Romi u Hrvatskoj

Romi u Hrvatskoj su jedna od 22 priznate nacionalne manjine Hrvatske. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 16.975 Roma, od čega najviše u Međimurskoj županiji. Prema neslužbenim podacima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, u Hrvatskoj trenutno živi 30.000 do 40.000 Roma, što znači da ih se velik dio ne izjašnjava kao Romi, već pod neku drugu nacionalnost.[3] U Hrvatskoj živi osam različitih romskih skupina, autohtoni hrvatski Romi su Lovari.

Romi u Hrvatskoj
Roma flag.svg
Ukupno pripadnika

Službeno: 16.975[1]

Procjene: 30 000 do 40 000[2]
Značajna područja naseljavanja
Međimurska županija 5.107
Grad Zagreb 2.755
Osječko-baranjska županija 1.874
Sisačko-moslavačka županija 1.463
Brodsko-posavska županija 1.178
Primorsko-goranska županija 1.072
Koprivničko-križevačka županija 925
Istarska županija 858
Jezik
romski jezik, rumunjski jezik
Vjera
katolici, muslimani, pravoslavci
Povezane etničke grupe
Rumunji u Hrvatskoj

Romi su pripadnici različitih vjeroispovijedi. Prema rezultatima spomenutog istraživanja, 45,5% ispitanika Roma izjasnilo se muslimanima, 31,1% katolicima, 16,9% pravoslavcima, a u skupini ostalih zabilježeno je i nekoliko Jehovinih svjedoka. Kako prema mnogim izvorima Romima vjera nije osobito važna, oni često prihvaćaju dominantnu religiju sredine u kojoj žive te joj dodaju elemente svojih tradicijskih vjerovanja.[4]

Povijest i zemljopisni smještajUredi

Porijeklom su iz sjeverozapadne Indije. Njihove migracije počinju iz Azije u 13. stoljeću, i otuda se počinju širiti Europom, u svakom slučaju u zapadnu Europu dolaze negdje u 15. stoljeću, da bi se u 16. stoljeću proširili cijelom Europom.

Česta je zabluda da su Romi podrijetlom Rumunji, ili obrnuto, međutim, točan je podatak da velik dio hrvatskih Roma govori rumunjskim (bajaškim) jezikom, tj. dijalektom. Romi su od 1385. godine, kada su zarobljeni prvi Romi (prema dokumentima koje je potpisao princ Dan I.), do 1856. godine živjeli kao robovi na prostoru današnje Rumunjske, što objašnjava njihov bajaški jezik. Nakon oslobođenja iz ropstva 1856. godine, značajan broj Roma napustio je Vlašku i Moldaviju i naselio se na prostorima današnje Hrvatske.

Za vrijeme turskih osvajanja, Romi su bili cijenjeni u svom zanatu, te su zbog izrade raznih korisnih predmeta često pratili vojsku u njenim pohodima. U sustavima planske ekonomije oni su uglavnom bili zaposleni kao nekvalificirana radna snaga, no takav je posao bio relativno dobro plaćen. Situacija se promijenila poslije raspada raspada komunizma u Istočnoj Europi. Romi od tada imaju problema s pronalaskom posla na standardnom tržištu rada uglavnom zbog relativno niske razine obrazovanja, niskih kvalifikacija, ali i predrasuda poslodavaca.

Kako Međimurje za vrijeme 2. svjetskog rata nije bilo dio NDH, međimurski Romi uglavnom nisu doživjeli tragičan genocid od strane ustaških vlasti, što nažalost nije bio slučaj s njihovim sunarodnjacima južno od Drave.

Dio istarskih Roma zanimljive je povijesti.[5] Preseljeni su iz Zagreba u stare građanske kuće u Vodnjanu u kojima su za talijanske vlasti bili smješteni karabinjeri i carinici doseljeni s juga Italije.[5] To je bilo sprovedeno 1987. godine kad se Zagreb pripremao za Univerzijadu.[5] Zbog sigurnosne procjene, Romi, za koje su ondašnje vlasti procijenile da bi mogli neprimjereni za pokazivanje svijetu, preseljeni su tijekom jedne noći autobusima iz Zagreba u Istru.[5] Većina tih Roma živi u užoj jezgri Vodnjana i u središtu Pule.[5] Život Roma koji danas žive na rubu Zagreba dokumentirala je Ljiljana Bunjevac Filipović u dokumentarnom filmu 'Ljudi na kraju grada (2001.), čija je scenaristica.[6]

Okupljeni su u velikim gradovima te u romskim naseljima. Najveći dio romskoga stanovništva Hrvatske živi u 13 međimurskih romskih naselja.

Hrvatska biskupska konferencija vodi Ured za pastoral Roma Hrvatske, koji se pastoralno brine za romske vjernike u Hrvatskoj. Istaknuta pastoralna djelatnica među hrvatskim romima bila je sestra Karolina Miljak.

Problemi s integracijomUredi

ObrazovanjeUredi

Najveći dio problema romske populacije u Međimurju proizlazi iz vrlo niskog stupnja obrazovanja. Četiri od pet Roma iz romskog naselja Kuršanec nema niti osnovnoškolsko obrazovanje. Tek svaki peti stanovnik romskog naselja Kuršanec uspješno je završio osnovnu školu.[7]

Nezaposlenost i socijalna primanjaUredi

Kako se uglavnom radi o nekvalificiranoj radnoj snazi, u mogućnosti su dobiti uglavnom slabo plaćene poslove. Novčana socijalna pomoć koju primaju nerijetko premašuje iznose koje bi zaslužili radeći. Osim toga, nepostojanje obveze stalnog radnog odnosa ostavlja dovoljno prostora i vremena za povremene oblike rada u sferi sive ekonomije.[7]

ObiteljUredi

Istraživanje iz 1982. pokazuje da prosječno romsko kućanstvo broji 5,6 članova, dok ono iz 1998. govori da relativno najveći broj kućanstava ima 5 ili 6 članova, s izraženim značajnim većim razlikama među pojedinim naseljima. Prema tom obilježju, romske se obitelji znatno razlikuju od prosječnog kućanstva u Hrvatskoj, jer je prosječno hrvatsko domaćinstvo brojilo 3,3 člana u 1981., da bi se smanjilo na 3,1 člana u 1991., a najnoviji podaci iz 1998. godine govore da prosječno domaćinstvo u Hrvatskoj ima 3 člana.[8]

Romska domaćinstva su pretežno mlada. U već spomenutom istraživanju iz 1998. godine utvrđeno je da su u 50 % anketiranih domaćinstava svi ukućani mlađi od 39 godina, dok su domaćinstva s ukućanima starije dobi vrlo rijetka.[9]

Žene su često marginalizirane, prisutna je visoka stopa fertiliteta i tradicionalna podjela uloga u obitelji. Odnos prema ženi nije emancipiran, žene su izložene diskriminaciji, što se odražava u odgoju djece i funkcioniranju obitelji. Djeca od 10 do 12 godina, pa i mlađa, sudjeluju u poslovima svojih roditelja i obitelji, što im u velikoj mjeri otežava redovno školovanje.[10]

DiskriminacijaUredi

Kada se govori o ugroženim skupinama društva u Hrvatskoj, pripadnici romske nacionalne manjine svakako su, ako ne na samome vrhu, onda sigurno u samome vrhu. Romi u Hrvatskoj su već godinama, pa i desetljećima, unazad suočeni s brojnim predrasudama, iako o njima i njihovom načinu života se malo ili niti malo ne zna. Postalo je uobičajeno da se za njih govori kako se radi o neobrazovanim ljudima, o onima koji kradu, socijalnu pomoć troše u kladionicama, prave probleme na ulici…[11]

Uvjeti življenja s kojima se suočava veći dio romske populacije u Republici Hrvatskoj, teški su, prvenstveno zbog visoke stope nezaposlenosti, nedovoljnog obuhvata sustavom obrazovanja, neadekvatnih stambenih uvjeta te (ne)uređenosti prostora naseljenih Romima. O materijalnim prilikama Roma najzornije govori podatak spomenutog istraživanja iz 2002., da u 89% ispitanih kućanstava ni jedan član nema stalnih izvora prihoda.[12]

Jedan od izrazitih problema kod ostvarivanja različitih prava je nedovoljna educiranost građana, što je posebno izraženo kod romske populacije. Problem je dodatno složen zbog nepostojanja službe besplatne pravne pomoći koja bi omogućila lakše ostvarivanje prava pred državnim i sudbenim tijelima, kao i pred tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pred pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Ovaj problem posebno pogađa romsku populaciju, kako zbog niske razine obrazovanja, tako i zbog kulturoloških razloga. Stoga je potrebno poduzeti dugoročne mjere za trajno uređivanje ovog pitanja, te određene ad hoc mjere kojima će se uspostaviti privremeni oblici pomoći u ostvarivanju pojedinih prava.[13]

Osim toga, Romi koji trebaju ostvariti pojedina prava, izloženi su nadripisarstvu pojedinih osoba iz svoje sredine koje ne prijavljuju zbog teškoća u komunikaciji s tijelima državne uprave.[14]

Romska naselja u MeđimurjuUredi

Većina međimurskih Roma živi u 13 romskih naselja, dok se tek neznatan dio uklopio u dijelove sela ili gradova s većinskim hrvatskim stanovništvom. Romska naselja u Međimurju mogu se podijeliti u tri skupine s obzirom na svoj prostorni položaj. Prvoj skupini naselja pripadaju jedina dva samostalna romska naselja, Parag i Piškorovec. Drugu skupinu čine veća naselja koja su prostorno znatno izdvojena od ostatka naselja kome pripadaju, dok u treću skupinu možemo ubrojiti ona naselja koja predstavljaju samo krajnje dijelove ili ulice administrativnih naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom kojima pripadaju.[7]

Bez obzira kojem tipu pripadala, sva romska naselja imaju zajednička morfološka obilježja. Naseljenost nepravilnog zbijenog tipa obilježje je svojstveno svim romskim naseljima. Nepravilnost se očituje u nepostojanju zemljišne parcelacije i divljoj, neplanskoj izgradnji objekata unutar naselja. Sva starija romska naselja imaju centralne dijelove bez ikakvog reda i pravila u prostornom rasporedu izgrađenih objekata. Mnoštvo, površinom malih objekata na skučenom prostoru, pojava je koja je vidljiva u mnogim romskim naseljima.[7]

Kako je najveći dio romskih naselja izgrađen na državnom zemljištu uz neriješene imovinsko pravne odnose, logičan je dosadašnji stihijski razvoj romskih naselja. Kako Romi nisu raspolagali zemljišnim posjedom, domaćim životinjama i drugim materijalnim dobrima gospodarskog značaja, izgradnja objekata i prostorni razvoj naselja nisu uzimali u obzir mogućnosti budućeg gospodarskog razvoja.[7]

U posljednje vrijeme vlasti pokušavaju uvesti reda u prostorni razvoj romskih naselja, no učinci su vidljivi samo djelomično. U nekim naseljima pristupilo se planskom širenju naselja i stvaranju novih ulica. Noviji dijelovi naselja koji su planski građeni u unaprijed definiranim ulicama s izvedenom parcelacijom pokazuju viši stupanj uređenosti.[7]

Romska naselja nerijetko imaju loše sanitarne uvjete i nedostaju osnovni uvjeti komunalne infrastrukture. Velik problem je da romska naselja nemaju nikakve sadržaje koji bi zadovoljavali obrazovnu funkciju.

Socijalna skrb o RomimaUredi

Vlada RH sustavno razvija programe za integraciju i skrb o Romima, a ciljevi su sljedeći:

  1. Smanjenje siromaštva Roma
  2. Smanjenje broja radno sposobnih korisnika novčanih pomoći
  3. Prevencija poremećaja u ponašanju kod romske djece
  4. Poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom
  5. Primjena mjera obiteljskopravne zaštite romske djece
  6. Poticanje udomiteljstva u romskim obiteljima
  7. Poticanje pružanja humanitarne pomoći

Unatoč činjenici da su pripadnici romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj u značajnoj mjeri obuhvaćeni primjenom prava iz sustava socijalne skrbi, siromaštvo i isključenost su socijalni problemi koji su u velikoj mjeri prisutni u romskoj zajednici, a njihovo rješavanje teče jako sporo.[3]

Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi, u Republici Hrvatskoj trenutačno 7.127 samaca i obitelji, odnosno približno 21.381 osoba romske nacionalnosti, koristi pravo na pomoć za uzdržavanje. Ako se uzme u obzir procijenjeni broj od 30 000 do 40 000 Roma u Republici Hrvatskoj, vidljivo je da više od 50% njih živi od socijalne pomoći.[3]

Udio broja korisnika pomoći za uzdržavanje romske nacionalnosti u ukupnom broju korisnika pomoći za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, relativno je visok i iznosi 13,56%. Velik broj korisnika ovoga prava može se objasniti već spomenutom niskom razinom obrazovanja i niskom stopom zaposlenosti, unatoč činjenici da su većina od njih radno sposobne osobe, mlađe životne dobi.[3]

Osim velikog broja Roma kojima je pomoć za uzdržavanje glavni i često jedini prihod u obitelji, nadležne službe socijalne skrbi uočile su nenamjensko trošenje pomoći koja je prvenstveno namijenjena zadovoljenju osnovnih životnih potreba. Naime, u većini romskih naselja, osim siromaštva, prisutan je alkoholizam kod mnogih Roma i u svezi s tim drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja, maloljetnička delinkvencija, prostitucija, kockanje, velik broj krvnih delikata, kao i delikata protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i dr., koji posebice eskaliraju u vrijeme isplata navedene pomoći. Zbog toga centri za socijalnu skrb koriste zakonsku mogućnost i Romima pomoć za uzdržavanje odobravaju u naturi.[3]

Centar za socijalnu skrb u okviru javnih ovlasti i u skladu s odredbama Obiteljskog zakona, radi zaštite i dobrobiti djeteta poduzima različite mjere prema roditeljima koji nedovoljno brinu o svom djetetu, što je osobito čest slučaj u romskim naseljima.[3]

Stručni djelatnici centra za socijalnu skrb, uvažavajući tradicijski i način življenja romskih obitelji, te uvjeta u kojima Romi žive (loši stambeni uvjeti u naseljima na rubovima urbaniziranih sredina, bez osnovne infrastrukture, sklonost prosjačenju, nepohađanje škole i sl.), ne primjenjuju striktno navedene zakonske odredbe, već daju prednost pravu djeteta da živi sa svojim roditeljem i prirodnom pravu roditelja da živi sa svojim djetetom, što nerijetko rezultira nezadovoljstvom većinskog stanovništva dvostrukim mjerilima.[3]

Kretanje broja RomaUredi

Službeni naziv Hrvatske Godina Broj Roma
- 1931. ~14.000
Narodna Republika Hrvatska 1948 405
1953. 1.261
1961. 313
Socijalistička Republika Hrvatska 1971. 1.257
1981. 3.858
Republika Hrvatska 1991. 6.695
2001. 9.463
2011. 16.975
(Statistički zavod Hrvatske)[15]

Popis stanovništva 2001. godineUredi

Županija Romi Ukupni postotak
Međimurska 2.887 2,44%
Grad Zagreb 1.946 0,25%
Osječko-baranjska 977 0,30%
Sisačko-moslavačka 708 0,38%
Istarska 600 0,29%
Primorsko-goranska 589 0,19%
Brodsko-posavska 586 0,33%
Varaždinska 448 0,24%
Zagrebačka 231 0,07%
Vukovarsko-srijemska 167 0,08%
Bjelovarsko-bilogorska 140 0,11%
Koprivničko-križevačka 125 0,10%
Splitsko-dalmatinska 11 0,00%
Ličko-senjska 10 0,02%
Šibensko-kninska 8 0,01%
Požeško-slavonska 7 0,00%
Karlovačka 7 0,00%
Dubrovačko-neretvanska 4 0,00%
Virovitičko-podravska 4 0,00%
Zadarska 4 0,00%
Krapinsko-zagorska 4 0,81%
Ukupno 9.463 0,21%
(Popis stanovništva 2001. godine)[16]

Vidi jošUredi

Vanjske povezniceUredi

  1. Popis stanovništva 2011. godine
  2. [1]
  3. a b c d e f g Vlada RH. -. Nacionalni program za Rome. pravamanjina.gov.hr. Vlada RH. Pristupljeno 2018-05-10 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  4. Obilježja Roma u RH. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  5. a b c d e Sven Semenčić: Istra - kako je počela kulturna revolucija u oficirskom ljetovalištuInačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014., Jutarnji list, 10. srpnja 2010.
  6. MojTV Ljudi na kraju grada (pristupljeno 9. listopada 2016.)
  7. a b c d e f Hrvoje Šlezak. 2010. Demogeografska i sociokulturna obilježja romske populacije u Međimurju (PDF). bib.irb.hr. bib.irb.hr
  8. Obilježja Roma u RH. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  9. Obilježja Roma u RH. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  10. Obilježja Roma u RH. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  11. Bradarić, Branimir. O Romima u Hrvatskoj se uvijek loše govorilo, tako je i danas. balkans.aljazeera.net (bošnjački). Pristupljeno 6. rujna 2022.
  12. Obilježja Roma u RH. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  13. Suzbijanje diskriminacije i pravna pomoć. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  14. Suzbijanje diskriminacije i pravna pomoć. pravamanjina.gov.hr. Pristupljeno 6. rujna 2022.
  15. Stanovništvo Hrvatske od 1931.-2001.
  16. Popis stanovništva 2001. godine