestu Šipanska Luka na otoku Šipan na sv. Nikolu (6. prosinca 1925.) postavljena je spomen-ploča kralju Tomislavu. Sutradan je održana proslava. Misa je održana u crkvi sv. Stjepana, crkvi iz doba narodnih vladara.[40]

Trpanj

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. godine da je tih dana u Trpnju na Pelješcu postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Trstenik

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. godine da je tih dana u Trsteniku na Pelješcu postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Trsteno

uredi

Tijekom prosinca 1925. godine, u Trstenu pokraj Dubrovnika pokušano je sprječavanje postavljanja spomen-ploče. Opozicija je tražila postavljanje triju spomen-ploča: srpskome caru Dušanu, ujedinjenju i agrarnoj reformi. Te spomen-ploče trebale su biti postavljene na istomu mjestu gdje je postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[41] Bilo je najavljeno da će se potonja mramorna spomen-ploča postaviti 7. veljače 1926. godine ispod trstenske platane, a iznad nje mramorni hrvatski grb.[42]

Vela Luka

uredi

U Veloj Luci na Korčuli postavljena je spomen-ploča.[35]

Viganj

uredi

Narodna svijest izvijestila je 5. siječnja 1926. godine da je tih dana u Vignju pokraj Orebića postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Vitaljina

uredi

U Vitaljini, na krajnjemu jugu današnje Republike Hrvatske, crkvena proslava održana je krajem lipnja 1925., a pučka 22. studenoga 1925. godine.[22][36][43] Iste je godine podignuta spomen-ploča u čast kralja Tomislava. Ista je oštećena tijekom Domovinskoga rata.[44]

Župa dubrovačka

uredi

U Župi dubrovačkoj proslava je održana 5. srpnja 1925. godine.[45]

Mostarska oblast

uredi
 
Mostarska oblast (zeleno).

U Hercegovini je proslava održana 5. srpnja 1925., na dan sv. Ćirila i Metoda. U svim selima paljeni su krijesovi.[46]

Čapljina

uredi

U Čapljini je postavljena spomen-ploča.[47]

Drinovci

uredi

Mladu misu na dan proslave u Drinovcima pokraj Gruda služio je don Ilija Tomas. »Cijela Bekija« bila je na proslavi.[46]

Humac

uredi

Na Humcu pokraj Ljubuškoga proslava je održana 4. i 5. srpnja 1925. godine. Započela je pucnjevima mačkulā, zvonjavom zvona i paljenjem krijesova. Osvijetljen je pravac od 5 kilometara po obližnjim brdima Butorovica i Jurjevica, gdje se nalazi Stari grad Ljubuški. Veliki broj stanovnika Ljubuškoga bojkotirao je proslavu, za razliku od stanovništva Radišića. Sutradan (5. srpnja) održana je misa na Humcu.[48]

Mostar

uredi

U Mostaru su održane dvije proslave: 4 i 5. srpnja te 3. i 4. listopada 1925. godine.

Prva proslava
uredi

Prva proslava organizirana je 4 i 5. srpnja 1925. godine. Odaziv na tu proslavu nije bio velik. Glavnu riječ oko organizacije imala je Crkva koja je kritizirala vladavinu HSS-a. Velik broj hercegovačkih svećenika podupirao je Hrvatsku pučku stranku. Zbog kritika Crkve, HSS je bojkotirao proslavu. Bojkotu su se pridružili pristaše HSS-a (HSS je bio vodeća stranka u Hercegovini) i Hrvatsko pjevačko društvo »Hrvoje«. Niti jedan stanovnik pojedinih sela nije došao na proslavu, među kojima je i Jasenica. Na proslavu su se odazvali predstavnici vojske, civilne vlasti, srpskih društava Gusle i Pobratim te muslimanskoga društva Ittihad. Za razliku od brojnih drugih mjesta, Mostar nije bio okićen hrvatskim zastavama niti rasvijetljen; jedino je Hrvatska glazba prošla gradom tijekom večeri 4. srpnja i to bez ikakve pratnje, uključujući pučanstvo. Orlovska sekcija Katarina Zrinski organizirala je zabavu 4. srpnja, a mostarski ogranak Napretka idući dan koncert u hotelu Neretva. Taj dan, 5. srpnja, održana je misa u 10 sati; vodio ju je Lujo Bubalo, hercegovački provincijal, a propovijed je držao biskup Alojzije Mišić.[49]

Druga proslava
uredi

Drugu proslavu organizirali su HSS i mostarski ogranak Napretka 3. i 4. listopada 1925. godine. Tijekom večeri 3. listopada, Mostar je, za razliku od prve proslave, bio rasvijetljen i okićen hrvatskim zastavama. Na Podveleži su osvijetljena slova A i T koja predstavljaju imena Aleksandar i Tomislav. Time je HSS, koji je bio na vlasti s Narodnom radikalnom strankom, htio pokazati da priznaje kralja Aleksandra i Vidovdanski ustav. Kulturna društva organizirala su bakljadu navečer 3. listopada uz pratnju Hrvatske i Vojne glazbe. Kolona je krenula s Guvna te je na putu do hotela Neretve prošla Šetalištem vojvode Mišića, Balinovcem, Zahum ulicom, pokraj Hrvatskoga pjevačkog društva »Hrvoje«, Podhum ulicom, Lučkim mostom, Lučkom ulicom, Glavnom ulicom i Novom ulicom. Kod hotela je otvorena svečanost, nakon čega je svirala Hrvatska glazba. Sutradan, 4. listopada, u 9 sati je na Guvnu i Šetalištu vojvode Mišića održana misa koju je vodio biskup Alojzije Mišić. Tijekom mise su iznad Mostara letjeli vojni zrakoplovi. U 10 sati nastala je povorka koju su predvodila dva seljaka konjanika sa zastavama. Iza njih bile su sokolska konjica, seljačka konjica, Vojna glazba i vojska, a nakon njih izviđači pa predstavnici Prve djevojačke narodne osnovne škole, Druge djevojačke narodne osnovne škole, Prve dječačke osnovne škole i Druge dječačke narodne osnovne škole. Zatim su uslijedili Vježbaonica, viši razredi Škole sestara Milosrdnica, Viša djevojačka škola, Ženska stručna škola, Velika gimnazija (muška), Trgovačka škola, Učiteljska škola, Sokolska župa Alekse Šantića, Jugoslavensko sokolsko društvo. Nakon njih slijedili su predstavnici mostarskih sportskih društava: Zrinjskoga, Vardara, JŠK-a i Veleža. Potom su uslijedili članovi raznih mostarskih društava. Na kraju povorke bilo je građanstvo. Prema pisanju Narodne slobode, povorku je činilo 3500 ljudi. Sveukupno je bilo 500 – 600 seljaka. Prisustvovale su veće skupine seljaka Bijeloga Polja i Blagaja. Iz Brotnja, Ljubuškoga i Širokoga Brijega došli su jedino članovi odbora HSS-a. Povorka se kretala od Šetališta vojvode Mišića do Srednje ulice preko Ulice kralja Petra. Srednja ulica preimenovana je u Ulicu kralja Tomislava te je otkrivena spomen-ploča; danas se ta ulica zove Ulica braće Fejića. Povorka je nastavila Lukom ulicom, Podhumom do zgrade »Hrvoja« gdje je otkrivena još jedna spomen-ploča. Tijekom poslijepodneva održana je zabava na igralištu Zrinjskoga kod Zapadnoga logora. Nastupili su tamburaški zborovi iz Bijeloga Polja, Čitluka i Trebižata. Oko 15 sati održano je nogometno natjecanje u formatu kupa. Mostarski klubovi natjecali su se za milenijski srebreni vrč. U finalu su Zrinjski i JŠK igrali neriješenim rezultatom, no Zrinjski je proglašen osvajačem natjecanja nakon izvlačenja. Jugoslavensko sokolsko društvo održalo je sokolske vježbe na spravama, štafetno trčanje, trčanje u vrećama i penjanje na stup. U »Hrvoju« je navečer održana zabava.[50]

Posušje

uredi

U Posušju je proslava održana 5. srpnja 1925. godine. Povorka s hrvatskim zastavama ophodila je Posušje počevši od mjesne crkve sve do pučke škole. Održana je misa na Martića Križu. Prisustvovalo je 5 do 6 tisuća ljudi, uključujući i imotsku orlovsku glazbu.[46]

Solakova Kula

uredi

U Solakovoj Kuli pokraj Konjica podignut je zvonik pored crkve sv. Ilije proroka.[48]

Široki Brijeg

uredi

Proslava je u Širokomu Brijegu održana 4. i 5. srpnja 1925. godine. Započela je pucnjevima mačkula. Prvoga su dana tijekom večeri po obližnjim brdima zapaljeni krijesovi. Na nedjeljnu proslavu došli su župljani obližnjih župa.[48]

Trebinje

uredi

U Trebinju je na Malu Gospu, 8. rujna, 1933. godine Hrvatsko pjevačko društvo »Slavuj« postavilo spomen-ploču kralju Tomislavu na mjesnoj župnoj crkvi te organiziralo zabavu.[51]

Osječka oblast

uredi
 
Osječka oblast (zeleno).

Bjelovar

uredi

Prilikom obilježavanja obljetnice, u Bjelovaru je 12. listopada 1924. godine[52] održana svečanost postavljanja spomen-ploča dvojici istaknutih hrvatskih preporoditelja: Matiji Smodeku i Ferdi Rusanu. Među istaknutim sudionicima bio je Emilije pl. Laszowski, veliki meštar Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, a prisutni su bili i članovi Družbe iz Zagreba i Bjelovara. Manifestacija je bila prožeta snažnim nacionalnim osjećajima, što se očitovalo kroz izvođenje hrvatskih budnica i hrvatske himne u svečano ukrašenome gradu.[53] Gradski muzej Bjelovar čuva plakat s proslave tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva koji prikazuje istaknute velikane iz hrvatske prošlosti (od hrvatskih kneževa i kraljeva do političkih prvaka 19. stoljeća).[54]

U planu je obnavljanje spomen-ploča u sklopu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva.[52]

Brod na Savi

uredi

U Brodu na Savi (današnjemu Slavonskom Brodu) sagrađen je Hrvatski dom. Građen je od 9. rujna 1924. do 14. ožujka 1925., a posvećen 7. i 8. rujna 1925. godine kada je i svečano otvoren.[55] Postavljena je i spomen-ploča, ali je kasnije uklonjena.[52]

  •  
    Hrvatski dom u Slavonskome Brodu.

Koprivnica

uredi

U Koprivnici je 12. lipnja 1927. godine postavljena spomen-ploča Josipu Kozarcu.[3]

Novska

uredi

U Novskoj je 13. rujna 1925. godine postavljena spomen-ploča Luki Iliću Oriovčaninu.[3]

Orahovica

uredi

U Orahovici je proslava održana 22. i 23. kolovoza 1925. godine.[56]

Osijek

uredi

U Osijeku je proslava održana 5. i 6. rujna 1925. godine. Prvoga je dana za vrijeme sumraka povorka obišla grad s bakljama, krećući se od Donjega grada preko Tvrđe do Gornjega grada. U osječkomu Narodnom kazalištu prikazana je predstava »Kralj Tomislav« Stjepana Miletića. Idući dan započeo je budnicom u Donjemu i Gornjemu gradu. Potom je u Pukovnijskome vrtu održana misa, nakon koje je posađena lipa. Nakon sadnje lipe uslijedila je izvedba opere »Nikola Šubić Zrinski« Ivana pl. Zajca. Proslava je okončana vatrometom na dravskoj obali.[52]

  •  
    Spomen-ploča lipe iz 1925. godine. Izvorna ploča oštećena je za vrijeme Domovinskoga rata.[57]
  •  
    Lipa zasađena 1925. u spomen na obljetnicu.

Podvinje

uredi

Godine 1925. u Podvinju pokraj Slavonskoga Broda podignut je spomenik u parku pored crkve sv. Antuna Padovanskoga.[52] Proslava je održana 14. veljače 1926. godine.[58]

  •  
    Spomenik u Podvinju.

Slavonska Požega

uredi

Dana 26. rujna 1926. godine u Slavonskoj Požegi (današnjoj Požegi) postavljene su spomen-ploče Franji pl. Cirakiju i Miroslavu pl. Kraljeviću te spomenik posvećen kralju Tomislavu na čijemu se vrhu nalazila skulptura sokola.[3][52] skulptura je uništena nakon Drugoga svjetskog rata, dok je spomenik uklonjen. Na njegovu mjestu zakopani su ostatci partizana, poglavito makedonskih. Pokraj grobnice postavljen je brončani spomenik u prirodnoj veličini koji prikazuje strojničara. Park u kojemu su se nalazili spomenik i grobnica se za vrijeme Jugoslavije zvao Park Narodnooslobodilačke borbe.[52] Replika spomenika kralja Tomislava sa sokolom planira se postaviti u sklopu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva.[59]

Primorsko-krajiška oblast

uredi
 
Primorsko-krajiška oblast (zeleno).

Senj

uredi

U Senju su 6. rujna 1925. godine postavljene spomen-ploče Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Milanu Ogrizoviću, Vjenceslavu Novaku i Pavlu Ritteru Vitezoviću.[3]

Sarajevska oblast

uredi
 
Sarajevska oblast (zeleno).

Kakanj

uredi

U zapisniku 22. skupštine Napretka navodi se da je i u Kaknju održana proslava.[47]

Kraljeva Sutjeska

uredi

U Kraljevoj Sutjesci pokraj Kaknja postavljena je spomen-ploča.[47]

Sarajevo

uredi

U Sarajevu je proslava održana od 5. do 7. rujna 1925.[60] Uz tisućitu obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva proslavljen je i drugi rođendan prijestolonasljednika Petra (budućega kralja Petra II. Karađorđevića) koji je rođen 6. rujna 1923. godine.[61] Na proslavi je bio i ministar Pavle Radić.[61] Sve vožnje vlakom do Sarajeva diljem Kraljevine SHS bile su snižene za 50 %.[62]

Sarajevo je 5. rujna bilo osvijetljeno te ukrašeno zastavama Kraljevine SHS, Hrvatske i Srbije.[63] Zgrada Napretka osvijetljena je crvenim, bijelim i plavim žaruljama koje su činile hrvatsku zastavu sa šahovnicom u središtu zastave.[64] Na Šeher-Ćehajinoj ćupriji postavljen je natpis T 925 – A 1925 posvećen Tomislavu i tadašnjemu kralju Aleksandru, sačinjen od slova i brojki visine četiri metra.[64] Povorka od otprilike 10 tisuća ljudi sastala se ispred zgrade gradskoga poglavarstva gdje su održani govori.[65]

Vrhunac proslave bio je idućega dana, 6. rujna.[66] Svečanu misu u sarajevskoj katedrali održao je Ivan Evanđelist Šarić, vrhbosanski nadbiskup.[66] Nakon mise održana je povorka sarajevskih društava, seljaštva, vojske Kraljevine SHS i ruskih emigrantskih vojnika.[67] Proslava je nastavljena ispred zgrade Napretka na čijemu je pročelju postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[68] Prisustvovalo je preko 25 000 ljudi.[69] Tijekom poslijepodneva je na igralištu SAŠK-a u Kovačićima održana zabava.[70] Zabava je započela nastupom orlova, orlica i sokola u otprilike 16 sati.[70] Igralište je navečer bilo osvijetljeno te je dva sata bio vidljiv vatromet koji je nastao na obližnjemu brežuljku ispod višegradske pruge.[70]

Posljednjega dana, 7. rujna, odvile su se sportske i kulturne manifestacije.[71]

Vareš

uredi

U zapisniku 22. skupštine Napretka navodi se da je i u Varešu održana proslava.[47]

Visoko

uredi

U zapisniku 22. skupštine Napretka navodi se da je i u Visokomu održana proslava.[47]

Zgošća

uredi

U Zgošći pokraj Kaknja postavljena je spomen-ploča.[47]

Splitska oblast

uredi
 
Splitska oblast (zeleno).

Banjevci

uredi

U mjestu Banjevci blizu Stankovaca proslava se održala krajem 1925. godine. Prvo su navečer 30. prosinca zapaljene vatre oko povijesnoga naselja Kašić. Idućega je dana selo bilo okićeno, a na staroj crkvi sv. Ivana postavljene su hrvatske trobojnice. Nakon mise iz crkve je pokrenuta povorka s hrvatskim trobojnicama, koja je pjevala hrvatske domoljubne pjesme. Tijekom dana održan je ručak te su djevojke igrale kolo. Navečer se pucalo iz pištolja i kubura, a s obližnje povijesne utvrde »Budak« iz mužara. Nakon što su zvijezde osvanule, po banjevačkim brdima zapaljeni su svitnjaci čiji su plameni odsijevali do Vranskoga jezera.[72]

Brusje

uredi

Proslava u hvarskomu mjestu Brusje održana je triput: u petak 19. lipnja, sljedeće nedjelje i 20. rujna 1925. godine. Prve dvije bile su crkvenoga, a posljednja svjetovnoga karaktera.[73]

Galovac

uredi

U Galovcu je podignut novi zvonik uz župnu crkvu te su posvećena nova zvona.[74]

Drniš

uredi

Izvornu spomen-ploču na zgradu općine u Drnišu postavio je Hrvatski sokol. Ista je uništena 1991. godine, a na istomu je mjestu 2014. godine postavljena replika.[75]

Novigrad

uredi

U dalmatinskome su se Novigradu 1925. godine održale velika proslava i svečana akademija.[76] Okupili su se mještani Novigrada i svih okolnih naselja. Ukrašenim su brodovima u Novigrad došli mještani Jasenica, Krušćice, Obrovca, Posedarja, Ražanca, Selinā, Starigrada, Tribnja, Vinjerca i dr., a mještani naseljā iz kopnenoga dijela spustili su se do Novigrada u svečanim kolonama. Povodom proslave Novigrad je ukrašen cvijećem i zastavama, a na zgradu općine postavljena je spomen-ploča kralju Tomislavu i Hrvatskome Kraljevstvu.[76] Ploča je za vrijeme Drugoga svjetskog rata, tijekom kojega je Fašistička Italija okupirala Novigrad, skinuta sa zgrade i zakopana kako bi se očuvala. Vraćena je 1971. tijekom Hrvatskoga proljeća, no uništena je u Domovinskome ratu.[76] Obnovljena je i vraćena na zgradu općine 2018. godine.[77]

Sinj

uredi

U Sinju je proslava održana 29. lipnja 1925. godine.[78]

Šibenik

uredi

U Šibeniku je tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva obilježena orlovskim sletom 7. i 8. kolovoza 1925. godina. Prvoga je dana u 5 ujutro održano prvenstvo u lakoj atletici koje je osvojio zagrebački Akademski orao. Tri sata kasnije u kazalištu je održana godišnja skupština Hrvatskoga orlovskog saveza. Navečer su održane kazališne predstave. Idućega je dana u 8 ujutro Šibenikom prošla povorka. U povorci je bilo dvije tisuće orlova i orlica, uključujući čehoslovačku reprezentaciju. Prisustvovali su i Slovenci. Potom je šibenski biskup Jeronim Mileta održao misu, nakon koje je uslijedila posveta barjaka šibenskih orlova. Poslijepodne je desetak tisuća ljudi prisustvovalo nastupu koje je izvelo 550 osoba.[79]

Srijemska oblast

uredi
 
Srijemska oblast (zeleno).

Babina Greda

uredi

Dana 3. srpnja 1925. godine u Babinoj Gredi podignut je kip kralju Tomislavu. Spomen-ploče kralju Tomislavu i Mijatu Stojanoviću otkrivene su 28. listopada 1928. godine.[80]

Srijemska Mitrovica

uredi

U Srijemskoj Mitrovici proslava je održana 11. listopada 1925. godine.[81]

Travnička oblast

uredi
 
Travnička oblast (zeleno).

Livno

uredi
  Podrobniji članak o temi: Trg kralja Tomislava (Livno)

U Livnu je proslava održana 5. rujna 1926. godine. Stjepan Radić bio je pozvan, ali nije mogao doći; umjesto toga je posjetio Livno 1. studenoga. Gosti su došli 4. rujna. Svi su se okupili ispred Hrvatskoga glazbeno-pjevačkog društva »Dinara« odakle su se uz bakljadu uputili prema gradu i natrag. Nakon njihova povratka uslijedio je glazbeni program pjevačkih društava. Proslava je započela sutradan u otprilike 6 ujutro kada su glazbenici odsvirali budnicu u gradu. Ispred HGPD »Dinara« dočekani su seljaci i konjanici. Zatim je u crkvi goričkoga samostana održana misa koju je predvodio biskup Jozo Garić, a na kojoj su pjevali članovi »Dinare«. Nakon mise mnoštvo se zaputilo prema Zrinskome trgu. Ondje je u 12 sati nakon govora otkriven spomenik od bračkoga kamena u obliku obeliska; visok je 9,25 metara te prikazuje kralja Tomislava. Zrinski trg preimenovan je u Trg kralja Tomislava. U »Dinari« je održan banket, a u 15 sati održana je velika zabava.[82]

  •  
    Svečanost otkrivenja spomenika hrvatskome kralju Tomislavu u Livnu, 5. rujna 1926.

Travnik i Vitez

uredi

Viteška Hrvatska čitaonica i podružnica Napretka planirala je s travničkim Hrvatskim sokolom organizirati proslavu na Malu Gospu, 8. rujna 1925. godine. Također je planirana sadnja dviju lipa ispred viteškoga Hrvatskog doma.[83]

Tuzlanska oblast

uredi
 
Tuzlanska oblast (zeleno).

Bosanski Šamac

uredi

Dana 25. listopada 1925. godine u Bosanskome Šamcu posvećena je crkva s tornjem visokim 30 metara, koji je imao tri zvona.[84]

Brčko

uredi

U zapisniku 22. skupštine Napretka navodi se da je i u Brčkomu održana proslava.[47]

Vrbaska oblast

uredi
 
Vrbaska oblast (zeleno).

Doboj

uredi

U zapisniku 22. skupštine Napretka navodi se da je i u Doboju održana proslava.[47]

Teslić

uredi

U zapisniku 22. skupštine Napretka navodi se da je i u Tesliću održana proslava.[47]

Zagrebačka oblast

uredi
 
Zagrebačka oblast (zeleno).

Harmica

uredi

Dana 13. lipnja 1926. godine u Harmici pokraj Brdovca postavljena je spomen-ploča Ivanu Perkovcu.[3]

Sveti Ivan Žabno

uredi

Godine 1925. u Svetome Ivanu Žabnu osnovan je pjevački zbor »Tomislav«, prethodnik današnjega Kulturno-umjetničkoga društva »Tomislav«.[85]

Varaždin

uredi

U Varaždinu je 12. srpnja 1925. godine postavljena spomen-ploča Vladislavu Vežiću.[3] Grad je bio ukrašen cvijećem, zelenilom, hrvatskim zastavicama i slavolucima.[86]:1

Zagreb

uredi

U Zagrebu su 1925. godine održane četiri proslave.[87]

Dana 26. listopada 1925. godine postavljena je spomen-ploča Ivanu pl. Zajcu, a 22. studenoga Eugenu Kumičiću.[3] Iste je godine u čast obljetnici započela proizvodnja piva »Tomislav« nazvanoga po istoimenomu kralju.[88]

Prva proslava (21. lipnja)
uredi

Prvu proslavu organizirala je Crkva na dan Presvetoga Srca Isusova, 21. lipnja.[89] Na proslavi je bilo 20 000 ljudi.[90] Toga je dana održana misa u zagrebačkoj katedrali.[90]

Druga proslava (4. – 6. srpnja)
uredi

Civilna proslava održana je od 4. do 6. srpnja.[89] Tada Zagreb nije bio ukrašen zastavama.[89] Na glavnome trgu bilo je oko 70 000 ljudi.[90] Sutradan je održana misa u zagrebačkoj katedrali.[91]

Treća proslava (15. i 16. kolovoza)
uredi

Treća proslava održana je 15. i 16. kolovoza uz državnu potporu.[92] Bila je vezana za Treći hrvatski svesokolski slet koji je započeo 14. kolovoza.[89] Nazočni su bili kralj Aleksandar, kraljica Marija i Stjepan Radić te ministri Ivan Krajač, Božidar Maksimović, Nikola Nikić, Momčilo Ninčić, Pavle Radić i Benjamin Šuperina.[93] Podignuta je sokolska mogila.[93] Crkva nije sudjelovala u organizaciji proslave niti su služene mise povodom proslave.[93]

Četvrta proslava (7. i 8. rujna)
uredi

Četvrta (ujedno i posljednja) proslava organizirana je 7. i 8. rujna pod vodstvom Jugoslavenskoga sokolskog saveza.[93] Održana je u zgradi Hrvatskoga sabora koji je tada bio zabranjen.[81]

Sokolska mogila
uredi

Sokolska mogila u park-šumi Maksimir jest spomen-humak izgrađen 1925. povodom obilježavanja tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva. Prema vrhu mogile vode uske stepenice. Na vrhu je kameni spomenik s kipom sokola raširenih krila. Oko humka je uska spiralna stazica koja vodi do vrha.[94] Sokolska mogila podignuta je bez prisustva predstavnika vlasti u sklopu treće zagrebačke proslave održane u kolovozu 1925. godine.[93]

Zetska oblast

uredi
 
Zetska oblast (zeleno).

Budva

uredi

Spomen-ploča kralju Tomislavu u Budvi otkrivena je 27. prosinca 1925. godine. Otkriću spomen-ploče prisustvovali su i Srbi.[95]

Herceg Novi

uredi

Spomen-ploča u Herceg Novomu uništena je nedugo nakon što je postavljena.[52]

Kotor

uredi

U Kotoru je nakon mnogo prigovora proslava održana 20. prosinca 1925. godine. Općina je tvrdila da nema novca za proslavu. Nije izdan proglas niti je stvoren odbor te je malotko znao za proslavu. Povorka je u 9:30 krenula od općinskoga doma do katedrale sv. Tripuna gdje je održana misa, nakon koje se povorka vratila do općinskoga doma. U 8 sati održan je koncert.[16]

Općinska uprava u lipnju 1926. godine nije htjela postaviti spomen-ploču kralju Tomislavu, kao ni prethodna koju su većinski činili Hrvati kako se ne bi zamjerila Srbima.[96]

Proslava je obilježena i 1928. uz blagoslov barjaka Hrvatskoga radničkog društva »Napredak« povodom 30. godišnjice postojanja društva. Proslava je započela 3. studenoga svečanim dolaskom Antice Jedlowski – žene Josipa Jedlowskoga, »kume barjaka« – parobrodom u Kotor. Tada su kuće bile okićene zelenilom i zastavama. Sutradan ujutro u Kotor je brodom došlo mnoštvo iz bokeljskih mjesta Dobrota, Herceg Novi, Lastva (danas Donja Lastva i Gornja Lastva), Lepetane, Muo, Perast, Prčanj, Stoliv (danas Donji Stoliv i Gornji Stoliv), Tivat, a kopnom iz mjesta Bogdašići, Kavač, Mrčevac i Škaljari. Povorka s građanskom glazbom iz Tivta i »kumom« na čelu krenula je na misu održanu u 10 sati u katedralu sv. Tripuna. Nakon mise barjak je blagoslovljen te je postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu na predvorju katedrale. Povorka se zaputila do crkve sv. Marije Koleđate gdje je barjak stavljen u kovčeg. Josip Jedlowski započeo je govor koji se pretvorio u molitvu blaženoj Ozani Kotorskoj. Tijekom dana održana je gozba u Hrvatskoj radničkoj zadruzi, a navečer svečana akademija u dvorani kavane Dojmi. Iduće večeri, 5. studenoga, održana je zajednička večera na kojoj su bili nazočni svi članovi Hrvatske radničke zadruge.[97][98]

Lastva i Muo

uredi

Bokeljske općine Muo, Lastva i Hercegovski hrvatski dom organizirali su proslavu 6. rujna 1925. godine.[99]

Škaljari

uredi

U Škaljarima pokraj Kotora proslava je održana 26. prosinca 1925. godine. U 9 ujutro održana je misa, nakon koje je otkrivena spomen-ploča na crkvi. Na otkriće spomen-ploča došla su sva hrvatska društva iz Boke kotorske te srpska iz Kotora. Povorka je održana oko sela.[100]

Proslave u inozemstvu

uredi

Argentina

uredi

Buenos Aires

uredi

Proslava u Buenos Airesu održana je 15. studenoga 1925. godine. Na proslavi je navodno bilo 2500 ljudi. Misu je održao delegat Svete Stolice.[101] Miho Mihanović osnovao je knjižnicu s 1800 knjiga pisanih na hrvatskome jeziku.[102]

Luján

uredi

Proslavu u marijanskome svetištu Luján organiziralo je Slavensko-katoličko društvo 22. studenoga 1925. godine. 800 Hrvata hodočastilo je u Luján te ostavilo veliku hrvatsku zastavu s dvojezičnim natpisom na hrvatskomu i španjolskomu jeziku.[101]

Rosario

uredi

U Rosariju, tada drugomu najvećem gradu u Argentini, proslava je održana 22. studenoga 1925. godine. U crkvi sv. Franje održana je misa.[101] Nakon banketa u hotelu Hotel Mayo osnovano je Jugoslavensko pripomoćno društvo »kralj Tomislav«.[103]

Austrija

uredi

Beč

uredi

U Beču, glavnome gradu Austrije, postavljena je spomen-ploča Jurju Marčeloviću i Pavlu Ritteru Vitezoviću u katedrali sv. Stjepana 27. lipnja 1926. godine.[3] Odluku o podizanju spomen-ploče donio je Meštarski zbor Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« 14. listopada 1917. godine u Zagrebu.[104] Devet godina kasnije, 1926., Družba je zatražila od Ordinarijata Bečke nadbiskupije dozvole za podizanje spomen-ploča.[104] Dozvola je odobrena 3. svibnja 1926. godine bez protivljenja.[104] Preko tristo izletnika došlo je iz Hrvatske u Beč na svečanost postavljanja spomen-ploče.[105] Svečanu misu u bečkoj katedrali vodio je biskup Dominik Premuš. Hrvatsku misu pjevao je mali zbor Družbe, a Đuro Prejac bio je zborovođa. Orgulje je svirao Nikola Cerjak.[105] Nakon mise Milutin Mayer održao je predavanje o Marčeloviću i Ritteru Vitezoviću.[105] Govor prilikom otkrivanja spomen-ploče održao je Emilij Laszowski.[106] Sovjetskim je granatiranjem u Drugome svjetskom ratu 12. travnja 1945. godine uništen dio katedrale, uključujući izvornu spomen-ploču.[107] Nova spomen-ploča posvećena jedino Ritteru Vitezoviću postavljena je 27. lipnja 2017. godine iznad postojeće spomen-ploče Jurju Križaniću na zgradi u kojoj se nalazio Hrvatski kolegij od 1624. do njegova ukinuća 1783. godine.[108][109]

Odjek u umjetnosti

uredi

Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva bila je motiv za slike mnogih umjetnika.

Neke od njih jesu:[110]

1100. obljetnica

uredi
  Podrobniji članak o temi: 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva

Dana 14. ožujka 2024. godine Hrvatski sabor jednoglasno je usvojio inicijativu Matice hrvatske i Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«[52][111] te donio Odluku o proglašenju 2025. godine »Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva«.[112] Podršku su dali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH te Ministarstvo kulture i medija RH,[52] kao i Vlada Republike Hrvatske.[111]

Galerija

uredi

Napomene

uredi
  1. ↑ Proslava je produžena i na 1926. godinu.[1]

Izvori

uredi
  1. ↑ Braća Hrvatskoga Zmaja. 5. listopada 1926. Spomen-ploče kralju Tomislavu. Narodna svijest. VIII (40). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. str. 3. Pristupljeno 6. veljače 2025.
  2. ↑ a b Proslava tisućite godišnjice Hrvatskog kraljevstva. kraljtomislav.hazu.hr (engleski). Pristupljeno 12. ožujka 2025.
  3. ↑ a b c d e f g h i j k Popis postavljenih i otkrivenih spomen ploča od 1905.-1946. dbhz.hr. Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2024. Pristupljeno 15. prosinca 2024.
  4. ↑ Jareb 2017., str. 47–48.
  5. ↑ Klaić 1990., str. 77.
  6. ↑ Goldstein 1995., str. 298.
  7. ↑ Jareb 2017., str. 49–51.
  8. ↑ a b c d Budak, Neven. 12. ožujka 2024. Mitomani protiv republike. Nacional. Pristupljeno 21. veljače 2025.
  9. ↑ Jareb 2017., str. 75–76.
  10. ↑ Jareb 2017., str. 119–120.
  11. ↑ a b Proslava tisućite godišnjice Hrvatskog kraljevstva. kraljtomislav.hazu.hr. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2023. Pristupljeno 22. prosinca 2024.
  12. ↑ Subotička danica, kalendar za 1993. godinu, str. 233.
  13. ↑ Mačković 2011., str. 139.
  14. ↑ Proslava tisućljeća Hrvatskog kraljevstva 1925. u Subotici. Hrvatska riječ. 31. ožujka 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2025. Pristupljeno 7. ožujka 2025.
  15. ↑ Srijemski Hrvati kod Mačeka, 1000. godišnjica hrvatskog kraljevstva. Hrvatska riječ. 25. rujna 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. siječnja 2025. Pristupljeno 7. ožujka 2025.
  16. ↑ a b c d e Narodna svijest, 31. siječnja 1925., god. VII., br. 53., str. 2.
  17. ↑ a b c d e f g h i j k l Narodna svijest, 5. siječnja 1926., god. VIII., br. 1., str. 2.
  18. ↑ Narodna svijest, 6. lipnja 1928., god X., br. 23.. str. 1.
  19. ↑ Vukosavić, Sebastijan. 3. lipnja 2020. Gradoplov 03.06.2020. radio.hrt.hr. Hrvatska radiotelevizija. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2020. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
  20. ↑ Hrvatsko slavlje u Čilipima. Narodna svijest. XI (43). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. 27. listopada 1927. str. 2. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  21. ↑ Proslava 1000 godišnjice hrvatskog kraljevstva u Dubrovniku. Narodna svijest. VII (47). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. 17. studenoga 1925. str. 3. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  22. ↑ a b c d e f g h i j k Marunčić, Tonko. 2. svibnja 2021. Proslave tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Smokovljanima 1926. i Gružu 1928. godine. dumus.hr. Dubrovački muzej. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2021. Pristupljeno 3. siječnja 2025.
  23. ↑ a b c Narodna svijest, 15. prosinca 1925., god. VII., br. 51., str. 1–2.
  24. ↑ Marinović 2020., str. 45.
  25. ↑ Vidoević, Matija; Bjelovučić, Stijepo M., ur. 25. rujna 1926. Hrvatsko kulturno slavlje. Dubrovački list. 3 (35). Dubrovnik. str. 2. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  26. ↑ Središnji Odbor hrvatskog kulturnog slavlja. 25. rujna 1926. Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho (ur.). PROGRAM. Hrvatska riječ. II (39). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 2. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  27. ↑ a b Gradske vijesti. Narodna svijest. VIII (40). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. 5. listopada 1926. str. 3. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  28. ↑ a b Baras, Frano. 16. listopada 2019. Dubrovačka Družba Hrvatskog Zmaja. hkv.hr. Hrvatsko kulturno vijeće. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2019. Pristupljeno 3. siječnja 2025.
  29. ↑ Vidoević, Matija; Bjelovučić, Stijepo M., ur. 2. listopada 1926. Nedjeljni dogogjaji — Manifestacije i demonstracije — Istraga o izgredima. Dubrovački list. 3 (36). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. str. 3. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  30. ↑ Narodna svijest, 10. svibnja 1928., god. X., br. 19., str. 1–2.
  31. ↑ Narodna svijest, 21. srpnja 1925., god. VII., br. 29., str. 3.
  32. ↑ Bjelovučić 1928., str. 122.
  33. ↑ Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho, ur. 31. siječnja 1926. Proslava hiljadugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Korčuli. Hrvatska riječ. II (4). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 2–3. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  34. ↑ Marinović 2020., str. 44.
  35. ↑ a b Marinović 2020., str. 51.
  36. ↑ a b c Marunčić, Tonko. 22. studenoga 2020. Proslava tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Vitaljini i Kuni Pelješkoj. dumus.hr. Dubrovački muzej. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2025. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
  37. ↑ Narodna svijest, 9. prosinca 1925., god. VII., br. 50., str. 3.
  38. ↑ Pisma iz naroda. Narodna svijest. XII (40). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. 8. listopada 1930. str. 2. Pristupljeno 3. veljače 2025.
  39. ↑ Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho, ur. 31. siječnja 1926. Nesavjesna rabota. Hrvatska riječ. II (4). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 2. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  40. ↑ Narodna svijest, 15. prosinca 1925., god. VII., br. 51., str. 3.
  41. ↑ Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho, ur. 31. siječnja 1926. Kako se je htjela spriječiti proslava hiljadu-godišnjice u Trstenom. Hrvatska riječ. II (4). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 3. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  42. ↑ Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho, ur. 31. siječnja 1926. Tomislavova spomen-ploča u Trstenome. Hrvatska riječ. II (4). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 4. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  43. ↑ Narodna svijest, 9. prosinca 1925., god. VII., br. 50., str. 2.
  44. ↑ Borovčak, Damir. 23. veljače 2007. Na rtu Prevlake bez hrvatskog barjaka. hkv.hr. Hrvatsko kulturno vijeće. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2016. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
  45. ↑ Narodna svijest, 14. srpnja 1925., god VII., br. 28., str. 1.
  46. ↑ a b c Glibušić 2020., str. 306.
  47. ↑ a b c d e f g h i Glibušić 2020., str. 319.
  48. ↑ a b c Glibušić 2020., str. 307.
  49. ↑ Glibušić 2020., str. 311–314.
  50. ↑ Glibušić 2020., str. 313–319.
  51. ↑ Pisma iz naroda. Narodna svijest. XV (37). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. 13. rujna 1933. str. 2. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  52. ↑ a b c d e f g h i j 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva. dbhz.hr. Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2024. Pristupljeno 25. prosinca 2024.
  53. ↑ Bjelovarski "zmajevi" započeli obilježavanje 1100. godišnjice hrvatskog kraljevstva. mojportal.hr. 6. studenoga 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2024. Pristupljeno 5. siječnja 2025.
  54. ↑ Gradski muzej Bjelovar. 15. prosinca 2020. Plakat s proslave tisućgodišnjice Hrvatskog kraljevstva. facebook.com. Pristupljeno 30. siječnja 2025.
  55. ↑ OTKRIVENA SPOMEN-PLOČA DOBROTVORKI AURELIJI KUSS-BODANOVIĆ. slavonski-brod.hr. 16. veljače 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. siječnja 2025. Pristupljeno 9. ožujka 2025.
  56. ↑ Jušić 1925.
  57. ↑ Ivanković, Grgur. 23. rujna 2019. Henglova spomen-lipa prigodom 1000 godina Hrvatskog kraljevstva. glas-slavonije.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2019. Pristupljeno 7. ožujka 2025.
  58. ↑ Vaupotić 1975., str. 231.
  59. ↑ Sastanak na temu izgradnje replike Milenijskog spomenika kralju Tomislavu u Požegi. pozega.hr. 28. listopada 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2024. Pristupljeno 10. ožujka 2025.
  60. ↑ Matijević 2004., str. 1134–1135.
  61. ↑ a b Matijević 2004., str. 1136.
  62. ↑ Matijević 2004., str. 1135.
  63. ↑ Matijević 2004., str. 1138–1139.
  64. ↑ a b Matijević 2004., str. 1139.
  65. ↑ Matijević 2004., str. 1140.
  66. ↑ a b Matijević 2004., str. 1141.
  67. ↑ Matijević 2004., str. 1142.
  68. ↑ Matijević 2004., str. 1144.
  69. ↑ Matijević 2004., str. 1145.
  70. ↑ a b c Matijević 2004., str. 1147.
  71. ↑ Matijević 2004., str. 1148.
  72. ↑ Krpina Nikolin, Petar. 7. veljače 1926. Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho (ur.). Proslava tisućgodišnjice hrv. kraljevstva u Banjevcima. Hrvatska riječ. II (5). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 3. Pristupljeno 3. veljače 2025.
  73. ↑ Narodna svijest, 1. listopada 1925., god. VII., br. 40., str. 4.
  74. ↑ Grbić, Ines. 27. siječnja 2025. GALOVAC: Svečano otkriveno i blagoslovljeno spomen-obilježje ‘Križ moje braće’. zadarskinadbiskupija.hr. Zadarska nadbiskupija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2025. Pristupljeno 7. ožujka 2025.
  75. ↑ Postavljena posvetna ploča 1000. obljetnici krunidbe kralja Tomislava. drnis.hr. 22. prosinca 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2020. Pristupljeno 10. ožujka 2025.
  76. ↑ a b c Maroja 2006., str. 641.
  77. ↑ Vraćena spomen ploča o tisuću godina hrvatskog kraljevstva. narodni-list.hr. 9. listopada 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2025. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
  78. ↑ Narodna svijest, 14. srpnja 1925., god. VII., br. 28., str. 3.
  79. ↑ Narodna svijest, 25. kolovoza 1925., god. VII., br. 34., str. 2.
  80. ↑ PROSTORNI PLAN UREĐENJA OPĆINE BABINA GREDA str. 7., 65.
  81. ↑ a b Gračanin 2014., str. 132.
  82. ↑ Glibušić 2020., str. 309–311.
  83. ↑ Glibušić 2020., str. 309.
  84. ↑ Glibušić 2020., str. 308.
  85. ↑ Hosni Tonček, Anton. Kulturno-umjetničko društvo „Tomislav” Sveti Ivan Žabno (PDF). osiz.hr. Pristupljeno 7. siječnja 2025.
  86. ↑ Proslava 1000-godišnjice hrvatske državnosti. Narodno jedinstvo. IV (9). Varaždin. 16. srpnja 1925. str. 1–2. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
  87. ↑ Matijević 2004., str. 1131.
  88. ↑ Tomislav tamno pivo. zagpiv.ozujsko.com. Zagrebačka pivovara. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2013. Pristupljeno 5. siječnja 2025.
  89. ↑ a b c d Matijević 2004., str. 1132.
  90. ↑ a b c Gračanin 2014., str. 128.
  91. ↑ Gračanin 2014., str. 129.
  92. ↑ Matijević 2004., str. 1132–1133.
  93. ↑ a b c d e Matijević 2004., str. 1133.
  94. ↑ Sokolska mogila. park-maksimir.hr. Priroda Grada Zagreba. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2019. Pristupljeno 5. siječnja 2025.
  95. ↑ Narodna svijest, 31. siječnja 1925., god. VII., br. 53., str. 3.
  96. ↑ Narodna svijest, 22. lipnja 1926., god. VIII., br. 25., str. 2.
  97. ↑ Hrvatsko kulturno slavlje u Kotoru. Narodna svijest. X (46). Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dubrovnik. 15. studenoga 1928. str. 1. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  98. ↑ Prelesnik, Heliodor. Rujan – listopad 2004. Schubert, Tripo (ur.). Sjećanje na jubilej (PDF). Hrvatski glasnik – glasilo Hrvata Crne Gore. II (11). Hrvatsko građansko društvo Crne Gore. Kotor. str. 37. ISSN 1800-5179. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  99. ↑ Narodna svijest, 15. rujna 1925., god. II., br. 37., str. 2.
  100. ↑ Narodna svijest, 31. siječnja 1925., god. VII., br. 53., str. 2–3.
  101. ↑ a b c Milić, M. 31. siječnja 1926. Bjelovučić, Stijepo I.; Kisić, Miho (ur.). Veličanstvena proslava hiljadu-godišnjice hrvatskog kraljevstva u Argentini. Hrvatska riječ. II (4). Štamparija »Jadran«. Dubrovnik. str. 1–2. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  102. ↑ Mihanović. Hrvatska tehnička enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 16. studenoga 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2019. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  103. ↑ Narodna svijest, 5. siječnja 1926., god. VIII., br. 1., str. 1–2.
  104. ↑ a b c Jembrih 2017., str. 62.
  105. ↑ a b c Jembrih 2017., str. 63.
  106. ↑ Jembrih 2017., str. 64.
  107. ↑ Jembrih 2017., str. 69.
  108. ↑ Jembrih 2017, str. 71.
  109. ↑ U Becu postavljena spomen-ploca Pavlu Ritteru Vitezovicu. mvep.gov.hr. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. 27. lipnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2025. Pristupljeno 3. siječnja 2025.
  110. ↑ Kokeza 2021., str. 353.
  111. ↑ a b Na inicijativu Matice hrvatske i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja” Hrvatski sabor proglasio 2025. Godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva. matica.hr. Matica hrvatska. 14. ožujka 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2024. Pristupljeno 25. prosinca 2024.
  112. ↑ Odluka o proglašenju 2025. godine »Godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva«. Narodne novine. 32 (484). Zagreb. 15. ožujka 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. travnja 2024. Pristupljeno 25. prosinca 2024.

Bibliografija

uredi

Knjige

uredi

Spomenice

uredi
  • Jušić, Slavko A. 1925. Spomenica o proslavi hiljadugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Orahovici dne 22. i 23. kolovoza 1925.: 925-1925. Hrvatski štamparski savez. Osijek. (NSK)

Znanstveni radovi

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tisućita_obljetnica_Hrvatskoga_Kraljevstva&oldid=7144671"