Wikipedija

Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva

Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva jubilej je iz 1925. godine koji je obilježavao tisuću godina od pretpostavljene krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava (o. 910 – 928.). Proslavljena je diljem Kraljevine SHS, a za cilj je imala jačanje hrvatske nacionalne svijesti u novim društvenom-političkim odnosima nakon propasti Austro-Ugarske i stvaranja južnoslavenske države pod dominacijom srpske dinastije Karađorđevića.

Kip kralja Tomislava na konju, rad kipara Roberta Frangeša Mihanovića povodom proslave tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.

Ideju o obilježavanju tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva donijeli su još 1906. godine članovi Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, a kao godinu utemeljenja kraljevstva uzeli su arbitrarno 925. godinu, kada je Tomislav u sklopu održavanja crkvenoga sabora u Splitu bio nazvan kraljem (dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum) u pismu rimskoga pape Ivana X. (914. – 928.).[1]

Tragovi i rezultati proslave i danas su vidljivi u mnogim gradovima bivše Kraljevine Jugoslavije.

Problematika godine i mjesta krunidbe kralja Tomislava

uredi

Točna godina i mjesto krunidbe kralja Tomislava nisu poznati, budući da su povijesni izvori o kralju Tomislavu i njegovu dobu prilično malobrojni. Splitski srednjovjekovni kroničar Toma Arhiđakon (o. 1200. – 1268.) piše u svojoj kronici Historia Salonitana da je Tomislav 914. godine zabilježen kao knez (dux), dok se u pismu pape Ivana X. Tomislav naziva kraljem (rex), a zahumski vladar Mihajlo se naziva knezom (dux). Iz toga je razloga svećenik i povjesničar Franjo Rački (1828. – 1894.) zaključio još 1871. godine da se vrijeme krunidbe kralja Tomislava treba tražiti između dvije spomenute godine, odnosno da je rečena 925. godina krajnja godina u kojoj je Tomislav mogao postati kraljem.[2] Nešto kasnije drugi hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) samoinicijativno je suzio šire vremensko razdoblje unutar kojega je Tomislav uzdignut iz statusa kneza u status kralja na 925. godinu u raspravi Tomislav, prvi hrvatski kralj (1879.), nakon čega su tu krajnju godinu počeli uzimati kao godinu njegove krunidbe.

Nada Klaić odbija mišljenje starije hrvatske historiografije o Tomislavovoj krunidbi te ističe da sama činjenica što mu papa Ivan X. u pismu daje naslov rex ne mora značiti da je hrvatski vladar bio i službeno okrunjen.[3] Neven Budak slaže se s tim, smatrajući da je bila riječ o nastavku podizanja ugleda hrvatskih vladara koje je započelo davanjem naslova princeps Muncimiru. Rast Tomislavova ugleda bio je potaknut njegovim uspjesima u borbama protiv Bugara i Mađara. Premda, prema Budaku, nije bilo formalne krunidbe, on drži da se Hrvatsku otada može nazivati kraljevinom, jer su se i Tomislavovi nasljednici nazivali kraljevima, a i ustroj državnog uređenja odgovarao je ustroju kakav je bio uobičajen u kraljevinama. Ivo Goldstein također dokazuje da se u Tomislavovu slučaju ne može govoriti ni o kakvoj krunidbi te da je prvi ovjenčani hrvatski kralj Stjepan Držislav, a prvi formalno okrunjeni kralj tek Zvonimir.[4]

Dok se godina krunidbe može tražiti u određenomu vremenskom rasponu zasnovanome na povijesnim izvorima, mjesto krunidbe je posve arbitrarno. Tomislavova krunidba na Duvanjskome polju utemeljena je na priči iz Ljetopis Popa Dukljanina o krunidbi Svetopeleka na tom polju, koji se u hrvatskoj redakciji naziva Budimir. Kukuljević je vjerovao da se u sačuvanoj priči o krunidbi Svetopeleka/Budimira na Duvanjskome polju krije sačuvana uspomena na krunidbu kralja Tomislava.[5] Kukuljevićevu konstrukciju preuzeo je 1882. godine povjesničar Tadija Smičiklas (1843. – 1914.) u svojoj sintezi Poviest hrvatska nakon čega je Duvanjsko polje kao mjesto krunidbe kralja Tomislava ušlo u nacionalnu svijest.

Obilježavanje

uredi

U kolovozu 1906. godine Emilij Laszowski Szeliga i Velimir Deželić stariji predložili su ostalim članovima Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« da se na tisućitu godišnjicu Hrvatskoga Kraljevstva (925. – 1925.) priredi velika hrvatska povijesna izložba iz svih krajeva Hrvatske.[6]

Godine 1917. zabilježen je prvi spomen o gradnji spomen-crkve u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini, uz istodobnu izgradnju Tomislavovog doma.

Dana 8. svibnja 1925. godine započele su crkvene proslave u svim hrvatskim krajevima povodom proslave Dana katoličke omladine u slavu tisućite godišnjice hrvatskoga kraljevstva. Dana 31. svibnja iste godine, 400 hodočasnika otputovalo je u Rim na veliko hrvatsko hodočašće kako bi obilježili spomen na uzdizanje Tomislava na kraljevsku čast. Prilikom toga, hodočasnici su poklonili papi Piju XI. skupocjeni spomen-kalež.[7]

Središnja crkvena proslava tisućite obljetnice u Hrvatskoj, održana je 21. lipnja 1925. godine na blagdan Presvetoga Srca Isusova svečanom misom u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio zagrebački nadbiskup Antun Bauer (1856. – 1937.).

Tijekom 1925. godine održan je niz kulturnih i umjetničkih manifestacija u brojnim hrvatskim gradovima i selima, ali i šire na teritoriju nekadašnje Kraljevine Jugoslavije. Tom su prigodom podignuta brojna spomen-obilježja u čast kralja Tomislava, a njegovo je ime dobio velik broj ulica i trgova, uključujuči i Trg kralja Tomislava u Zagrebu koji je to ime dobio 1927. godine.

U obilježavanje proslave uključili su se i hrvatski umjetnici s izradom svojih prikaza prvoga hrvatskog kralja. Hrvatski medaljar Ivo Kerdić izradio je za potrebe proslave i obilježavanja trećega sokolskog sleta značku i jednostranu plaketu s likom kralja Tomislava. Na medalji je prikazan hrvatski vladar en face, kako sjedi na prijestolju, u desnoj ruci drži žezlo u obliku križa, a u lijevoj jabuku. S lijeve i desne strane vladara stoje godine 910. i 925., a uz rub protiče natpis »TOMISLAV KRALJ HRVATA«.[1]

Prvoga hrvatskog kralja prikazao je na plaketi i umjetnik Frane Cota (1898. – 1951.) koji ga je prikazao u profilu kako sjedi na prijestolju sa žezlom u desnoj, a jabukom u lijevoj ruci te štitom sa šahiranim grbom pored sebe.

Monumentalnu konjaničku skulpturu s prikazom kralja Tomislava na konju izradio je hrvatski kipar Robert Frangeš Mihanović (1872. – 1940.). Tomislava je tako prikazao kako ponosno jaše na konju u lijevoj ruci držeći jabuku, znak kraljevske moći, a u desnoj ravno žezlo s križem na vrhu, simbol stabilnosti i upravljanja narodom. Mač mu je zasukan oko pojasa simbolizirajući pritom njegov miroljubiv karakter. Konjanik je postavljen na kameni postament te dominira vizurom istoimenoga trga u Zagrebu. Skulptura i postolje konačno su postavljeni zajedno tek 1947. godine.[1]

Proslave po mjestima

uredi

Beč

uredi

U Beču, glavnome gradu Austrije, postavljena je spomen-ploča Jurju Marčeloviću i Pavlu Ritteru Vitezoviću u katedrali sv. Stjepana 27. lipnja 1926. godine.[8] Odluku o podizanju spomen-ploče donio je Meštarski zbor Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« 14. listopada 1917. godine u Zagrebu.[9] Devet godina kasnije, 1926., Družba je zatražila od Ordinarijata Bečke nadbiskupije dozvole za podizanje spomen-ploča.[9] Dozvola je odobrena 3. svibnja 1926. godine bez protivljenja.[9] Preko tristo izletnika došlo je iz Hrvatske u Beč na svečanost postavljanja spomen-ploče.[10] Svečanu misu u bečkoj katedrali vodio je biskup Dominik Premuš. Hrvatsku misu pjevao je mali zbor Družbe, a Đuro Prejac bio je zborovođa. Orgulje je svirao Nikola Cerjak.[10] Nakon mise Milutin Mayer održao je predavanje o Marčeloviću i Ritteru Vitezoviću.[10] Govor prilikom otkrivanja spomen-ploče održao je Emilij Laszowski.[11] Sovjetskim je granatiranjem u Drugome svjetskom ratu 12. travnja 1945. godine uništen dio katedrale, uključujući izvornu spomen-ploču.[12] Nova spomen-ploča posvećena jedino Ritteru Vitezoviću postavljena je 27. lipnja 2017. godine iznad postojeće spomen-ploče Jurju Križaniću na zgradi u kojoj se nalazio Hrvatski kolegij od 1624. do njegova ukinuća 1783. godine.[13][14]

Bjelovar

uredi

Prilikom obilježavanja tisućugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva, u Bjelovaru je 12. listopada 1924.[15] održana svečanost postavljanja spomen-ploča dvojici istaknutih hrvatskih preporoditelja - dr. Matiji Smodeku i Ferdi Rusanu. Među istaknutim sudionicima bio je Veliki meštar Družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja“ Emilije pl. Laszowski, kao i članovi Družbe iz Zagreba i Bjelovara. Manifestacija je bila prožeta snažnim nacionalnim osjećajima, što se očitovalo kroz izvođenje hrvatskih budnica i hrvatske himne u svečano ukrašenom gradu.[16] Gradski muzej Bjelovar čuva plakat s proslave tisućgodišnjice Hrvatskog kraljevstva 1925. godine koji prikazuje istaknute velikane iz hrvatske prošlosti (od hrvatskih kneževa i kraljeva do političkih prvaka 19. stoljeća) (inv. br. GMB-16537).

Cavtat

uredi

U Cavtatu je 3. lipnja 1928. godine postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[17]

Dubrovnik

uredi

U Dubrovniku je proslava održana 12. i 13. prosinca. Tada je postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.[18] Dana 26. rujna 1926. godine postavljene su spomen-ploče Vladislavu Menčetiću i Nikoli Nalješkoviću[8] pred 6000 građana.[19] Proslava u dubrovačkome Gružu odvila se 3. svibnja 1928. godine.[18]

Harmica

uredi

U Harmici pokraj Brdovca postavljena je spomen-ploča Ivanu Perkovcu 13. lipnja 1926. godine.[8]

Janjina

uredi

Janjina je prvo mjesto na širemu dubrovačkom prostoru gdje je održana proslava. Proslava se održala 5. srpnja 1925. godine,[18] a u kolovozu 1926. postavljena je spomen-ploča na crkvi sv. Jurja iz 9. stoljeća.[19][20]

Koprivnica

uredi

U Koprivnici je 12. lipnja 1927. godine postavljena spomen-ploča Josipu Kozarcu.[8]

Kuna Pelješka

uredi

U Kuni Pelješkoj pored Orebića ckrvena i pučka proslava odvile su se 22. studenoga 1925. godine.[18][21] Povorka je nakon mise krenula prema Omladinskome klubu[21] ispred kojega je podignut slavoluk. Navečer su u Omladinskome klubu izvedene pjesma »Tomislav« Vladimira Nazora, kao i predstave »Smrt Petra Svačića« i »Krunjenje Tomislava«.[21]

Lisac

uredi

U Liscu pokraj Stona proslava je održana 4. listopada 1925. godine.[18]

Mandaljena

uredi

Proslava u Mandaljeni (jugoistočno od Dubrovnika) odvila se 6. srpnja 1925. godine, dan nakon proslave u Janjini koja je bila prva na širemu dubrovačkom prostoru.[18]

Novigrad

uredi

U dalmatinskome su se Novigradu 1925. godine održale velika proslava i svečana akademija.[22] Okupili su se mještani Novigrada i svih okolnih naselja. Ukrašenim su brodovima u Novigrad došli mještani Jasenica, Krušćice, Obrovca, Posedarja, Ražanca, Selina, Starigrada, Tribnja, Vinjerca i dr., a mještani naseljā iz kopnenoga dijela spustili su se do Novigrada u svečanim kolonama. Povodom proslave Novigrad je ukrašen cvijećem i zastavama, a na zgradu općine postavljena je spomen-ploča kralju Tomislavu i Hrvatskome Kraljevstvu.[22] Ploča je za vrijeme Drugoga svjetskog rata, tijekom kojega je Fašistička Italija okupirala Novigrad, skinuta sa zgrade i zakopana kako bi se očuvala. Vraćena je 1971. tijekom Hrvatskoga proljeća, no uništena je u Domovinskome ratu.[22] Obnovljena je i vraćena na zgradu općine 2018. godine.[23]

Novska

uredi

U Novskoj je 13. rujna 1925. godine postavljena spomen-ploča Luki Iliću Oriovčaninu.[8]

Ošlje

uredi

Proslava u mjestu Ošlje pored Stona odvila se na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1925. godine.[18]

Ponikve

uredi

U pelješačkome mjestu Ponikve pokraj Stona proslava je održana na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1925. godine.[18]

Potomje

uredi

Proslava u Potomju pokraj Orebića održana je 27. rujna 1925. godine.[18]

Putniković

uredi

U mjestu Putniković blizu Stona proslava se odvila 6. prosinca 1925. godine.[18]

Senj

uredi

U Senju su 6. rujna 1925. godine postavljene spomen-ploče Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Milanu Ogrizoviću, Vjenceslavu Novaku i Pavlu Ritteru Vitezoviću.[8]

Slavonska Požega

uredi

U Slavonskoj Požegi (današnjoj Požegi) postavljeni su 26. rujna 1926. godine obelisk, spomen-ploča Franji pl. Cirakiju i spomen-ploča Miroslavu pl. Kraljeviću.[8]

Smokovljani

uredi

U Smokovljanima pokraj Stona proslava je održana 2. svibnja 1926. godine.[18]

Sveti Ivan Žabno

uredi

Osnovan je pjevački zbor Kulturnog umjetničkog društva „Tomislav” Sveti Ivan Žabno 1925. godine, kada je i izdana prva značka, kojom je bio obilježen početak rada zbora. KUD je osnovan dvije godine ranije.

Šipanska Luka

uredi

Proslava u mjestu Šipanska Luka na otoku Šipan održana je 6. prosinca 1925. godine.[8]

Varaždin

uredi

U Varaždinu je 12. srpnja 1925. godine postavljena spomen-ploča Vladislavu Vežiću.[8] Grad je bio ukrašen cvijećem, zelenilom, hrvatskim zastavicama i slavolucima.[24]

Vitaljina

uredi

U Vitaljini, na krajnjemu jugu današnje Republike Hrvatske, crkvena proslava održana je krajem lipnja 1925., a pučka 22. studenoga 1925. godine.[18][21] Iste je godine podignuta spomen-ploča u čast kralja Tomislava. Oštećena je tijekom Domovinskoga rata.[25]

Zagreb

uredi

U Zagrebu je 26. listopada 1925. godine postavljena spomen-ploča Ivanu pl. Zajcu, a 22. studenoga Eugenu Kumičiću.[8] Počelo se proizvoditi pivo „Tomislav” 1925. godine u čast tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava,[26] po kome je dobilo ime.

Sokolska mogila u park-šumi Maksimir je spomen-humak, izgrađen 1925. povodom obilježavanja tisućugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva,[27] a ova je mogila jedan od objekata podignutih tim povodom. Prema vrhu mogile vode uske stepenice. Na vrhu je kameni spomenik s kipom sokola raširenih krila. Oko humka je uska spiralna stazica do vrha.[27]

1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva

uredi
  Podrobniji članak o temi: 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva

Dana 14. ožujka 2024. godine Hrvatski sabor jednoglasno je usvojio inicijativu Matice hrvatske i Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«[28][29] te donio Odluku o proglašenju 2025. godine »Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva«.[30] Podršku su dali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH te Ministarstvo kulture i medija RH,[28] kao i Vlada Republike Hrvatske.[29]

Galerija

uredi

Bilješke

uredi
  1. ↑ a b c Proslava tisućite godišnjice Hrvatskog kraljevstva – kraljtomislav.hazu.hr.
  2. ↑ Jareb 2017., str. 47–48.
  3. ↑ Klaić 1990., str. 77.
  4. ↑ Goldstein 1995., str. 298.
  5. ↑ Jareb 2017., str. 49–51.
  6. ↑ Jareb 2017., str. 75–76.
  7. ↑ Jareb 2017., str. 119–120.
  8. ↑ a b c d e f g h i j DBHZ.
  9. ↑ a b c Jembrih 2017., str. 62.
  10. ↑ a b c Jembrih 2017., str. 63.
  11. ↑ Jembrih 2017., str. 64.
  12. ↑ Jembrih 2017., str. 69.
  13. ↑ Jembrih 2017, str. 71.
  14. ↑ MVEP.
  15. ↑ 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva dbhz.hr Preuzeto 5. siječnja 2025.
  16. ↑ VAŽNA OBLJETNICA Bjelovarski „zmajevi” započeli obilježavanje 1100. godišnjice hrvatskog kraljevstva mojportal.hr Preuzeto 4. siječnja 2025.
  17. ↑ Vukosavić 2020.
  18. ↑ a b c d e f g h i j k l Marunčić 2021.
  19. ↑ a b Baras 2019.
  20. ↑ Bjelovučić 1928., str. 122.
  21. ↑ a b c d Marunčić 2020.
  22. ↑ a b c Maroja 2006., str. 641.
  23. ↑ Narodni list.
  24. ↑ Narodno jedinstvo 9/1925, str. 1.
  25. ↑ Borovčak 2007.
  26. ↑ Tomislav tamno pivo Zagrebačka Pivovara Preuzeto 4. siječnja 2025.
  27. ↑ a b Sokolska Mogila – Park Maksimir, Preuzeto 5. siječnja 2025.
  28. ↑ a b 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva – dbhz.hr.
  29. ↑ a b Matica hrvatska.
  30. ↑ Narodne novine 32/2024, str. 3.

Bibliografija

uredi

Internetske stranice

uredi

Knjige

uredi

Novine

uredi

Znanstveni radovi

uredi

Vanjske poveznice

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tisućita_obljetnica_Hrvatskoga_Kraljevstva&oldid=7099169"